Povežite se sa nama

OKO NAS

OPŠTINA ULCINJ, PETI MJESEC U BLOKADI: Daleko je Nova godina

Objavljeno prije

na

Dok su sve primorske opštine u zemlji objavile bogate programe za doček Nove godine, Opština Ulcinj se već 135 dana grčevito bori da deblokira žiro-račun

 

Komisija Opštine Ulcinj, na čijem se čelu nalazi glavni administrator Pjeter Ljuljđuraj, objavila je da će početkom decembra biti održana aukcija za prodaju zemljišta površine 7.902 m2 koje se nalazi u Borovoj šumi. Zemljište  na pjeni od mora u neposrednom zaleđu čuvene Ženske plaže, prodaje se po početnoj cijeni od 3,552 miliona eura.

Upravo toliko je potrebno da bi Opština Ulcinj konačno izmirila dug od nešto preko šest miliona eura firmi Rekreaturs, koja je dio Atals grupe tajkuna sa potjernice Duška Kneževića. Radi se o sumi koja je dosuđena odlukom Vrhovnog suda Crne Gore kao naknada za srušene barake na Velikoj plaži početkom 80-ih godina prošloga vijeka, a koje su pripadale sindikalnoj organizaciji Kosova.

Gotovo tri miliona eura je prinudno naplaćeno od 14. jula, od kada je blokiran žiro-račun Opštine Ulcinj. U lokalnoj upravi nadaju se da će Vlada Crne Gore, koja je dala saglasnost za navedenu prodaju, realizovati ovaj zaključak sa sjednice održane 31. oktobra:  “Uprava za imovinu je zadužena da se, u svojstvu ponuđača, prijavi na javno nadmetanje za prodaju koje će objaviti Opština Ulcinj, sa ponudom za kupovinu imovine do iznosa od 3.552.000 eura”.

Nakon toga, konačno bi mogli da odahnu lokalni zvaničnici na čelu sa gradonačelnikom Ljorom Nrekićem, koji se već 135 dana bore da deblokiraju žiro-račun. Ne samo što se ogromna energija troši na pokušaje izlaska iz te pozicije, već je svakim danom sve teže kontrolisati nezadovoljstvo radnika u lokalnoj upravi i preduzećima čiji je ona osnivač. Poreska uprava je najavila da bi u nekoliko takvih firmi u Ulcinju, zbog duga prema toj instituciji, mogla uvesti stečaj.

Konstatujući da je praktično cijeli grad u blokadi, Sindikalna organizacija zapošljenih u Opštini najavila je da će biti održan generalni štrajk ukoliko se brzo ne nađe rješenje za ispatu zarada. Radnici tvrde da su neadekvatnim reagovanjem nadležnih opštinskih i državnih organa dovedeni u katastrofalnu situaciju. Plate nijesu primili od jula, a ne znaju kada će im biti isplaćene.

“Čim dođe do prodaje imovine i realizacije dogovora sa Vladom, žiro-račun će biti deblokiran, očekujemo do polovine decembra. Tada ćete primiti vaše zarade”, poručio je zapošljenima Nrekić.

U opoziciji ukazuju da se ni nakon toga stanje u lokalnoj kasi neće bitnije popraviti. “Imamo ogromna potraživanja i dugove, te nesposobnu vlast što najbolje pokazuje izvještaj Državne revizorske institucija koji je katastrofalan. Dobili smo duplu negativnu ocjenu: na finansijsku reviziju i na reviziju pravilnosti. Sa ovom vlašću Ulcinj se nalazi na istorijskom minimumu po svim pokazateljima”, kaže predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA i odbornik Omer Bajraktari.

Iz ekološke organizacije Zeleni korak saopšteno je da je prodaja prostora radi plaćanja dugova najtragičniji pokazatelj „uspješnosti“ vođenja ove opštine.

Ova situacija je neshvatljiva ukoliko se zna da je u ovoj Opštini na vlasti velika koalicija koju čine Demokratska partija socijalista, čiji je član i gradonačelnik Nrekić, i albanske nacionalne stranke. Sve one  u lokalnom parlamentu imaju čak 30 od ukupno 33 odbornika. Najjača opozicona stranka, URA, ima dva odbornika, a SDP jednog.

Sve je paradoksalnije ukoliko se ima u vidu činjenica da se Opštini samo po osnovu neplaćenog poreza na nepokretnosti duguje preko 10 miliona eura, te da je u ovoj godini, prvi put u istoriji ulcinjskog turizma, grad ostvario više od dva miliona noćenja.

Direktor Turističke organizacije Fatmir Đeka kaže da će do kraja 2019. biti realizovano oko 2,2 miliona noćenja, a do je do 1. novembra od naplate boravišne takse sakupljeno više od milion eura. „Procjena je da je bilo tek između 50 i 60 odsto ukupnog broja turista, što znači da možemo i moramo još bolje“, ocijenio je on.

Znači da prethodnog ljeta u Ulcinju nije evidentirano još dva miliona noćenja, te da Opština ne uspijeva da značajnije profitira od najvažnije privredne djelatnosti koja se u njoj odvija.

Dok radnici Opštine broje dane do aukcijske prodaje, iz lokalne uprave su saopštili da će budžet Ulcinja u 2020. godini iznositi 16.009.500 eura. Kako se navodi, više od polovine sredstava, odnosno 8,5 miliona eura, predviđeno je za kapitalne investicije.

Riječ je, prije svega, o izgradnji i sanaciji kanalizacione mreže za prigradska naselja. Zbog blokade žiro-računa Opštine,  projekat vrijedan oko 4,5 miliona eura, nije započeo u oktobru. Njegovom realizacijom će biti znatno poboljšano stanje u kanalu Port Milena, koji je decenijama “ekološka bomba” na samom početku Velike plaže..

Crnogorska Vlada je najavila da u Ulcinju u narednoj godini planira odraditi tri važna projekta u koje će biti uloženo oko sedam miliona eura. Najviše novca, pet miliona eura, odnosi se na nastavak izgradnje bulevara od Kružnog toka kod Opštine do bulevara Teuta. Za sanacione radove na Solani predviđeno je milion eura, a 80.000 manje za rekonstrukciju lokalne saobraćajnice Štoj-Ćurke-Zoganje, odnosno zaobilaznice od Ade i Velike plaže prema gradu.

Ako ne dođe do realizacije aranžmana sa Vladom oko prodaje zemljišta u Borovoj šumi, čemu su se usprotivili građani, Opština Ulcinj rizikuje mogućnost da tek na ljeto izađe iz finansijske blokade. Posljedice za ovu lokalnu samoupravu bile bi teške.

Nova godina, čiju su proslavu na gradskim trgovima svečano najavili iz svih primorskih opština, iz ulcinjske perspektive izgleda veoma daleko.

                                                                                                                      Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo