Povežite se sa nama

Izdvojeno

OSMI MART, CVIJEĆE I ZBILJA: Jaz sve dublji

Objavljeno prije

na

U jeku pandemije virusa COVID-19 jaz između žena i muškaraca još više je produbljen. Povoda za protestovanje Osmog marta, čini se, nikada nije bilo više

 

„Jedva čekam karanfil, da ostane da radi poslije mene prekovremeno”, jedan je od mimova koji je u susret Osmom martu napravila popularna feministička mim stranica na Fejsbuku (FB) Vala, Ljeposava. I u njemu izrekla bolnu zbilju žena u Crnoj Gori. Povoda za protestvovanje Osmog marta, čini se, nikada nije bilo više.

„Osmom martu se mora dati primarni značaj kao danu protesta žena zbog neravnopravnosti i sadašnjeg zabrinjavajućeg stepena nejednakosti, diskriminacije i nasilja, koje  poprima i karakter ‘javnog’ nasilja zahvaljujući prvenstveno elektronskim medijima i društvenim mrežama. Žene, ne samo da se dovoljno ne podržavaju i ohrabruju, nego se obeshrabruju kada se usude da se bave onim čime žele i da žive po sopstvenom izboru”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić.

Kako ističe, nad ženama u Crnoj Gori se još vrši pritisak da moraju biti uspješne prvenstveno u porodici, da bi bile priznate u društvu. „Nerijetko se dešava da muškarci ukazuju na to da su žene stub porodice, društva ili poslodavca, namećući joj tako dodatan teret i odgovornost – da mora biti dvostruko uspješniija od muškarca da bi uspjela”, navodi Vujačić.

O jednakosti žena i muškaraca u Crnoj Gori govori i Indeks rodne ravnopravnosti, koji je u Crnoj Gori prvi put izračunat prošle godine. S vrijednošću indeksa od 55, od ukupno 100 poena, Crna Gora ostvarila je daleko niži rezultat od prosjeka Evropske unije, gdje vrijednost indeksa iznosi 67,4. Vrijednost indeksa ukazuje da se najveće nejednakosti između muškaraca i žena u Crnoj Gori nalaze u domenu Moći, praćeno domenima koji se odnose na Vrijeme, Znanje, Novac i Rad. U poređenju sa Evropom, najveća razlika između Crne Gore i zemalja EU zabilježena je u domenima Novca i Moći. Najveća jednakost očitava se u domenu Zdravlja.

Novinarka portala PCNEN Marija Pešić za Monitor kaže da većinu problema koji tište žene u našoj zemlji obavijaju stereotipi, neznanje. „Na žene se gleda očima punim predrasuda. U opisu posla kao da nam se nalazi spremnost da trpimo rodno zasnovane uvrede, mimove, karikature i odreknemo se prava na privatnost. Slavimo strah. Da nećemo moći da radimo i imamo porodicu, da ćemo uvijek biti objektivisane, nejednako plaćene. Da će drugi diktirati kako treba da se osjećamo, oblačimo, izgledamo i šta da radimo. Ljudi vole da kažu da je ‘svaki dan Osmi mart’. Na neki ironičan način, u pravu su. Jer, svakog dana nosimo isti teret”, smatra Pešić.

Prema njenim riječima, žene u Crnoj Gori u toj borbi najčešće su same. „Institucije nam pošalju sportski pozdrav i riječi ohrabrenja, a na kraju dana utočište tražimo kod onih koji se istinski bore za naš položaj – odgovorni građani, prijatelji, porodica, aktivisti/kinje i druge žene, sestre i saveznice koje svakodnevno biju ovu bitku”.

Marina Vujačić smatra da, kao društvo, imamo još mnogo da radimo na rodnoj ravnopravnosti. „Ne samo da ne sputavamo žene u javnoj sferi, već posebno da ohrabrimo one koje su neosnažene i koje još dovoljno nisu ni osviješćene o svojim pravima i suštini ravnopravnosti. Zato bi muškarci, posebno oni na pozicijama moći, trebalo da obrate pažnju na zabrinjavajući podatak da je za deceniju rođeno 2. 922 dječaka više nego djevojčica. Slična je statistika i kada su u pitanju djevojčice s invaliditetom uključene u sistem obrazovanja, u odnosu na dječake s invaliditetom, kojih je duplo više. To ukazuje na to da ili se djevojčice s invaliditetom ne upisuju u škole, iako je osnovno obrazovanje redovno, ili im se ne omogućava pravo na život, posredstvom selektivnih abortusa”, navodi Vujačić.

U jeku pandemije virusa COVID-19 jaz između žena i muškaraca još više je produbljen. Prema zvaničnim podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZCG), od kraja februara do kraja juna prošle godine broj nezaposlenih žena povećan je za 3.560, što čini 56 odsto od ukupnog broja novih nezaposlenih osoba. To upućuje na zaključak da su poslodavci u toku COVID-19 krize otpustili više žena nego muškaraca.

„Kako je kapitalizam komercijalizovao Osmi mart i kako pokušava da ga pretvori u konzumeristički praznik, važno je da podśećamo na istinsko značenje Međunarodnog dana žena i da iskoristimo priliku da se osvrnemo na dosadašnje korake, kao i da se regrupišemo i osmislimo naredne“, kažu za Monitor iz FB stranice Vala, Ljeposava.

Osmi mart je, podsjećaju, prije svega dan aktivne borbe za radnička prava žena i pružanja otpora patrijarhalnim sistemima opresije. „Tako ovog, ko i svakog drugog, slavimo borbu, pređašnju, sadašnju i buduću. Slavimo žene koje ustaju i jasno stavljaju do znanja da im je patrijarhata preko glave. Slavimo žene koje su ustale protiv seksualnog nasilja. Žene koje su ustale protiv ginekološko-akušerskog nasilja. Žene koje su ustale protiv osvetničke pornografije. Slavimo žene koje su zauzele ulice Poljske i koje se neće povući dok ne ostvare svoja osnovna ljudska prava. Žene koje koriste svoje uticajne onlajn platforme da pomognu da se čuje glas svih nas. Slavimo borbu naših pretkinja. Nove pokrete i nova udruživanja žena: lokalna, regionalna i globalna. Slavimo solidarnost i kolektivne akcije i pozivamo sve žene i saveznike da nam se pridruže u borbi”, navode.

Umjesto komentara na pojedinačne i učestale slučajeve uvreda najgore vrste na račun žena sa javne scene, novinarka Vijesti Damira Kalač ohrabrila bi svaku građanku Crne Gore da bude ono što želi – privatno i profesionalno. „Da zna da to što je žensko dijete u porodici ne umanjuje njen značaj. Da zna da ima pravo na obrazovanje – posljednjih godina upravo žene čine veći procenat ukupnog broja visokoobrazovanog stanovništva. Da je jednako važna i ako poželi da završi zanat. Da nije manje vrijedna ako je domaćica – samo tri mjeseca tog nevidljivog rada košta 122 miliona eura (podatak Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori). Da zna da može da bira da li će da bude sama, da ima partnera/ku, da li će da rodi. Da zna da njeno tijelo ne može biti ničije do njeno i da o njemu odlučuje. Kad kaže ’ne’, to znači ,ne’. I da ni u kom slučaju ne ćuti, kakva god da joj je nepravda učinjena“.

I ove godine zvaničnici su se ženama obratili prigodnim govorima, propraćenim adekvatnim statistikama i porukama da podrže navodnu privrženost ideji ravnopravnosti polova. Među njima čak i oni koji su, prije samo par nedjelja, podijelili sa javnošću antifeminističke stavove.

Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta naložilo je direktorima osnovnih škola da spriječe organizovanje kupovine poklona za 8. mart nastavnicama. Hoće li to direktori da nadziru i kažnjavaju đake, ako svojim nastavnicima kupe cvijet, ili da kažnjavaju nastavnice ako cvijet prime?

 

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo