Povežite se sa nama

OKO NAS

PEKO VUKADINOVIĆ,  IZVIĐAČ: Na čistoj strani života

Objavljeno prije

na

Peko Vukadinović je bogataš. Jer, bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima

 

Skautizam je najbolji neplaćen posao na svijetu, priča Peko Vukadinović. On je za 18 godina sa izviđačima obišao 51 zemlju svijeta, a brojna prijateljstva koja je usput stekao ne pucaju. Danas je načelnik, kako s ponosom kaže, najveće omladinske organizacije u Crnoj Gori – Saveza izviđača.

Pekova priča počinje u drugom razredu Osnovne škole ,,Ratko Žarić” u Nikšiću. Kreću prvi izleti u prirodu, a tada ga je, kaže, privukla želja za druženjem i putovanjima. Neće zaboraviti kada je, kao dijete iz radničke porodice, prvi put otišao na ljetovanje sa svega devet godina. ,,Bilo je to u izviđačkom centru u Prčnju. Sjećam se da sam bio zadužen za podizanje zastave. Sjećam se i svog ushićenja i kako sam se osjećao važnim. Počinju kod mene da se razvijaju odgovornost i osjećaj za timski rad. Upoznajem prve prijatelje iz raznih krajeva svijeta”, počinje priču Peko.

Iz jata prelazi u vod – jednom nedjeljno sluša vodnikova predavanja o topografiji, čvorologiji, narodnom istorijatu. Uči da određuje vrstu vatre i da pravi i čisti ognjište. Sa svojom grupom obilazi rasadnike i sadi prve sadnice; na početku peršun, a potom i sve ostalo.

Imena grupa – Vjeverice, Zmajevi, Vatrene lobanje, daju djeci osjećaj pripadnosti. Peko kaže da se već tad u grupama naziru budući lideri.

Učestvovao je na raznim takmičenjima. Izviđačka takmičenja sastoje se od kontrola i prelaženja staza po topografskim znacima, a usput se uči signalizaciji. Peko kaže da to vrijeme pamti po pravljenju skloništa i kabanica. Sve je u duhu timskog rada. Niko ne može sam da pređe stazu, sam da vrši kontrole, sam da gradi. Kapiteni grupa nastaju slobodnim izborom. Ta čast pripada onome ko se izdvoji svojim sposobnostima.

Sa 15 godina odlazi i na takmičenja van Balkana. Prvi put posjećuje Italiju i Njemačku. ,,U jednom italijanskom selu blizu Peruđe, upoznajem crnogorski par. Tu žive od Drugog svjetskog rata, kada su odvedeni u logor. Te 2007. godine ljeto je bilo vrelo, a ja sam im pomagao u košenju i plašćenju. Poslije rada, odmarali smo se u obližnjoj seoskoj katoličkoj crkvi. Tu se selo okuplja, i svi donose hranu. Uživao sam u njihovom gostoprimstvu i ukusnoj domaćoj italijanskoj čokoladi”, prepričava jedan od svojih doživljaja Peko.

Bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima. Peko sa osmjehom prepričava anegdotu iz 2014. godine: ,,Na smotri u Crnoj Gori, koja traje deset dana, okupili su se gosti iz 20 zemalja. Bilo ih je preko 900. Francuski izviđači su se žalili na naš jelovnik – previše mesa, premalo voća. Mi smo tu primjedbu ozbiljno shvatili. Sjutradan je 900 učesnika smotre pojelo 12 240 kilograma lubenice”.

On je sa izviđačima stigao i do Azerbejdžana, Izraela i Južne Koreje. Seul je sa svojom grupom upoznao uz pomoć Dejana Damjanovića, koji se mnogo potrudio oko njih.

Od vodnika do načelnika Saveza izviđača Crne Gore, dug je put. Prolaze godine dok se ne stekne uslov za polaganje za Instruktora I stepena, a onda i za Instruktora II stepena. Sa tim statusom dolazi i odgovornost, prema mlađim izviđačima ali i prema organizaciji. Peko  je tada upoznao i drugu stranu sebe: ,,Shvatio sam koliko je truda i vremena uloženo u svaku aktivnost. Kada sam odlukom starješinstva postao načelnik, osjetio sam veliki strah. Puno energije odnosi provjera bezbjednosti svih izviđača, ali i održavanje dobrih odnosa sa državnim institucijama. Ipak, želio sam da doprinesem našoj zajednici”, objašnjava.

Izviđački pokret u Crnoj Gori postoji još od 1928. godine. Peko priča da su Izviđači do ratnih devedesetih bili dio sistema i da su odigrali značajnu ulogu u civilnoj zaštiti. Danas je situacija drugačija. Poslije rata SICG stupa u Svjetsku organizaciju skauta, a 2006. godine dobija status nevladine organizacije. Sarađuje sa Ministarstvom sporta i mladih, UNICEF-om i Crvenim krstom.

Prepreke su razne.  ,,Dolazi do neslaganja u organizaciji. Mnogi izviđači žele više akcija i takmičenja, a ja smatram da bi trebalo da se radi na razvoju skautizma na nacionalnom nivou. Bar je tradicionalna izviđačka sredina, ali i Plužine, Šavnik, Gusinje i Plav treba da dobiju svoje izviđačke odrede. Plan je da to i ostvarimo u narednih pet godina”, kaže Peko.

Tvrdi i da im neprilike stvara novi Zakon o turizmu: ,,Onemogućeni smo da sami organizujemo izviđačke kampove. Sve mora da ide posredstvom turističkih agencija, a to se odražava na cijene. Želimo da budemo pristupačni svima. Dio odgovornosti preuzimamo i mi, jer nismo prisustvovali javnoj raspravi kada je zakon donesen. Ipak, smatramo da je trebalo da budemo prepoznati kao organizacija na čiji rad ovaj zakon negativno utiče”, kaže Vukadinović.

Načelnik SICG tvrdi da su Izviđači otvoreni za sve. Svijest o prihvatanju različitih vjera, običaja i kultura, usvaja se od malena, a Savez uči toleranciji.

SICG broji preko 2000 članova, ali, Peko kaže da žene i dalje zauzimaju mali broj mjesta na liderskim pozicijama. Nada se da će se to u budućnosti promijeniti, kako bi svi bili ravnopravni.

Vukadinović kaže da bi moglo da se poradi na kapacitetu organizacije i primjećuje da dosta rada zavisi od volontera. On poručuje da je važno prepoznati značaj izviđačkog pokreta: ,,U svijetu postoji preko 30 miliona izviđača i taj broj konstantno raste. Cilj je postati koristan član društva”.

Izviđači su najpoznatiji čuvari prirode. Oni,  kaže Peko, biraju čistu stranu života. Širom svijeta organizuju ekološke akcije i njeguju svijest o zaštiti životne sredine. Najslavnije ličnosti svijeta bili su izviđači: Nil Armstrong, Pol Mekartni, Džon Lenon, Džon Kenedi, … I čuveni strip junak Tintin urađen je po uzoru na izviđača.

Na pitanje šta je potrebno da bi neko postao izviđač, Peko odgovara: ,,Ništa osim volje. Ne morate da budete talentovani za sport da biste bili izviđač. Važno je da želite da učite, a izviđači će vam pomoći da u sebi spoznate ono što niste ranije”.

Biti izviđač – biti svoj u timu.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ROŽAJE, POŽARI OSTAVILI PUSTOŠ: Slike apokalipse

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete. Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu  je saopštio da su za ove požare nedvosmisleno krivi – ljudi

 

Iza prošlonedjeljnih požara koji su zahvatili teritoriju opštine Rožaje i koji su gutali imovinu i šume, samo srećom ne i živote, ostale su kataklizmične slike. Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete.

Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu nedvosmisleno je saopštio da je za požare kriv ljudski faktor.

„Konstatovano je da je u tri slučaja do požara uzrok problem na elektromreži, a da je u ostalim slučajevima, najvjerovatnije, požar bio namjerno izazvan. Nadležni organi intenzivno rade na rasvjetljavanju počinioca tih djela“ – saopšteno je nakon sastanka tog tima sa policijom i Direktoratom za vanredne situacije.

Oni su uputili apel građanima da budu odgovorni, jer, kako su kazali, i mala nepažnja u ovim trenucima, može izazvati požar sa katastrofalnim posljedicama.

Bio je to neobično vreo dan na sjeveru države. Temperatura je za dva stepena prešla tropskih trideset stepeni. Veća nego u Podgorici. Orkanski južni vjetar samo je pojačavao utisak nestvarnosti i pogodovao munjevitom širenju vatre.

Rožajski vatrogasci su, ipak, uz brojnu podršku raznih organizacija i građana, uspjeli da stave pod kontrolu požare koji su zahvatili čak trećinu teritorije ove sjeverne opštine.

Prema riječima komandira Službe zaštite i spašavanja u Rožajama Nuradina Agovića, lokalizovano je na desetine požara koji su istovremeno buktjeli.

„Većina požara je lokalizovana, a ostala su žarišta koja uz pomoć naših volontera i u saradnji sa Radnom jedinicom Šumske uprave, i dalje gasimo. Jedini aktivni požar je onaj koji se nalazi na Graničnom prelazu Kula” – kaže Agović.

On je precizirao da je za samo dva-tri dana bilo aktivno čak šezdeset požara na osamnaest lokaliteta.

Monitoru je rečeno da su izgorjele dvije nenaseljene kuće u Kaluđerskom lazu i Nurkovićima, brenta privatnog preduzetnika u Bralićima, četiri stoga sijena i jedan pomoćni objekat u Dacićima, kao i dvije garaže i pet vikendica.

„Sav posao smo odradili uz pomoć samo tri specijalizovana kamiona, koja imamo u posjedu, te još dvije cisternne koje su angažovane od strane Vodovoda i Komunalnog preduzeća” – rekao je Agović.

U pomoć su im priskočile i kolege iz Plava sa jednim vozilom. Ostale sjeverne opštine nijesu mogle da ustupe kamione za gašenje, jer su i na njihovim teritorijama buktjeli požari.

„Sa tom mehanizaciom i uz pomoć građana uspjeli smo da stavimo sve požare pod kontrolu. Imali smo i ponudu od strane Vojske Crne Gore, koja je trebala da angažuje vazduhoplovnu jedinicu. Međutim, usljed snažnog vjetra postojao je rizik po helikoptere kad uzlete. Ponuđena nam je i pomoć u cisternama sa primorja, ali taj model ne bi bio efikasan zbog velike udaljenosti” – kaže Agović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo