Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Kad optužnice padaju, gubi društvo

Objavljeno prije

2 godine

na

I u slučaju Telekom, kao i Carine, desilo se nešto što se ponavlja u crnogorskom pravosuđu, da optužnice imaju ugrađene nedostatke na koje onda sudovi odgovore oslobađajućim presudama

 

MONITOR: Ove sedmice oslobođeni su optuženi u aferi Telekom, Oleg Obradović i Miodrag Ivanović, a prethodne sedmice gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša za slučaj Carine. To su afere koje su godinama bile u fokusu javnosti. Kako komentarišete te odluke? 

GORJANC PRELEVIĆ: Presude nisu objavljene, obrazloženje je nedostupno, pa mogu samo da pretpostavim, imajući u vidu poznate činjenice – da je, u aferi „Telekom“, Nemački telekom svojevremeno platio 100 miliona dolara da zaustavi tužbu američke komisije za hartije od vrijednosti zbog korupcije u privatizaciji Telekoma Crne Gore, a da je, u slučaju „Carine“, i sud prethodno poništio kao nezakonit ugovor kojim je gradonačelnik Mugoša Carinama ustupio građevinsko zemljište daleko ispod tržišne cijene – da se desilo nešto što se ponavlja u crnogorskom pravosuđu, da optužnice imaju ugrađene nedostatke na koje onda sudovi odgovore oslobađajućim presudama. Često se, posle nekoliko ukidanja, na primer, u slučaju ubistva policijskog inspektora Šćekića, radi o takvom pravnom galimatijasu, da je teško razaznati ko je za koji propust u postupku bio odgovoran. Iako „i vrapci na grani“ znaju ko je kriv, ne primeti se šta sve u međuvremenu „pojedu skakavci“. Međutim, u oba slučaja za koja ste pitali ne bi trebalo da je tako teško utvrditi šta se desilo. Očekujem da se državno tužilaštvo o tome i javno oglasi, kao što je i MANS to tražio u odnosu na „Carine“, jer su oni podneli krivičnu prijavu u tom slučaju i zaista više godina zastupali javni interes umesto tužilaštva, koje se uključilo tek mnogo godina kasnije. Nadam se i da će novi Glavni specijalni tužilac donositi optužnice kakve nijedan sud neće moći da zaobiđe. Međutim, da bi se bolja praksa osigurala, trebalo bi da odgovaraju oni koji su do sada pomagali izvršiocima krivičnih dela da izbegnu odgovornost.

MONITOR: Da li bi te slučajeve trebalo preispitati i vjerujete li da do toga može doći, imajući u vidu da odgovornost tužilaca i sudija do sada nije na pravi način ispitivana?  

GORJANC PRELEVIĆ: U normalnim okolnostima, žalba je osnovni način da se preispita prvostepena presuda, posao je i drugostepenog suda i rukovodioca tužilaštva da analiziraju propuste. Videćemo do čega će sad dovesti opravdana očekivanja javnosti za utvrđivanjem odgovornosti u tim slučajevima.

Vrlo je neobično da američka državna komisija za hartije od vrednosti ustanovi korupciju u privatizaciji Telekoma Crne Gore, da tu korupciju prizna Nemački telekom, koji je dao mito, i da za to plati ogromnu odštetu, a da na kraju za tu korupciju u Crnoj Gori niko nije kriv. Ako Obradović i Ivanović nisu krivi, onda ko jeste? Da li je „sestra najvišeg državnog zvaničnika” koju je označila  američka komisija, a bivši VDT Ivica Stanković „abolirao”, možda za sve kriva? To i slično tome su pitanja ostvarivanja pravde oko kojih Crna Gora treba da se ujedini, bez obzira na poreklo, jer se radi o tome da zajednička kasa nije bila pokradena, mogla je penzija da bude veća, škola bolja, da ne skupljamo dobrovoljne priloge za lečenje dece u inostranstvu, da Podgorica svuda ima kanalizaciju, i tako dalje…

Naravno, sve bi velike slučajeve bilo dobro alternativno analizirati. Međutim, nije ni to lako, jer se, na primer, ni optužnice ni prvostepene presude ne objavljuju, samo prvostepena presuda npr. u slučaju državnog udara ima 700 stranica, a nema ni sadržaj ni podnaslove, a jedna rečenica često traje i preko čitave stranice. I sama ta forma obeshrabruje čitanje presuda, sakriva suštinu, i to je nešto što mora da se menja. Presude su opšta stvar i svaka bi trebalo da bude i dostupna i razumljiva. Obrazloženja se pišu za one koji gube, a kad optužnice padaju, gubi društvo u celini, koje mora da razume zašto se to desilo, ima pravo da zahteva obrazloženje.

MONITOR: Hapšenje dugogodišnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, a potom i predsjednika Privrednog suda, potvrdilo je sumnje u crnogorsko pravosuđe. Kako vidite činjenicu da su vodeći ljudi u pravosuđu pod optužbama da su dio kriminalnih organizacija, te da su uticali na presude?

GORJANC PRELEVIĆ: Hapšenja su trenutno povratila veru u to da je pravda dostižna i u Crnoj Gori. Pričalo se godinama o tome da Vesna Medenica utiče na sudije, a da je Blažo Jovanić u sprezi sa stečajnim upravnicima i vlasnicima privatizovanih preduzeća, ali nije bilo poznato da su za to obezbeđeni dokazi kojima neki tužilac želi da se bavi. Ipak, posle početnog entuzijazma, ne treba zaboraviti da je ova država već isplatila milione onima koji su odležali u pritvoru, a posle to dobro naplatili kada nisu osuđeni, jer su pale optužnice. Tako da treba sačekati i videti dokaze kojima Specijalno državno tužilaštvo raspolaže. Nadam se da će oni to na odgovarajući način i objaviti javnosti čije interese zastupaju.

MONITOR: Brojni predmeti decenijama čekaju razrješenje. Do danas ne znamo ko je ubio Duška Jovanovića, recimo. HRA je nedavno ocijenila da se nada da je došlo vrijeme da se to ubistvo rasvijetli. Da li je zaista došlo to vrijeme, imajući u vidu da je DPS i dalje značajan politički faktor, pa i kada je u pitanju deblokada pravosuđa?

GORJANC PRELEVIĆ: Odavno ponavljam da bi vrhu DPS-a trebalo da je u najvećem interesu da se otkriju nalogodavci ubistva Jovanovića, ako ga sami nisu ubili, jer ovako većina sumnja da jesu. Deblokada pravosuđa je ozbiljna stvar, obećana je, ali je važno da se pravosuđe odblokira nezavisnim kandidatima, iako će se za sve te pozicije sigurno prijaviti i oni drugi.

Rasvetljavanje ubistva Jovanovića jeste na neki način alfa tačka za ovu državu, i do toga bi zaista moralo da dođe. Najmanje što se odmah može uraditi je rasvetliti šta sve u istrazi nije urađeno, a trebalo je da bude urađeno, odnosno šta je sve pogrešno urađeno. To je na svaki način korisno za budući rad službi bezbednosti Crne Gore, čak i ako ne bude dokaza da su oni odgovorni za propuste bili povezani s ubicama.

MONITOR: Pad DPS-a u avgustu 2020. nije, kako se očekivalo, donio neke suštinske promjene, pa tako ni odnos prema ratnim zločinima. Kada očekujete da će se desiti promjene na tom planu?

GORJANC PRELEVIĆ: Odmah. Očekivali smo promjene sve vrijeme jer žrtve i porodice žrtava umiru. Očekujemo da novi Glavni specijalni tužilac, koji je u vreme ratova ’90-ih bio mlađi maloletnik, nema nikakvih interesa da čini bilo sebi bilo ikome od onih koji su za te zločine odgovorni. Očekujemo da za razliku od svih dosadašnjih nadležnih tužilaca, pokrene istrage na sopstvenu inicijativu i da se i tako upiše u istoriju.

MONITOR: Da li je prisustvo vlasti na memorijalnom okupljanju povodom godišnjice zločina deportacija bosanskih izbjeglica ove godine, prvi put, dovoljno?

GORJANC PRELEVIĆ: Prvi put su ove godine prisustvovali predstavnici vlade, i to ne jedan ministar, unutrašnjih poslova, koga smo jedinog očekivali, već su došla četvorica. Po prvi put je prisustvovao i direktor Uprave policije Zoran Brđanin, koji se javno izvinio zbog onoga što se dogodilo žrtvama deportacije 1992. godine, kao i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić. Ministar pravde Marko Kovač rekao je da podržava i spomenik i dan sećanja. Prisustvovali su i ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović i ministar Adrijan Vuksanović. Ostalo je da ministri nastave da se zalažu za te naše incijative sa njihovih uticajnih pozicija. Sednica Vlade je počela minutom ćutanja za žrtve deportacije. Prema tome, ove godine jeste napravljen veliki napredak, koji izgleda da može da dovede do toga da narednu godišnjicu po prvi put zvanično obeleži država Crna Gora. Što se tiče krivične pravde, za to je nadležan Glavni specijalni tužilac, ostaje da sačekamo da se SDT i tome posveti.

MONITOR: Crna Gora je nedavno proslavila 14 godina nezavisnosti. Koliko smo nezavisni, a koliko zavisni i od čega?

GORJANC PRELEVIĆ: Crna Gora je suverena država i takva treba i da ostane. Međutim, treba stalno voditi računa da su građani zaista nosioci te suverenosti, a ne, na primer, kriminalne organizacije u sprezi s političkom elitom. Za nezavisnost je to možda i najveća opasnost, jer je velika količina novca koju proizvodi šverc droge, cigareta i ljudi ogroman izazov za one na vlasti, i svaki birač u Crnoj Gori je valjda toga svestan. Nije izvesno da se taj šverc kroz Crnu Goru ne odvija i dan danas. Mislim da je vlast dužna da za to, da se šverc više ne dešava, pruži uverljive garancije. Inače, u svetu u kome pitanje svetskog rata i opstanka čovečanstva ne zavisi od Crne Gore, najbolje što ona može je da svom stanovništvu obezbedi najbolje moguće uslove za život tako što čuva svoju divnu prirodu, suzbija krađu zajedničke imovine i siromaštvo, obezbeđuje svima poštovanje ljudskih prava i ostvarivanje pravde pod jednakim uslovima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo