Profesor matematike Obrazovnog centra iz Šavnika Zoran Braletić uhapšen je zbog sumnje da je teško povrijedio i 15-godišnju učenicu M.Š., i zlostavljao učenika N.D. . Profesor se sumnjiči da je prvo sa časa istjerao učenika N.D.,udarajući ga nogama, rukama i drvenom letvicom po glavi i leđima. Nakon što je negodovala zbog tog incidenta i M.Š. je morala da napusti čas. Profesor Braletić je za njom trčao sve dok se ona nije saplela i pala. Uslijedila je završnica kao iz filmova – nastavnik je sustigavši djevojčicu, navodno, udario kamenom po glavi od čega se ona – onesvijestila.
Braletić je, kasnije, potvrdio sve osim da je djevojčicu udario kamenom.
Čitav incident izgleda nestvarno. U 21. vijeku, u zemlji reformisanog školstva, zemlji potpisnici raznoraznih konvencija o pravu djeteta – šiba još učionicom caruje. A u krševitijim predjelima ona i nije, izgleda, najgora varijanta.
I ovo nije usamljeni incident. Ne treba zaboraviti da su se nedavno u Podgorici desila još dva slična događaja. U školi u samom centru Podgorice, na času italijanskog jezika nastavnik je poslao đaka u ćošak, a potom je kaznena politika zaoštrena time što su ostali đaci uz instrukciju nastavnika gađali školskog druga – ko je čime stigao. Bilo je tu šestara, ali i cipela. Nakon što je izbio skandal u medijima – nastavnik se izvinio i napustio školu. Tu je slučaj zatvoren.
Nekoliko dana nakon toga zbog čupanja za kosu i šamaranja đaka pokrenut je disciplinski postupak protiv nastavnice matematike u OŠ „Marko Miljanov” u Podgorici. No, prema tvrdnjama koje su roditelji dječaka iznijeli Zaštitniku ljudskih prava, i nakon incidenta nastavnica je nastavila da predaje. I ne samo to – nastavila je sa ,,indirektnim uznemiravanjem učenika tako što se posprdno odnosila prema događaju, a učenika Z.P. je uporno ignorisala i time vršila psihološki pritisak”, stoji u izvještaju Zaštitnika.
Roditelji su prosvjetnoj inspekciji prijavili i slučaj iz OŠ „Mileva Lajović Lalatović” u Nikšiću gdje je domar udarao po glavi, vratu i leđima učenika M.S. dok ga je nastavnica biologije držala za trenerku da ne pobjegne. Djetetovu majku niko, naravno, nije obavijestio o tome.
Prosvjetna inspekcija je zaključila da nema osnova za primjenu mjera prema domaru i nastavnici i da je odeljenju IX-3 potrebno „odrediti drugog odeljenskog starješinu koji će svoje zadatke obavljati u skladu sa zakonom”.
U instituciji Zaštitnika smatraju da su radnje koje je preduzela OŠ „Mileva Lajović Lalatović” više usmjerene na zaštitu zaposlenih nego na zaštitu prava i interesa učenika. „Ovom zapažanju ide u prilog i činjenica da prosvjetna inspekcija u postupku kontrole i utvrđivanja odgovornosti zaposlenih u slučaju fizičkog kažnjavanja učenika nije uzela u obzir mišljanje i izjave djeteta, već je odluku u ovom slučaju donijela na osnovu izjava zaposlenih”.
Nakon što su razmotrili dva slučaja iz podgoričkih škola i jedan iz nikšićke – u instituciji Zaštitnika ljudskih prava je zaključeno, između ostaloga, da „škole nijesu preduzele nikakve mjere rada sa djecom koja su bila izložena fizičkom kažnjavanju i ponižavajućim postupcima od strane nastavnog osoblja”.
No, navedeni slučajevi su dospjela u javnost i do institucija zato što su ih roditelji prijavili. Pitanje je – koliko je počupanih dječjih glava, šamaranih obraza i crvenih od packi dlanova po crnogorskim školama. Koliko ćute i djeca i roditelji? Još uvijek se na roditeljskim sastancima mogu čuti predlozi roditelja učiteljima i učiteljicama da ,,slobodno čupnu ili udare dijete jer je nemirno”.
Grupa roditelja iz škole ,,Marko Miljanov” čija djeca dijele školske klupe sa šamaranim đakom otišla je korak dalje pišući otvoreno pismo podrške nastavnici tvrdeći da su čitav događaj ,,mediji prenapumpali”. Nisu negirali da je drugar njihove djece dobio batine od razredne, već su pružili podršku razrednoj tvrdeći da to nisu bile ,,baš tako strašne batine”. Istovremeno otac maltretiranog djeteta je ustvrdio da je u upravi škole dobio objašnjenje da batine nijesu ništa strašno, jer „sve su nas tukli u školi, pa nam ništa ne fali”.
Na žalost, upravo je obrnuto. Fali itekako. Čim dozvoljavamo nasilje po školama. Ako već roditelji nijesu svjesni šta znači nasilje za njihovu djecu – uprave škola i nastavnici su obavezni da znaju koja su njihova zakonska ograničenja kada su vaspitne mjere u pitanju. Zakon je jasan – ni fizičko ni psihičko maltretiranje nije dozvoljeno.
Da je nasilje u školama značajan problem prepoznala je Akcija za ljudska prava (HRA) koja je, u saradnji sa institucijom Zaštitnika, pozvala djecu da pišu o tome šta im se u školi, zapravo, dešava. I već su počela da pristižu prva pisma.
„Prepoznali smo potrebu da se djeca školskog uzrasta nauče pravu da se obrate Zaštitniku ljudskih prava i sloboda da zaštite svoja prava, kao i da im se ta prava predstave na sadržajniji i razumljiviji način”, kažu u Akciji za ljudska prava kojoj se roditelji obraćaju zbog problema njihove djece u školi. A istraživanje Nasilje nad djecom je pokazalo da je čak 66,67 odsto anketirane djece iz osnovih škola u Crnoj Gori bilo izloženo nekom obliku nasilja.
U Instituciji Zaštitnika smatraju da zaposleni u školama ne prepoznaju problem nasilnog i nedozvoljenog ponašanja prema učenicima, te udarac, čupanje za kosu, udaranje sveskom, povlačenje za jaknu, pogodak kredom ili drugim predmetom i ne smatraju zlostavljanjem i fizičkim nasiljem nad djetetom, niti omalovažavanjem.
„Većina nedozvoljenih i nepedagoških postupanja zaposlenih u školama ostaje nesankcionisano, a postupak se pokreće isključivo na inicijativu roditelja ili u situacijama kada slučaj dospije u javnost, što navodi na zaključak da nadležni u školama tolerišu i smatraju prihvatljivim vaspitne metode koje sadrže elemente fizičkog i psihičkog nasilja i zlostavljanja”, tvrde u Instituciji Zaštitnika.
Đaci u Crnoj Gori još čekaju da i u njihove škole stigne zakon i odnos primjeren savremenoj nastavi.
Marijana BOJANIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice