Peko Vukadinović je bogataš. Jer, bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima
Skautizam je najbolji neplaćen posao na svijetu, priča Peko Vukadinović. On je za 18 godina sa izviđačima obišao 51 zemlju svijeta, a brojna prijateljstva koja je usput stekao ne pucaju. Danas je načelnik, kako s ponosom kaže, najveće omladinske organizacije u Crnoj Gori – Saveza izviđača.
Pekova priča počinje u drugom razredu Osnovne škole ,,Ratko Žarić” u Nikšiću. Kreću prvi izleti u prirodu, a tada ga je, kaže, privukla želja za druženjem i putovanjima. Neće zaboraviti kada je, kao dijete iz radničke porodice, prvi put otišao na ljetovanje sa svega devet godina. ,,Bilo je to u izviđačkom centru u Prčnju. Sjećam se da sam bio zadužen za podizanje zastave. Sjećam se i svog ushićenja i kako sam se osjećao važnim. Počinju kod mene da se razvijaju odgovornost i osjećaj za timski rad. Upoznajem prve prijatelje iz raznih krajeva svijeta”, počinje priču Peko.
Iz jata prelazi u vod – jednom nedjeljno sluša vodnikova predavanja o topografiji, čvorologiji, narodnom istorijatu. Uči da određuje vrstu vatre i da pravi i čisti ognjište. Sa svojom grupom obilazi rasadnike i sadi prve sadnice; na početku peršun, a potom i sve ostalo.
Imena grupa – Vjeverice, Zmajevi, Vatrene lobanje, daju djeci osjećaj pripadnosti. Peko kaže da se već tad u grupama naziru budući lideri.
Učestvovao je na raznim takmičenjima. Izviđačka takmičenja sastoje se od kontrola i prelaženja staza po topografskim znacima, a usput se uči signalizaciji. Peko kaže da to vrijeme pamti po pravljenju skloništa i kabanica. Sve je u duhu timskog rada. Niko ne može sam da pređe stazu, sam da vrši kontrole, sam da gradi. Kapiteni grupa nastaju slobodnim izborom. Ta čast pripada onome ko se izdvoji svojim sposobnostima.
Sa 15 godina odlazi i na takmičenja van Balkana. Prvi put posjećuje Italiju i Njemačku. ,,U jednom italijanskom selu blizu Peruđe, upoznajem crnogorski par. Tu žive od Drugog svjetskog rata, kada su odvedeni u logor. Te 2007. godine ljeto je bilo vrelo, a ja sam im pomagao u košenju i plašćenju. Poslije rada, odmarali smo se u obližnjoj seoskoj katoličkoj crkvi. Tu se selo okuplja, i svi donose hranu. Uživao sam u njihovom gostoprimstvu i ukusnoj domaćoj italijanskoj čokoladi”, prepričava jedan od svojih doživljaja Peko.
Bogatstvo izviđača je u njegovim sjećanjima. Peko sa osmjehom prepričava anegdotu iz 2014. godine: ,,Na smotri u Crnoj Gori, koja traje deset dana, okupili su se gosti iz 20 zemalja. Bilo ih je preko 900. Francuski izviđači su se žalili na naš jelovnik – previše mesa, premalo voća. Mi smo tu primjedbu ozbiljno shvatili. Sjutradan je 900 učesnika smotre pojelo 12 240 kilograma lubenice”.
On je sa izviđačima stigao i do Azerbejdžana, Izraela i Južne Koreje. Seul je sa svojom grupom upoznao uz pomoć Dejana Damjanovića, koji se mnogo potrudio oko njih.
Od vodnika do načelnika Saveza izviđača Crne Gore, dug je put. Prolaze godine dok se ne stekne uslov za polaganje za Instruktora I stepena, a onda i za Instruktora II stepena. Sa tim statusom dolazi i odgovornost, prema mlađim izviđačima ali i prema organizaciji. Peko je tada upoznao i drugu stranu sebe: ,,Shvatio sam koliko je truda i vremena uloženo u svaku aktivnost. Kada sam odlukom starješinstva postao načelnik, osjetio sam veliki strah. Puno energije odnosi provjera bezbjednosti svih izviđača, ali i održavanje dobrih odnosa sa državnim institucijama. Ipak, želio sam da doprinesem našoj zajednici”, objašnjava.
Izviđački pokret u Crnoj Gori postoji još od 1928. godine. Peko priča da su Izviđači do ratnih devedesetih bili dio sistema i da su odigrali značajnu ulogu u civilnoj zaštiti. Danas je situacija drugačija. Poslije rata SICG stupa u Svjetsku organizaciju skauta, a 2006. godine dobija status nevladine organizacije. Sarađuje sa Ministarstvom sporta i mladih, UNICEF-om i Crvenim krstom.
Prepreke su razne. ,,Dolazi do neslaganja u organizaciji. Mnogi izviđači žele više akcija i takmičenja, a ja smatram da bi trebalo da se radi na razvoju skautizma na nacionalnom nivou. Bar je tradicionalna izviđačka sredina, ali i Plužine, Šavnik, Gusinje i Plav treba da dobiju svoje izviđačke odrede. Plan je da to i ostvarimo u narednih pet godina”, kaže Peko.
Tvrdi i da im neprilike stvara novi Zakon o turizmu: ,,Onemogućeni smo da sami organizujemo izviđačke kampove. Sve mora da ide posredstvom turističkih agencija, a to se odražava na cijene. Želimo da budemo pristupačni svima. Dio odgovornosti preuzimamo i mi, jer nismo prisustvovali javnoj raspravi kada je zakon donesen. Ipak, smatramo da je trebalo da budemo prepoznati kao organizacija na čiji rad ovaj zakon negativno utiče”, kaže Vukadinović.
Načelnik SICG tvrdi da su Izviđači otvoreni za sve. Svijest o prihvatanju različitih vjera, običaja i kultura, usvaja se od malena, a Savez uči toleranciji.
SICG broji preko 2000 članova, ali, Peko kaže da žene i dalje zauzimaju mali broj mjesta na liderskim pozicijama. Nada se da će se to u budućnosti promijeniti, kako bi svi bili ravnopravni.
Vukadinović kaže da bi moglo da se poradi na kapacitetu organizacije i primjećuje da dosta rada zavisi od volontera. On poručuje da je važno prepoznati značaj izviđačkog pokreta: ,,U svijetu postoji preko 30 miliona izviđača i taj broj konstantno raste. Cilj je postati koristan član društva”.
Izviđači su najpoznatiji čuvari prirode. Oni, kaže Peko, biraju čistu stranu života. Širom svijeta organizuju ekološke akcije i njeguju svijest o zaštiti životne sredine. Najslavnije ličnosti svijeta bili su izviđači: Nil Armstrong, Pol Mekartni, Džon Lenon, Džon Kenedi, … I čuveni strip junak Tintin urađen je po uzoru na izviđača.
Na pitanje šta je potrebno da bi neko postao izviđač, Peko odgovara: ,,Ništa osim volje. Ne morate da budete talentovani za sport da biste bili izviđač. Važno je da želite da učite, a izviđači će vam pomoći da u sebi spoznate ono što niste ranije”.
Biti izviđač – biti svoj u timu.
Andrea JELIĆ
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU2 sedmice