Povežite se sa nama

MONITORING

PARALELNA STVARNOST: Direktor policije u zemlji nesigurnih kriminalaca

Objavljeno prije

na

„Biti policajac u današnjem vremenu nije lako”, kazao je tokom proslave Dana MUP-a, direktor Uprave policije Slavko Stojanović. A sudeći po nalazima Stojanovića o bezbjednosnom stanju u Crnoj Gori, on je otkrio paralelnu stvarnost u kojoj građani žive gotovo pa u raju.

Osim što bezbjednosna situacija varira, kako tvrdi bezbjednosni vrh, od „odlične” do „zadovoljavajuće”, u Crnoj Gori po Stojanoviću i premijeru Dušku Markoviću, nema nevinih žrtava. „Ovdje se samo kriminalci osjećaju nesigurno”, primijetio je Stojanović na ovonedjeljnoj proslavi MUP-a. Eto – treba se samo izboriti sa tim crnogorskim nesigurnim kriminalcima. Plus što policajcima u Stojanovićevoj verziji u borbi protiv kriminala treba da pomognu građani, da prijavljuju kriminalce koji drhte. I onda ih Stojanović uhvati. Ništa lakše. Ima vrh MUP-a rašta i slaviti.

Još samo da direktor policije, kad je sve tako bajno, građanima objasni zašto rezultati – izostaju. Svakako bi od njega trebalo tražiti da se, prije nego što zbog nedostataka rezultata podnese ostavku, izvini porodicama svih žrtvi bez kriminalnog dosijea koje su u Crnoj Gori stradale i čije se porodice i građani ovdje zbog toga osjećaju nesigurno. Posebno zbog toga što su krivci za te zločine i dalje na slobodi. Naravno, još se čeka i na izvinjenje Duška Markovića porodicama žrtava koje su stradale u kriminalnim obračunima. Premijer je tvrdio da u tim obračunima stradaju samo kriminalci.

U posljednje dvije decenije crnogorski policajci nijesu rasvijetlili desetine ubistava. Zadnje medijsko brojanje stalo je na 40. Još ne znamo ko su nalogodavci i izvršioci ubistva Duška Jovanovića, urednika Dana ili inspektora Slavoljuba Šćekića, ali i drugih policijskih funkcionera. Jesu li po Stojanoviću oni nevine žrtve ili ne? Još ne znamo ni ko su napadači na novinare, kao u slučaju Tufika Softića koji je više puta napadnut ispred porodičnog praga. Šta kaže Stojanović – da li su članovi njegove porodice kriminalci jer se u ovoj zemlji osjećaju sa pravom nebezbjedno? Ili je mislio da se kriminalci u redovima policije osjećaju nesigurno jer bi jednom neka unutrašnja kontrola, i pravosuđe mogli da počnu da rade svoj posao.

Ne može se svečarskim govorom i akcijom Boka, pompezno reklamiranom u medijima, a u kojoj je policija ove sedmice pretresla imovinu pripadnika članova škaljarskog i kavačkog klana, prekrečiti činjenica da u borbi policije sa tim klanovima, i njihovim međusobnim likvidacijama u kojima je stradalo više od deset osoba (i ne samo članovi kriminalnih grupa) izostaju rezultati. Ubistva ostaju u najvećem broju nerazriješena, a za nalogodavcima se ni ne traga. Takođe, teško se može akcijom Boka zamaskirati to da je jedan od šefova tih klanova samo odšetao u Beograd, bez obzira na aktuelnu optužnicu crnogorskog tužilaštva protiv njega u tom trenutku.

Optužnica protiv Kotoranina Igora Božovića, koji je u policijskim evidencijama označen kao vođa kavačkog klana, podignuta je krajem maja ove godine dok se Božović nalazio na izdržavanju petogodišnje kazne zatvora zbog trgovine skoro 36 kilograma kokaina. On je, iako je nova optužnica u to vrijeme bila potvrđena, iz zatvora izašao početkom avgusta jer tužilaštvo nije tražilo da mu se odredi pritvor, pisao je beogradski Krik, Mreža za istraživanje kriminala i korupcije.

Božovićev advokat Dragoljub Đukanović je nakon njegovog prvog nepojavljivanja na sudu rekao da nije tačno da je njegov klijent pobjegao jer mu nije ni izrečena mjera zabrane napuštanja zemlje.

Da li je vođa škaljarskog klana Jovan Vukotić bio u pravu kada je javno saopštio: „U Crnoj Gori svakog dana ginu i nedužni ljudi – jer prljavi policajci čiste teren samo za njihove prijatelje i to je jedino što ih zanima”? On je kazao da ima spisak korumpiranih policajaca koji su na platnom spisku mafije nakon čega je saopšteno da će unutrašnja kontrola utvrditi te navode. Još čekamo.

Krajem prošle godine, mediji su izračunali da je od kada je Stojanović imenovan za prvog čovjeka policije 20. juna 2013. godine do kraja 2016. dogodilo 12 mafijaskih likvidacija, od kojih je, u tom trenutku bilo riješeno samo jedno – ubistvo Andrije Mrdaka. Premijer Marković je u parlamentu saopštio da je Stojanović „ispunio njegova očekivanja” i da je uspješan direktor policije „što pokazuju i rezultati koje je ostvario u svom mandatu”. Koju je statistiku Marković imao na umu ostalo je nerazjašnjeno. Možda neku iz paralelne stvarnosti. Kao što se ni dan danas ne zna šta je Marković mislio kad je 2015. godine kazao da je „organizovani kriminal nije više problem Crne Gore”.

Da popravi valjda rezultate Stojanović je za svoga savjetnika za bezbijednost u avgustu ove godine postavio Milovana Pavićevića, tokom čijeg se dvogodišnjeg šefovanja kriminalističkom policijom u Crnoj Gori dogodilo desetak mafijaških likvidacija, koje nijesu rasvijetljene. Pavićević je podnio ostavku početkom ove godine, kako se saopštavalo, upravo zbog nedostatka rezultata. Specijalno državno tužilaštvo inače ispituje da li su Pavićević i načelnik Centra bezbjednosti Nikšić Milorad Žižić povezani sa nezakonitim radnjama. Predmet je formiran nakon što je policijski funkcioner Vladan Delić podnio prijavu, u kojoj je optužio Pavićevića i Žižića da se bave kriminalom.

Brojne afere na račun policijskih funkcionera čekaju da budu razriješene. Tako se još čeka da se utrvdi da li su v.d. šefa Odsjeka za sprečavanje organizovanog kriminala i korupcije Dalibor Medojević i inspektor tog Odsjeka Nikola Terzić, kako su optuženi, krivi za nestanak dokumenata i pisama iz kuće Veselina Mujovića a nakon što su ta pisma pothranjena kao dokazi u policiji. I to se desilo za vrijeme otkako je Stojanović šef policije.

Čekamo i da Stojanović podnese odgovornost za zataškavanje slučajeva torture i nasilja u oktobru 2015. Kao i zbog toga što je štitio svog podređenog Radosava Lješkovića koji je nedavno u ZIKS-u u Spužu započeo izdržavanje petomjesečne kazne jer je prikrivao pripadnike SAJ koji su brutalno tukli građane u noći protesta 24. oktobra 2015. Lješkovića i tamo ima ko da štiti. Nedavno su objavljene tvrdnje zatvorenika da komandant SAJ-a služi kaznu u uslovima dostojnim kakvog VIP hotelskog aranžmana. Kad završi kaznu vratiće se na posao, pošto mu se brižljivo odmjerila dužina zatvorske kazne. Da je kažnjen sa preko šest mjeseci, to ne bi mogao.

U Crnoj Gori je za sada bezbjedno samo jedno – Stojanovićeva, i funkcije bezbjednosnog vrha. Koliko god bili loši rezultati koje imaju. Ili bahate izjave koje daju dok svira himna.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo