Povežite se sa nama

Izdvojeno

POSLOVANJE ELEKTROPRIVREDE I POLITIKA ZARADA: Sa čime će pred Skupštinu

Objavljeno prije

na

Vidovdanska Skupština akcionara EPCG obećava dosta vatre. Što zbog onoga što se nalazi na najavljenom dnevnom redu, ali i zbog onoga o čemu se za sada neće raspravljati. U oba slučaja, u pitanju je veliki novac

 

Dok je javnost zaokupljena sudbinom Željezare, gdje je radnicima najavljen otkaz, i Plantaža koje nemaju novca ni za proljetošnje plate zaposlenima, Elektroprivreda CG godišnju Skupštinu akcionara priprema u puno boljoj atmosferi.

Vidovdanska Skupština (za datum njenog održavanja odabran je 28. jun) ipak obećava dosta vatre. Što zbog onoga što se nalazi na dnevnom redu: izvještaji o poslovanju, odlika o raspodjeli dobiti, formalno ozvaničenje višemilionske pozajmice CEDIS-u, glasanje o razrješenju aktuelnih članova Odbora direktora i, eventualno, izbor njihovih nasljednika. Ali, možda ništa manje, i zbog onoga o čemu se za sada neće raspravljati.

Prije svega riječ je o obavezi da, početkom jeseni, EPCG iz svog vlasništva otpiše 10 odsto akcija kompanije koje su 2019. otkupljene od italijanske A2A za 53 miliona, dok je njihova sadašnja nominalna vrijednost oko 77 miliona eura. Zakon nalaže da akcinarsko društvo koje dođe u posjed sopstvenih akcija mora da ih,  u propisanom roku, proda ili poništi. U prvom slučaju kompanija dobija nove (stare) manjinske akcionare i novac koji može upotrijebiti u skladu sa sopstvenim potrebama. Ukoliko dođe do poništenja akcija, umanjuje se kapital društva u istom procentu.

Rok za izvršenje te obaveze je 26. septembar. EPCG od prošle jeseni čeka odluku Vlade o sudbini tih akcija, ali nje još nema. Pominjalo se, nezvanično, da su prethodni čelnici MKI, predvođeni ministrom Mladenom Bojanićem, predlagali da se pronađe strateški partner spreman da uđe u EPCG ali Vlada nije donijela bilo kakvu odluku. Zato je opcija poništenja sve realnija. Nikome nije palo na pamet da provjeri da li su građani i privreda zainteresovani da dio novca koji drže u bankama reinvestiraju u najveću i, trenutno, najznačajniju i najprofitabilniju državnu kompaniju. To bi im moglo dinijeti prihod veći od kamate. I, makar posredno, oživjeti tržište kapitala. Bez koga će i razvoj domaće privrede biti mnogo teži i skuplji.

Drugo pitanje koje je zaobiđeno ponuđenim dnevnim redom Skupštine EPCG tiče se projekata subvencionirane nabavke i ugradnje solarnih panela u individualnim domaćinstvima (projekti solari 3000+ i 500+). ,,Što se tiče solarnih panela izabrani su najbolji ponuđači za opremu, pa očekujemo da ćemo krajem aprila ili početkom maja početi da radimo solarne panele na objektima za individualno stanovanje”, najavio je predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović, u  martu. Od tada se po  tom pitanju malo šta dešava. Izuzev nepotvrđenih glasina o problemima u realizaciji projekta.

Tema bi mogla biti i budućnost saradnje Prve banke i EPCG, koja je u njoj jedan od dva najveća vlasnika ali je najavila povlačenje svog novca. Tvrde – zbog nekorektnog odnosa. Riječ je o, potencijalno, ozbiljnom problemu za banku, ali se ni o tome neće govoriti na predstojećoj Skupštini. Ako se što ne promijeni u međuvremenu.

A evo o čemu će biti riječi u Nikšići, krajem juna.

Prema materijalima pripremljenim za predstojeću Skupštinu, EPCG je prošlu godinu završila uz dobit iz redovnog poslovanja u iznosu od 47,5 miliona. To je, otprilike, tri puta više nego što je zarađeno 2020. I ko se, danas, sjeća novembarskog izvještaja MKI iz koga smo saznali da je EPCG u prvih devet mjeseci prošle godine poslovala uz dobit jedva nešto veću od 400 hiljada eura.

Zahvaljujući gašenju KAP-a i višku struje namijenjene izvozu Elektroprivreda je  u četvrtom kvartalu uvećala godišnju dobit za skoro 120 puta. Prethodno je, prinuđen da uvozi struju po neplanirano visokoj cijeni CEDIS zabilježio desetak miliona gubitaka. Zato je EPCG riješila da ćerku-firmu pomogne, tako što će joj izbrisati fakture u vrijednosti ostvarenog gubitka. Isprva su ignorisana upozorenja da takav postupak nije predviđen propisima i da, istovremeno, država trpi značajnu štetu. Onda se neko dozvao pameti, shvatajući da bi se moglo ući u zonu krivične odgovornosti, pa je konačna odluka prebačena na Skupštinu akcionara. Gdje će predstavnici države/vlade imati glavnu riječ.

Priča o gubicima CEDIS-a koje će, iz svog profita, namiriti EPCG daje povoda za podsjećanje na talas zapošljavanja u EPCG i sa njom povezanim kompanijama koji je uslijedio nakon što su pobjednici prethodnih izbora preuzeli upravljanje državnim kompanijama. Dogovorenom raspodjelom po dubini elektroenergetske kompanije, računajući tu i pljevaljski Rudnik uglja, preuzeli su kandidati DF-a i Demokrata. Pošto su se te partije ponovo našle u opoziciji, aktuelno je pitanje daljeg opstanka njihovih kadrova na osvojenim državnim funkcijama.

Sudeći prema dnevnom redu Skupštine akcionara EPCG, Odbor direktora kompanije mogao bi biti razriješen krajem juna. Slijedile bi dalje smjene – od izvršnog direktora prema dnu menadžerskog lanca. Uz moć koju te pozicije daju partijama i njihovim reprezentima, u pitanju je i velika finansijska korist. Lična i partijska.

Monitor je pisao da je svaki sedmi zaposleni u EPCG radni odnos zasnovao u periodu januar – septembar prošle godine (više od 200 novih službenika/radnika). U Rudniku uglja  je, istovremeno, upošljeno 350 novih radnika, odnosno svaki peti. O nastavku trenda svjedoči i nedavni oglas u kome pljevaljska kompanija traži ,,29 vrtlara – radnik/ca na sadnji i njegovanju sadnica, na određeno vrijeme u trajanju od šest mjeseci”. Valjda dok ne prođe sezona poljoprivrednih radova. U pozivu još stoji ,,radno vrijeme puno, bez obzira na radno iskustvo, mjesto rada Pljevlja”.

Kad je zapošljavanje prevršilo mjeru menadžment EPCG je pripremio i usvojio novu sistematizaciju sa 1214 radnih mjesta, 300 više nego što je u kompaniji radilo na kraju 2019. Istovremeno je, zbog dobrih poslovnih rezultata (iako su za njih najzaslužniji bili pandemija i vlasnik KAP-a Veselin Pejović koji je riješio da obustavi proizvodnju) Odbor direktora EPCG odlučio da se zaposlenima, od januarske plate, zarada poveća za 12,44 odsto. Plus povećanje od 17 do 20 odsto koje im sljeduje po program Evropa sad. Prosječna zarada u Elektroprivredi sa decembarskih 950 skočila je na sadašnjih, približno, 1.150 eura. Neto.

Menadžmentu je ta odluka donijela uvećanja zareda i do 800 eura mjesečno. Ne računajući bonuse.

Kao što je Monitor već pisao, od 2009. godine i mandata Srđana Kovačevića rukovodeći ljudi EPCG zaradu ne primaju po osnovu zakona i kolektivnog ugovora i utvrđenih koeficijenata (od 2,5 do 7,2), već ,,posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa na osnovu ove politike”. O čemu odlučuje izvršni direktor. Prema dokumentu koji nosi naziv Politika naknada EPCG,  predsjedniku borda su svakog mjeseca pripadale četiri prosječne zarade isplaćene u EPCG mjesec ranije. Članovima borda tri, ili jedna ako nije profesionalno angažovan (plus plata koju prima tamo gdje je stalno zapošljen), pa izvršni direktor (3,5 prosječne plate).

Ima još. ,,U smislu ove politike, lica sa posebnim dužnostima prema EPCG su predsjednik i članovi odbora direktora, izvršni direktor, glavni finansijski direktor, izvršni rukovodioci funkcionalnih i operativnih cjelina, rukovodioci podružnica, sekretar, članovi Revizorskog odbora, rukovodilac Tima za internu reviziju, kao i druga lica utvrđena posebnim odlukama Odbora direktora”, precizirano je u novoj Politici naknada koja će se naći pred Skupštinom akcionara.

Taj dokument predlaže da se koeficijenti za zarade privilegovanim menadžerima smanje (predsjedniku borda sa četiri na 3,5, izvršnom direktoru sa 3,5 na 2,5-3 prosječne plate…) ali će nominalni iznosi zarada, zbog uvećanja prosječne plate biti veći od prošlogodišnjih. A, uz redovna mjesečna primanja organi upravljanja i lica sa posebnim dužnostima imaju pravo i na bonuse. Umjesto nekadašnjih 12, predsjednik borda bi trebao dobiti devet prosječnih neto zarada u EPCG. Ili, ukupno malo manje od 10.500 eura. Uz platu, to nas dovodi do godišnje zarade od nekih 60 hiljada eura. Izvršni direktor može očekivati za trećinu manji iznos varijabilne naknade i nekih 15 odsto nižu platu. Uglavnom, oko 45-50 hiljada. Pa onda redom… Ko god da se, nakon Skupštine akcionara, nađe (ostane) na menadžerskim mjestima u EPCG zagarantovana mu je dobra zarada.

O poslovnim rezultatima EPCG, tek će se pričati. Bliži se ljeto. Tada EPCG bilježi najmanju proizvodnju a Crna Gora ima najveću potrošnju struje. A cijene na berzama električne energije ne pokazuju opadajuće trendove. Valjda bude para za uvoz.

 

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo