Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIČKA TRGOVINA PROSTOROM CRNE GORE: DPS i sateliti odlučili – zakon prošao

Objavljeno prije

na

Na primorju je počela građevinska sezona pa će bageri uskoro zatutnjati u Miločeru, biseru crnogorske obale, rušeći sve pred sobom, stari hotel Kraljičinu plažu i stoljetna stabla raznih vrsta četinara, maslina, eukaliptusa i drugih mediteranskih zasada, kako bi oslobodile prostor za gradnju stanova za tržište „strateškom” investitoru sa adresom na Britanskim Djevičanskim ostrvima.

Da li iko više pominje vinovnike ovog zločina prema prirodi, prema najvrednijem turističkom ljetovalištu u Crnoj Gori. One čiji je glas u crnogorskom parlamentu presudio Miločeru i otvorio vrata građevinskoj mafiji da i ovdje, na zelenom očuvanom, nekada kraljevskom imanju, zidaju i prodaju na hiljade kvadrata maltera, stakla i betona.

Na političkoj sceni nema više Pozitivne Crne Gore, stranke čiji su funkcioneri dali odlučujuće glasove za usvajanje amandmana na ugovor o zakupu i betoniranje Miločera i Svetog Stefana. Niko više ne pominje Darka Pajovića i njegove riječi kako je Miločer jedna „obična rupa iz koje se ni more ne vidi”, ni Azru Jasavić koja je zapjenušeno sa skupštinske govornice objašnjavala kako je izgradnja stanova u Miločeru posao od nacionalnog značaja. Miločer će platiti danak vrhunske političke korupcije koja je ostala nekažnjena, dok pozitivci na miru krckaju stečene benefite.

Posao dizanja ruku u parlamentu za kontroverzne dekrete i propise DPS oligarhije, usmjerene ka otimanju nacionalnih prirodnih resursa, nakon poslanika Pozitivne, nastavljaju sateliti, predstavnici manjinskih i malih stranaka, Socijaldemokrata, Bošnjačkog saveza, Hrvatske građanske inicijative i Liberalne partije.

U subotu, poslednjeg dana septembra na vanrednom zasjedanju Skupštine izglasan je kontroverzni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, uprkos protivljenju svih primorskih opština, strukovnih i nevladinih organizacija i velikog broja građana.

Usvojenim zakonskim rješenjima posao planiranja prostora Crne Gore centralizovan je na nivou Vlade, odnosno Ministarstva održivog razvoja i turizma. Oduzete su ingerencije lokalnim upravama u svim poslovima upravljanja prostorom na njihovim teritorijama. Ukinute su građevinska i upotrebna dozvola za gradnju objekata, dok čitav niz poslova koje su u toj oblasti izvršavale lokalne uprave i druge strukovne organizacije, preuzima Ministarstvo.

Osnovni cilj koji se novim, radikalnim promjenama u upravljanju prostora postiže, jeste autonomno gazdovanje političke klike na vlasti sa sjedištem u Podgorici, cjelokupnim prostorom Crne Gore radi nesmetane eksploatacije vrijednih lokaliteta prvnstveno na obalnom području.

Sam način donošenja Zakona o planiranju po hitnom postupku uz noćna ubjeđivanja poslanika malih partija govori više od svega.

Mnogima je najteže palo to što su poslanici iz Boke Andrija Pura Popović, lider Liberalne partije iz Kotora i Andrija Vuksanović (HGI) iz Tivta svojim glasovima faktički predali dragocjeno područje Boke u ruke Vlade i ministra Pavla Radulovića. Prvobitna nećkanja bila su, kako se pokazalo, samo utvrđivanje pazara.

Bivši vaterpolista Andrija Popović odavno je politička marioneta DPS-a. Bez podrške u biračkom tijelu do nivoa cenzusa, LP se godinama šlepa na izbornim listama DPS-a. Pod njegovim vođstvom od 2009. stranka je sa nekadašnjih 2,4 odsto podrške birača spala na nevjerovatnih 0,8 odsto. Popović je glasao za Zakon o planiranju uprkos stavu većine opštinskih odbora LP, koji su dali negativno mišljenje, čime je izazvao turbulencije u stranci.

Kotoranin Mirza Krcić, jedan od Popovićevih savjetnika, kazao je, kako je Andrija Popović u subotu dao autogol u produžecima i otvorio više vrata za LP. Da ode u istoriju, formalno uđe u DPS ili promijeni naziv partije u liberalnu partiju socijalista.

Zanimljivo je kako je upravo na dan glasanja o Zakonu, Popović zakazao Kongres partije za 29 oktobar, mimo konsultacija sa partijskim organima. Čini se da je dobio vjetar u leđa u vidu obećanja, kako će pomoć DPS-a, osvojiti i četvrti mandat na čelu LP na nastupajućim stranačkim izborima. Spekuliše se i o navodno obećanom mjestu u diplomatiji.

Sve su prilike da će Popović ostati vječiti rezervni igrač. Koliko ga koalicioni partner uvažava vidjelo se po nikad dodijeljenoj fotelji ministra sporta, dogovorenoj koalicionim sporazumom uoči parlamentarnih izbora 2012. godine. Prijetio je raskidom koalicije, zamrzavanjem statusa i sličnim marifetlucima, zbog nepoštovanja sporazuma, ali fotelju nije dobio. Iako prevaren i izigran nema dilemu kada je u pitanju podrška kontroverznim poslovima ekipe iz DPS-a. Odlučio je, „Sigurnim korakom” na štetu Kotora, grada u kome živi i svojih sugrađana.

Jasni su i motivi HGI, čija je liderka Marija Vučinović, u noći između petka i subote, maltene do zore, nagovarala poslanika Adrijana Vuksanovića da promijeni odluku i pritisne taster „Za”. On se prethodno izjasnio protiv ponuđenog teksta zakona.

HGI duguje lojalnost Demokratskoj partiji socijalista, koja je svojom izbornom matematikom obezbijedila potreban broj glasova za taj jedan skupštinski mandat. Građani pamte kako su za stranku Hrvata u Crnoj Gori glasali birači iz Pljevalja, Andrijevice, Plužina… Bez dirigovane podrške sa sjevera HGI bi ostao izvan parlamenta.

Takav skandal tokom izbornog procesa kojim je Mariji Vučinić obezbijeđena ministarska fotelja bez portfelja, plus jedno poslaničko mjesto i veliki broj privilegija, mora se platiti. Pa ako treba i opštinskom teritorijom Tivta i njegove atraktivne obale. I novim nametima građanima Boke koji će za rješavanje problema oko gradnje objekata umjesto u kancelarije svoje opštine, ići u Podgoricu. Ovo je bilo „HGI Od srca” DPS-u i ministru Pavlu Raduloviću.

Podrška poslanika Bošnjačke stranke, Nedžada Dreševića i Ervina Ibrahimovića Zakonu o planiranju nije ni bila upitna. Ova stranka bezrezervno podržava politiku DPS-a uz čiju je pomoć i čuveno pretakanje glasova, jedva osvojila dva poslanička mandata na prošlim izborima.

Ali je zato u raspodjeli vlasti DPS bila široke ruke prema BS. Dobili su mjesto potpredsjednika Vlade, dva ministarstva i čitav niz upravljačkih mjesta u državnim inistitucijama, u privredi i diplomatiji. Što je nesrazmjerno njihovom političkom uticaju u biračkom tijelu i u raskoraku sa izbornim sloganom „BS-Naša snaga”.

Naplaćuju cijenu održanja DPS-a na vlasti. Dok njihovi birači sa sjevera, u Plavu, Gusinju, Rožajama, zbog esktremnog siromaštva napuštaju zemlju u potrazi za poslom, stranački prvaci BS-e sa užom i širom rodbinom migriraju ka Podgorici u kojoj zauzimaju važne i dobro nagrađene pozicije. Glasati protiv Zakona o planiranju za ovu stranku bilo bi ravno samouništenju. I to zbog odnosa prema prostoru i obespravljenju opština, što njih previše ne brine.

Glas Socijaldemokrata Ivana Brajovića se podrazumijevo. Oni su mnogo puta dokazali da više nijesu pratija nego filijala DPS.

Predloženi Zakon usvojen je sa 41 glasom poslanika vladajuće koalicije. Glas koji je pokvario apsolutnu saglasnost stigao je od Albanaca. Poslanik Genci Nimanbegu (FORCA) nije podržao Radulovićev Zakon. On je kazao da je koalicioni dogovor DPS-a sa manjinskim partijama predviđao ravnomjerni razvoj svih regija Crne Gore i decentralizaciju uprave, što su poslanici BS i HGI pružanjem podrške novom konceptu planiranja prostora, prekršili.

„Albanci odlučno”, bio je izborni slogan ove političke grupacije iz Ulcinja. Odlučnost u ovom slučaju nije izostala, zahvaljujući možda i tome što su uvaženi stavovi građana Ulcinja koji su u ovom zakonu prepoznali opasnost za prirodne vrijednosti ove opštine.

Pojedini poslanici pokušali su se opravdati tvrdnjama kako su izvršene značajne korekcije predloženog teksta zakona. To nije tačno. Mizerni ustupci nisu narušili suštinu izmjena kojima se uvodi novi, revolucionarni koncept upravljanja prostorom i sva moć prenosi u Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

Promijenjenim rješenjima opštinama je vraćena nadležnost u pripremi programa privremenih objekata, dok su oni u zoni morskog dobra i dalje u nadležnosti Ministarstva. Lokalne uprave donosiće i urbanističke projekte za svoju teritoriju ali na bazi Plana generalne regulacije koji donosi Ministarstvo.

To znači da su opštinama povraćeni kiosci i tezge na koje se Ministarstvo bilo nameračilo i kao bonus poslići oko urbanističkih projekata. Ni manje ni više od toga.

Novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata nastao je kao produkt otvorene i vulgarne političke trgovine partija koje u parlamentu zastupaju vlastite, umjesto interesa građana Crne Gore. Te štetočinske partije građani će imati priliku da kazne već na sljedećim izborima.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIJA PRAVOSUĐA PO METRU KVADRATNOM: Dam ti stan, pa ti sudi i tuži nepristrasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

 

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo