Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIKA I IZBOR NOVOG SRPSKOG PATRIJARHA I MITROPOLITA CRNOGORSKO-PRIMORSKOG: Vučić čezne da ima veći uticaj u Crnoj Gori i preko crkve

Objavljeno prije

na

Pravoslavni Crnogorci laici i sveštenstvo Mitropolije nemaju nikakvu ulogu u izboru svoga mitropolita po sadašnjem Ustavu SPC-a, tako da se mitropolitu, koga će poslati Beograd, mogu ili pokloniti ili ukloniti. Eventualna pobuna bi vjerovatno doživjela sudbinu pokojnog vladike raško-prizrenskog Artemija koji je raščinjen i isključen iz crkve

 

Nedavni odlazak sa ovog svijeta dvojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve (SPC), njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja Gavrilovića i njegovog preosveštenstva mitropolita Amfilohija Radovića je došao u osjetljivom trenutku za Crnu Goru koja prvi put u svojoj istoriji prolazi kroz demokratsku smjenu vlasti. Dio nove vlasti predvođene mandatarom Zdravkom Krivokapićem je čvrsto računao na podršku pokojnog mitropolita tako da se može ubrzo desiti da, pored opstrukcija odlazećeg, ali i dalje sveprisutnog starog režima susretne i sa otporom tamo gdje ga je najmanje očekivao.

Nasljednik trona Svetog Petra Cetinjskog, po Ustavu SPC-a, se treba izabrati od strane arhijerejskog Sabora SPC-a u roku od tri mjeseca ili do narednog sabora osim u slučaju postojanja izuzetnih okolnosti na koje se ne može uticati – što je nerijetko bio slučaj. Sadašnja pandemija korone može odgoditi sabor.

Po pravilu, upražnjenom eparhijom ili mitropolijom upravlja administrator, uglavnom episkop susjedne eparhije. Tako je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije Mićović preuzeo vođenje crnogorsko-primorske dok je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić preuzeo beogradsko-karlovačku Mitropoliju pokojnog patrijarha. U Srbiji se očekuje da će mitropolit Porfirije biti novi patrijarh jer ima blagoslov srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića uz sve duhovne, svjetovne i obavještajne reference koje ga prate. Navodno je Porfirije i dalji rođak predsjednika preko njegove majke.

Takođe, očekivanje je većeg dijela crnogorske javnosti, kao i crkvenih vlasti na teritoriji Crne Gore podijeljene u 4 eparhije, da će Joanikije naslijediti pokojnog mitropolita Amfilohija. Kao kanditati  slove i vikarni episkop dioklijski Metodije Ostojić i episkop kruševački David Perović koji je ujedno i član Sinoda (vlade SPC-a) poznate po lojalnosti Vučiću.

Episkop Joanikije od pokojnog mitropolita ima manji stepen teološkog i opšteg obrazovanja ali je prepoznat kao čovjek krotkijeg duha i monaške smirenosti. Međutim očekivanje crnogorske javnosti i sveštenstva nije obavezujuće ni za SPC ni za državni vrh Srbije, pogotovo ako je kandidat prepoznat kao neko ko je neposlušan srpskom vladaru.

Nedavna sahrana mitropolita Amfilohija koji je odavno bio na ratnoj nozi sa Vučićem i njegovim patrijarhom u Beogradu je dodatno pokazala antagonizam između srbijanskih vlasti i episkopata SPC-a u Crnoj Gori. Vučiću je uskraćeno da govori na sahrani svog ogorčenog protivnika. Zahtjev je poslao preko svojih savjetnika i doskorašnjeg ambasadora Srbije u Podgorici. Iz Mitropolije nam je nezvanično rečeno da su svjesni posljedica odbijanja ali da nisu htjeli dozvoliti zloupotrebu sahrane za promociju političara koji je protiv mitropolita već duže vodio udbaško-medijsku kampanju.

Vučić  čezne da ima veći uticaj u Crnoj Gori i preko crkve. Pravila za izbor novog mitropolita su manje zahtjevna od izbora patrijarha. Novi mitropolit čak i ne mora da bude episkopskog čina već se može izabrati monah sa svešteničkim činom (jeromonah) koji će se naknadno proizvesti u čin episkopa. Glasanju mora prisustvovati najmanje dvije trećine aktivnih episkopa a pobjeđuje kandidat koji dobije natpolovičnu većinu. U slučaju da dva predložena kandidata imaju isti broj glasovi onda presuđuje zlatni glas patrijarha.

Kod izbora patrijarha su kriteriji drugačiji. Saborom predsjedava najstariji episkop po stažu, dok kandidati mogu biti svi episkopi koji upravljaju eparhijom najmanje 5 godina. Takvih je trenutno 32. Mimo njih pravo glasa, ali ne i pravo kandidature, ima jos 6 episkopa koji imaju upravljački „staž“ ispod 5 godina kao i 6 vikarnih episkopa (koji nemaju svoje eparhije već samo pomažu redovnim episkopima u obavljanju dužnosti). Za validnost sabora neophodno je prisustvo dvije trećine episkopa s tim što odsutni imaju pravo ovlastiti nekog od prisutnih da glasa umjesto njih. Prvo se glasanjem biraju tri kandidata koji imaju natpolovičnu većinu glasova na saboru. Uglavnom treba nekoliko krugova glasanja da se dođe do sva tri imena. Tako je 1990. god. pri izboru patrijarha bilo potrebno čak 9 krugova glasanja prije nego što je i treći kandidat izabran. Kad se ustanove sva trojica, njihova imena se zapečaćuju u koverte koje se onda stavljaju u knjigu Jevanđelja koja se nalazi u oltaru kapele u zgradi Patrijaršije u Beogradu. Onda knjizi prilazi najstariji arhimandrit (nadstojnik nekog većeg manastira ili grupe manastira) koga određuje Sinod i on izvlači jednu od koverti i predaje je predsjedavajućem sabora. Predsjedavajući otvara kovertu pred svima i čita ime novog patrijarha.

Ova procedura se zove „apostolski žrijeb“ po ugledu na izbor apostola Matije iz Novog zavjeta i amandmanski je uvedena 1967. godine  u Ustav SPC na zahtjev patrijarha Germana kako bi se navodno spriječilo petljanje komunističkih vlasti u izbor patrijarha. Do tada je patrijarh biran većinom glasova a od stvaranja SPC-a 1920. godine je izbor patrijarha morala potvrditi i kraljevska vlada i na kraju i sam monarh posebnim ukazom. Komunisti su ukinuli donošenje kraljevskih ukaza, ali je UDBA svakako uzimala učešće u izboru i patrijarha i svih arhijereja.

Tzv. „apostolski žrijeb“ se ne koristi ni u jednoj drugoj pravoslavnoj crkvi u svijetu a i sam proces nije siguran od prevara i uplitanja Resora državne bezbednosti (RDB), tj. sada Bezbedonosno-informativne agencije (BIA). Kada je 1990. izabran patrijarh Pavle Stojčević žrijebom, nisu kasnije otvorene i druge dvije koverte da bi se Sabor uvjerio da su stvarno kovertirana imena i preostala dva kandidata- episkopa žičkog Stefana Boce i šumadijskog Save Vukovića, apsolutno najpopularnijeg kandidata ali i protivnika tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića.

Kada je 2010. biran novi patrijarh najviše glasova u prvom krugu je dobio crnogorski mitropolit Amfilohije koji je tada bio i administrator patrijaršije i Beogradsko-karlovačke eparhije ali nije bio po volji predsjedniku Srbije Borisu Tadiću i BIA-i. Mitropolit Amfilohije prošle godine je tražio uz podršku 15 drugih episkopa da se ukine „apostolski žrijeb“ i ponovo uvede izbor većinskim glasanjem. Patrijarh Irinej je odbio da sazove vanredni sabor na kome bi se razmatrale promjene Ustava SPC-a. Stoga se široko vjeruje da i budući patrijarh neće biti biran apostolski već će biti BIA-n po željama vladara.

Osim upražnjenog trona Mitropolije crnogorsko-primorske trebaju se još izabrati i episkopi valjevske, temišvarske i 3 makedonske eparhije koje SPC smatra svojim, ali ih u posjedu drži Makedonska crkva.

Poznavaci prilika u Patrijaršiji smatraju da Vučić i njemu odani Sinod i patrijaršijski administrator Porfirije neće  dopustiti da mu crkvom u Crnoj Gori vladaju neposlušna čeda koja je iznjedrio mitropolit Amfilohije već da će država Srbija nametnuti svog BIA-nog kandidata.

Za razliku od Grčke gdje je izbor arhijereja drugačije i demokratskije određen, pravoslavni Crnogorci laici i sveštenstvo Mitropolije nema nikakvu ulogu u izboru svoga mitropolita po sadašnjem Ustavu SPC-a, tako da se mitropolitu, koga će poslati Beograd, mogu ili pokloniti ili ukloniti. Svaka eventualna pobuna bi vjerovatno doživjela sudbinu pokojnog vladike raško-prizrenskog Artemija koji je raščinjen i isključen iz crkve.

Za razliku od Srbije i drugih pravoslavnih zemalja Crna Gora je odavno izgubila moć da utiče na izbor poglavara njene najveće vjerske zajednice. Kada je Đukanović instaliran kao Miloševićev namjesnik za Crnu Goru 1990. godine Beograd mu je poslao i „saborca“ u vidu tadašnjeg banatskog episkopa Amfilohija Radovića. Međutim, Amfilohije nije bio i potčinjen Đukanoviću u misiji vaskolikog srpstva. Kasnije su se obojica odmetnuli od svog patrona i zajednički nastavili uspješnu kohabitaciju gdje su jedan drugome rado priskakali u pomoć. Međutim, svi Đukanovićevi pokušaji da privole Amfilohija da postane „dio rješenja“ crkvenog pitanja i da odvoji Crnu Goru od Srpske crkve po makedonskom modelu su bili uzaludni.

Posljednji pokušaj obnove cezaro-papizma u Crnoj Gori (doktrina o primatu države nad crkvom, njenim unutrašnjim uređenjem i dogmom) je propao nakon novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim se legaliziralo otimanje crkvene imovine. Energija i protesti koje je crkva pokrenula do tada nisu viđeni u Crnoj Gori.  Đukanović i ekipa nisu imali ništa da ponude kao kontratežu opljačkanom i poniženom narodu osim istrošenih priča o partizanima, četnicima i konstantnoj ugroženosti Crne Gore od strane Srbije kojom već duže vlada upravo Đukanovićev prijatelj i saveznik Aleksandar Vučić.

Đukanović je takođe promašio i predizborni narativ sa pričama da su episkopi SPC-a u Crnoj Gori isturena ruka BIA-e i ruskog FSB-a. Iako je za takve tvrdnje ranijih decenija bilo i osnova i materijala, politička konstanta se promijenila. Najveća podrška crkvenim litijama je stigla iz zapadnih zemalja i zapadnih hrišćanskih crkvi. Međutim, iskušenja tek slijede i pitanje je da li će Crnogorci više ikada doći u poziciju da sami biraju svog duhovnog poglavara koji nosi i veliku političku težinu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SAVJET ZA PRIVATIZACIJU ZATRAŽIO MIŠLJENJE KOMPANIJE HORWATH I HORWATH: Vlada nije odbila ponudu MK grupe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma, u kome na lokaciji Slovenske plaže nema stanogradnje.

 

 

Slučaj ponude srbijanske MK Grupe o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji , dobio je svoj nastavak.

Krajem septembra MK Grupa kao manjinski akcionar uputila je  Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte Plan privatizacije najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, kojim je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Vlasnici poznate srbijanske kompanije predložili su dva modela podjele crnogorskih hotela.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Dakle, oba predloga MK Grupe za podjelu Budvanske rivijere, predviđaju rušenje Slovenke plaže i gradnju novih kapaciteta na oslobođenoj lokaciji površine 25 hektara.  Uz predlog stiglo je i idejno rješenje kontroverznog projekta novog stambeno-turističkog kompleksa Slovenska plaža.

Desetak dana nakon javne prezentacije plana privatizacije i skica idejnog rješenja planiranog naselja u centru Budve, na obali Slovenske plaže, tokom kojih su uslijedile burne reakcije građana Budve, pojedinih političara i građanskih aktivista, stigao je odgovor Vlade premijera Milojka Spajića.

Plan privatizacije MK Grupe Vlada nije u startu odbila kao neprihvatljiv, već je upućen na odlučivanje Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić, održanoj 9. oktobra odlučeno je „da se prije donošenja bilo kakve odluke predmetna inicijativa za usvajanje Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva – dostavi Savjetniku Horwath & Horwath consulting Zagreb d.o.o sa kojim ovo tijelo ima zaključen Ugovor o savjetovanju, kako bi se obezbijedila stručna analiza predložene Inicijative“.

„Savjetnik je zadužen da u roku od 30 dana dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu dostavljenog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“, navodi se u saopštenju Savjeta.

To znači da je Savjet, na čelu sa premijerom Spajićem, donio odluku da na ovaj ili onaj način sprovede postupak privatizacija Budvanske rivijere po zahtjevu MK Grupe.

Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma.

Prema smjernicama PPCG krovnog planskog dokumenta za uređenje prostora Crne Gore, lokacija Slovenske plaže opredijeljena je isključivo za turizam. Takođe i Plan obalnog područja, (PPPPNOB), lokalitet Slovenske plaže i ukupan prostor  između magistralnog puta i morske obale u Budvi, namjenski određuje kao područje za razvoj turizma u kome stambena gradnja nije dozvoljena.

Prema odrednicama navedenih planskih dokumenata propisan je odmak od obale najmanje 1.000 metara u kome nema stanogradnje..

Savjetnici Vladinog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte analiziraće ideje MK Grupe i njihove projekte, prema kojima se na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli u Crnoj Gori, planira izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Buduće naselje, po riječima predstavnika Mk Grupe, imaće samo dva hotela.  Da li će kod Horwathovih savjetnika prevladati komercijalni interes prilikom razrade modela privatizacije ili će se držati smjernica iz planova u čijim izradama su učestvovali, znaće se za mjesec dana.

Crna Gora očigledno nema dovoljno pameti među unverzitetskom elitom, stručne ljude koji bi mogli da urade jednostavnu analizu isplativosti modela privatizacije jedne hotelske kuće, pa se moraju angažovati eksperti sa strane. Kompanija Horwath registrovana je za konsalting u turizmu, ugostiteljstvu, hotelijerstvu i poslovanju nekretninama. Sa svojih 15 zaposlenih radnika dugi niz godina angažovana je u raznim projektima, izradama spornih planskih dokumenata, državnih strateških studija i u institucijama Crne Gore.

Do sada se niko iz Vlade o privatizaciji Slovenske plaže nije oglasio. Čak ni ministarka turizma Simonida Kordić, čije mišljenje o planovima za rušenje Slovenske plaže i gradnje stanova za prodaju, javnost nije imala prilike da čuje.

Građanima Budve koji sa protesta poručuju – Nećete graditi na Slovenskoj plaži- , nije se obratio ni Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, koji treba da pojasni kako će se poštovati ili pogaziti smjernice usvojenih državnih planova.

Turističko preduzeće Slovenska plaža u kojem država ima kontrolni paket akcija, smišljeno je urušavano otuđivanjem vrijedne imovine bez racionalnog povoda.

Svi eksterni profitabilni objekti koji su bili u vlasništvu TN Slovenska plaža, prodati su ranije istaknutim članovima Demokratske partije socijalista. Prodati su restorani i kafe terase koje se nalaze ispred turističkog naselja, na obali Slovenske plaže.

Na namještenim javnim tenderima prodat je lokal Plava školjka „na pjeni od mora“ jednom od poznatih DPS biznismena. Drugom, još poznatijem, prodata je mala kuća na obali, Vila Manojlović, koja je radila u sastavu Slovenske plaže, iako je kao legat jedne beogradske porodice poklonjena Opštini Budva, sa namjenom da postane odmaralište studenata Beogradskog Univerziteta. Legat je ubrzo preko Slovenske plaže prešao u privatne ruke. Prodata su i dva lokala na sredini šetališta, picerija i pivnica, koje su donosile prihode preduzeću. Novi vlasnici lokala na pijesku Slovenske, dali su im neobična imena, Lim i Nik, po mjestima odakle su doselili u Budvu.

I na kraju, ključ u bravu TN Slovenska plaža i hotela Aleksandar, po svemu sudeći, staviće beogradska investiciona kompanija preminulog biznismena Miodraga Kostića.

 

RUŠENJE SLOVENSKE PLAŽE MEĐUDRŽAVNI PROBLEM

Ukoliko se Vlada Crne Gore odluči da prihvati predlog manjinskog akcionara o rušenju Slovenske plaže, to bi moglo izazvati međudržavni problem između Crne Gore i Slovenije. Istaknuti arhitekti i umjetnici u Sloveniji pokrenuli su potpisivanje inicijative za očuvanje Slovenske plaže kao urbanističko-arhitektonske cjeline koju Slovenija doživljava kao svoje kulturno dobro.

To je u Jutarnjem programu TVCG najavio slovenački arhitekta Timotej Jevšenak. On je kazao da je Slovenska plaža autentična umjetnička arhitektonska cjelina, djelo arhitekte Janeza Kobea, te da je ona zajednička kulturna baština u evropskom okviru. „  Incijativa je trenutno u fazi prikupljanja potpisa stručnih i naučnih institucija Slovenije, koja će biti upućena Vladama i nadležnim institucijama Crne Gore i Slovenije. Pitanje očuvanja Slovenske plaže je i diplomatsko pitanje oko kulturne baštine i autorskih prava, kazao je Jevšenak.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠI SUD U BEOGRADU DONIO PRESUDU ZA OTMICU U ŠTRPICMA: I dalje bez pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Proces za otmicu 20 putnika iz voza u Štrpcima i njihovo zlostavljanje, mučenje i ubistvo u Srbiji traje skoro deceniju. Dvojica od petoro optuženih, Jovan Lipovac i Ljubiša Vasiljević, su u međuvremenu preminuli, a svi optuženi su se tokom većeg dijela suđenja branili sa slobode

 

Troje bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) osuđeno je 14. oktobra pred Višim sudom u Beogradu na ukupno 25 godina zatvora zbog zločina u Štrpcima 1993. godine. Pripadnici jedinice Osvetnici Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na po 10 godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a Dragana Đekić na pet godina zatvora.

Ovo je prvostepena presuda u ponovljenom postupku, na koju Tužilaštvo i osuđeni imaju pravo žalbe. Proces za otmicu 20 putnika iz voza u Štrpcima i njihovo zlostavljanje, mučenje i ubistvo, u Srbiji traje skoro deceniju. Dvojica od petoro optuženih, Jovan Lipovac i Ljubiša Vasiljević, su u međuvremenu preminuli, a svi optuženi su se tokom većeg dijela suđenja branili sa slobode.

Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić smatra da prvostepena presuda ne odgovara težini zločina. ,,S obzirom na toliko sudski utvrđenih činjenica, da se 33 godine posle zločina izriče kazna od deset i pet godina zatvora, to nije pravična presuda”, istakla je Kandić.

I u Crnoj Gori slične reakcije – ,,Ovaj zločin ćemo i dalje nazivati pravim imenom – državni zločin – i podsjećati da odgovornost za njega ne zastarijeva”, napisao je predsjednik NVU Štrpci protiv zaborava Demir Ličina.

On je napisao da izražava duboko razočaranje i ogorčenje zbog presude u Beogradu: ,,Trideset dvije godine nakon otmice i ubistva 20 nedužnih civila, Srbija je donijela presudu koja ni po težini kazni ni po obuhvatu odgovornih ne donosi pravdu. Presuda koja se može pobijati, poslije tri decenije, nije pravda – to je uvreda za žrtve i za istinu”.

,,Ovaj zločin nije počinila grupa odmetnutih pojedinaca, već državni aparat, kroz strukture koje su znale, planirale i omogućile da se ljudi izvedu iz voza i likvidiraju samo zato što su bili druge vjere i imena. To je državni zločin, a današnja presuda pokazuje da država Srbija ni danas nema snage ni volje da se suoči sa tom činjenicom”, istakao je Ličina.

Monitor je već pisao da je ovaj zločin bio planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.

U dosadašnjim sudskim procesima utvrđeno je da je voz na liniji Beograd – Bar bio praćen od strane policijske patrole, koja nije reagovala kada je došlo do otmica.

,,Do sada u Srbiji nije ni pokušano da se dokaže i da se utvrdi ko su organizatori i nalogodavci zločina, jer to nije bio nepromišljen čin grupe ili pojedinca, već jedna koordinirana, isplanirana otmica”, izjavio je nakon ovonedjeljne presude Nail Kajević jedan od predstavnika porodica žrtava. On je kazao i da se i pred sudovima u Srbiji do sada moglo utvrditi ono što je utvrdilo suđenje u Bijelom Polju u Crnoj Gori 2003. godine, gde je za zločin u Štrpcima pravosnažno osuđen bivši pripadnik jedinice VRS.

Sud u Bijelom Polju je osudio Nebojšu Ranisavljevića na kaznu od 15 godina zatvora za učešće u ovom ratnom zločinu. Na suđenju su predočena dokumenta koja su indikator da je o planu da se izvrši zločin mjesec dana ranije znao državni i vojni vrh Republike Srpske, Srbije i cijele tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Svjedok otmice u Štrpcima Duško Petrović je tvrdio da je Vojislav Šešelj jedan od odgovornih za ovaj zločin, jer Milan Lukić, pripadnik šešeljevaca ,,ništa nije radio dok mu nije naredio Šešelj”.

Detaljno planiranim i izvršenim zločinom u Štrpcima komandovao je  Lukić, predvodnik paravojne jedinice Osvetnici, kojem je, ispostaviće se, ovo bio samo jedan u nizu ratnih zločina koje je počinio na ovom području za vrijeme trajanja rata. Na osnovu presude pred tribunalom u Hagu, koja je donijeta u predmetu „Višegrad” (IT-98-32/1), Lukić je 2009. osuđen na kaznu doživotnog zakona zbog terora koji je sproveo nad muslimanskim stanovništvom u Višegradu tokom sukoba u periodu 1992 – 1995. U presudi je navedeno da je osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubistvo, nehumana djela i istrebljenje, zločine protiv čovječnosti, ali i za ubistvo i okrutno postupanje, čime je prekršio zakone i običaje ratovanja.

Nakon ove dvije presude, značajan pomak u procesuiranju odgovornih za zločin u Štrpcima desio se krajem 2014. godine kada je u zajedničkoj akciji policije BiH i Srbije došlo do hapšenja 15 osumnjičenih.

Pred sudom BiH je 2015. godine počelo  suđenje protiv ukupno 10 lica, od kojih je Mićo Jovičić, pripadnik Višegradske brigade, priznao krivicu i pravosnažno je osuđen na pet godina zatvora.

Ostali pripadnici ove grupe – Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović, osuđeni su na po 13 godina zatvora. Apelaciono veće Suda BiH je 2023. potvrdilo  prvostepenu presudu kojom su još sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske osuđena na ukupno 91 godinu zatvora.

Boban Inđić, komandir Interventne čete Višegradske brigade, prvostepeno je osuđen je na 15 godina zatvora za saučesništvo u otmici putnika iz voza u Štrpcima i njihovom ubistvu na području Višegrada 1993. godine. Postupak u odnosu na Vuka Ratkovića, još jednog od pripadnika Višegradske brigade je obustavljen 15. aprila 2021. godine zbog smrti optuženog.

Apelaciono veće Suda BiH je 2023. potvrdilo  prvostepenu presudu kojom su još sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske osuđena na ukupno 91 godinu zatvora.

Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji podiglo je 10. maja 2018. godine optužnicu protiv ukupno pet lica za zločin u Štrpcima. Optuženi su pripadnici jedinice Osvetnici Gojko Lukić, Duško Vasiljević, Ljubiša Vasiljević i Dragana Đekić, kao i Jovan Lipovac. Optuženi su prvostepenom presudom od 7. februara 2023. godine osuđeni zbog otmice putnika iz voza u mjestu Štrpci 27. februara 1993. godine, te njihovog zlostavljanja, mučenja i ubistva, i to Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac na po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina zatvora. Odlukom Apelacionog suda, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno postupanje.

Ovonedjeljna odluka Višeg suda u Beogradu istovjetna je kao i prva, a ukupna kazna je niža, jer je u međuvremenu preminuo jedan od osuđenika Jovan Lipovac koji je bio osuđen na deset godina zatvora. Među optuženicima je bio i Ljubiša Vasiljević nekadašnji pripadnik VRS koji je tokom prvog suđenja takođe preminuo.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve.

Iz voza Beograd-Bar u stanici Štrpci su februara 1993. oteti, opljačkani, mučeni i ubijeni: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao ,,osobu tamne puti”. Među žrtvama se našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najmlađa žrtva imala je 16, a najstarija 59 godina.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE VLADANA IVANOVIĆA: Ničija kuća i Zvicerovi stanovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Arhitekta i vlasnik Master Inžinjeringa Vladan Ivanović uhapšen je zbog sumnje da je krio stanove odbjeglog kriminalca Radoja Zvicera

 

Nakon što je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tražilo da se, zbog sumnje u pranje novca, blokira imovina odbjeglog kriminalca i šefa takozvanog „kavačkog klana“ Radoja Zvicera u podgoričkom Master kvartu, bilo je pitanje vremena kada će tužioci krenuti na one koji su tu imovinu skrivali. Prema spisima ovog tužilaštva, pet stanova u tom elitnom naselju pripadalo je Zviceru. Naselje je izgradila građevinska firma „Bemaks“, dok su sporni stanovi bili upisani na podgoričku arhitektnosku firmu „Master inžinjering“, koja je projektovala naselje.

Specijalno policijsko odjeljenje je protekle sedmice lišilo slobode arhitektu i vlasnika Master Inžinjeringa Vladana Ivanovića zbog sumnje da je pomogao Zviceru u pranju novca. Tužioci sumnjaju da je njegova kompanija godinama skrivala da je odbjegli kriminalac kupio pet stanova, a potom da bi prikrio vlasništvo, nekretnine ostavio upisane na svoje preduzeće.

Nakon saslušanja kod sudije za istragu Višeg suda u Podgorici Ivanoviću je određen pritvor do 30 dana. Sproveden je u Istražni zatvor zbog opasnosti uticaja na svjedoke, kazala je samostalna savjetnica za odnose s javnošću Višeg suda Ivana Vukmirović.

Njegov advokat Zoran Piperović kazao je da će uložiti žalbu na tu odluku. Kaže da je Ivanović objasnio da su stan htjeli da kupe supruga Radoja Zvicera – Tamara Zvicer i njen otac. On je platio od svog novca kuhinju i opremu za stan sa računa „Master inžinjeringa“.

„Prosto je nevjerovatno da je određeno zadržavanje, ako je evidentno da u spisima ne postoji nijedan dokaz za tvrdnje tužioca da je Vladan Ivanović i njegova firma jedan jedini cent dobila od vođe kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera. Drugo, ako je prao pare – gdje ih je prao? Kako ih je prao? U šta ih je ulagao“, pita se Piperović.

Međutim, Specijalno državno tužilaštvo više godina istražuje Zvicerove nekretnine u Master kvartu. Tužioci su tokom 2023. godine otkrili da se u tom podgoričkom kvartu nalaze Zvicerove nekretnine od ukupno 363 kvadratnih metara. To je otkriveno tokom proširene finansijske istrage protiv odbjeglog kriminalca, zbog čega su od Višeg suda tražili da se i na tu imovinu, upisanu na kompaniju “Master inženjering”, stavi privremena zabrana raspolaganja.

Riječ je o dupleksu površine 85 kvadrata, dupleksu sa potkrovljem i tavanom od 82 kvadratna metra, stanu na osmom spratu površine 52 kvadratna metra, nekretnini od 72 kvadrata, ali i još jednoj iste veličine i na istoj etaži kompleksa.

Uvidom u list nepokretnosti Uprave za nekretnine u “Master kvartu“, vidi se i dalje veliki broj stanova upisan na firmu “Master inženjering”. Tokom izviđajnog postupka, krajem maja prošle godine, sa leta za Beograd “skinut” je poznati beogradski arhitekta Aleksandar Petrović, a potom tokom informativnog razgovora, od njega su prikupljeni podaci oko uređenja enterijera brojnih stanova, ali i klijenata koji su ga angažovali za brojne poslove u Crnoj Gori.

Nakon toga, početkom juna prošle godine, uslijedilo je višednevno pretresanje stanova u “Master inženjeringu”. Službenici SPO tada su pretresli i “ničiju kuću” na podgoričkom brdu Gorica, za koju osumnjičeni Vladan Ivanović godinama tvrdi da je u njegovom vlasništvu.

Pet stanova, za koje je SDT prikupio dokaze da ih je od “Master inžinjeringa” kupio Zvicer, bili su dio pravne bitke na relaciji Tužilaštvo-Viši sud u Podgorici, a nakon što je tražena privremena mjera zabrane korišćenja i raspolaganja nekretninama. Istražni sudija Višeg suda je prvo na zahtjev SDT-a odredio privremenu mjeru obezbjeđenja zabrane korišćenja i raspolaganja, zbog postojanja osnovane sumnje da je riječ o imovini koja je stečena kriminalnom djelatnošću. Na to rješenje žalbu je uložio Ivanović, posredstvom  svoje kompanije “Master inženjering”, pa je krivično vijeće Višeg suda, kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, u žalbenom postupku ukinulo privremenu mjeru, koju je odredio istražni sudija.

Pravosnažno rješenje vijeća Višeg suda u Podgorici donijeto je 10. oktobra 2023. godine. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković uložio je Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti, a čije je ga je vijeće usvojilo, navodeći da je odluka “krivičnog vijeća Višeg suda u Podgorici nezakonita, nejasna i nelogična”…

VDT je 24. jula prošle godine saopštilo da je “usvajanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva utvrđeno da je vijeće Višeg suda u korist okrivljenog Zvicera povrijedilo zakon, odlukom da u žalbenom postupku ukine privremenu mjeru obezbjeđenja i zabrane korišćenja i raspolaganja nekretninama.

Prema tim spisima, Tamara Zvicer upozoravala je svojevremeno radnika koji je opremao stanove u Master kvartu, da policijskim inspektorima ni po koju cijenu ne govori čije su to nekretnine i za koga radi, nakon što ju je ovaj telefonom pozvao i obavijestio o prisustvu inspektora. Iz Vrhovnog suda navode da je upravo supruga Radoja Zvicera vodila računa o opremanju tih pet vrijednih nekretnina, što između ostalog govori da su one bile u njihovom, a ne vlasništvu kompanije Master inženjering kako je to zvanično zavedeno u katastru. Pojašnjavaju da iz razgovora od 17. oktobra 2022. godine proizilazi da je majstor saopštio Tamari Zvicer da su došli inspektori policije “u one stanove u P. đe radi i pitali da im se pokaže svaki stan đe rade i za koga rade”…

“U kojoj daljoj komunikaciji T. Z. je upozorila V. K. ‘da slučajno ne kaže za koga rade i čiji su stanovi, da inspektori moraju reći koji su i odakle dolaze, da V. nije znao u tom trenutku jesu li to bili policijski inspektori, jesu li se predstavili radnicima, a da je od radnika traženo da im pokažu stanove u kojima su radili, nakon čega je T. Z. kritikovala K. komentarišući: ‘I jesu pokazali pametnjakovići, jesu’”… Imajući sve prethodno u vidu, nejasan je i nelogičan zakljućak vijeća Višeg suda u Podgorici da ne postoji osnovana sumnja da se radi o imovini pribavljenoj kriminalnom djelatnošću organizacije čiji je organizator okrivljeni Z. R, iako je, kako to dalje proizilazi i iz obrazlaženja pobijanog rješenja, nesporno da je njegova supruga T. Z. bila zadužena za opremanje stanova”, dodaju iz Vrhovnog suda.

Specijalno državno tužilaštvo podiglo je nekoliko optužnica i otvorilo više krivičnih, ali i finansijsku istragu protiv odbjeglog Radoja Zvicera zbog optužbi da se bavio prekookeanskim švercom tovara kokaina iz Latinske Amerike u Evropu i Australiju, da je naredio i organizovao nekoliko ubistava, pokušaja likvidacija… Uvidom u podatke Uprave za nekretnine vidi se da je na ime Radoja Zvicera zvanično upisano samo oko 3.000 kvadrata šume 3. klase u kotorskom naselju Kavač. Na tu imovinu su upisani i tereti/zabilježbe rješenjem vijeća Višeg suda u Podgorici, koje je na zahtjev SDT-a odredilo privremenu mjeru obezbjeđenja zabrane korišćenja i raspolaganja.

 

Još izviđaju nekretninu na Gorici

Specijalno državno tužilaštvo još izviđa predmet, koji je formiran oko luksuzne kuće, pored vile “Gorica”, nazvane  “ničija kuća”. Vila se nalazi na parceli, koja je, prema podacima iz katastra, u svojini Glavnog grada, dok pravo korišćenja ima vlasnik firme “Master inženjering” Vladan Ivanović.

“Ničija kuća”, koja se više od deceniju gradi na Gorici, dospjela je u žižu javnosti nakon što je optuženi vlasnik Atlas grupe Duško Knežević 2019. godine izjavio da se gradi za tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, ali da se samo formalno vodi na njegovog prijatelja Vladana Ivanovića. Tokom prošlogodišnjeg pretresanja vile, Ivanović je saopštio da to nije “ničija već njegova kuća”, te da je plac kupio 2009. godine, gradio nekretninu, sa namjerom da je proda na tržištu.

Đukanović je negirao da je kuća njegova, rekavši da je Ivanović nudio da mu je proda, ali da mu je ponuđena cijena bila previsoka. Ipak, nije isključio mogućnost da je “nekada” kupi. Ivanović je 1999. godine osnovao građevinsku kompaniju.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo