Povežite se sa nama

MONITORING

Uvažena lica s crvenih potjernica

Objavljeno prije

na

Crna Gora je u posljednje dvije decenije ugostila brojna lica s Interpolovih i drugih potjernica, kao i razne osobe sumnjive prošlosti. Najnoviji slučaj je , po svemu sudeći, bivši premijer Tajlanda Taksin Šinavatra , za kojim traga Interpol. Šinavatra je, kako je nedavno otkriveno, vlasnik crnogorskog pasoša. NVO Mreža za afirmaciju nevladinog sektora tvrdi da je Šinavatra morao doći u Crnu Goru da bi dobio novi crnogorski biometrijski pasoš. Na spisku osoba sa potjernica koje su našle privremeno utočište u Crnoj Gori je i Stanko Subotić Cane, o kojem ovih dana bruje mediji u regionu povodom hapšenja Sretena Jocića, poznatog kao Joca Amsterdam, u vezi ubistva Iva Pukanića.  Početkom jula 2007. za Subotićem je Interpol raspisao crvenu potjernicu. Sve evropske policije članice Interpola, kada je riječ o osobi s crvene potjernice, obvezne su da je prijave ukoliko boravi na njihovoj teritoriji. Protiv Subotića otvorena je istraga u Specijalnom sudu u Beogradu zbog šverca i ilegalne prodaje cigareta od 1995. do 1997. godine, čime je budžet Srbije oštećen za 40 miliona eura. Kasnije se često u medijima tvrdilo da Subotić navodno navraća u Crnu Goru kao u svoju kuću.  Posljednji put u Crnoj Gori i na Svetom Stefanu, gdje ima vilu, u javnosti se pojavio maja 2007. Tada je na Svetom Stefanu, na prijemu kojem su prisustvovali Milo Đukanović i Svetozar Marović primio priznanje za doprinos turizmu. Kasnije, nakon pokretanja istrage protiv njega, pojedini mediji su javljali da Subotić živi na Svetom Stefanu, u nekoj vrsti kućnog pritvora. I danas se mogu čuti takve priče. Mediji su takođe objavili da je srpska policija u više navrata od svojih crnogorskih kolega tražila izručenje Stanka Subotića i da je crnogorska policija obavještavala Beograd da Subotić nije ovdje.

I haški bjegunac Ratko Mladić boravio je u Crnoj Gori dok je za njim trajala potjera. Ljetovao je 1997. godine u Reževićima, kod Budve. Crnogorske vlasti su se uskomešale kad su novinari otkrili Mladića na Crnogorskom primorju, ali nikad nisu priznale da je na crnogorskoj teritoriji boravio haški optuženik koji ni do danas nije uhvaćen.

Redovno su demantovale i da je utočište u Crnoj Gori nalazio drugi čuveni haški bjegunac Radovan Karadžić, iako se više puta u medijima nezvanično tvrdilo da je on boravio u svom zavičaju Šavniku ili u njegovoj blizini.  Crnogorska policija je više puta tražila Karadžića u Nikšiću i okolini i duž granice između Crne Gore i BiH. Nezvanično se tvrdilo da je navraćao i u manastir Ostrog.  Zbog neskrivenih simpatija prema haškim optuženicima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću i spremnosti da ih u svakom trenutku ,,ugosti u svom srcu”, episkop Srpske pravoslavne crkve Filaret, našao se na crnoj listi Evropske unije među 44 osobe kojima je bio zabranjen ulazak u zemlje EU. To je podrazumijevalo i njihovo hapšenje ukoliko dođu na teritoriju Crne Gore. Filaret je nesmetano obilazio dio svoje eparhije na sjeveru Crne Gore sve do njenog osamostaljenja. A onda ga je u ljeto 2007. zaustavila crnogorska policija na graničnom prelazu prelazu Ranče i natjerala da se vrati u Srbiju.  Srpske stranke u Crnoj Gori zbog toga su oštro protestvovale, a vladika štrajkovao glađu. Crnogorski predsjednik Filip Vujanović saopštio je da će vladika Filaret moći da uđe u Crnu Goru tek kada Haški tribunal promijeni odluku i njegovo ime skine sa spiska osoba koje pomažu haške optuženike.

U Crnu Goru su proteklih godina dolazili i haški optuženici i bjegunci. Jovica Stanišić, bivši načelnik Službe državne bezbjednosti Srbije, kojem je ovih dana ponovo počelo suđenje u Hagu, u aprilu 2005. godine, u vrijeme kada ga je Haški sud oslobodio do početka suđenja i ograničio mu kretanje van Beograda, nalazio se na liječenju u Igalu. Televizija Crne Gore je objavila da je Stanišić sam došao u Institut, gdje je imao policijsko obezbjeđenje. Nešto malo poslije Stanišića, u Crnu Goru je na liječenje stigao još jedan haški optuženik – penzionisani general JNA Dragoljub Ojdanić. Nalazio se na rehabilitaciji u Vojnoj bolnici Meljine nakon što je odlukom Haškog tribunala pušten 15. aprila 2004. na slobodu do početka suđenja. Dolazak Ojdanića u bolnicu Meljine, isto kao i Jovice Stanišića u Igalo, otkrili su novinari. Iako je jednom i drugom Haški sud ograničio kretanje izvan Beograda, crnogorske vlasti su to ignorisale.

Na crnoj listi Evropske unije našao se i Karadžićev ministar policije Tomislav Kovač, koji je u Herceg Novom osnovao kompaniju Aleksandrija. I on je nesmetano navraćao u Crnu Goru. Ministar inostranih poslova Milan Roćen tvrdio je da Kovač od 24. maja 2007. godine, kada je Crna Gora od Tribunala dobila spisak nepoželjnih, nije boravio u Crnoj Gori. Međutim, Kovač je 25. jula iste godine u Grahovu kod Nikšića, pred tv kamerama, održao prigodan govor najavljujući ambiciozan projekat proizvodnje organske hrane uz podršku Vlade Crne Gore.

Kompanija Aleksandrija je 2005. godine od Skupštine opštine Herceg Novi dobila Oktobarsku nagradu za ,,privredne rezultate”. Kovač je u Crnoj Gori bio rado viđen gost i uspješan biznismen. Kovač je održavao i bliske odnose sa mitropolitom SPC Amfilohijem.

Ime Veselina Vlahovića Batka simbol je straha za one koji su preživjeli ratne strahote u sarajevskom naselju Grbavica. U BiH je optužen za ubistvo nekoliko desetina građana Sarajeva. BiH je za njim raspisala potjernicu zbog ratnog zločina.

U vrijeme kada je sarajevski sud prvi put tražio njegovo izručenje, Vlahović je služio troipogodišnju kaznu za razbojništvo i nasilno ponašanje u Spužu. Dvije godine kasnije (2001) pobjegao je, pod zagonetnim okolnostima, iz zatvora i od tada mu se gubi svaki trag. U medijima je nekoliko puta objavljeno da postoje „sumnje i nepotvrđene informacije da povremeno boravi u Crnoj Gori”.

Pripadnici bosansko-hercegovačke bezbjednosne agencije SIPA sredinom aprila ove godine provjeravali su navode po kojima se Vlahović krije u selima na tromeđi Republike Srpske, Crne Gore i Srbije, objavili su mediji. U potjeri je učestvovala i crnogorska policija. Polovinom juna 2007. godine u Budvi je uhapšen haški optuženik penzionisani general Vlastimir Đorđević, bivši načelnik Resora Javne bezbjednosti MUP-a Srbije. U Budvi je živio pod lažnim imenom Novica Karadžić. Haški tribunal ga sumnjiči za ratne zločine nad kosovskim Albancima 1999. godine.

U istom gradu, dvije godine kasnije, crnogorska policija je uhapsila Zvezdana Terzića, nekadašnjeg predsjednika Fudbalskog saveza Srbije, dok je pratio prijateljsku utakmicu Mogren – OFK Beograd na sportskom kompleksu u Jazu. Policija je kasnije saopštila da je privela osobu koja nije Zvezdan Terzić. Za Terzićem je zbog navodnih malverzacija prilikom transfera OFK Beograda raspisana međunarodna poternica Interpola.

Početkom novembra prošle godine na granici Hrvatske i Mađarske pojavio se Arsen Harčević (39), bivši policajac iz Siska koji se predao nakon što se više od godinu navodno skrivao u Crnoj Gori zbog optužnice pred riječkim Županijskim sudom, objavio je zagrebački Jutarnji list. Harčević je Crnu Goru navodno napustio zbog straha da bi mogao biti likvidiran. Kako piše Jutarnji list, Harčević je navodno bio među čelnicima sisačke policije s kojima je Milorad Ulemek Legija bio u kontaktu nakon ubistva Zorana Đinđića. Koliko je osoba sa ovakvim i sličnim biografijama proteklih godina prodefilovalo kroz Crnu Goru vjerovatno niko tačno ne zna. Navedene u ovom tekstu otkrili su novinari. A vlast se hvali na sve četiri strane svijeta kako neumorno glača evropski lik Crne Gore.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo