Vidovdanska Skupština akcionara EPCG obećava dosta vatre. Što zbog onoga što se nalazi na najavljenom dnevnom redu, ali i zbog onoga o čemu se za sada neće raspravljati. U oba slučaja, u pitanju je veliki novac

Dok je javnost zaokupljena sudbinom Željezare, gdje je radnicima najavljen otkaz, i Plantaža koje nemaju novca ni za proljetošnje plate zaposlenima, Elektroprivreda CG godišnju Skupštinu akcionara priprema u puno boljoj atmosferi.

Vidovdanska Skupština (za datum njenog održavanja odabran je 28. jun) ipak obećava dosta vatre. Što zbog onoga što se nalazi na dnevnom redu: izvještaji o poslovanju, odlika o raspodjeli dobiti, formalno ozvaničenje višemilionske pozajmice CEDIS-u, glasanje o razrješenju aktuelnih članova Odbora direktora i, eventualno, izbor njihovih nasljednika. Ali, možda ništa manje, i zbog onoga o čemu se za sada neće raspravljati.

Prije svega riječ je o obavezi da, početkom jeseni, EPCG iz svog vlasništva otpiše 10 odsto akcija kompanije koje su 2019. otkupljene od italijanske A2A za 53 miliona, dok je njihova sadašnja nominalna vrijednost oko 77 miliona eura. Zakon nalaže da akcinarsko društvo koje dođe u posjed sopstvenih akcija mora da ih,  u propisanom roku, proda ili poništi. U prvom slučaju kompanija dobija nove (stare) manjinske akcionare i novac koji može upotrijebiti u skladu sa sopstvenim potrebama. Ukoliko dođe do poništenja akcija, umanjuje se kapital društva u istom procentu.

Rok za izvršenje te obaveze je 26. septembar. EPCG od prošle jeseni čeka odluku Vlade o sudbini tih akcija, ali nje još nema. Pominjalo se, nezvanično, da su prethodni čelnici MKI, predvođeni ministrom Mladenom Bojanićem, predlagali da se pronađe strateški partner spreman da uđe u EPCG ali Vlada nije donijela bilo kakvu odluku. Zato je opcija poništenja sve realnija. Nikome nije palo na pamet da provjeri da li su građani i privreda zainteresovani da dio novca koji drže u bankama reinvestiraju u najveću i, trenutno, najznačajniju i najprofitabilniju državnu kompaniju. To bi im moglo dinijeti prihod veći od kamate. I, makar posredno, oživjeti tržište kapitala. Bez koga će i razvoj domaće privrede biti mnogo teži i skuplji.

Drugo pitanje koje je zaobiđeno ponuđenim dnevnim redom Skupštine EPCG tiče se projekata subvencionirane nabavke i ugradnje solarnih panela u individualnim domaćinstvima (projekti solari 3000+ i 500+). ,,Što se tiče solarnih panela izabrani su najbolji ponuđači za opremu, pa očekujemo da ćemo krajem aprila ili početkom maja početi da radimo solarne panele na objektima za individualno stanovanje”, najavio je predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović, u  martu. Od tada se po  tom pitanju malo šta dešava. Izuzev nepotvrđenih glasina o problemima u realizaciji projekta.

Tema bi mogla biti i budućnost saradnje Prve banke i EPCG, koja je u njoj jedan od dva najveća vlasnika ali je najavila povlačenje svog novca. Tvrde – zbog nekorektnog odnosa. Riječ je o, potencijalno, ozbiljnom problemu za banku, ali se ni o tome neće govoriti na predstojećoj Skupštini. Ako se što ne promijeni u međuvremenu.

A evo o čemu će biti riječi u Nikšići, krajem juna.

Prema materijalima pripremljenim za predstojeću Skupštinu, EPCG je prošlu godinu završila uz dobit iz redovnog poslovanja u iznosu od 47,5 miliona. To je, otprilike, tri puta više nego što je zarađeno 2020. I ko se, danas, sjeća novembarskog izvještaja MKI iz koga smo saznali da je EPCG u prvih devet mjeseci prošle godine poslovala uz dobit jedva nešto veću od 400 hiljada eura.

Zahvaljujući gašenju KAP-a i višku struje namijenjene izvozu Elektroprivreda je  u četvrtom kvartalu uvećala godišnju dobit za skoro 120 puta. Prethodno je, prinuđen da uvozi struju po neplanirano visokoj cijeni CEDIS zabilježio desetak miliona gubitaka. Zato je EPCG riješila da ćerku-firmu pomogne, tako što će joj izbrisati fakture u vrijednosti ostvarenog gubitka. Isprva su ignorisana upozorenja da takav postupak nije predviđen propisima i da, istovremeno, država trpi značajnu štetu. Onda se neko dozvao pameti, shvatajući da bi se moglo ući u zonu krivične odgovornosti, pa je konačna odluka prebačena na Skupštinu akcionara. Gdje će predstavnici države/vlade imati glavnu riječ.

Priča o gubicima CEDIS-a koje će, iz svog profita, namiriti EPCG daje povoda za podsjećanje na talas zapošljavanja u EPCG i sa njom povezanim kompanijama koji je uslijedio nakon što su pobjednici prethodnih izbora preuzeli upravljanje državnim kompanijama. Dogovorenom raspodjelom po dubini elektroenergetske kompanije, računajući tu i pljevaljski Rudnik uglja, preuzeli su kandidati DF-a i Demokrata. Pošto su se te partije ponovo našle u opoziciji, aktuelno je pitanje daljeg opstanka njihovih kadrova na osvojenim državnim funkcijama.

Sudeći prema dnevnom redu Skupštine akcionara EPCG, Odbor direktora kompanije mogao bi biti razriješen krajem juna. Slijedile bi dalje smjene – od izvršnog direktora prema dnu menadžerskog lanca. Uz moć koju te pozicije daju partijama i njihovim reprezentima, u pitanju je i velika finansijska korist. Lična i partijska.

Monitor je pisao da je svaki sedmi zaposleni u EPCG radni odnos zasnovao u periodu januar – septembar prošle godine (više od 200 novih službenika/radnika). U Rudniku uglja  je, istovremeno, upošljeno 350 novih radnika, odnosno svaki peti. O nastavku trenda svjedoči i nedavni oglas u kome pljevaljska kompanija traži ,,29 vrtlara – radnik/ca na sadnji i njegovanju sadnica, na određeno vrijeme u trajanju od šest mjeseci”. Valjda dok ne prođe sezona poljoprivrednih radova. U pozivu još stoji ,,radno vrijeme puno, bez obzira na radno iskustvo, mjesto rada Pljevlja”.

Kad je zapošljavanje prevršilo mjeru menadžment EPCG je pripremio i usvojio novu sistematizaciju sa 1214 radnih mjesta, 300 više nego što je u kompaniji radilo na kraju 2019. Istovremeno je, zbog dobrih poslovnih rezultata (iako su za njih najzaslužniji bili pandemija i vlasnik KAP-a Veselin Pejović koji je riješio da obustavi proizvodnju) Odbor direktora EPCG odlučio da se zaposlenima, od januarske plate, zarada poveća za 12,44 odsto. Plus povećanje od 17 do 20 odsto koje im sljeduje po program Evropa sad. Prosječna zarada u Elektroprivredi sa decembarskih 950 skočila je na sadašnjih, približno, 1.150 eura. Neto.

Menadžmentu je ta odluka donijela uvećanja zareda i do 800 eura mjesečno. Ne računajući bonuse.

Kao što je Monitor već pisao, od 2009. godine i mandata Srđana Kovačevića rukovodeći ljudi EPCG zaradu ne primaju po osnovu zakona i kolektivnog ugovora i utvrđenih koeficijenata (od 2,5 do 7,2), već ,,posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa na osnovu ove politike”. O čemu odlučuje izvršni direktor. Prema dokumentu koji nosi naziv Politika naknada EPCG,  predsjedniku borda su svakog mjeseca pripadale četiri prosječne zarade isplaćene u EPCG mjesec ranije. Članovima borda tri, ili jedna ako nije profesionalno angažovan (plus plata koju prima tamo gdje je stalno zapošljen), pa izvršni direktor (3,5 prosječne plate).

Ima još. ,,U smislu ove politike, lica sa posebnim dužnostima prema EPCG su predsjednik i članovi odbora direktora, izvršni direktor, glavni finansijski direktor, izvršni rukovodioci funkcionalnih i operativnih cjelina, rukovodioci podružnica, sekretar, članovi Revizorskog odbora, rukovodilac Tima za internu reviziju, kao i druga lica utvrđena posebnim odlukama Odbora direktora”, precizirano je u novoj Politici naknada koja će se naći pred Skupštinom akcionara.

Taj dokument predlaže da se koeficijenti za zarade privilegovanim menadžerima smanje (predsjedniku borda sa četiri na 3,5, izvršnom direktoru sa 3,5 na 2,5-3 prosječne plate…) ali će nominalni iznosi zarada, zbog uvećanja prosječne plate biti veći od prošlogodišnjih. A, uz redovna mjesečna primanja organi upravljanja i lica sa posebnim dužnostima imaju pravo i na bonuse. Umjesto nekadašnjih 12, predsjednik borda bi trebao dobiti devet prosječnih neto zarada u EPCG. Ili, ukupno malo manje od 10.500 eura. Uz platu, to nas dovodi do godišnje zarade od nekih 60 hiljada eura. Izvršni direktor može očekivati za trećinu manji iznos varijabilne naknade i nekih 15 odsto nižu platu. Uglavnom, oko 45-50 hiljada. Pa onda redom… Ko god da se, nakon Skupštine akcionara, nađe (ostane) na menadžerskim mjestima u EPCG zagarantovana mu je dobra zarada.

O poslovnim rezultatima EPCG, tek će se pričati. Bliži se ljeto. Tada EPCG bilježi najmanju proizvodnju a Crna Gora ima najveću potrošnju struje. A cijene na berzama električne energije ne pokazuju opadajuće trendove. Valjda bude para za uvoz.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari