Povežite se sa nama

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Izvršna i zakonodavna vlast su, zauzeti međusobnim nadgornjavanjima, izgubili iz vida razmjere problema koji su proizveli. U Crnoj Gori se poljoprivredom, prema podacima Monstata, na približno 50.000 gazdinstava, stalno ili povremeno bavi više od sto hiljada osoba. Od kojih su približno dvije trećine starije od 45 godina. Oni, prema podacima iz 2019. godine za tržište proizvedu hranu i piće u vrijednosti većoj od 500 miliona eura. Ili više od 10 odsto tadašnjeg bruto društvenog proizvoda.

Sada je to učešće u BDP-u još veće i značajnije. Ne računajući što se, recimo, flaša kvalitetnog vina kupljena u renomiranim crnogorskim vinarijama za osam eura, u prestižnim restoranima i hotelima na primorju prodaje za osam eura – po čaši. Pa država, na ime PDV-a, prihoduje približno isto koliko i proizvođač. A ugostitelj i dvostruko više. Slična je priča i sa voćem, povrćem, mesom i mlječnim proizvodima. I mogla bi biti još bolja da nije nekih nelogičnosti, poput one da se na uvezeno goveđe meso plaća PDV od sedam, a za domaće – 21 odsto.

I zato smo, možda, prije dvije godine uvezli svježeg i smrznutog goveđeg mesa za 19, a živih goveda za 22 miliona eura. Dok je ukupan uvoz hrane i pića (računajući i vodu) bio vrijedan 475 miliona.

Tu se vraćamo na priču  o Agrobudžetu  vrijednom 30-ak miliona eura. Čije donošenje kasni mjesecima. Pa su ratari u centralnom i južnom dijelu zemlje bili prinuđeni da vlastitim sredstvima pripreme i zasade posjede koji su već pristigli za branje i žetvu. A očekivanog novca nema. Ni poljoprivrednici sa sjevera neće moći, kao što su možda planirali, da uz pomoć državnih subvencija kupe mehanizaciju i opremu potrebnu za primarnu proizvodnju. Makar ne u pravo vrijeme.

Umjesto novca stizala su obećanja. Krajem januara Vlada je usvojila tzv. četvrti paket mjera podrške privredi i građanima vrijedan, prema njihovoj računici,  oko 163 miliona. Kao dio paketa predviđena je podrška sektoru poljoprivrede „kroz program intervencije na tržištu poljoprivrednih proizvoda“. Do sada smo, od tog programa, dobili interventni otkup i finansijsku pomoć za skladištenje krompira (do hiljadu tona), nakon saznanja nadležnih da ovdašnji proizvođači na lageru imaju preko dva miliona kilograma krompira. U saradnji sa trgovinama Ministarstvo je pomoglo (pet centi po kilogramu) otkup i plasman oko sedamsto tona krompira, a mjera će trajati do 1. juna. Smanjen je i PDV na jaja sa 21 na sedam odsto. Od te mjere, tvrde verzirani, više zarade imaju uvoznici nego proizvođači.

Izostanak Agrobudžeta nije jedini problem sa kojim se suočavaju ovdašnji stočari. O svojim nedaćama, svako malo, pišu nadležnima pokušavajući da ugovore sastanak sa resornim ministrima i predsjednikom Vlade.

Uz pomenuti rast cijena stočne hrane, i izostanak bilo kakve pomoći od strane države, oni su potencijalnim sagovornicima iz Vlade predočili još dva bitna problema: visoke cijene goriva za mehanizaciju koje, za razliku od okolnih zemalja i EU nije oslobođeno plaćanja akciza (oko 60 odsto cijene goriva); privilegovan uvoznički lobi koji onemogućava adekvatan plasman kvalitetnijih domaćih proizvoda; i predložili moguća rješenja.

Aprilski sastanak sa resornim ministrom  Aleksandrom Stijovićem otkazan je zbog ministrovih obaveza na premijerskom satu. Novi je zakazan za sljedeću nedjelju.

Farmeri su, u srijedu, održali još jedan sastanak sa koga je stigla poruka da očekuju da Vlada prihvati njihove predloge. Ili da ih odbije. „Odbijanje je bolje nego odugovlačenje jer se gubi strpljenje, unosi se nemir i nezadovoljstvo među domaćinima“, poručili su. Uz nadu da neće biti prinuđeni na proteste.

Vlast je na potezu. A vremena nema.

 

Bez podrške države

„Seljak.me je prvo crnogorsko digitalno selo“, kaže za Monitor osnivač i izvršni direktor tog portala Marko Maraš, svjedočeći o još jednom primjeru nebrige.

„Na našoj platformi koju godišnje posjeti preko 360.000 korisnika i koja zabilježi preko 2,5 miliona posjeta, korisnici mogu oglašavati proizvode iz sekcija stočarstva, biljne proizvodnje, prehrambenih proizvoda, mehanizacije, stočne hrane, usluge i oglase iz kategorije potražnje. Svakodnevno smo bogatiji za preko 50 novih ponuda iz raznih krajeva Crne Gore, a oglašavanje za poljoprivrednike je besplatno“, navodi Maraš, „Od avgusta 2017. godine do danas je preko seljak.me prodato preko 80.000 grla krupne i sitne stoke, 3.000 komada poljoprivredne mehanizacije i opreme, preko 700 proizvoda je prvi put izašlo na tržište ili dobilo dodatni marketing, 10.000 oglasa iz kategorije stočne hrane je realizovano a imali smo i 2.000 oglasa iz kategorije usluga“.

Pomoći resornog ministarstva, ipak, nema.

„U 2018. godini smo imali simboličnu podršku Ministarstva poljoprivrede i nakon toga pa sve do danas imamo totalno nejasan stav prema našem radu. Da se razumijemo, ne tražimo da živimo na državnoj sisi, ali očekujemo da naš rad bude prepoznat. Na kraju krajeva, sredstva sa kojima raspolaže Ministarstvo su sredstva koja pripadaju svim našim korisnicima“, zaključuje Maraš.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo