Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Palica, boks, nož

Objavljeno prije

na

Izlazak u bioskop proteklog vikenda – podgorički osnovac I.V. i njegovi roditelji vjerovatno nikada neće zaboraviti.

Četrnaestogodišnjaka je se u subotu oko 21 sat na Zabjelu, bez povoda, napala grupa – maloljetnika. U policijskoj zabilješci napravljenoj te večeri ostalo je zapisano da su I.V. fizički napali petnaestogodišnjak N.B. i godinu dana mlađi – F.K. A sa njima su bila i dva trinaestogodišnjaka. Drvenom palicom i metalnim boksom bjesomučno su tukli dječaka. Pretučenog i onesviješćenog u lokvi krvi našao ga je slučajni prolaznik. Scena kao iz filmova.

Iako u prvi mah prognoze ljekara nisu bile ohrabrujuće – nakon hitne operacije oka u Beogradu, postoji nada da će se teška povreda zaliječiti.

Od svih povreda koje je te noći dobio najteža je upravo ta – sočiva oka. Otac pretučenog dječaka je, pored nade da će njegov sin za dva, tri mjeseca progledati – rekao da bi institucije sistema trebalo da pomognu i maloljetnicima koji su pesnicama, palicama i metalnim boksevima brutalno povrijedili njegovog dječaka.

No, institucije mnogo ne haju i slabo se bave svojim poslom. Da je tako – dokaz je i to da je samo pet dana ranije ista družina, u isto večernje vrijeme, takođe na Zabjelu, opet bez ikakvog povoda nasrnula na E.Ć. (16), E.M. (14) i H.M. (19) iz Podgorice, i nanijeli im lakše tjelesne povrede.

Ko zna koliko je još ovakvih, nikad prijavljenih napada, ili u policijskim zapisnicima požutjelih prijava. Klupko nasilja je počelo da se odmotava pa se sada sumnja i da je ista ekipa 5. 12.2011. zapalila i državnu zastavu na školskoj zgradi. I, nikome ništa. Nastavili su da haraju podgoričkim ulicama.

Dječak je osim povrede oka, brojnih podliva i modrica u užasnom susretu sa maloljetničkom bandom sa Zabjela zaradio i težak stres. Slike nasilja mu se vraćaju u snove i on, kako tvrdi, sanja kako ga dječaci naoružani palicama i boksom jure u mraku. Drugovi i roditelji djece koji sa I. V. idu u školu tvrde da je on omiljen u odjeljenju. No, nasilinici često biraju upravo takve žrtve. Prema očevim riječima – dvojica napadača idu u istu školu – Oktoih, dok su trojica starijih iz škole Vuk Karadžić. Njihova direktorica tvrdi da je nemoćna da bilo šta učini. ,,Meni su ruke vezane, jer se težak incident dogodio u vrijeme raspusta i izvan školskog dvorišta. Tako da nemam nadležnost da bilo šta preduzmem”, rekla je Jasmina Vukašević tvrdeći da je riječ o učenicima koji su ranije bili kažnjavani u školi.

Nakon svega – dvojicu starijih napadača saslušao je istražni sudija, a ne tužilac jer se maloljetnička delikvencija još vodi po starom ZKP-u. Osumnjičeni su nakon toga odvedeni i smješteni u Centar za djecu i mlade Ljubović. No, direktor tog centra Dragan Pajović tvrdi da sa tim slučajem ova ustanova nema ništa. ,,Dječaci su dvije večeri boravili kod nas, ali njih je preuzela policija, tako da je i cio slučaj u njihovoj nadležnosti”, rekao je novinarima.

Još se nije slegla prašina oko tog slučaja stigao je novi. U opisu događaja opet inicijali. Gotovo svi učesnici su – maloljetni.

Ukratko – sedamnaestogodišnjakinja je, praćena bandom, nožem prijetila dvadesetdvogodišnjaku i sedamnaestogodišnjakinji koju je udarala nogama i rukama po licu i tijelu. Bilanas – prekršajne prijave za napadače i bolničko liječenje za napadnutu djevojku.

Sve češće haranje maloljetničkih bandi po Podgorici su jasan znak da institucije sistema ne rade svoj posao. Tradicionalno društvo koje se oduvijek hvalilo porodicom kao utočištem je, izgleda, samo legenda, a odgovorne institucije nikada nisu ni postale stvarnost.

Psihološkinja Zorica Mirović u razgovoru za Monitor pojašnjava kako su za pravilno odrastanje djeteta najvažniji preduslov – roditelji. „Ljudi treba da budu svjesni da su izborom životnog partnera izabrali svoj budući stil života, odnos prema vrijednostima, prema djeci i njihovom vaspitanju”.

Mirović napominje kako smo svi svjedoci urušavanja sistema vrijednosti i suočeni sa borbom za golu egzistenciju pa je zato veliki broj djece doživio zanemarivanje jer su se roditelji posvetili prehranjivanju porodice. „Upravo to zanemarivanje je najčešći oblik zlostavljanja djece. Ako zanemarivanje traje dugo i posljedice su dalekosežnije”, upozorava psihološkinja.

Ona kaže da kada vidimo dijete koje se ponaša neadekvatno situaciji – moramo znati da postoji neki problem. Djeca koja se ne snalaze u sredini, agresijom se žele nametnuti toj okolini i na neki način skrenuti pažnju na sebe.

Psihološkinja Mirović objašnjava i da se u školama često agresijom rješavaju krizne situacije i da su djeca koja nisu sklona tučama i agresiji često odbačena ili označena raznim epitetima.

Ona tvrdi da u Crnoj Gori nisu adekvatno razvijeni mehanizmi za prijem i praćenje djece koja imaju problem sa nasiljem. „Sa njima se radi stereotipno, iako je ovdje potreban velika posvećenost”.

Da o posvećenosti nema govora dokaz su i najnoviji događaji. Ministarstva – rada i socijalnog staranja, prosvjete i unutrašnjih poslova su na potezu. Valjda ovaj problem zaslužuje da se (preko)brojna državna administracija koju plaćaju građani ove zemlje prene. Maloljetničko nasilje je znak da nas čeka opasna budućnost.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo