Povežite se sa nama

OKO NAS

PEKO VUKADINOVIĆ,  IZVIĐAČ: Na čistoj strani života

Objavljeno prije

na

Peko Vukadinović je bogataš. Jer, bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima

 

Skautizam je najbolji neplaćen posao na svijetu, priča Peko Vukadinović. On je za 18 godina sa izviđačima obišao 51 zemlju svijeta, a brojna prijateljstva koja je usput stekao ne pucaju. Danas je načelnik, kako s ponosom kaže, najveće omladinske organizacije u Crnoj Gori – Saveza izviđača.

Pekova priča počinje u drugom razredu Osnovne škole ,,Ratko Žarić” u Nikšiću. Kreću prvi izleti u prirodu, a tada ga je, kaže, privukla želja za druženjem i putovanjima. Neće zaboraviti kada je, kao dijete iz radničke porodice, prvi put otišao na ljetovanje sa svega devet godina. ,,Bilo je to u izviđačkom centru u Prčnju. Sjećam se da sam bio zadužen za podizanje zastave. Sjećam se i svog ushićenja i kako sam se osjećao važnim. Počinju kod mene da se razvijaju odgovornost i osjećaj za timski rad. Upoznajem prve prijatelje iz raznih krajeva svijeta”, počinje priču Peko.

Iz jata prelazi u vod – jednom nedjeljno sluša vodnikova predavanja o topografiji, čvorologiji, narodnom istorijatu. Uči da određuje vrstu vatre i da pravi i čisti ognjište. Sa svojom grupom obilazi rasadnike i sadi prve sadnice; na početku peršun, a potom i sve ostalo.

Imena grupa – Vjeverice, Zmajevi, Vatrene lobanje, daju djeci osjećaj pripadnosti. Peko kaže da se već tad u grupama naziru budući lideri.

Učestvovao je na raznim takmičenjima. Izviđačka takmičenja sastoje se od kontrola i prelaženja staza po topografskim znacima, a usput se uči signalizaciji. Peko kaže da to vrijeme pamti po pravljenju skloništa i kabanica. Sve je u duhu timskog rada. Niko ne može sam da pređe stazu, sam da vrši kontrole, sam da gradi. Kapiteni grupa nastaju slobodnim izborom. Ta čast pripada onome ko se izdvoji svojim sposobnostima.

Sa 15 godina odlazi i na takmičenja van Balkana. Prvi put posjećuje Italiju i Njemačku. ,,U jednom italijanskom selu blizu Peruđe, upoznajem crnogorski par. Tu žive od Drugog svjetskog rata, kada su odvedeni u logor. Te 2007. godine ljeto je bilo vrelo, a ja sam im pomagao u košenju i plašćenju. Poslije rada, odmarali smo se u obližnjoj seoskoj katoličkoj crkvi. Tu se selo okuplja, i svi donose hranu. Uživao sam u njihovom gostoprimstvu i ukusnoj domaćoj italijanskoj čokoladi”, prepričava jedan od svojih doživljaja Peko.

Bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima. Peko sa osmjehom prepričava anegdotu iz 2014. godine: ,,Na smotri u Crnoj Gori, koja traje deset dana, okupili su se gosti iz 20 zemalja. Bilo ih je preko 900. Francuski izviđači su se žalili na naš jelovnik – previše mesa, premalo voća. Mi smo tu primjedbu ozbiljno shvatili. Sjutradan je 900 učesnika smotre pojelo 12 240 kilograma lubenice”.

On je sa izviđačima stigao i do Azerbejdžana, Izraela i Južne Koreje. Seul je sa svojom grupom upoznao uz pomoć Dejana Damjanovića, koji se mnogo potrudio oko njih.

Od vodnika do načelnika Saveza izviđača Crne Gore, dug je put. Prolaze godine dok se ne stekne uslov za polaganje za Instruktora I stepena, a onda i za Instruktora II stepena. Sa tim statusom dolazi i odgovornost, prema mlađim izviđačima ali i prema organizaciji. Peko  je tada upoznao i drugu stranu sebe: ,,Shvatio sam koliko je truda i vremena uloženo u svaku aktivnost. Kada sam odlukom starješinstva postao načelnik, osjetio sam veliki strah. Puno energije odnosi provjera bezbjednosti svih izviđača, ali i održavanje dobrih odnosa sa državnim institucijama. Ipak, želio sam da doprinesem našoj zajednici”, objašnjava.

Izviđački pokret u Crnoj Gori postoji još od 1928. godine. Peko priča da su Izviđači do ratnih devedesetih bili dio sistema i da su odigrali značajnu ulogu u civilnoj zaštiti. Danas je situacija drugačija. Poslije rata SICG stupa u Svjetsku organizaciju skauta, a 2006. godine dobija status nevladine organizacije. Sarađuje sa Ministarstvom sporta i mladih, UNICEF-om i Crvenim krstom.

Prepreke su razne.  ,,Dolazi do neslaganja u organizaciji. Mnogi izviđači žele više akcija i takmičenja, a ja smatram da bi trebalo da se radi na razvoju skautizma na nacionalnom nivou. Bar je tradicionalna izviđačka sredina, ali i Plužine, Šavnik, Gusinje i Plav treba da dobiju svoje izviđačke odrede. Plan je da to i ostvarimo u narednih pet godina”, kaže Peko.

Tvrdi i da im neprilike stvara novi Zakon o turizmu: ,,Onemogućeni smo da sami organizujemo izviđačke kampove. Sve mora da ide posredstvom turističkih agencija, a to se odražava na cijene. Želimo da budemo pristupačni svima. Dio odgovornosti preuzimamo i mi, jer nismo prisustvovali javnoj raspravi kada je zakon donesen. Ipak, smatramo da je trebalo da budemo prepoznati kao organizacija na čiji rad ovaj zakon negativno utiče”, kaže Vukadinović.

Načelnik SICG tvrdi da su Izviđači otvoreni za sve. Svijest o prihvatanju različitih vjera, običaja i kultura, usvaja se od malena, a Savez uči toleranciji.

SICG broji preko 2000 članova, ali, Peko kaže da žene i dalje zauzimaju mali broj mjesta na liderskim pozicijama. Nada se da će se to u budućnosti promijeniti, kako bi svi bili ravnopravni.

Vukadinović kaže da bi moglo da se poradi na kapacitetu organizacije i primjećuje da dosta rada zavisi od volontera. On poručuje da je važno prepoznati značaj izviđačkog pokreta: ,,U svijetu postoji preko 30 miliona izviđača i taj broj konstantno raste. Cilj je postati koristan član društva”.

Izviđači su najpoznatiji čuvari prirode. Oni,  kaže Peko, biraju čistu stranu života. Širom svijeta organizuju ekološke akcije i njeguju svijest o zaštiti životne sredine. Najslavnije ličnosti svijeta bili su izviđači: Nil Armstrong, Pol Mekartni, Džon Lenon, Džon Kenedi, … I čuveni strip junak Tintin urađen je po uzoru na izviđača.

Na pitanje šta je potrebno da bi neko postao izviđač, Peko odgovara: ,,Ništa osim volje. Ne morate da budete talentovani za sport da biste bili izviđač. Važno je da želite da učite, a izviđači će vam pomoći da u sebi spoznate ono što niste ranije”.

Biti izviđač – biti svoj u timu.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo