Povežite se sa nama

Izdvojeno

OSMI MART, CVIJEĆE I ZBILJA: Jaz sve dublji

Objavljeno prije

na

U jeku pandemije virusa COVID-19 jaz između žena i muškaraca još više je produbljen. Povoda za protestovanje Osmog marta, čini se, nikada nije bilo više

 

„Jedva čekam karanfil, da ostane da radi poslije mene prekovremeno”, jedan je od mimova koji je u susret Osmom martu napravila popularna feministička mim stranica na Fejsbuku (FB) Vala, Ljeposava. I u njemu izrekla bolnu zbilju žena u Crnoj Gori. Povoda za protestvovanje Osmog marta, čini se, nikada nije bilo više.

„Osmom martu se mora dati primarni značaj kao danu protesta žena zbog neravnopravnosti i sadašnjeg zabrinjavajućeg stepena nejednakosti, diskriminacije i nasilja, koje  poprima i karakter ‘javnog’ nasilja zahvaljujući prvenstveno elektronskim medijima i društvenim mrežama. Žene, ne samo da se dovoljno ne podržavaju i ohrabruju, nego se obeshrabruju kada se usude da se bave onim čime žele i da žive po sopstvenom izboru”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić.

Kako ističe, nad ženama u Crnoj Gori se još vrši pritisak da moraju biti uspješne prvenstveno u porodici, da bi bile priznate u društvu. „Nerijetko se dešava da muškarci ukazuju na to da su žene stub porodice, društva ili poslodavca, namećući joj tako dodatan teret i odgovornost – da mora biti dvostruko uspješniija od muškarca da bi uspjela”, navodi Vujačić.

O jednakosti žena i muškaraca u Crnoj Gori govori i Indeks rodne ravnopravnosti, koji je u Crnoj Gori prvi put izračunat prošle godine. S vrijednošću indeksa od 55, od ukupno 100 poena, Crna Gora ostvarila je daleko niži rezultat od prosjeka Evropske unije, gdje vrijednost indeksa iznosi 67,4. Vrijednost indeksa ukazuje da se najveće nejednakosti između muškaraca i žena u Crnoj Gori nalaze u domenu Moći, praćeno domenima koji se odnose na Vrijeme, Znanje, Novac i Rad. U poređenju sa Evropom, najveća razlika između Crne Gore i zemalja EU zabilježena je u domenima Novca i Moći. Najveća jednakost očitava se u domenu Zdravlja.

Novinarka portala PCNEN Marija Pešić za Monitor kaže da većinu problema koji tište žene u našoj zemlji obavijaju stereotipi, neznanje. „Na žene se gleda očima punim predrasuda. U opisu posla kao da nam se nalazi spremnost da trpimo rodno zasnovane uvrede, mimove, karikature i odreknemo se prava na privatnost. Slavimo strah. Da nećemo moći da radimo i imamo porodicu, da ćemo uvijek biti objektivisane, nejednako plaćene. Da će drugi diktirati kako treba da se osjećamo, oblačimo, izgledamo i šta da radimo. Ljudi vole da kažu da je ‘svaki dan Osmi mart’. Na neki ironičan način, u pravu su. Jer, svakog dana nosimo isti teret”, smatra Pešić.

Prema njenim riječima, žene u Crnoj Gori u toj borbi najčešće su same. „Institucije nam pošalju sportski pozdrav i riječi ohrabrenja, a na kraju dana utočište tražimo kod onih koji se istinski bore za naš položaj – odgovorni građani, prijatelji, porodica, aktivisti/kinje i druge žene, sestre i saveznice koje svakodnevno biju ovu bitku”.

Marina Vujačić smatra da, kao društvo, imamo još mnogo da radimo na rodnoj ravnopravnosti. „Ne samo da ne sputavamo žene u javnoj sferi, već posebno da ohrabrimo one koje su neosnažene i koje još dovoljno nisu ni osviješćene o svojim pravima i suštini ravnopravnosti. Zato bi muškarci, posebno oni na pozicijama moći, trebalo da obrate pažnju na zabrinjavajući podatak da je za deceniju rođeno 2. 922 dječaka više nego djevojčica. Slična je statistika i kada su u pitanju djevojčice s invaliditetom uključene u sistem obrazovanja, u odnosu na dječake s invaliditetom, kojih je duplo više. To ukazuje na to da ili se djevojčice s invaliditetom ne upisuju u škole, iako je osnovno obrazovanje redovno, ili im se ne omogućava pravo na život, posredstvom selektivnih abortusa”, navodi Vujačić.

U jeku pandemije virusa COVID-19 jaz između žena i muškaraca još više je produbljen. Prema zvaničnim podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZCG), od kraja februara do kraja juna prošle godine broj nezaposlenih žena povećan je za 3.560, što čini 56 odsto od ukupnog broja novih nezaposlenih osoba. To upućuje na zaključak da su poslodavci u toku COVID-19 krize otpustili više žena nego muškaraca.

„Kako je kapitalizam komercijalizovao Osmi mart i kako pokušava da ga pretvori u konzumeristički praznik, važno je da podśećamo na istinsko značenje Međunarodnog dana žena i da iskoristimo priliku da se osvrnemo na dosadašnje korake, kao i da se regrupišemo i osmislimo naredne“, kažu za Monitor iz FB stranice Vala, Ljeposava.

Osmi mart je, podsjećaju, prije svega dan aktivne borbe za radnička prava žena i pružanja otpora patrijarhalnim sistemima opresije. „Tako ovog, ko i svakog drugog, slavimo borbu, pređašnju, sadašnju i buduću. Slavimo žene koje ustaju i jasno stavljaju do znanja da im je patrijarhata preko glave. Slavimo žene koje su ustale protiv seksualnog nasilja. Žene koje su ustale protiv ginekološko-akušerskog nasilja. Žene koje su ustale protiv osvetničke pornografije. Slavimo žene koje su zauzele ulice Poljske i koje se neće povući dok ne ostvare svoja osnovna ljudska prava. Žene koje koriste svoje uticajne onlajn platforme da pomognu da se čuje glas svih nas. Slavimo borbu naših pretkinja. Nove pokrete i nova udruživanja žena: lokalna, regionalna i globalna. Slavimo solidarnost i kolektivne akcije i pozivamo sve žene i saveznike da nam se pridruže u borbi”, navode.

Umjesto komentara na pojedinačne i učestale slučajeve uvreda najgore vrste na račun žena sa javne scene, novinarka Vijesti Damira Kalač ohrabrila bi svaku građanku Crne Gore da bude ono što želi – privatno i profesionalno. „Da zna da to što je žensko dijete u porodici ne umanjuje njen značaj. Da zna da ima pravo na obrazovanje – posljednjih godina upravo žene čine veći procenat ukupnog broja visokoobrazovanog stanovništva. Da je jednako važna i ako poželi da završi zanat. Da nije manje vrijedna ako je domaćica – samo tri mjeseca tog nevidljivog rada košta 122 miliona eura (podatak Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori). Da zna da može da bira da li će da bude sama, da ima partnera/ku, da li će da rodi. Da zna da njeno tijelo ne može biti ničije do njeno i da o njemu odlučuje. Kad kaže ’ne’, to znači ,ne’. I da ni u kom slučaju ne ćuti, kakva god da joj je nepravda učinjena“.

I ove godine zvaničnici su se ženama obratili prigodnim govorima, propraćenim adekvatnim statistikama i porukama da podrže navodnu privrženost ideji ravnopravnosti polova. Među njima čak i oni koji su, prije samo par nedjelja, podijelili sa javnošću antifeminističke stavove.

Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta naložilo je direktorima osnovnih škola da spriječe organizovanje kupovine poklona za 8. mart nastavnicama. Hoće li to direktori da nadziru i kažnjavaju đake, ako svojim nastavnicima kupe cvijet, ili da kažnjavaju nastavnice ako cvijet prime?

 

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

GODINU POSLIJE: Čija je nula veća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ova Vlada sve više liči na DPS, makar u (ne)transparentnosti rada, (ne)poštovanju propisa, podsticanju podjela i favorizovanju partijskog na uštrb javnog interesa – da li je to ,,potreban i dovoljan uslov” da se njihovi prethodnici, u orginalu, vrate tamo odakle su otišli prije godinu dana. Ili je vrijeme da se pozabavimo alternativama

 

Aplauz socijalnih partnera za plan i predstojeće mjere ove Vlade najbolje pokazuje naš put, pohvalio se na Tviteru Milojko Spajić, ministar finansija u aktuelnoj/odlazećoj Vladi. Onda smo i od zvaničnika Unije poslodavaca i dvije reprezentativne sindikalne asocijacije čuli da oni podržavaju najavljeno povećanje zarada i smanjenje dažbina za poslodavce.

Tako su Spajić i ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, njegov najbliži saradnik u promociji tzv. Maršalovog plana za Crnu Goru, dobili formalne partnere sa kojima će podijeliti teret ali i odgovornost za eventualni (ne)uspijeh najavljenog eksperimenta. Ali smo, ponovo, ostali bez odgovora na nekoliko jednostavnih i izuzetno važnih pitanja bez kojih je nemoguće dati valjan sud o stvarnim dometima Spajićevog plana.

Recimo: kako će Vlada nadomjestiti smanjenje prihoda od 180 – 200 miliona eura po osnovu ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje uz najavljeni rast izdataka za plate u javnom sektoru (zdravstvo, obrazovanje, pa redom…)? Šta će biti sa obećanim kapitalnim budžetom ,,najvećim u istoriji Crne Gore”? Da li će poslodavci, kada za to dođe vrijeme, bespogovorno prihvatiti ,,mali” rast troškova do koga će dovesti najavljeno povećanje minimalne i prosječne zarade i kako će se to odraziti na održivost njihovog biznisa? Kolika je vjerovatnoća da će neki od njih na povećane izdatke odgovoriti otpuštanjem radnika? Da li će najavljene mjere dovesti do nastavka trenda gašenja postojećih radnih mjesta, posebno na sjeveru zemlje?

Na kraju možda najvažnije – kako će armija penzionera i nezaposlenih preživjeti neminovni skok cijena koji je, makar to je jasno, neizbježan – što zbog globalnog rasta cijena hrane i energenata, što zbog Spajićeve namjere da sa sadašnjeg modela oporezivanja dohotka pređemo na oporezivanje potrošnje. Po uvećanim stopama poreza i dažbina (akcize…). Dok bi penzije i socijalne naknade ostale iste. Prema važećim propisima, usklađivanje sa najavljenim rastom zarada i cijena može uslijediti tek početkom 2023. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo