Povežite se sa nama

Izdvojeno

POSLOVANJE ELEKTROPRIVREDE I POLITIKA ZARADA: Sa čime će pred Skupštinu

Objavljeno prije

na

Vidovdanska Skupština akcionara EPCG obećava dosta vatre. Što zbog onoga što se nalazi na najavljenom dnevnom redu, ali i zbog onoga o čemu se za sada neće raspravljati. U oba slučaja, u pitanju je veliki novac

 

Dok je javnost zaokupljena sudbinom Željezare, gdje je radnicima najavljen otkaz, i Plantaža koje nemaju novca ni za proljetošnje plate zaposlenima, Elektroprivreda CG godišnju Skupštinu akcionara priprema u puno boljoj atmosferi.

Vidovdanska Skupština (za datum njenog održavanja odabran je 28. jun) ipak obećava dosta vatre. Što zbog onoga što se nalazi na dnevnom redu: izvještaji o poslovanju, odlika o raspodjeli dobiti, formalno ozvaničenje višemilionske pozajmice CEDIS-u, glasanje o razrješenju aktuelnih članova Odbora direktora i, eventualno, izbor njihovih nasljednika. Ali, možda ništa manje, i zbog onoga o čemu se za sada neće raspravljati.

Prije svega riječ je o obavezi da, početkom jeseni, EPCG iz svog vlasništva otpiše 10 odsto akcija kompanije koje su 2019. otkupljene od italijanske A2A za 53 miliona, dok je njihova sadašnja nominalna vrijednost oko 77 miliona eura. Zakon nalaže da akcinarsko društvo koje dođe u posjed sopstvenih akcija mora da ih,  u propisanom roku, proda ili poništi. U prvom slučaju kompanija dobija nove (stare) manjinske akcionare i novac koji može upotrijebiti u skladu sa sopstvenim potrebama. Ukoliko dođe do poništenja akcija, umanjuje se kapital društva u istom procentu.

Rok za izvršenje te obaveze je 26. septembar. EPCG od prošle jeseni čeka odluku Vlade o sudbini tih akcija, ali nje još nema. Pominjalo se, nezvanično, da su prethodni čelnici MKI, predvođeni ministrom Mladenom Bojanićem, predlagali da se pronađe strateški partner spreman da uđe u EPCG ali Vlada nije donijela bilo kakvu odluku. Zato je opcija poništenja sve realnija. Nikome nije palo na pamet da provjeri da li su građani i privreda zainteresovani da dio novca koji drže u bankama reinvestiraju u najveću i, trenutno, najznačajniju i najprofitabilniju državnu kompaniju. To bi im moglo dinijeti prihod veći od kamate. I, makar posredno, oživjeti tržište kapitala. Bez koga će i razvoj domaće privrede biti mnogo teži i skuplji.

Drugo pitanje koje je zaobiđeno ponuđenim dnevnim redom Skupštine EPCG tiče se projekata subvencionirane nabavke i ugradnje solarnih panela u individualnim domaćinstvima (projekti solari 3000+ i 500+). ,,Što se tiče solarnih panela izabrani su najbolji ponuđači za opremu, pa očekujemo da ćemo krajem aprila ili početkom maja početi da radimo solarne panele na objektima za individualno stanovanje”, najavio je predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović, u  martu. Od tada se po  tom pitanju malo šta dešava. Izuzev nepotvrđenih glasina o problemima u realizaciji projekta.

Tema bi mogla biti i budućnost saradnje Prve banke i EPCG, koja je u njoj jedan od dva najveća vlasnika ali je najavila povlačenje svog novca. Tvrde – zbog nekorektnog odnosa. Riječ je o, potencijalno, ozbiljnom problemu za banku, ali se ni o tome neće govoriti na predstojećoj Skupštini. Ako se što ne promijeni u međuvremenu.

A evo o čemu će biti riječi u Nikšići, krajem juna.

Prema materijalima pripremljenim za predstojeću Skupštinu, EPCG je prošlu godinu završila uz dobit iz redovnog poslovanja u iznosu od 47,5 miliona. To je, otprilike, tri puta više nego što je zarađeno 2020. I ko se, danas, sjeća novembarskog izvještaja MKI iz koga smo saznali da je EPCG u prvih devet mjeseci prošle godine poslovala uz dobit jedva nešto veću od 400 hiljada eura.

Zahvaljujući gašenju KAP-a i višku struje namijenjene izvozu Elektroprivreda je  u četvrtom kvartalu uvećala godišnju dobit za skoro 120 puta. Prethodno je, prinuđen da uvozi struju po neplanirano visokoj cijeni CEDIS zabilježio desetak miliona gubitaka. Zato je EPCG riješila da ćerku-firmu pomogne, tako što će joj izbrisati fakture u vrijednosti ostvarenog gubitka. Isprva su ignorisana upozorenja da takav postupak nije predviđen propisima i da, istovremeno, država trpi značajnu štetu. Onda se neko dozvao pameti, shvatajući da bi se moglo ući u zonu krivične odgovornosti, pa je konačna odluka prebačena na Skupštinu akcionara. Gdje će predstavnici države/vlade imati glavnu riječ.

Priča o gubicima CEDIS-a koje će, iz svog profita, namiriti EPCG daje povoda za podsjećanje na talas zapošljavanja u EPCG i sa njom povezanim kompanijama koji je uslijedio nakon što su pobjednici prethodnih izbora preuzeli upravljanje državnim kompanijama. Dogovorenom raspodjelom po dubini elektroenergetske kompanije, računajući tu i pljevaljski Rudnik uglja, preuzeli su kandidati DF-a i Demokrata. Pošto su se te partije ponovo našle u opoziciji, aktuelno je pitanje daljeg opstanka njihovih kadrova na osvojenim državnim funkcijama.

Sudeći prema dnevnom redu Skupštine akcionara EPCG, Odbor direktora kompanije mogao bi biti razriješen krajem juna. Slijedile bi dalje smjene – od izvršnog direktora prema dnu menadžerskog lanca. Uz moć koju te pozicije daju partijama i njihovim reprezentima, u pitanju je i velika finansijska korist. Lična i partijska.

Monitor je pisao da je svaki sedmi zaposleni u EPCG radni odnos zasnovao u periodu januar – septembar prošle godine (više od 200 novih službenika/radnika). U Rudniku uglja  je, istovremeno, upošljeno 350 novih radnika, odnosno svaki peti. O nastavku trenda svjedoči i nedavni oglas u kome pljevaljska kompanija traži ,,29 vrtlara – radnik/ca na sadnji i njegovanju sadnica, na određeno vrijeme u trajanju od šest mjeseci”. Valjda dok ne prođe sezona poljoprivrednih radova. U pozivu još stoji ,,radno vrijeme puno, bez obzira na radno iskustvo, mjesto rada Pljevlja”.

Kad je zapošljavanje prevršilo mjeru menadžment EPCG je pripremio i usvojio novu sistematizaciju sa 1214 radnih mjesta, 300 više nego što je u kompaniji radilo na kraju 2019. Istovremeno je, zbog dobrih poslovnih rezultata (iako su za njih najzaslužniji bili pandemija i vlasnik KAP-a Veselin Pejović koji je riješio da obustavi proizvodnju) Odbor direktora EPCG odlučio da se zaposlenima, od januarske plate, zarada poveća za 12,44 odsto. Plus povećanje od 17 do 20 odsto koje im sljeduje po program Evropa sad. Prosječna zarada u Elektroprivredi sa decembarskih 950 skočila je na sadašnjih, približno, 1.150 eura. Neto.

Menadžmentu je ta odluka donijela uvećanja zareda i do 800 eura mjesečno. Ne računajući bonuse.

Kao što je Monitor već pisao, od 2009. godine i mandata Srđana Kovačevića rukovodeći ljudi EPCG zaradu ne primaju po osnovu zakona i kolektivnog ugovora i utvrđenih koeficijenata (od 2,5 do 7,2), već ,,posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa na osnovu ove politike”. O čemu odlučuje izvršni direktor. Prema dokumentu koji nosi naziv Politika naknada EPCG,  predsjedniku borda su svakog mjeseca pripadale četiri prosječne zarade isplaćene u EPCG mjesec ranije. Članovima borda tri, ili jedna ako nije profesionalno angažovan (plus plata koju prima tamo gdje je stalno zapošljen), pa izvršni direktor (3,5 prosječne plate).

Ima još. ,,U smislu ove politike, lica sa posebnim dužnostima prema EPCG su predsjednik i članovi odbora direktora, izvršni direktor, glavni finansijski direktor, izvršni rukovodioci funkcionalnih i operativnih cjelina, rukovodioci podružnica, sekretar, članovi Revizorskog odbora, rukovodilac Tima za internu reviziju, kao i druga lica utvrđena posebnim odlukama Odbora direktora”, precizirano je u novoj Politici naknada koja će se naći pred Skupštinom akcionara.

Taj dokument predlaže da se koeficijenti za zarade privilegovanim menadžerima smanje (predsjedniku borda sa četiri na 3,5, izvršnom direktoru sa 3,5 na 2,5-3 prosječne plate…) ali će nominalni iznosi zarada, zbog uvećanja prosječne plate biti veći od prošlogodišnjih. A, uz redovna mjesečna primanja organi upravljanja i lica sa posebnim dužnostima imaju pravo i na bonuse. Umjesto nekadašnjih 12, predsjednik borda bi trebao dobiti devet prosječnih neto zarada u EPCG. Ili, ukupno malo manje od 10.500 eura. Uz platu, to nas dovodi do godišnje zarade od nekih 60 hiljada eura. Izvršni direktor može očekivati za trećinu manji iznos varijabilne naknade i nekih 15 odsto nižu platu. Uglavnom, oko 45-50 hiljada. Pa onda redom… Ko god da se, nakon Skupštine akcionara, nađe (ostane) na menadžerskim mjestima u EPCG zagarantovana mu je dobra zarada.

O poslovnim rezultatima EPCG, tek će se pričati. Bliži se ljeto. Tada EPCG bilježi najmanju proizvodnju a Crna Gora ima najveću potrošnju struje. A cijene na berzama električne energije ne pokazuju opadajuće trendove. Valjda bude para za uvoz.

 

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

 

 

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

 

 

 

MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?

BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.

Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.

I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.

Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.

Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…

To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.

Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo