Povežite se sa nama

Izdvojeno

OSMI MART, CVIJEĆE I ZBILJA: Jaz sve dublji

Objavljeno prije

na

U jeku pandemije virusa COVID-19 jaz između žena i muškaraca još više je produbljen. Povoda za protestovanje Osmog marta, čini se, nikada nije bilo više

 

„Jedva čekam karanfil, da ostane da radi poslije mene prekovremeno”, jedan je od mimova koji je u susret Osmom martu napravila popularna feministička mim stranica na Fejsbuku (FB) Vala, Ljeposava. I u njemu izrekla bolnu zbilju žena u Crnoj Gori. Povoda za protestvovanje Osmog marta, čini se, nikada nije bilo više.

„Osmom martu se mora dati primarni značaj kao danu protesta žena zbog neravnopravnosti i sadašnjeg zabrinjavajućeg stepena nejednakosti, diskriminacije i nasilja, koje  poprima i karakter ‘javnog’ nasilja zahvaljujući prvenstveno elektronskim medijima i društvenim mrežama. Žene, ne samo da se dovoljno ne podržavaju i ohrabruju, nego se obeshrabruju kada se usude da se bave onim čime žele i da žive po sopstvenom izboru”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić.

Kako ističe, nad ženama u Crnoj Gori se još vrši pritisak da moraju biti uspješne prvenstveno u porodici, da bi bile priznate u društvu. „Nerijetko se dešava da muškarci ukazuju na to da su žene stub porodice, društva ili poslodavca, namećući joj tako dodatan teret i odgovornost – da mora biti dvostruko uspješniija od muškarca da bi uspjela”, navodi Vujačić.

O jednakosti žena i muškaraca u Crnoj Gori govori i Indeks rodne ravnopravnosti, koji je u Crnoj Gori prvi put izračunat prošle godine. S vrijednošću indeksa od 55, od ukupno 100 poena, Crna Gora ostvarila je daleko niži rezultat od prosjeka Evropske unije, gdje vrijednost indeksa iznosi 67,4. Vrijednost indeksa ukazuje da se najveće nejednakosti između muškaraca i žena u Crnoj Gori nalaze u domenu Moći, praćeno domenima koji se odnose na Vrijeme, Znanje, Novac i Rad. U poređenju sa Evropom, najveća razlika između Crne Gore i zemalja EU zabilježena je u domenima Novca i Moći. Najveća jednakost očitava se u domenu Zdravlja.

Novinarka portala PCNEN Marija Pešić za Monitor kaže da većinu problema koji tište žene u našoj zemlji obavijaju stereotipi, neznanje. „Na žene se gleda očima punim predrasuda. U opisu posla kao da nam se nalazi spremnost da trpimo rodno zasnovane uvrede, mimove, karikature i odreknemo se prava na privatnost. Slavimo strah. Da nećemo moći da radimo i imamo porodicu, da ćemo uvijek biti objektivisane, nejednako plaćene. Da će drugi diktirati kako treba da se osjećamo, oblačimo, izgledamo i šta da radimo. Ljudi vole da kažu da je ‘svaki dan Osmi mart’. Na neki ironičan način, u pravu su. Jer, svakog dana nosimo isti teret”, smatra Pešić.

Prema njenim riječima, žene u Crnoj Gori u toj borbi najčešće su same. „Institucije nam pošalju sportski pozdrav i riječi ohrabrenja, a na kraju dana utočište tražimo kod onih koji se istinski bore za naš položaj – odgovorni građani, prijatelji, porodica, aktivisti/kinje i druge žene, sestre i saveznice koje svakodnevno biju ovu bitku”.

Marina Vujačić smatra da, kao društvo, imamo još mnogo da radimo na rodnoj ravnopravnosti. „Ne samo da ne sputavamo žene u javnoj sferi, već posebno da ohrabrimo one koje su neosnažene i koje još dovoljno nisu ni osviješćene o svojim pravima i suštini ravnopravnosti. Zato bi muškarci, posebno oni na pozicijama moći, trebalo da obrate pažnju na zabrinjavajući podatak da je za deceniju rođeno 2. 922 dječaka više nego djevojčica. Slična je statistika i kada su u pitanju djevojčice s invaliditetom uključene u sistem obrazovanja, u odnosu na dječake s invaliditetom, kojih je duplo više. To ukazuje na to da ili se djevojčice s invaliditetom ne upisuju u škole, iako je osnovno obrazovanje redovno, ili im se ne omogućava pravo na život, posredstvom selektivnih abortusa”, navodi Vujačić.

U jeku pandemije virusa COVID-19 jaz između žena i muškaraca još više je produbljen. Prema zvaničnim podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZCG), od kraja februara do kraja juna prošle godine broj nezaposlenih žena povećan je za 3.560, što čini 56 odsto od ukupnog broja novih nezaposlenih osoba. To upućuje na zaključak da su poslodavci u toku COVID-19 krize otpustili više žena nego muškaraca.

„Kako je kapitalizam komercijalizovao Osmi mart i kako pokušava da ga pretvori u konzumeristički praznik, važno je da podśećamo na istinsko značenje Međunarodnog dana žena i da iskoristimo priliku da se osvrnemo na dosadašnje korake, kao i da se regrupišemo i osmislimo naredne“, kažu za Monitor iz FB stranice Vala, Ljeposava.

Osmi mart je, podsjećaju, prije svega dan aktivne borbe za radnička prava žena i pružanja otpora patrijarhalnim sistemima opresije. „Tako ovog, ko i svakog drugog, slavimo borbu, pređašnju, sadašnju i buduću. Slavimo žene koje ustaju i jasno stavljaju do znanja da im je patrijarhata preko glave. Slavimo žene koje su ustale protiv seksualnog nasilja. Žene koje su ustale protiv ginekološko-akušerskog nasilja. Žene koje su ustale protiv osvetničke pornografije. Slavimo žene koje su zauzele ulice Poljske i koje se neće povući dok ne ostvare svoja osnovna ljudska prava. Žene koje koriste svoje uticajne onlajn platforme da pomognu da se čuje glas svih nas. Slavimo borbu naših pretkinja. Nove pokrete i nova udruživanja žena: lokalna, regionalna i globalna. Slavimo solidarnost i kolektivne akcije i pozivamo sve žene i saveznike da nam se pridruže u borbi”, navode.

Umjesto komentara na pojedinačne i učestale slučajeve uvreda najgore vrste na račun žena sa javne scene, novinarka Vijesti Damira Kalač ohrabrila bi svaku građanku Crne Gore da bude ono što želi – privatno i profesionalno. „Da zna da to što je žensko dijete u porodici ne umanjuje njen značaj. Da zna da ima pravo na obrazovanje – posljednjih godina upravo žene čine veći procenat ukupnog broja visokoobrazovanog stanovništva. Da je jednako važna i ako poželi da završi zanat. Da nije manje vrijedna ako je domaćica – samo tri mjeseca tog nevidljivog rada košta 122 miliona eura (podatak Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori). Da zna da može da bira da li će da bude sama, da ima partnera/ku, da li će da rodi. Da zna da njeno tijelo ne može biti ničije do njeno i da o njemu odlučuje. Kad kaže ’ne’, to znači ,ne’. I da ni u kom slučaju ne ćuti, kakva god da joj je nepravda učinjena“.

I ove godine zvaničnici su se ženama obratili prigodnim govorima, propraćenim adekvatnim statistikama i porukama da podrže navodnu privrženost ideji ravnopravnosti polova. Među njima čak i oni koji su, prije samo par nedjelja, podijelili sa javnošću antifeminističke stavove.

Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta naložilo je direktorima osnovnih škola da spriječe organizovanje kupovine poklona za 8. mart nastavnicama. Hoće li to direktori da nadziru i kažnjavaju đake, ako svojim nastavnicima kupe cvijet, ili da kažnjavaju nastavnice ako cvijet prime?

 

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

DAN NEZAVISNOSTI – 16 GODINA POTOM: Orao potkresanih nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud

 

Crna Gora između dva Dana nezavisnosti. Traje priča o neostvarenim željama: sloboda, demokratija, pravda, pristojne plate i penzije. I neodagnanim strahovima: kriminal, korupcija, vjerske i nacionalne podjele, siromaštvo, nepravda. Tu su, neko vrijeme, i obnovljene globalne prijetnje: pandemija, rat, glad.

Ponegdje, ipak, napredujemo.

Prošle godine u ovo doba odmjeravali smo – zastave. Jedna, crvena, površine 50X100 metara (5.000 kvadrata ili jedno poveće fudbalsko igralište) viorila se na Cetinju, svjedočeći patriotizam pod njom okupljenih. Druga, ,,najduža trobojka na ovim prostorima”, u Beranama je predstavljena kao iskaz nenatrunjenog rodoljublja dugačak svih 350 metara. S kraja na kraj.

Sada, umjesto zastava, naslovne stranice zauzimaju doskorašnji čelnici pravosuđa, danas pritvorenici Vesna Medenica i Blažo Jovanić. Mediji otkrivaju njihove saradnike, način djelovanja, privilegovane i oštećenje. Rano je za ozbiljnije računice o nezakonito stečenoj koristi i šteti pričinjenoj žrtvama uzurpiranog pravosudnog sistema. Posljedice slutimo, dok čekamo sljedeće privođenje. Biće ih, nepodijeljeno je mišljenje.

Ni zastave nijesu izašle iz mode. Samo su crnogorskim pridodate ukrajinske. Srpskima – ruske. Mašemo Evropi.

Između dva praznika dobili smo novu Vladu. Dritan Abazović zamijenio je Zdravka Krivokapića. Vesnu Bratić mijenja četvoro. S malo nade da će popraviti posljedice njenog rada. URA i SNP zadržali su mjesta u skupštinskim klupama namijenjena parlamentarnoj većini, a SD ona što pripadaju opoziciji. Ostali su zamijenili mjesta. I priču, prebacujući se sa jednog na drugo podešavanje.

Abazović je, neki dan, pod Ostrogom razgovarao sa patrijarhom SPC-a. Sličan razgovor Krivokapić je, prije nepunu godinu, vodio u beogradskoj Patrijaršiji. Tema – Temeljni ugovor, odnosno, mjesto SPC-a u Crnoj Gori i mjesto Crne Gore i njenih vlasti u sistemu pod ingerencijom srpskog patrijarha i Patrijaršije. A on je  sveobuhvatniji od liturgije i molitve.

Samo da ne umislimo kako su te konsultacije nešto što nam je donijela promjena vlasti nakon izbornog poraza DPS-a. Uoči prve proslave Dana nezavisnosti, 2007. godine, tadašnji ministar inostarnih poslova Milan Roćen razgovarao je sa ruskim patrijarhom o pozicijama koje će crkva imati u budućem Ustavu Crne Gore.

U  međuvremenu, u Moskvi smo stavljeni na listu ,,neprijateljskih zemalja”. A u Briselu, Berlinu, Parizu… nijesmo dokazali da smo partner od povjerenja. U bilo kom poslu. Evropska radiodifuzna unija (EBU) eliminisala je, onomad, glasove žirija iz Podgorice na izboru za pjesmu Evrovizije. EBU, saopšteno je, ,,krajnje ozbiljno shvata sve sumnjive pokušaje manipulisanja glasanjem na Eurosongu i ima pravo ukloniti takve glasove”. Saopštenje je pratila informacija da su glasovi iz Crne Gore, skupa sa onima iz Azerbejdžana, Gruzije, San Marina, Poljske i Rumunije – poništeni i izbrisani iz tabele.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo