Od početka juna ove godine gotovo da nije prošao dan bez vijesti o novim saobraćajnim nesrećama, teškim povredama ili izgubljenim životima. Niz tragedija koje su obilježile prve sedmice ovog mjeseca izazvao je uznemirenost javnosti i otvorio pitanje da li se čini dovoljno da se zaustavi crni bilans na putevima

Na crnogorskim putevima godišnje se dogodi oko 7.000 saobraćajnih nezgoda, a broj tragedija koje odnose ljudske živote iz godine u godinu potvrđuje da je riječ o jednom od najvećih bezbjednosnih i društvenih problema u državi. Posebno zabrinjavaju podaci od početka juna ove godine, tokom kojeg gotovo da nije prošao dan bez vijesti o novim saobraćajnim nesrećama, teškim povredama ili izgubljenim životima.

Niz tragedija koje su obilježile prve sedmice mjeseca izazvao je uznemirenost javnosti i otvorio pitanje da li se čini dovoljno da se zaustavi crni bilans na putevima. Svaka nova nesreća dodatno pojačava zabrinutost građana, dok stručnjaci upozoravaju da problem odavno prevazilazi okvire pojedinačnih incidenata i zahtijeva sistemski odgovor.

Crna Gora već duže vrijeme bilježi zabrinjavajuće rezultate kada je riječ o bezbjednosti saobraćaja. Po broju poginulih u odnosu na broj stanovnika nalazi se među najugroženijim evropskim državama, što pokazuje da se ne radi o prolaznom problemu, već o dugogodišnjem trendu koji odnosi desetine života svake godine. Upravo zbog toga stručnjaci upozoravaju da je stanje na putevima dostiglo alarmantan nivo i da su hitne mjere neophodne.

Posebno zabrinjava podatak da se na crnogorskim putevima godišnje evidentira oko 7.000 saobraćajnih nezgoda. Iako brojke variraju iz godine u godinu, ukupan broj nesreća ostaje visok. Stručnjaci upozoravaju da se više ne može govoriti samo o pojedinačnim „crnim vikendima“, već o kontinuiranom problemu koji traje godinama. Upravo zbog toga insistiraju da se bezbjednost saobraćaja tretira kao pitanje od najvišeg javnog interesa.

Prema procjenama saobraćajnog vještaka Gorana Čarapića, ljudski faktor i dalje je dominantan uzrok najvećeg broja saobraćajnih nesreća. Neprilagođena i prekomjerna brzina, nepropisno preticanje, vožnja pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci, korišćenje mobilnih telefona tokom vožnje, kao i nepoštovanje osnovnih saobraćajnih pravila, najčešći su uzroci tragedija na putevima.

Uprkos brojnim upozorenjima i apelima nadležnih institucija, veliki broj vozača nastavlja da ugrožava i svoj i tuđe živote. Poseban problem predstavlja to što se  među počiniocima najtežih saobraćajnih prekršaja često nalaze višestruki povratnici.

Načelnik Odsjeka za bezbjednost drumskog saobraćaja Ilija Janjušević upozorio je da su pojedini vozači sankcionisani čak 150 do 160 puta, ali da su, uprkos tome, nastavili da krše propise i učestvuju u saobraćajnim nezgodama. Takvi podaci otvaraju ozbiljno pitanje efikasnosti postojećeg sistema kažnjavanja i potrebe za uvođenjem strožih mehanizama kojima bi se višestrukim prekršiocima onemogućilo dalje ugrožavanje života drugih učesnika u saobraćaju.

Stručnjaci smatraju da je jedan od prioriteta dodatno unapređenje sistema kontrole saobraćaja, posebno kada je riječ o kontroli brzine. Pozitivni primjeri iz prethodnih godina pokazali su da odlučne mjere mogu dati značajne rezultate. Čarapić podsjeća da su pojačane policijske kontrole i angažovanje dodatnih kapaciteta u određenim periodima doveli do značajnog smanjenja broja poginulih na pojedinim putnim pravcima.

Takva iskustva potvrđuju da dosljedna primjena zakona i povećano prisustvo policije imaju snažan preventivni efekat. Kada vozači znaju da će svaki prekršaj biti evidentiran i sankcionisan, znatno su skloniji poštovanju saobraćajnih propisa i odgovornijem ponašanju za volanom.

U tom kontekstu, kao jedno od mogućih rješenja često se pominje unapređenje sistema kontrole brzine kroz uvođenje stacionarnih radarskih sistema. Savremeni radari, video-nadzor i automatska evidencija prekršaja mogli bi značajno doprinijeti smanjenju broja nesreća i povećanju discipline među vozačima. Iskustva brojnih evropskih država pokazuju da kombinacija tehničkog nadzora i neizbježnosti kazne daju najbolje rezultate kada je riječ o smanjenju broja saobraćajnih nezgoda.

Međutim, represivne mjere same po sebi nijesu dovoljne. Dugoročno rješenje podrazumijeva promjenu saobraćajne kulture i svijesti građana. Edukacija djece i mladih, preventivne kampanje i kontinuirano ukazivanje na posljedice neodgovorne vožnje moraju postati sastavni dio strategije za povećanje bezbjednosti saobraćaja.

Posebno je važno da mladi vozači razviju svijest o rizicima koje nose brzina, alkohol i nepoštovanje saobraćajnih propisa. Stručnjaci upozoravaju da mnogi učesnici u saobraćaju nijesu svjesni da samo jedan trenutak nepažnje može imati tragične posljedice.

Dodatni problem je to što veliki broj građana saobraćajne propise i dalje doživljava kao preporuke, a ne kao obavezu. Na crnogorskim putevima svakodnevno se mogu vidjeti primjeri prekoračenja brzine, nepropisnog preticanja, prolaska kroz crveno svjetlo i nekorišćenja sigurnosnog pojasa.Takvo ponašanje ugrožava ne samo vozače, već i putnike, pješake i sve druge učesnike u saobraćaju. Preticanje na nepreglednim dionicama, vožnja znatno iznad dozvoljene brzine i ignorisanje osnovnih pravila i dalje su među najčešćim uzrocima teških nesreća.

Istraživanja pokazuju da pravilna upotreba sigurnosnog pojasa značajno smanjuje rizik od smrtnog stradanja u slučaju saobraćajne nezgode, zbog čega nadležne institucije kontinuirano apeluju na građane da poštuju ovu jednostavnu, ali izuzetno važnu mjeru zaštite.

Pored odgovornosti pojedinaca, značajnu ulogu imaju i državne institucije. Potrebno je nastaviti sa unapređenjem putne infrastrukture, poboljšanjem signalizacije i uklanjanjem kritičnih tačaka na putevima. Istovremeno, neophodna je efikasnija koordinacija policije, sudova, lokalnih samouprava i stručnih organizacija kako bi se problem bezbjednosti saobraćaja rješavao sistemski i dugoročno.

Sve veći broj nesreća i izgubljenih života upozorava da su hitne i odlučne mjere neophodne. Svaki novi dan bez promjena nosi rizik od novih tragedija. Zato stručnjaci poručuju da je samo zajedničkim djelovanjem institucija, struke i odgovornih građana moguće zaustaviti rast crnih statistika. Svaki spašeni život biće dokaz da je borba za bezbjednije puteve vrijedna svakog napora.

Svetlana ĐOKIĆ

Neposredno pred nedavnu posjetu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Tivtu, srpska BIA saopštila je da raspolaže operativnim saznanjima da se Radoje Zvicer, odbjegli vođa kavačkog klana, navodno nalazi u Crnoj Gori. Te tvrdnje odjeknule su regionom i otvorile novo poglavlje u ionako osjetljivim odnosima bezbjednosnih službi Podgorice i Beograda

Tvrdnje da se odbjegli vođa „kavačkog klana“ Radoje Zvicer boravi u Crnoj Gori ponovo su otvorile pitanje koliko su domaće i regionalne bezbjednosne službe  blizu jednom od najtraženijih bjegunaca Balkana, ili je riječ o još jednom obavještajno-političkom sukobu između Podgorice i Beograda. Neposredno pred nedavnu posjetu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Tivtu, srpska Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) saopštila je da raspolaže operativnim saznanjima da se Zvicer navodno nalazi upravo u Crnoj Gori i da zbog toga postoji povećan bezbjednosni rizik za dolazak srpskog predsjednika.

Tvrdnje BIA, koje su u regionalnoj javnosti odjeknule gotovo jednako snažno kao i  Vučićeva posjeta, otvorile su novo poglavlje u ionako osjetljivim odnosima bezbjednosnih službi dvije države. No, osim tvrdnji da postoji operativno saznanje o prisustvu odbjeglog Kotoranina, nijesu objavljeni detalji koji bi ukazivali na njegovu tačnu lokaciju, eventualno kretanje ili mrežu pomagača. Crnogorska policija reagovala je odmah.

Direktor Uprave policije (UP) Lazar Šćepanović saopštio je da su od srpskih bezbjednosnih službi bez odlaganja zatraženi dodatni podaci i konkretne operativne informacije koje bi mogle pomoći lociranju jednog od najtraženijih bjegunaca regiona. Prema njegovim riječima, odgovor nije stigao. To je dodatno  otvorilo pitanje međusobnog povjerenja i razmjene bezbjednosnih podataka između Podgorice i Beograda, posebno imajući u vidu da je riječ o osobi za kojom godinama tragaju brojne policijske i pravosudne institucije više država.

U međuvremenu, crnogorska policija nastavila je sa operativnim aktivnostima. Neposredno pred dolazak srpskog predsjednika izvršen je novi pretres kuće koju koristi porodica Radoja Zvicera u Kotoru.  Policija je tokom prethodnih godina više puta pretresala kuće, stanove, vikendice i druge objekte koji se dovode u vezu sa Zvicerom ili osobama iz njegovog najužeg kruga, pokušavajući da utvrdi da li povremeno ulazi u Crnu Goru ili koristi logističku mrežu saradnika za skrivanje i komunikaciju. Ipak, uprkos brojnim akcijama, međunarodnim potjernicama i tvrdnjama više službi da raspolažu operativnim informacijama o njegovom kretanju, Zvicer već godinama ostaje nedostupan istražiteljima. Njegovo ime periodično se pojavljuje u obavještajnim procjenama različitih država, od tvrdnji da se skriva u Južnoj Americi, da koristi više lažnih identiteta u evropskim državama, do spekulacija da povremeno boravi upravo u regionu.

Bez obzira na višegodišnju potragu, nijedna policijska služba do danas nije javno potvrdila njegovu tačnu lokaciju. Koliko ozbiljno pojedine države pristupaju potrazi za odbjeglim Kotoraninom pokazuje i posljednji potez austrijskih vlasti. Austrijska kriminalistička obavještajna služba, posredstvom Europola, ponudila je nagradu od 20.000 eura za informacije koje bi dovele do lociranja i hapšenja Zvicera, uz upozorenje da se radi o opasnoj osobi za koju postoji mogućnost da je naoružana. Austrija ga potražuje zbog sumnje da je organizovao krijumčarenje najmanje 83 kilograma kokaina na teritoriji te države.  Potragu dodatno komplikuje činjenica da se protiv njega istovremeno vodi više krivičnih postupaka, dok ga istražni organi više država dovode u vezu sa međunarodnim švercom kokaina i višestrukim likvidacijama.

Dok traje višegodišnja potraga za Radojem Zvicerom, crnogorsko pravosuđe donijelo je i prvu pravosnažnu presudu protiv organizacije koju je, prema tvrdnjama SDT, formirao odbjegli vođa „kavačkog klana“.

Apelacioni sud Crne Gore potvrdio je presudu Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici kojom je Zvicer osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 16 godina zbog stvaranja kriminalne organizacije i međunarodnog šverca kokaina. Osim njega, pravosnažno su osuđeni Milan Vujotić i Dragan Knežević na po 11 godina zatvora, dok su Slobodan Kašćelan i Igor Božović osuđeni na po 13 godina robije.

Sud je odbio žalbene navode odbrane, ocjenjujući da prvostepeni postupak nije sadržao bitne povrede krivičnog postupka i da su odlučne činjenice pravilno utvrđene.

Prema pravosnažnoj presudi, Zvicer je tokom druge polovine 2020. godine organizovao kriminalnu grupu sa jasno definisanim ciljem međunarodnog krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike prema evropskim državama, prije svega Holandiji. Uloga odbjeglog Kotoranina, kako proizlazi iz sudskih zaključaka, bila je centralna. Tužilaštvo tvrdi da je koordinisao nabavku kokaina u Ekvadoru i drugim državama Južne Amerike, obezbjeđivao finansijska sredstva, organizovao transport preko prekookeanskih brodova i raspoređivao novac među članovima organizacije. Kilogram kokaina, prema sudskim spisima, nabavljan je po cijeni od oko 5.000 američkih dolara. Sud je zaključio da je organizacija funkcionisala po strogoj hijerarhiji, sa unaprijed definisanim zadacima članova – od logistike i transporta, preko finansiranja kupovine droge, do organizovanja prenosa novca između država.

Ova odluka predstavlja prvi pravosnažno okončan predmet protiv strukture koju istražni organi godinama povezuju sa „kavačkim klanom“. Međutim,  Zvicer ostaje van domašaja pravosuđa. Protiv njega se, prema podacima Višeg suda u Podgorici, vodi još devet postupaka.

Radoje Zvicer se smatra jednim od najtraženijih bjegunaca Balkana, a njegov dosije obuhvata više država, desetine optužbi i brojne međunarodne istrage. Među najtežim predmetima je postupak za ubistvo Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića, koji su nestali u oktobru 2020. godine. Tužilaštvo vjeruje da su oteti i ubijeni u kući u Stanjevića rupi, dok njihova tijela nikada nijesu pronađena.

Zvicer je optužen i u predmetu protiv bivših policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića, kao i više osoba koje tužilaštvo povezuje sa kavačkom kriminalnom strukturom. U tom predmetu tereti se za organizovanje kriminalne grupe, teško ubistvo, šverc narkotika i pranje novca. Potvrđena je i optužnica za stvaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja, krijumčarenje kokaina i davanje mita.

Zvicer se pominje se i u predmetu „General“, jednoj od najvećih regionalnih istraga šverca narkotika, gdje je označen kao jedan od organizatora krijumčarenja više tona kokaina. Za njim je raspisana međunarodna Interpolova potjernica, a osim Crne Gore traže ga i pravosudni organi Srbije, Grčke i Austrije. U Grčkoj ga istražitelji dovode u vezu sa ubistvima vođa „škaljarskog klana“ Igora Dedovića i Stevana Stamatovića u Atini, kao i Alana Kožara i Damira Hadžića na Krfu.

U Srbiji se protiv njega vodi postupak zbog sumnji da je planirao ubistvo Strahinje Savića, dok ga Austrija traži zbog sumnji u međunarodni šverc kokaina.

Prvi put je osuđen  još 2002. godine zbog falsifikovanja isprava, nakon čega su uslijedile osude za proizvodnju i prodaju droge, nasilnička djela i teške tjelesne povrede.

Tokom godina, od lokalnih kriminalnih evidencija stigao je do pozicije jednog od najtraženijih ljudi regionalnog podzemlja. Ipak, uprkos višestrukim međunarodnim potjernicama, optužbama za ubistva, šverc kokaina i organizovani kriminal, ostaje nepoznato gdje se danas nalazi čovjek za kojim tragaju policije više država.

Svetlana ĐOKIĆ

Na stotu godišnjicu rođenja Daniela Vinceka, ponovo se postavlja pitanje da li Dulovine mogu vratiti svoju prvobitnu svrhu – zaštitu i proučavanje crnogorske flore? Kada je 2018. godine Vincek Botaničku baštu Dulovine povjerio državi, očekivao je da će njegovo životno djelo biti očuvano i dalje razvijano. Umjesto toga, bašta je izgubila dio biljnih vrsta i naučnu ulogu

Kada je 2018. godine Daniel Vincek Botaničku baštu Dulovine povjerio državi, očekivao je da će njegovo životno djelo biti očuvano i dalje razvijano. Umjesto toga, bašta je izgubila dio biljnih vrsta i naučnu ulogu. Na stotu godišnjicu njegovog rođenja, ponovo se postavlja pitanje da li Dulovine mogu vratiti svoju prvobitnu svrhu  zaštitu i proučavanje crnogorske flore.

Tek godinama nakon što je svoju Botaničku baštu Dulovine ostavio državi na staranje, Vincek je dobio priznanja koja je odavno zaslužio. Povodom stotinu godina od njegovog rođenja, Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG) ustanovilo je Dan Daniela Vinceka i postavilo spomen-ploču u bašti koju je stvorio i kojoj je posvetio najveći dio svog života.

To preduzeće već šest godina upravlja Botaničkom baštom, a tek sada najavljuje da će tom spomeniku prirode posvetiti punu pažnju. Najavljena je obnova žive zbirke, povratak biljnih vrsta koje su nestale, obnova herbara, uređenje edukativnih sadržaja i pretvaranje Dulovina u savremeni interpretativni centar za istraživače, studente i posjetioce.

Vincek je posljednjih godina života vjerovao da će država sačuvati i razvijati njegovu životnu zadužbinu – jedinstvenu zbirku planinske flore Crne Gore, nastajalu više od četiri decenije. Umjesto toga, godine koje su uslijedile obilježili su zapuštenost, nedovoljna briga i nestanak brojnih biljnih vrsta koje su nekada predstavljale srce Botaničke bašte Dulovine.

Mnogi od onih koji su godinama sarađivali sa Vincekom danas otvoreno upozoravaju da bašta više ne izgleda ni približno onako kako je izgledala dok je njen osnivač bio živ. Biljne vrste koje je brižljivo sakupljao i njegovao tokom decenija nestajale su iz zbirke, a bašta je izgubila dio naučne i edukativne funkcije koju je nekada imala.

To je konstatovano i u zvaničnim dokumentima. JPNPCG je prošle godine predstavio nacrt petogodišnjeg Plana upravljanja Botaničkom baštom, s ciljem da ovaj zaštićeni prostor postane jedan od ključnih brendova Kolašina. Tada je saopšteno da prethodni plan iz 2018. godine nikada nije usvojen zbog izostanka aktivnosti lokalne samouprave, što je upravljanje svelo na osnovno održavanje. Stručni tim, sastavljen uglavnom od biologa i botaničara, kroz dokument predviđa vraćanje prvobitnog koncepta vrta sa 38 parcela, kako ga je osmislio Vincek.

Stanje u bašti ocijenjeno je kao zabrinjavajuće. Od nekadašnjih 499 evidentiranih biljnih vrsta, tokom popisa 2024. godine registrovano je svega 188 prepoznatih taksona, uz značajna odstupanja u rasporedu biljaka.

„Prvi korak je da se živa zbirka obogati, da se obnovi herbarska zbirka i da se bašti vrati sjaj koji je nekada imala. Na taj način vratiće joj se i ugled među mladim posjetiocima, kao mjestu gdje će dolaziti ljudi, okupljati se istraživači i imati volju da daju doprinos tom prostoru. Naša obaveza je da Botanička bašta bude mjesto gdje će mladi ljudi rado dolaziti i vraćati joj se. To je naš zadatak u narednim godinama, ali prvo joj moramo vratiti izgled, a potom paralelno raditi na privlačenju novih posjetilaca“, kazala je Slavica Đurišić iz JPNPCG.

Dan posvećen Vinceku bio je i zakašnjelo priznanje, ali i opomena svima koji mogu dati doprinos obnovi jedne od najvažnijih adresa za očuvanje biljnog bogatstva Crne Gore.

Naučnica Snežana Dragićević kaže da za stanje Danielovog vrta nije odgovorna samo država.

„Nijesam zadovoljna kako danas izgleda. Svjesna sam da je to odgovornost države, ali i svih nas. Imamo veliko blago, zadužbinu koju nam je ostavio Daniel, ali se prema njoj, otkako ga nema, nijesmo odnosili odgovorno i to moramo popraviti. Ne možete razmišljati o zaštiti prirode i flore ako nemate botaničku baštu. To je prvi korak ka zaštiti endemične flore kojom je Crna Gora bogata. Ono što je veoma važno jeste da je on napravio prvi korak, a drugi korak je banka sjemena. Imamo osnovu i treba da nastavimo ka formiranju banke sjemena i uspostavljanju prave zaštite“, poručila je Dragićević, članica CANU.

Daniel Vincek rođen je 7. juna 1926. godine u Zagrebu. Osnovno obrazovanje i Realnu gimnaziju završio je u rodnom gradu, a odmah nakon Drugog svjetskog rata upisao je studije biologije na Sveučilištu u Zagrebu. Bila je to njegova prva i najveća ljubav. Međutim, političke prilike tog vremena odredile su drugačiji tok njegovog života. Po odluci tadašnjih partijskih organa morao je da napusti biologiju i upiše studije spoljne trgovine u Beogradu. Diplomirao je 1949. godine kao student druge generacije tog fakulteta.

Iako je profesionalnu karijeru izgradio u oblasti spoljne trgovine, biologija nikada nije prestala da bude njegova životna strast.

Nakon preseljenja u Crnu Goru 1960. godine i nastanjivanja u tadašnjem Titogradu, Vincek otkriva biljno bogatstvo crnogorskih planina. Bjelasica, Komovi, Durmitor, Prokletije, Sinjajevina i brojni drugi planinski masivi postaju njegov drugi dom. Kao iskusan planinar i alpinista prelazio je hiljade kilometara istražujući bogatstvo crnogorske flore.

Na tim putovanjima upoznaje profesora biologije Vukića Pulevića. Poznanstvo dvojice zaljubljenika u prirodu rodilo je ideju koja će obilježiti istoriju crnogorske botanike – stvaranje botaničke bašte u kojoj bi bile sačuvane i predstavljene biljke sa svih crnogorskih planina.

Tako je 1981. godine, zajedno sa suprugom Verom Vincek i profesorom Vukićem Pulevićem, osnovao Botaničku baštu Dulovine u Kolašinu.

„U vrijeme kada se o biodiverzitetu i zaštiti biljnih vrsta govorilo mnogo manje nego danas, Vincek je razumio da Crna Gora mora imati mjesto na kojem će njena izuzetno bogata flora biti sačuvana i predstavljena javnosti. Dulovine su nastale kao jedinstvena živa zbirka planinskih biljaka Crne Gore, smještena u prirodnom ambijentu na obali Tare.

Godinama je Vincek obilazio planine, pažljivo birao biljke i prenosio ih u baštu. Posebnu pažnju posvećivao je tome da svaka vrsta bude smještena u uslovima što sličnijim njenom prirodnom staništu. Na jednom mjestu našle su se brojne endemske, rijetke i zaštićene vrste sa Prokletija, Durmitora, Komova, Bjelasice i drugih planinskih područja“, podsjetili su na okruglom stolu u Kolašinu Vincekovi nekadašnji saradnici.

Bašta u Dulovinama postala je mjesto okupljanja naučnika, istraživača, studenata i planinara iz zemlje i inostranstva. U kući porodice Vincek boravili su brojni domaći i strani botaničari, farmakolozi i istraživači. Tu su pronalazili smještaj, stručnu literaturu i čovjeka spremnog da svoje ogromno znanje podijeli sa svakim ko želi da uči.

Mnogi današnji crnogorski botaničari upravo su u Dulovinama napravili prve ozbiljne korake u svom istraživačkom radu.

Vincek je, zajedno sa suprugom Verom, pokrenuo i Bilten Botaničke bašte, čiji je prvi broj objavljen 1994. godine. Kroz tu publikaciju dokumentovana su brojna istraživanja i saznanja o flori Crne Gore.

Njegov doprinos nauci bio je toliko značajan da je jedna novootkrivena biljna vrsta dobila ime po njemu. Češka botaničarka Daniela Fišerova nazvala je prokletijski virak Alchemilla vincekii, ostavljajući trajni trag o čovjeku koji je čitav život posvetio proučavanju biljaka.

Pored botanike, Vincek je ostavio značajan trag i u publicistici. Sa Vukićem Pulevićem objavio je više kapitalnih djela o prirodnoj i kulturnoj baštini Crne Gore, među kojima su „Crna Gora – vrata Balkana“, „Crnogorske planine – putopisi i zapisi“ i brojne druge publikacije koje su sačuvale dragocjena svjedočanstva evropskih istraživača o Crnoj Gori.

Akademik Vukić Pulević na skupu u Kolašinu govorio je o značajnom, ali manje poznatom doprinosu Vinceka crnogorskoj nauci kroz njegov prevodilački rad. Vincek je preveo brojna naučna i putopisna djela stranih autora, posebno radove njemačkog geografa Kurta Hasserta, koji je detaljno istraživao Crnu Goru.

Prevodio je tekstove sa njemačkog, italijanskog, engleskog i ruskog jezika, čime je domaćim naučnicima i javnosti učinio dostupnom vrijednu literaturu o Crnoj Gori. Pulević je naglasio da je Vincek na taj način doprinio razvoju i promociji crnogorske geografije, botanike i kulturne baštine, kao i njihovoj međunarodnoj afirmaciji.

                                                                                          Dragana ŠĆEPANOVIĆ