Povežite se sa nama

MONITORING

NOVA STRATEGIJA VLASTI: Koncesionari koji su uništili šume radiće za Vladu

Objavljeno prije

na

Dug koncesionara i korisnika šuma je na početku ove godine, prema podacima Poreske uprave, iznosio preko osam miliona eura. To je znatno više od prihoda koje država čak za dvije godine ubere na osnovu koncesione naknade.

Vlada je nedavno najavila da razmišlja o promjeni modela u kojem ona ima ogromne gubitke, a koncesionari i šumska mafija kupe profit od krčmljenja nacionalnog bogatstva.

Kolike su razmjere pohare najbolje govore vladini dokumenti. Reorganizacija koncepta koncesionog korišćenja šuma je dokument Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja iz septembra ove godine.

Prema prezentovanim podacima prosječna godišnja raspoloživa drvna masa za sječu šuma u državnom vlasništvu je 570.000 kubika, što je trebalo da donosi godišnji prihod od osam i po miliona eura. Međutim, taj nivo prihoda se nije ostvario ni jedne godine od 2007 i početka primjene koncesionog modela korišćenja šuma.

Prihodi od koncesija najveći su bili 2008. kada su iznosili 5,6 miliona, da bi onda padali i 2012. bili samo 2,9, a prošle godine 4,7 miliona.

U praksi se dešavalo da se godišnje iz državnih šuma posječe pola miliona kubika drveta, da se za to od koncesionara naplati nešto manje od četiri miliona eura, a da samo rad Uprave za šume državu košta više pet miliona eura. Samo po toj stavci čist gubitak od preko milion i po eura, koji se godinama ponavlja.

U Vladinom dokumentu se citira izvještaj Državne revizorske komisije u kome su konstatovane brojne nepravilnosti u sprovođenju koncesionih ugovora – nenaplaćivanje koncesione naknade u obimu predviđenom zakonom i neraskidanje koncesionih ugovora koji se ne realizuju.

,,Koncesionari koji su realizovali ugovore uglavnom nijesu postigli svrhu zbog koje su dobili koncesiju, a to je ubrzan razvoj drvne industrije postizanjem što većeg stepena finalizacije proizvoda od drveta. Kao dodatni problem, pojavio se prekomjeren izvoz drvne sirovine u zemlje u okruženju, posebno u Albaniji”, navodi se u Vladinom dokumentu.

Umjesto da kubik drveta, koji ionako dobijaju po povlašćenim cijenama prodaju u Crnoj Gori, povlašćenim koncesionarima se više isplati da u Albaniji ili na Kosovu za njega dobiju znatno višu cijenu. Prošle godine se više stotina hiljada kubika drveta nesmetano i nezakonito izvozilo. Nakon petomjesečne zabrane, Vlada je prošlog mjeseca odobrila izvoz ogrijevnog drveta.

Planovi u vladinim strategijama su bili da se putem koncesija zaposli i što veći broj ljudi. Međutim, kako se procjenjuje da skoro 50 odsto posječene drvne mase ne ulazi u formalne privredne tokove, i pored toga što skoro svako selo na sjeveru ima pilanu, veliki dio zaposlenih u drvopreradi radi na crno.

U vladinom dokumentu se kao ključna slabost sprovođenja koncesija navodi ,,neostvarivanje dovoljnog obima planiranih investicija u šume, posebno u uzgoj i zaštitu šuma, kao i šumsku infrastrukturu, koje su preduslov za održivo gazdovanje šumama”. Prevedeno to znači razrovane puteve, zbog kojih mještani sela sve češće protestuju, neispunjavanje obaveze gradnje novih puteva, bolesti drveća o kojima niko ne vodi računa, nepošumljavanje…

Koliko je država razmazila ,,strateške” koncesionare ilustrativan je primjer najvećeg koncesionara Vektre Jakić, biznismena Dragana Brkovića. Državna revizorska institucija ustanovila je u dva navrata nezakonito smanjenje iznosa za plaćanje koncesija, kao i neraskidanje ugovora zbog neispunjenja uslova ili gomilanja velikih dugova za koncesije. Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade Vektri Jakić u periodu 2007-2012. neosnovano umanjila javni prihod za iznos od preko milion i po eura. Mimo procedure tom preduzeću je koncesija smanjena od 2013. do 2015. za skoro 900.000 eura, a tokom 2015. je prpolovljena sa više od milion na 583.000.

I pored svega toga Vlada je u martu ove godine Vektri omogućila reprogram duga na pet godina na osnovu koncesija za korišćenje šume. Čak je i odobrila nove doznake za šumu koju nijesu stigli da posječu u periodu stečaja.

Najnovijem vladinom dokumentu za spas šumarstva, prethodila je opsežna Studija reforme organizacije i sistema gazdovanja šumama u Crnoj Gori, koju je za potrebe Vlade uradio slovenački ekspert Franc Ferlin. On predlaže da se za gazdovanje državnim šumama osnuje Privredno društvo Državne šume Crne Gore doo.

Kako je Slovenija, od koje je Crna Gora prepisala koncesiono gazdovanje šumama, taj sistem napustila prošle godine i osnovala državno preduzeće, Ferlin ističe da sadašnji crnogorski model gazdovanja šumama u Evropi ne postoji. Sa izuzetkom Kosova.

,,U Crnoj Gori je takvom procesu, prema navodima starijih šumarskih stručnjaka, kumovala neodgovarajuća politika privatizacije u šumarstvu (krajem devedesetih godina), koja je uništila dotadašnja, dobra šumarska preduzeća (u društvenom vlasništvu), a na račun mnogobrojnih novih, ne-osposobljenih privatnih izvođača radova, koji su kasnije postali i koncesionari”, navodi se u Ferlinovoj studiji. U kojoj se zaključuje da bi ,,eventualni organizacioni korak unazad – ka samostalnom, a unaprijeđenom privrednom entitetu – u Crnoj Gori zbog toga zapravo značio ispravku nekadašnje strateške greške odnosno korak unaprijed, a u skladu sa ‘evropskim’ pravcima”.

U Vladi su ovo primili k znanju: ,,Novim modelom se, radi kvalitetnijeg upravljanja šumskim resursima, povećanja budžetskih prihoda od korišćenja šuma na održivim osnovama i formiranja tržišta drvnih sortimenata, predviđa uvođenje sistema prodaje drvnih sortimenata na šumskim stovarištima, uz prethodno angažovanje privatnog sektora na sječi stabala, izradi drvnih sortimenata i njihovom izvozu na stovarišta u šumi”, saopšteno je nedavno sa sjednice Vlade kojom je predsjedavao premijer Duško Marković.

Nakon što su uništena državna šumarska preduzeća, za račun tajkuna bliskih vlasti, otpuštene hiljade radnika, rasprodata milionska oprema, sada će vlada iz pepela, nanovo, da stvara svoje preduzeće. Ko je kriv za eksperiment i ogromne gubitke, nije pitanje za vladu kontinuiteta.

Vlada će ipak i dalje da zavisi od volje koncesionara koji su umnogome poharali šumsko nacionalno blago. U novoj vladinoj strategiji predložene su mjere – neraspisivanje novih koncesija, ali se navodi i da su pravno obavezujući i neupitni postojeći koncesioni ugovori.

Od 68 koncesionih ugovora koliko ih je potpisano od 2007. aktivno je 18. Ugovor Vektre Jakić traje do 2036, sa Pelengić Trade do 2022, sa Bambis stolarija do 2021, pet ugovora sa, kako se navodi u Vladinom dokumentu, konzorcijumima iz Rožaja su sa rokom važenja do 2019…

Samo još premijer da privatnike nagovori da oni sječu stabala, izrade drvne sortimente i izložu ih na šumskim stovarištima. A vremenom, obećavaju iz Vlade, sav bi se posao organizovao u režiji države, u određenom procentu, kako navode. Do 2036. imaju kada da se organizuju.

UPRAVA ZA ŠUME
Partijsko gazdovanje

,,Crnogorsko šumarstvo se bazira na lugarima – čuvarima šuma, umjesto na šumarskim inženjerima i tehničarima, koji vrše stručne poslove”, navodi se u studiji Franca Ferlina. Broj čuvara šuma iznosi 194 što je 47% zaposlenih ili 60% šumarskih stručnjaka Uprave za šume. On ocjenjuje da je ovakvo stanje sektora gazdovanja šumama vrlo kritično. Dodaje da Slovenija – čuvara šuma uopšte nema. Slovenački stručjak izvodi zaključak da Uprava za šume kod zapošljavanja toliko velikog broja šumara posredno vrši značajnu socijalnu funkciju (omogućavanja zapošljavanja, iako isto prema normativima i ne bi bilo potrebno). No, nije problem samo u broju šumara. Odsjek za šumarski informacioni sistem zapošljava ukupno 15 informatičara. Ispunjenost radnih mjesta je dakle odlična, navodi Ferlin: ,,Bez obzira na brojnost informatičara dosad se kod Uprave za šume koristi jedino email i MS ofice. Međutim, brojni zaposleni, neki i na mjestima gdje se sakupljaju brojni podaci, još uvijek ne upotrebljavaju kompjuter”. Rezultat toga je da se svi ključni podaci i informacije o gazdovanju šumama (doznaci, prijemu, otpremi, koncesijama) još uvijek nalaze samo u knjigama! Pa se onda desi da imamo vrlo različite podatke o ugovorenim i realizovanim sječama šume, o koncesionim naknadama, o neisplaćenim naknadama… Jedne cifre možete naći kod Uprave za šume, druge u Monstatu, treće u Vladinim dokumentima… ,,Zapošljeni u Odsjeku još sve ove poslove obavljaju ‘na ruku’ i ‘pješke’, što je uporedivo sa stanjem u Sloveniji od prije 30 godina”, navodi Ferlin.

 

Opštine ostaju bez značajnih sredstava

TXT: Novim planom gazdovanja šumama, opštine bi mogle ostati bez značajnog dijela prihoda. Njima je do sada od koncesionog kolača išlo 70 odsto prihoda. U planu Uprave za šume za koncesije za prošlu godinu od dva i po miliona planiranih prihoda u državni budžet bi se slilo 770.000 eura a u opštinske milion i osamsto hiljada. Vlada je u novom konceptu naglasila da je ,,stalno povećanje procenta prihoda od koncesija lokalnim upravama, koji na kraju iznosi 70 odsto ostvarenih prihoda na teritoriji lokalne uprave u kojoj se šume koriste, značajno smanjilo mogućnost izdvajanja sredstava iz budžeta za uređenje šuma i šumskog zemljišta i gotovo onemogućilo sve potrebne investicije u šume”. Ferlin je u svojoj studiji predložio da se procenat koji dobijaju opštine od koncesionih naknada smanji na 25 odsto. Pozivajući se na iskustva Hrvatske i Srbije gdje je taj procenat, kako tvrdi, najmanje šest puta manji od sadašnjeg u Crnoj Gori. No, za to je neophodna izmjena Zakona o finansiranju lokalnih samouprava, kao i definisanje obaveza lokalnih samouprava za namjensku upotrebu ovih sredstava, npr. za izgradnju seoske ili šumske putne infrastrukture.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo