Povežite se sa nama

OKO NAS

PEKO VUKADINOVIĆ,  IZVIĐAČ: Na čistoj strani života

Objavljeno prije

na

Peko Vukadinović je bogataš. Jer, bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima

 

Skautizam je najbolji neplaćen posao na svijetu, priča Peko Vukadinović. On je za 18 godina sa izviđačima obišao 51 zemlju svijeta, a brojna prijateljstva koja je usput stekao ne pucaju. Danas je načelnik, kako s ponosom kaže, najveće omladinske organizacije u Crnoj Gori – Saveza izviđača.

Pekova priča počinje u drugom razredu Osnovne škole ,,Ratko Žarić” u Nikšiću. Kreću prvi izleti u prirodu, a tada ga je, kaže, privukla želja za druženjem i putovanjima. Neće zaboraviti kada je, kao dijete iz radničke porodice, prvi put otišao na ljetovanje sa svega devet godina. ,,Bilo je to u izviđačkom centru u Prčnju. Sjećam se da sam bio zadužen za podizanje zastave. Sjećam se i svog ushićenja i kako sam se osjećao važnim. Počinju kod mene da se razvijaju odgovornost i osjećaj za timski rad. Upoznajem prve prijatelje iz raznih krajeva svijeta”, počinje priču Peko.

Iz jata prelazi u vod – jednom nedjeljno sluša vodnikova predavanja o topografiji, čvorologiji, narodnom istorijatu. Uči da određuje vrstu vatre i da pravi i čisti ognjište. Sa svojom grupom obilazi rasadnike i sadi prve sadnice; na početku peršun, a potom i sve ostalo.

Imena grupa – Vjeverice, Zmajevi, Vatrene lobanje, daju djeci osjećaj pripadnosti. Peko kaže da se već tad u grupama naziru budući lideri.

Učestvovao je na raznim takmičenjima. Izviđačka takmičenja sastoje se od kontrola i prelaženja staza po topografskim znacima, a usput se uči signalizaciji. Peko kaže da to vrijeme pamti po pravljenju skloništa i kabanica. Sve je u duhu timskog rada. Niko ne može sam da pređe stazu, sam da vrši kontrole, sam da gradi. Kapiteni grupa nastaju slobodnim izborom. Ta čast pripada onome ko se izdvoji svojim sposobnostima.

Sa 15 godina odlazi i na takmičenja van Balkana. Prvi put posjećuje Italiju i Njemačku. ,,U jednom italijanskom selu blizu Peruđe, upoznajem crnogorski par. Tu žive od Drugog svjetskog rata, kada su odvedeni u logor. Te 2007. godine ljeto je bilo vrelo, a ja sam im pomagao u košenju i plašćenju. Poslije rada, odmarali smo se u obližnjoj seoskoj katoličkoj crkvi. Tu se selo okuplja, i svi donose hranu. Uživao sam u njihovom gostoprimstvu i ukusnoj domaćoj italijanskoj čokoladi”, prepričava jedan od svojih doživljaja Peko.

Bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima. Peko sa osmjehom prepričava anegdotu iz 2014. godine: ,,Na smotri u Crnoj Gori, koja traje deset dana, okupili su se gosti iz 20 zemalja. Bilo ih je preko 900. Francuski izviđači su se žalili na naš jelovnik – previše mesa, premalo voća. Mi smo tu primjedbu ozbiljno shvatili. Sjutradan je 900 učesnika smotre pojelo 12 240 kilograma lubenice”.

On je sa izviđačima stigao i do Azerbejdžana, Izraela i Južne Koreje. Seul je sa svojom grupom upoznao uz pomoć Dejana Damjanovića, koji se mnogo potrudio oko njih.

Od vodnika do načelnika Saveza izviđača Crne Gore, dug je put. Prolaze godine dok se ne stekne uslov za polaganje za Instruktora I stepena, a onda i za Instruktora II stepena. Sa tim statusom dolazi i odgovornost, prema mlađim izviđačima ali i prema organizaciji. Peko  je tada upoznao i drugu stranu sebe: ,,Shvatio sam koliko je truda i vremena uloženo u svaku aktivnost. Kada sam odlukom starješinstva postao načelnik, osjetio sam veliki strah. Puno energije odnosi provjera bezbjednosti svih izviđača, ali i održavanje dobrih odnosa sa državnim institucijama. Ipak, želio sam da doprinesem našoj zajednici”, objašnjava.

Izviđački pokret u Crnoj Gori postoji još od 1928. godine. Peko priča da su Izviđači do ratnih devedesetih bili dio sistema i da su odigrali značajnu ulogu u civilnoj zaštiti. Danas je situacija drugačija. Poslije rata SICG stupa u Svjetsku organizaciju skauta, a 2006. godine dobija status nevladine organizacije. Sarađuje sa Ministarstvom sporta i mladih, UNICEF-om i Crvenim krstom.

Prepreke su razne.  ,,Dolazi do neslaganja u organizaciji. Mnogi izviđači žele više akcija i takmičenja, a ja smatram da bi trebalo da se radi na razvoju skautizma na nacionalnom nivou. Bar je tradicionalna izviđačka sredina, ali i Plužine, Šavnik, Gusinje i Plav treba da dobiju svoje izviđačke odrede. Plan je da to i ostvarimo u narednih pet godina”, kaže Peko.

Tvrdi i da im neprilike stvara novi Zakon o turizmu: ,,Onemogućeni smo da sami organizujemo izviđačke kampove. Sve mora da ide posredstvom turističkih agencija, a to se odražava na cijene. Želimo da budemo pristupačni svima. Dio odgovornosti preuzimamo i mi, jer nismo prisustvovali javnoj raspravi kada je zakon donesen. Ipak, smatramo da je trebalo da budemo prepoznati kao organizacija na čiji rad ovaj zakon negativno utiče”, kaže Vukadinović.

Načelnik SICG tvrdi da su Izviđači otvoreni za sve. Svijest o prihvatanju različitih vjera, običaja i kultura, usvaja se od malena, a Savez uči toleranciji.

SICG broji preko 2000 članova, ali, Peko kaže da žene i dalje zauzimaju mali broj mjesta na liderskim pozicijama. Nada se da će se to u budućnosti promijeniti, kako bi svi bili ravnopravni.

Vukadinović kaže da bi moglo da se poradi na kapacitetu organizacije i primjećuje da dosta rada zavisi od volontera. On poručuje da je važno prepoznati značaj izviđačkog pokreta: ,,U svijetu postoji preko 30 miliona izviđača i taj broj konstantno raste. Cilj je postati koristan član društva”.

Izviđači su najpoznatiji čuvari prirode. Oni,  kaže Peko, biraju čistu stranu života. Širom svijeta organizuju ekološke akcije i njeguju svijest o zaštiti životne sredine. Najslavnije ličnosti svijeta bili su izviđači: Nil Armstrong, Pol Mekartni, Džon Lenon, Džon Kenedi, … I čuveni strip junak Tintin urađen je po uzoru na izviđača.

Na pitanje šta je potrebno da bi neko postao izviđač, Peko odgovara: ,,Ništa osim volje. Ne morate da budete talentovani za sport da biste bili izviđač. Važno je da želite da učite, a izviđači će vam pomoći da u sebi spoznate ono što niste ranije”.

Biti izviđač – biti svoj u timu.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo