Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIČKA TRGOVINA PROSTOROM CRNE GORE: DPS i sateliti odlučili – zakon prošao

Objavljeno prije

na

Na primorju je počela građevinska sezona pa će bageri uskoro zatutnjati u Miločeru, biseru crnogorske obale, rušeći sve pred sobom, stari hotel Kraljičinu plažu i stoljetna stabla raznih vrsta četinara, maslina, eukaliptusa i drugih mediteranskih zasada, kako bi oslobodile prostor za gradnju stanova za tržište „strateškom” investitoru sa adresom na Britanskim Djevičanskim ostrvima.

Da li iko više pominje vinovnike ovog zločina prema prirodi, prema najvrednijem turističkom ljetovalištu u Crnoj Gori. One čiji je glas u crnogorskom parlamentu presudio Miločeru i otvorio vrata građevinskoj mafiji da i ovdje, na zelenom očuvanom, nekada kraljevskom imanju, zidaju i prodaju na hiljade kvadrata maltera, stakla i betona.

Na političkoj sceni nema više Pozitivne Crne Gore, stranke čiji su funkcioneri dali odlučujuće glasove za usvajanje amandmana na ugovor o zakupu i betoniranje Miločera i Svetog Stefana. Niko više ne pominje Darka Pajovića i njegove riječi kako je Miločer jedna „obična rupa iz koje se ni more ne vidi”, ni Azru Jasavić koja je zapjenušeno sa skupštinske govornice objašnjavala kako je izgradnja stanova u Miločeru posao od nacionalnog značaja. Miločer će platiti danak vrhunske političke korupcije koja je ostala nekažnjena, dok pozitivci na miru krckaju stečene benefite.

Posao dizanja ruku u parlamentu za kontroverzne dekrete i propise DPS oligarhije, usmjerene ka otimanju nacionalnih prirodnih resursa, nakon poslanika Pozitivne, nastavljaju sateliti, predstavnici manjinskih i malih stranaka, Socijaldemokrata, Bošnjačkog saveza, Hrvatske građanske inicijative i Liberalne partije.

U subotu, poslednjeg dana septembra na vanrednom zasjedanju Skupštine izglasan je kontroverzni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, uprkos protivljenju svih primorskih opština, strukovnih i nevladinih organizacija i velikog broja građana.

Usvojenim zakonskim rješenjima posao planiranja prostora Crne Gore centralizovan je na nivou Vlade, odnosno Ministarstva održivog razvoja i turizma. Oduzete su ingerencije lokalnim upravama u svim poslovima upravljanja prostorom na njihovim teritorijama. Ukinute su građevinska i upotrebna dozvola za gradnju objekata, dok čitav niz poslova koje su u toj oblasti izvršavale lokalne uprave i druge strukovne organizacije, preuzima Ministarstvo.

Osnovni cilj koji se novim, radikalnim promjenama u upravljanju prostora postiže, jeste autonomno gazdovanje političke klike na vlasti sa sjedištem u Podgorici, cjelokupnim prostorom Crne Gore radi nesmetane eksploatacije vrijednih lokaliteta prvnstveno na obalnom području.

Sam način donošenja Zakona o planiranju po hitnom postupku uz noćna ubjeđivanja poslanika malih partija govori više od svega.

Mnogima je najteže palo to što su poslanici iz Boke Andrija Pura Popović, lider Liberalne partije iz Kotora i Andrija Vuksanović (HGI) iz Tivta svojim glasovima faktički predali dragocjeno područje Boke u ruke Vlade i ministra Pavla Radulovića. Prvobitna nećkanja bila su, kako se pokazalo, samo utvrđivanje pazara.

Bivši vaterpolista Andrija Popović odavno je politička marioneta DPS-a. Bez podrške u biračkom tijelu do nivoa cenzusa, LP se godinama šlepa na izbornim listama DPS-a. Pod njegovim vođstvom od 2009. stranka je sa nekadašnjih 2,4 odsto podrške birača spala na nevjerovatnih 0,8 odsto. Popović je glasao za Zakon o planiranju uprkos stavu većine opštinskih odbora LP, koji su dali negativno mišljenje, čime je izazvao turbulencije u stranci.

Kotoranin Mirza Krcić, jedan od Popovićevih savjetnika, kazao je, kako je Andrija Popović u subotu dao autogol u produžecima i otvorio više vrata za LP. Da ode u istoriju, formalno uđe u DPS ili promijeni naziv partije u liberalnu partiju socijalista.

Zanimljivo je kako je upravo na dan glasanja o Zakonu, Popović zakazao Kongres partije za 29 oktobar, mimo konsultacija sa partijskim organima. Čini se da je dobio vjetar u leđa u vidu obećanja, kako će pomoć DPS-a, osvojiti i četvrti mandat na čelu LP na nastupajućim stranačkim izborima. Spekuliše se i o navodno obećanom mjestu u diplomatiji.

Sve su prilike da će Popović ostati vječiti rezervni igrač. Koliko ga koalicioni partner uvažava vidjelo se po nikad dodijeljenoj fotelji ministra sporta, dogovorenoj koalicionim sporazumom uoči parlamentarnih izbora 2012. godine. Prijetio je raskidom koalicije, zamrzavanjem statusa i sličnim marifetlucima, zbog nepoštovanja sporazuma, ali fotelju nije dobio. Iako prevaren i izigran nema dilemu kada je u pitanju podrška kontroverznim poslovima ekipe iz DPS-a. Odlučio je, „Sigurnim korakom” na štetu Kotora, grada u kome živi i svojih sugrađana.

Jasni su i motivi HGI, čija je liderka Marija Vučinović, u noći između petka i subote, maltene do zore, nagovarala poslanika Adrijana Vuksanovića da promijeni odluku i pritisne taster „Za”. On se prethodno izjasnio protiv ponuđenog teksta zakona.

HGI duguje lojalnost Demokratskoj partiji socijalista, koja je svojom izbornom matematikom obezbijedila potreban broj glasova za taj jedan skupštinski mandat. Građani pamte kako su za stranku Hrvata u Crnoj Gori glasali birači iz Pljevalja, Andrijevice, Plužina… Bez dirigovane podrške sa sjevera HGI bi ostao izvan parlamenta.

Takav skandal tokom izbornog procesa kojim je Mariji Vučinić obezbijeđena ministarska fotelja bez portfelja, plus jedno poslaničko mjesto i veliki broj privilegija, mora se platiti. Pa ako treba i opštinskom teritorijom Tivta i njegove atraktivne obale. I novim nametima građanima Boke koji će za rješavanje problema oko gradnje objekata umjesto u kancelarije svoje opštine, ići u Podgoricu. Ovo je bilo „HGI Od srca” DPS-u i ministru Pavlu Raduloviću.

Podrška poslanika Bošnjačke stranke, Nedžada Dreševića i Ervina Ibrahimovića Zakonu o planiranju nije ni bila upitna. Ova stranka bezrezervno podržava politiku DPS-a uz čiju je pomoć i čuveno pretakanje glasova, jedva osvojila dva poslanička mandata na prošlim izborima.

Ali je zato u raspodjeli vlasti DPS bila široke ruke prema BS. Dobili su mjesto potpredsjednika Vlade, dva ministarstva i čitav niz upravljačkih mjesta u državnim inistitucijama, u privredi i diplomatiji. Što je nesrazmjerno njihovom političkom uticaju u biračkom tijelu i u raskoraku sa izbornim sloganom „BS-Naša snaga”.

Naplaćuju cijenu održanja DPS-a na vlasti. Dok njihovi birači sa sjevera, u Plavu, Gusinju, Rožajama, zbog esktremnog siromaštva napuštaju zemlju u potrazi za poslom, stranački prvaci BS-e sa užom i širom rodbinom migriraju ka Podgorici u kojoj zauzimaju važne i dobro nagrađene pozicije. Glasati protiv Zakona o planiranju za ovu stranku bilo bi ravno samouništenju. I to zbog odnosa prema prostoru i obespravljenju opština, što njih previše ne brine.

Glas Socijaldemokrata Ivana Brajovića se podrazumijevo. Oni su mnogo puta dokazali da više nijesu pratija nego filijala DPS.

Predloženi Zakon usvojen je sa 41 glasom poslanika vladajuće koalicije. Glas koji je pokvario apsolutnu saglasnost stigao je od Albanaca. Poslanik Genci Nimanbegu (FORCA) nije podržao Radulovićev Zakon. On je kazao da je koalicioni dogovor DPS-a sa manjinskim partijama predviđao ravnomjerni razvoj svih regija Crne Gore i decentralizaciju uprave, što su poslanici BS i HGI pružanjem podrške novom konceptu planiranja prostora, prekršili.

„Albanci odlučno”, bio je izborni slogan ove političke grupacije iz Ulcinja. Odlučnost u ovom slučaju nije izostala, zahvaljujući možda i tome što su uvaženi stavovi građana Ulcinja koji su u ovom zakonu prepoznali opasnost za prirodne vrijednosti ove opštine.

Pojedini poslanici pokušali su se opravdati tvrdnjama kako su izvršene značajne korekcije predloženog teksta zakona. To nije tačno. Mizerni ustupci nisu narušili suštinu izmjena kojima se uvodi novi, revolucionarni koncept upravljanja prostorom i sva moć prenosi u Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

Promijenjenim rješenjima opštinama je vraćena nadležnost u pripremi programa privremenih objekata, dok su oni u zoni morskog dobra i dalje u nadležnosti Ministarstva. Lokalne uprave donosiće i urbanističke projekte za svoju teritoriju ali na bazi Plana generalne regulacije koji donosi Ministarstvo.

To znači da su opštinama povraćeni kiosci i tezge na koje se Ministarstvo bilo nameračilo i kao bonus poslići oko urbanističkih projekata. Ni manje ni više od toga.

Novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata nastao je kao produkt otvorene i vulgarne političke trgovine partija koje u parlamentu zastupaju vlastite, umjesto interesa građana Crne Gore. Te štetočinske partije građani će imati priliku da kazne već na sljedećim izborima.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo