Povežite se sa nama

MONITORING

Čuvar kumovih para

Objavljeno prije

na

Gdje naći pouzdanog poslovnog ortaka u oluji globalne ekonomske krize? U tranzicionoj Crnoj Gori – a u tranzicji smo već dvije decenije, pa je ona ovdje prirodno stanje stvari – uhodana kumovska veza ima prednost. Krajem 2008. Milo Đukanović je objavio kako je firma Global Montenegro, u kojoj ima 50 odsto vlasništva, dobila kredit od pet miliona eura kod Hipo Alpe Adrija banke. Kredit je uložen u kupovinu 20.000 kvadratnih metara u Budvi (naselje Podkošljun). Global Montenegro osnovao je januara 2007. Vuk Rajković-Vučko, biznismen iz Podgorice, a Đukanović je postao suvlasnik 25. februara prošle godine – samo četiri dana prije nego što se vratio na fukciju premijera.  U julu 2008. Zavod za izgradnju Budve je uvažio zahtjev Global Montenegra da se na placu dodaju dvije podzemne garaže za već ucrtane objekte. Nakon kraha tržišta nekretnina, zimus je premijer kazao kako njegov ortak iz Global Montenegra “ispituje tržište”, radi prodaje zemljišta u Budvi. Mediji su registrovali da je kredit izdat pod neuobičajeno povoljnim uslovima; odobren je 2007. kada je Global Montenegro imao osnivački ulog od svega jednog eura i prije nego što je kupljeno zemljište u Budvi. Dodatna povoljnost je i da krajem 2008. Đukanović i Rajković još nijesu bili u obavezi da plaćaju kamate.

Rajković nije samo ortak u Global Montenegru, već i Đukanovićev kum; ne samo da su vršnjaci, već su se i školovali zajedno. U galeriji drugih premijerovih kumova, Rajković je neko ko Đukanovića poznaje bezmalo cijeli život; na primjer, polagali su ispite kod prof. Veselina Vukotića. Kraj školovanja nekako se poklopio s Đukanovićevim političkim usponom u koji je, iz sijenke, bio uključen i Rajković. Tokom izbornih kampanja 1990-ih, brinuo je da pokretne bine Đukanovićeve partije budu dobro ozvučene i osvijetljene.  Ali, postojali su i drugi aranžmani. U podgoričkom hotelu Ljubović, u doba sankcija, Rajković je imao kancelariju iz koje je vodio diskretne poslove s naftom. Kasnije je, nakon privatizacije, imenovan za člana Upravnog odbora Jugopetrola. Državni službenik Rajković je postao 1998. kao direktor Trećeg kanala TVCG. U to vrijeme je Stanko Subotić-Cane isplatio Aleksandru Tijaniću nagradu za osmišljavanje koncepta Trećeg kanala.  Između 2001. i 2004. Rajković je direktor dnevnog lista Publika. Nakon niza problema, od navigacije uređivačke politike do tužbe šefa tajne službe Duška Markovića, Rajković je Publiku, za jedan euro, prodao Zoranu Bećiroviću-Ćoću. Od sredine 1990-ih Rajković je vlasnik festivala Sunčane skale. U međuvremenu je pokrenuo Radio Gorica, ali i (neuspješno) lansirao cigarete Yes. Osnovao je i firmu za prodaju automobila KIA Montenegro. Sada je Rajković vlasnik ili suvlasnik i preduzeća: T-Mobile, P&G agenci, PG invest.  To je tek dio njegove poslovne karijere. Najvažnije činjenice jesu da je Rajković do 2004. bio sekretar Nadzornog odbora Eurofonda a do jesenas i predsjednik Upravnog odbora Prve banke CG.
Još 2003. utvrđeno je da Eurofond ne igra po pravima, jer je koristio kratkoročnu novčanu pozajmicu koja je imala sve elemente kredita, prekršivši odredbe pravila da ne može uzimati kredit, založiti ili na bilo koji drugi način opteretiti akcije iz svog portfelja. Ali, Eurofond, u većinskom vlasništvu još jednog kuma, Veselina Barovića, bio je favorizovan izbor premijera Đukanovića. On je objavio kako je svoj vaučer uložio u Eurofond jer ga vode „moji prijatelji”. Rajković je, skupa s Barovićem, osnivač Euroinvesta, menadžment firme za upravljanje Eurofondom. Do 2007. neto vrijednost akcija kompanija iz portfelja Eurofonda je bila iznad 300 miliona eura.  Eurofond je bio testiranje projekta Prve banke. Rajković je 2006. postao predsjednik Upravnog odbora Prve banke. Poput Eurofonda, uslijedila je eksplozija profita; aktiva Prve banke je bila narasla na 500 miliona eura. Unakrsnim članstvima u odborima direktora i vlasništvu povezanih firmi, te kumovskim i drugim vezama u tajkunskom netvorku, Rajković je dio crnogorske priče o “zarobljavanju države” kroz proces privatizacije.  Iako nominalno prvi čovjek bankarskog čuda, o Rajkoviću se u medijima izvještavalo samo kroz suvoparne poslovne vijesti. Za to su postojali razlozi. Najprije, malo koji medij nije bio nagrađen reklamom Prve banke. Pored toga, Vučko Rajković je osoba sa stilom, rijedak kontrast bahatom profilu jednog crnogorskog tajkuna.  Osim sujetnih optužbi zbog navodnih namještaljki na Sunčanim skalama – u javnosti nije pomenut u bilo kojem drugom negativnom kontekstu. U njegovom društvu svi mogu računati na dobru zabavu; 1990-ih je to bio podgorički noćni klub Brodvej, kasnije žurke na Sunčanim skalama a posljednjih godina VIP lože za Rolingstonse i Madonu.  Ali, kolaps Prve banke nije bio povod za žurku. Rajković je 8. septembra prošle godine dao ostavku ili je smijenjen na skupštini akcionara koja je održana negdje u Kolašinu; razlog nikada nije objavljen.  Iz Centralne banke Crne Gore je, naknadno, saopšteno da su “zbog problematičng poslovanja” naložili smjenu gotovo cjelokupnog menadžmenta Prve banke, uključujući i Rajkovića.

Navodno, Prva banka je često davala kredite na duže rokove nego što ih je sama obezbjeđivala, dok je novac obezbjeđivan po višim kamatama nego što je plasiran. Eskaliralo je lošom naplatom kredita. Prema legendi, konvencionalni Rajković nije mogao da ubijedi neke ugledne klijente da redovno vraćaju kredite. I uslijedila je, kaže dalje legenda, nezavisno od Rajkovića akcija “od vrata do vrata” u kojoj su neki klijenti nekonvencionalno opomenuti da izvršavaju obaveze.
Na primjer, jesenas je objavljeno kako je kum Barović među najzaduženijim kijentima. Dug prema Prvoj banci je u januaru iznosio najmanje pet miliona eura. I novac je, akcijom “od vrata do vrata”, do te sume ubrzanim tempom vraćan prodajom vaučerski kupljenih nekretnina u državnom vlasništvu. Ali, dug još nije bio izmiren; oglašena je prodaja Eurofondovog hotela Grand na Cetinju a nedavno je Prva banka “zbog kašnjenja vraćanja kredita” za 6,7 miliona stavila na prodaju Barovićev Siti park u Bijelom Polju.
To je naknadno poravnanje računa nastalih dok je Rajković bio predsjednik Upravnog odbora banke. Rajković je i dalje član Eurofondovog Odbora direktora Solane Bajo Sekulić – ranijeg državnog preduzeća u stečaju koje raspolaže ogromnim zemljištem na atraktivnim lokacijama. U izvještaju Državne revizorske institucije, jesenas se tvrdilo da su neki ministri u domaćim bankama tajno deponovali pare ministarstava u iznosima od ukupno 18 miliona eura; nije precizirano o kojim se bankama radi, ali je poznato da kod Prve banke većina državnih organa i javnih preduzeća imaju otvorene račune.
Vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić u januaru je izjavila kako je otvoren predmet o poslovanju Prve banke. “Nakon proučavanja dostavljene informacije i dokaza, predmet sam, sa uputstvom, dostavila Odjeljenju za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina”, saopštila je Čarapićeva.
Tužilaštvo je od Centralne banke prethodno zatražilo detaljan izveštaj o poslovanju Prve banke od 2006. godine; još uvijek nijesu objavljeni rezultati istrage. Nije objašnjeno ni kako je Prva banka postala nelikvidna – kako glasi službeno objašnjenje za davanje državnog kredita od 44 miliona eura.
Nedostatak objašnjenja produbljuje sumnje. Kada je 11. decembra prošle godine tužiteljka Čarapić iz Centralne banke inicijalno obaviještena o „postojanju osnova sumnje da su odgovorni u njoj (Prvoj banci), nezakonitim postupanjem, ugrozili prava svojih deponenata i povjerilaca”, Vlada Crne Gore je isti dan, zauzvrat, jednoglasnom odlukom, odobrila kredit ovoj banci. Na osnovu te odluke je i Rajković 19. decembra sklopio s ministrom finansija Igorom Lukšićem ugovor o zalogu 2,22 odsto akcija svoje firme P&G agenci u Prvoj banci. I Đukanović, premijer i akcionar, naravno, pozvao je da se ispita poslovanje Prve banke, što uključuje i provjeru Rajkovićeve djelatnosti. Zakon o bankama predviđa da su članovi upravnih odbora (sada preimenovani u odbore direktora) dužni da svojom imovinom nadoknade štete nastale u poslovanju banaka. Vjerujete li u mogućnost da Rajković, kum i ortak Đukanovića u Global Montenegru, namiruje štete nastale poslovanjem Prve banke?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo