Povežite se sa nama

OKO NAS

PEKO VUKADINOVIĆ,  IZVIĐAČ: Na čistoj strani života

Objavljeno prije

na

Peko Vukadinović je bogataš. Jer, bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima

 

Skautizam je najbolji neplaćen posao na svijetu, priča Peko Vukadinović. On je za 18 godina sa izviđačima obišao 51 zemlju svijeta, a brojna prijateljstva koja je usput stekao ne pucaju. Danas je načelnik, kako s ponosom kaže, najveće omladinske organizacije u Crnoj Gori – Saveza izviđača.

Pekova priča počinje u drugom razredu Osnovne škole ,,Ratko Žarić” u Nikšiću. Kreću prvi izleti u prirodu, a tada ga je, kaže, privukla želja za druženjem i putovanjima. Neće zaboraviti kada je, kao dijete iz radničke porodice, prvi put otišao na ljetovanje sa svega devet godina. ,,Bilo je to u izviđačkom centru u Prčnju. Sjećam se da sam bio zadužen za podizanje zastave. Sjećam se i svog ushićenja i kako sam se osjećao važnim. Počinju kod mene da se razvijaju odgovornost i osjećaj za timski rad. Upoznajem prve prijatelje iz raznih krajeva svijeta”, počinje priču Peko.

Iz jata prelazi u vod – jednom nedjeljno sluša vodnikova predavanja o topografiji, čvorologiji, narodnom istorijatu. Uči da određuje vrstu vatre i da pravi i čisti ognjište. Sa svojom grupom obilazi rasadnike i sadi prve sadnice; na početku peršun, a potom i sve ostalo.

Imena grupa – Vjeverice, Zmajevi, Vatrene lobanje, daju djeci osjećaj pripadnosti. Peko kaže da se već tad u grupama naziru budući lideri.

Učestvovao je na raznim takmičenjima. Izviđačka takmičenja sastoje se od kontrola i prelaženja staza po topografskim znacima, a usput se uči signalizaciji. Peko kaže da to vrijeme pamti po pravljenju skloništa i kabanica. Sve je u duhu timskog rada. Niko ne može sam da pređe stazu, sam da vrši kontrole, sam da gradi. Kapiteni grupa nastaju slobodnim izborom. Ta čast pripada onome ko se izdvoji svojim sposobnostima.

Sa 15 godina odlazi i na takmičenja van Balkana. Prvi put posjećuje Italiju i Njemačku. ,,U jednom italijanskom selu blizu Peruđe, upoznajem crnogorski par. Tu žive od Drugog svjetskog rata, kada su odvedeni u logor. Te 2007. godine ljeto je bilo vrelo, a ja sam im pomagao u košenju i plašćenju. Poslije rada, odmarali smo se u obližnjoj seoskoj katoličkoj crkvi. Tu se selo okuplja, i svi donose hranu. Uživao sam u njihovom gostoprimstvu i ukusnoj domaćoj italijanskoj čokoladi”, prepričava jedan od svojih doživljaja Peko.

Bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima. Peko sa osmjehom prepričava anegdotu iz 2014. godine: ,,Na smotri u Crnoj Gori, koja traje deset dana, okupili su se gosti iz 20 zemalja. Bilo ih je preko 900. Francuski izviđači su se žalili na naš jelovnik – previše mesa, premalo voća. Mi smo tu primjedbu ozbiljno shvatili. Sjutradan je 900 učesnika smotre pojelo 12 240 kilograma lubenice”.

On je sa izviđačima stigao i do Azerbejdžana, Izraela i Južne Koreje. Seul je sa svojom grupom upoznao uz pomoć Dejana Damjanovića, koji se mnogo potrudio oko njih.

Od vodnika do načelnika Saveza izviđača Crne Gore, dug je put. Prolaze godine dok se ne stekne uslov za polaganje za Instruktora I stepena, a onda i za Instruktora II stepena. Sa tim statusom dolazi i odgovornost, prema mlađim izviđačima ali i prema organizaciji. Peko  je tada upoznao i drugu stranu sebe: ,,Shvatio sam koliko je truda i vremena uloženo u svaku aktivnost. Kada sam odlukom starješinstva postao načelnik, osjetio sam veliki strah. Puno energije odnosi provjera bezbjednosti svih izviđača, ali i održavanje dobrih odnosa sa državnim institucijama. Ipak, želio sam da doprinesem našoj zajednici”, objašnjava.

Izviđački pokret u Crnoj Gori postoji još od 1928. godine. Peko priča da su Izviđači do ratnih devedesetih bili dio sistema i da su odigrali značajnu ulogu u civilnoj zaštiti. Danas je situacija drugačija. Poslije rata SICG stupa u Svjetsku organizaciju skauta, a 2006. godine dobija status nevladine organizacije. Sarađuje sa Ministarstvom sporta i mladih, UNICEF-om i Crvenim krstom.

Prepreke su razne.  ,,Dolazi do neslaganja u organizaciji. Mnogi izviđači žele više akcija i takmičenja, a ja smatram da bi trebalo da se radi na razvoju skautizma na nacionalnom nivou. Bar je tradicionalna izviđačka sredina, ali i Plužine, Šavnik, Gusinje i Plav treba da dobiju svoje izviđačke odrede. Plan je da to i ostvarimo u narednih pet godina”, kaže Peko.

Tvrdi i da im neprilike stvara novi Zakon o turizmu: ,,Onemogućeni smo da sami organizujemo izviđačke kampove. Sve mora da ide posredstvom turističkih agencija, a to se odražava na cijene. Želimo da budemo pristupačni svima. Dio odgovornosti preuzimamo i mi, jer nismo prisustvovali javnoj raspravi kada je zakon donesen. Ipak, smatramo da je trebalo da budemo prepoznati kao organizacija na čiji rad ovaj zakon negativno utiče”, kaže Vukadinović.

Načelnik SICG tvrdi da su Izviđači otvoreni za sve. Svijest o prihvatanju različitih vjera, običaja i kultura, usvaja se od malena, a Savez uči toleranciji.

SICG broji preko 2000 članova, ali, Peko kaže da žene i dalje zauzimaju mali broj mjesta na liderskim pozicijama. Nada se da će se to u budućnosti promijeniti, kako bi svi bili ravnopravni.

Vukadinović kaže da bi moglo da se poradi na kapacitetu organizacije i primjećuje da dosta rada zavisi od volontera. On poručuje da je važno prepoznati značaj izviđačkog pokreta: ,,U svijetu postoji preko 30 miliona izviđača i taj broj konstantno raste. Cilj je postati koristan član društva”.

Izviđači su najpoznatiji čuvari prirode. Oni,  kaže Peko, biraju čistu stranu života. Širom svijeta organizuju ekološke akcije i njeguju svijest o zaštiti životne sredine. Najslavnije ličnosti svijeta bili su izviđači: Nil Armstrong, Pol Mekartni, Džon Lenon, Džon Kenedi, … I čuveni strip junak Tintin urađen je po uzoru na izviđača.

Na pitanje šta je potrebno da bi neko postao izviđač, Peko odgovara: ,,Ništa osim volje. Ne morate da budete talentovani za sport da biste bili izviđač. Važno je da želite da učite, a izviđači će vam pomoći da u sebi spoznate ono što niste ranije”.

Biti izviđač – biti svoj u timu.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

OKO NAS

ZDRAVSTVO: KADROVSKE NEVOLJE NA SJEVERU: Odlazak specijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zdravstvene ustanove na sjeveru godinama se suočavaju s nedostatkom kadrova. Najveći problem predstavljaju specijalisti, koji se nakon specijalizacije kratko zadržavaju ili čak uopšte ne vraćaju u ustanovu koja je finansirala njihovo školovanje. Nedostaje ljekara i u domovima zdravlja i službama hitne pomoći

 

U posljednjih šest godina opštu bolnicu u Pljevljima napustilo je destek ljekara specijalista. Taj problem muči i ostale zdravstvene ustanove na sjeveru.   Rukovodiocizdravstvenih ustanova prizanju da je vrlo čest nekorektan odnos kolega, koji rad na sjeveru koriste kao „odskočnu dasku u karijeri“, a zatim odlaze.

Direktor Opšte bolnice u Pljevljima Ernes Gadžo nedavno je kazao novinarima da ta ustanova više neće biti „usputna stanica ljekarima koji se vraćaju sa specijalizacije, niti će biti ulaz na mala vrata za veće zdravstvene ustanove“.U toj  bolnici rade 22 ljekara specijalista, a po sistematizaciji trebalo bi da ih je 48.

Gadžo je saopštio i da se tokom minule decenije pet ili šest ljekara nije vratilo nakon završene specijalizacije, iako su bili obavezni da to urade. Navodno  ti su ljekari procesuirani.

Samo  tokom 2017. godine opštu bolnicu u Bijelom Polju napustilo je 15 ljekara, a među njima čak šest ginekologa.

Troškovi specijalizacije, koja traje četiri do pet godina,  za jednog ljekara iznose   40.000 do 50.000 eura. Njihovim odlaskom iz matične ustanove nastaju znatni  i indirektni troškovi, koji podrzumijevaju angažovanje specijalista iz drugih bolnica po tržišnom  principu.

Prema podacima iz Direktorata za kontrolu i unapređenje kvaliteta od 2013. godine u crnogorski zdravstveni sistem ušlo je 350 ljekara, dok je u posljednje dvije godine odobreno 150 specijalizacija i 20 užih specijalizacija. U Kliničkom centru Crne Gore na specijalizacijama se nalazi oko 200 ljekara.  Prednost će se ove godine dati, kako je najavljeno,  specijalističkom usavršavanju u Nikšiću, Pljevljima, Bijelom Polju, Kolašinu.

U bolnicima na sjeveru ohrabreni su jer je, kako tvrde,resorno ministarstvo krenulo u rješavanje problema odlaska specijalista  iz njihovih ustanova i to kroz   predložene izmjene u ugovorima specijalizanata.Ministarstvo je, naime, predložilo da se ugovor o specijalizaciji izmijeni tako što bi ljekar koji napusti ustanovu u periodu kraćem od onoga koliko je trajala specijalizacija, morao vratitidvostruki iznos troškova edukacije.  Ljekar bi, drugim riječima, ukoliko mu je spacijalizacija trajala četiri godine, bio dužan da plati troškove za osam.

I u pljevaljskoj bolnici kažu da su s ljekrima sada potpisani ugovori, prema kojima su obavezni da nakon završene specijalizacije u toj usatnovi  rade dva puta duže od vremena koje su proveli na specijalizaci. Trenutno, na specijalizaciji u tom je gradu 26 ljekara.

“Ljekar koji završi specijalizaciju ima pravo da raskine radni odnos, a da u ovoj ustanovi ne radi ni jednog dana, ali osim tog prava ima i obavezu da izmiri sve troškove koje je društvo uložilou njegovu specijalizaciju. Pošto se dešava da se neki ljekari ne vraćaju u Crnu Goru već ostaju u drugim državama, gdje su bili na specijalizaciji, postignut je dogovor da se svaki takav slučaj procesuira preko nadležnih državnih i instutucija“, – objasnio je Gadžo.

Nedostatak kadrova nije zaobišao ni službe hirne pomoći, ni domove zdravlja na sjeveru. Krajem prošle godine nijedan od nezaposlenih ljekara s evidencije Zavoda za zapošljavanjenije želio prihvatiti posao u kolašinskom Domu zdravlja. Mladi ljekari radije čekaju posao u nekoj od zdravstvenih ustanova u glavnom gradu ili na primorju.Kao i u Kolašinu, isti problem imaju i u mojkovačkom Domu zdravlja, gdje, do prije nekoliko mjeseci,  nijesu popunjena dva od pet radnih mjesta ljekara za odrasle. Takođe, umjesto dvojice, predviđenih po sistematizaciji, radi samo jedan pedijatar.

Poslove izabranog ljekara za žene u Mojkovcu, po ugovoru o dopunskom radu, obavljaju ljekari specijalisti ginekologije i akušerstva iz Doma zdravlja i Opšte bonice Bijelo Polje.  U tom gradu čekaju  ljekara sa specijalizacije iz ginekologije i akušerstva.

Kolašinskom  Domu zdravlja, objašnjava direktorica  Dragica Popović, fale dvaljekara opšte medicine.  Raspisivanje konkursa nekoliko puta nije dalo rezultzate. Samo se jedan ljekar minule godine javio na konkurs, ali i on je napustio Kolašin nakon nekoliko mjeseci.

Nedosatatak kadra u domovima zdravlja, uglavnom, rješava se zahvaljujući naporima ljekara koji preuzimaju dodatni posao.

Početkom sedmice iz Sindikata doktora medicine saopštili su da se  Zavod za hitnu medicinsku pomoć suočava s velikim problemima u organizaciji posla zbog nedostatka oko 50 ljekara svakog mjeseca.  Iz Sindikata su objasnili da je prema sistematizaciji radnih mjesta u ZHMP predviđeno 145 ljekara.

Tokom minulih pet godina crnogorske javne zdravstvene ustanove, prema podacima Sindikata doktora medicine,  napustilo je više od 150 ljekara.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEZAUSTAVLJIVE MIGRACIJE: Pusta sela, pusti i gradovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjever Crne Gore je za posljednjih 25 godina izgubio 50 hiljada stanovnika. Ekonomsko zaostajanje,  migraciona kretanja, pad nataliteta i odumiranje  sela na sjeveru poprimaju zabrinjavajuće razmjere. I u većini gradova na sjeveru je iz godinu u godinu sve  manje stanovnika. O tome svjedoče i zatvoreni poslovni centri i promet u trgovinama

 

Da iseljavanje sa sjevera države ne prestaje i da su migracioni procesi posebno nezaustavljivi na ruralnom području, najslikovitije govori primjer sela Veliđe u beranskoj opštini, koje je nekada imalo oko dvije stotine pedeset stanovnika, u četrdeset i dva domaćinstva, dok ove zime u tom selu, na samo nekoliko kilometara od grada, nije bilo dima ni iz jednog dimnjaka.

“Iz godine u godinu zatvarala se jedna po jedna kuća u Veliđu, a niko nije pokušao da to zaustavi. Ovo malo selo oživi jedino ljeti, ali i to polako sve rjeđe”, – kaže Dragan Bogavac.

Ovaj čovjek je Veliđe napustio odavno, ali mu se, ipak, stalno vraća. Njega, kao i mnoge druge stanovnike, posao je odveo u grad.

“Ja odem još ponekad, ali znam mnogo kuća u Veliđu koje nijesu otvarene ko zna od kada. To je nekako žalosno i to je poraz države i društva”, – smatra Bogavac.

Prema svim pokazateljima pored privrednog i ekonomskog zaostajanja,  migraciona kretanja, pad nataliteta i odumiranje sela na sjeveru poprimaju zabrinjavajuće razmjere.

“Ako je tako nadomak grada, onda možete misliti kako je u najudaljenijim selima”, – kaže mještanin Šekulara Borivoje Deletić.

Prema njegovim riječima, u pojedinim selima na širokom području Šekulara, kao što su Rmuši, ovu zimu prezimilo tek po jedno domaćinstvo.

“To je porazna činjenica i znak da država mirno gleda kako naša sela nestaju sa mape.  Jednostavno, nikoga nije briga što ovdje nema ko kome ni dobro jutro da nazove i što država nije preduzela ama baš ništa da se raseljavanja zaustave”, – naglašava Deletić. 

Podaci ukazuju da i selima Vuča, Veliđe, Crni Vrh i Rujišta prijeti potpuno odumiranje. U svakom od ovih sela tokom prošle zime živio je mali broj domaćinstava, i to, uglavnom, staračkih.

Mještani navode kako je slaba putna i druga infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga društva u cjelini uzrokovala drastičan odliv stanovništva s rurarnog područja.

“Naša sela su mrtva. Šta reći na podatak da je u selu Vuča zimus bilo tri stanovnika. Bijela kuga, to je to”, – kaže predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

U selu Tmušiće, udaljenom na oko tri kilometra od magistralnog puta Berane – Rožaje, inače pitomom mjestu, koje je prije nekoliko decenija brojalo četrdesetak domaćinstava, ove zime bile su otvorene četiri kuće.

“Put koji od magistrale vodi do naših kuća još uvijek nije asfaltiran. Uz to, imamo lošu elektromrežu, dok ni pitanje vodosnadbijevanja još nije riješeno. U takvim okolnostima ne treba se čuditi što Tmušiće odumire, jer mladi odlaze u potragu za boljim životom, Čak i staračka domaćinstva polako gase”, – svjedoče rijetki stanovnici ovog sela.

Ništa nije bolje ni u većini gradova na sjeveru, gdje je iz godinu u godinu čak i golim okom vidljivo da je manje stanovnika. O tome govore zatvoreni poslovni centri i radnje, promet u trgovinama.

“Vjerujte mi, ovu prodavnicu održavam samo zbog toga da bih imao šta da radim, da mi ne bude dosadno. Pogledajte ulice kako su puste. Narod masovno odlazi u inostranstvo”, – kaže jedan trgovac u Rožajama. Taj grad je progresivno krenuo unazad.
U “rikvercu” je čitav sjever. Od obećanja da će se ubrzo uvoziti radna snaga iz inostranstva, stiglo se dotle da na teritoriji koja zauzima 52 odsto površine države, živi svega 177 hiljada građana, ili procentualno izraženo 28 odsto stanovništva Crne Gore.

“Sjever Crne Gore je za posljednjih 25 godina izgubio 50 hiljada stanovnika. Dramatičan je podatak da je, prema popisu iz 1991. godine, sjeverni region brojao 218.592 stanovnika, a taj broj se do 2003. godine smanjio za 23.713 stanovnika. Prema popisu iz te godine na sjeveru  je bilo 194.879 stanovnika, a trend iseljavanja stanovništva nastavlja se i do 2011. godine, kada se broj stanovnika umanjio za 17.042” ,– upozorili su iz NVO ‘Euromost‘ iz Bijelog Polja.

Koliko je stanje dramatično govori podatak da je u odnosu na popis iz 1991. godine, iz najveće, bjelopoljske opštine, praktično nestalo  9.217 stanovnika,  iz Pljevalja 8.807, Berana 4.983 stanovnika.

Poslije ratova na području bivše SFRJ koji su sa sjevera otjerali izvjestan broj ljudi, kao i prekida privrednih veza i platnog prometa sa Srbijom, takozvane burazerske privatizacije su poput tajfuna otjerale sjevenjake sa svojih ogrnjišta.

U Bijelom Polju, koje su nekada zvali crnogorski Mančester, tako je nestala cijela industijska zona gde je posao izgubilo oko 11.000 ljudi. U Beranama je takođe ugašena svaka fabrika i bez posla u privredi ostalo desetak hiljada ljudi. Sve je pogašeno i u Mojkovcu.

Na zavodima za zapošljavanje na sjeveru na spisku nezaposlenih nekoliko je desetina hiljada građana. Prema zvaničnim podacima 6.300 građana u Beranama  nalazi se na evidenciji tamošnjeg biroa rada, a među njima oko 340 visokoškolaca, mladih ljudi. U Beranama je stopa nezaposlenosti ogromna, čak 58 odsto.

Čitave porodice pakuju kofere i od socijalne bijede spas traže u zapadnoevopskim zemljama i iz drugih sjevernih gradova.

Računica je jasna. Ako im i ne uspije da ostanu duže, za nekoliko mjeseci rada na crno, što jeste rizično ali ne neizvodljivo, oni će zaraditi mnogo više nego u Crnoj Gori za godinu ili dvije. Neki od njih će pokušati i da dobiju  radne dozvole, koje u Njemačkoj, kako prenose mediji, koštaju od tri i po do pet hiljada eura.

„Čini se da nema dana da po neka klupa u učionici ne ostane prazna. Odlaze čitave porodice, roditelji odvode djecu. Pokušavaju tamo da opstanu. Vraća se jedino ko mora“, – kaže jedan prosvjetni radnik iz Petnjice.

Od kada je uvedena vizna liberalizacija, jedan mladi Petnjičanin išao je u Luksemburg više puta na po tri mjeseca, a to će činiti sve dok bude mogao. Pokušaće i da ostane jer su mu u toj zemlji od ranije starija braća. U Crnoj Gori je radio kod privatnika od jutra do mraka, jedva preživljavajući, i shvatio da to nije ono što želi u životu.

„Odem u Luksemburg na tri mjeseca. Radim na crno i onda ne čekam da me oni deportuju, već se sam vratim u Crnu Goru. Sačekam neko vrijeme, pa onda opet odem“, iskren je ovaj mladić.

Nemogućnost zaposlenja, siromaštvo i socijalna bijeda, bankarski i zelanaški dugovi, kamataši, stvari su koje i stanovnike Plava i Gusinja tjeraju da spas, makar privremeno, potraže tradicionalno u Sjedinjenim Američkim Državama.

Uskoro će početi ljetnje ferije, i gradovi na sjeveru će oživjeti. Vašari, sajmišta, tradicionalna okupljanja. Kao ono na Alipašinim izvorima u Gusinju.

Možda se upali i svjetlo u nekoj kući u beranskom selu Veliđe. Izgledaće, kao i svake godine, da se život na sjeveru vraća, ali će taj privid trajati svega dva do tri mjeseca.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

VREMENSKE NEPRILIKE: Kad ljeto kasni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izlivene rijeke i potoci, uništeni usjevi, poplavljena domaćinstva, blokade u saobraćaju, ljudi u zimskoj garderobi, majska je slika najkišovitijeg mjeseca u Crnoj Gori, regionu i svijetu

 

Jun je, a plaže su prazne, livade nepokošene, a rijeke nabujale od padavina. Vrijeme je prevarilo turiste i uplašilo poljoprivrednike. Svuda se čuje pitanje: „Oće li stajat ova kiša“?

Meteorolog Branko Micev kaže da je maj ove godine bilo je neubičajeno kišan: ,,Količina padavina se kretala od 63 litara po metru (lit/m2)u Pljevljima do 384 na Cetinju, u Podgorici je palo 233 lit/m2 kiše, što je za 155% veća količina od klimatske normale za maj”.

Oscilacije su bile odgromne, pa se ostvarenost količine padavina u odnosu na klimatsku normalu kretala od – 9 posto u Pljevljima do + 216 posto u Ulcinju. ,,Na skali najvećih vrijednosti maj 2019. godine je bio najkišniji u Herceg Novom sa količinom kiše od 321 lit/m2 (dosadašnji maksimum od 298 lit/m2 je izmjeren 1978. godine), drugi po redu u Podgorici izmjerena količina od 233 lit/m2  (maksimum od 268 lit/m2 je izmjeren 2016. godine), u Ulcinju od 211 lit/m2  (maksimum od 304 lit/m2 je izmjeren 1957. godine), u Budvi od 224 lit/m2  (maksimum od 291 lit/m2 je izmjeren 1978. godine) i na Cetinju od 384 lit/m2  (maksimum od 458 lit/m2 je izmjeren 1978. godine)“, priča Micev.

Na pitanje koliko se vremenski uslovi ove sezone razlikuju od onih od prethodnih godina, meteorolog Dušan Pavićević odgovara: ,,Maj 2019. je u Podgorici što se maksimalne dnevne temperature tiče bio sedmi najhladniji od 1949. godine, tačnije od kada Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju vrši kontinuirana mjerenja. U odnosu na maj 2018. godine, ovaj je u prosjeku bio hladniji za čitavih 6 stepeni“.

Micev kaže da se maj od ove godine i od prošle bitno razlikuju u pogledu meteoroloških prilika: ,,Ove godine je znatno kišniji i hladniji. Na primjer, prošle godine u Podgorici u pogledu prosječne maksimalne dnevne temperature maj je bio topliji za oko 7 stepeni a ove godine je kišniji za oko 115%. Prošle godine imao je 13 tropskih dana a ove godine nijedan”.

Loše vrijeme nije prijatelj poljoprivredi. Pčelar s 22 godine iskustva Andrija Radoman kaže da su iza njega mukotrpna dva mjeseca: ,,Dug kišni period uticao je negativno na pčele, gladne su. Kad je pčela jaka i nezaposlena – hoće da se roji. Prošla godina bila je pogodnija za pčelarstvo“.

Vijesti o vremenu slične su i u regionu. Hrvatski meteorolozi kažu da je maj 2019. godine najhladniji u posljednjih 30 godina i najkišovitiji u posljednjih 60.

U Srbiji je na snazi vanredno stanje usljed poplava koje su zadesile više gradova: Kraljevo, Sremsku Mitrovicu, Novi Pazar, Vrnjačku Banju… Zbog obilnih kiša izlili su se potoci i kanali za odvodnjavanje. Potopljena je i Ibarska magistrala kod sela Adrani.

,,Oštećeni mostovi i putevi, stotine poplavljenih domaćinstava, pokrenuta klizišta, poljoprivredna zemljišta pod vodom – ovo je posledica poplava koje su pogodile Srbiju“, pišu i strani mediji.

U Bosni i Hercegovini izlile su se  lokalne rijeke, a do sela kod Prijedora, zbog poplavljenih puteva, ne može se doći, prenosi prijedorski gradski portal.

Sezona poplava je i u svijetu. U Sjedinjenim Američkim Državama olujama su najgore pogođene države Indijana, Nebraska, Ajova, Ilinois.

,,U maju je zabilježeno oko 270 tornada uključujući i rekordnih 13 dana uzbuna u drugoj polovini mjeseca. Poplave su mnoge otjerale od kuća u skloništa i zatvorile međudržavne autoputeve. U Nebraski, gdje se farmeri već bore sa efektima trgovinskog rata Donalda Trampa sa Kinom, koji je ubio dobar dio trgovine, procjenjuje se da su poplave uništile usjeve i stoku ukupne vrijednosti od milijardu dolara“, piše Gardijan.

Jaka i uporna kiša pogodila je i Pariz i odložila mečeve na Rolan Garosu. ,,U centralnim Harzovim planinama u Njemačkoj snijeg je pozdravio stanovnike na nadomorskoj visini od 700 metara, samo par nedjelja prije početka ljeta. Folklor ovaj fenomen pripisuje “ledenim svecima“, hrišćanskim mučenicima čiji su dani svetaca od 11. do 15. maja“, prenosi portal Euro Njuz.

Grad je pogodio južni italijanski region Apuliju. Najveća šteta pričinjena je gradovima Monteroni, Galantina, Rufano i Matino, u provinciji Leće, i gradovima u području Taranto. Lokalni poljoprivrednici su u strahu zbog izgubljenih usjeva maslina i grožđa u regionu koji se najviše oslanja na poljoprivredu. Došlo je i do smetnji u saobraćaju. Na sjeveru Italije, rijeka Savio se izlila, a putevi i mostovi su u nekim dijelovima zatvoreni zbog blata i opasnosti od klizišta. Vozovi od Riminija do Bolonje su prestali sa radom jer je velika količina vode prijetila da prekrije prugu. Italijanski portal, Lokal, piše: ,,Ljudi bi obično 2. jun, Dan Republike Italije, proveli na plaži. Međutim, ove godine ekstremne vremenske prilike su to onemogućile, od poplava na istoku, do jakih vjetrova na jugu i niskih temperatura na sjeveru. Sve ovo prati neuobičajeno toplu zimu“.

Na pitanje da li ovakvi neobični vremenski uslovi mogu da budu posljedica globalnog zagrijavanja ili efekta staklene bašte, meteorolog Pavićević odgovora: ,,Jedan ili više hladnijih i kišovitijih mjeseci ne mogu da se smatraju klimatskom promjenom, niti mogu da se vežu za neke okolnosti na globalnom nivou“.

O ovoj temi priča nam i Branko Micev: ,,Ovo su značajne meteorološke situacije – vremenske anomalije koje su posljedica određenih oscilacija u opštoj cirkulaciji atmosfere sa generisanjem stacionarnih ciklonskih aktivnosti koje su uslovljavale nestabilne vremenske prilike u dužem vremenskom periodu. Maj ove godine kod nas, u regionu i u drugim dijelovima Zemlje ima značajno odstupanje meteoroloških prilika. U naučnim i stručnim krugovima vjerovatno će biti istraživan razlog ovakvih promjena. Zaista ne možemo o svakoj promjeni meteoroloških prilika po automatizmu govoriti da je riječ o klimatskim promjenama ili posljedicama globalnog zagrijevanja. To treba da se dokaže od strane naučnih i stručnih autoriteta”, zaključuje.

,,Od 6. juna dolazi osjetno topliji period, a sezonski prognostički materijal kaže da će ljeto 2019. godine biti u okviru prosječnih vrijednosti za poslednjih 25 godina. Temperatura će u najtoplijim oblastima imati tropski karakter, a maksimalna dnevna će se kretati na nivou oko 30-35 stepeni“, zaključuju naši sagovornici.

Nije rijetkost da se mnoga klimatska dešavanja dramatizuju i da se predviđaju prirodne katastrofe. U Crnoj Gori bojazni od toga nema, a očekuje nas ljepše i sunčanije vrijeme.

                                                                                               Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo