DRUŠTVO
Pravosuđe saučesnik zločina

Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Devedesetih godina na teritoriji Crne Gore počinjena su četiri velika ratna zločina: deportovanje BiH izbjeglica, logor Morinj, etničko čišćenje Bukovice i ubistva Albanaca civila u Kaluđerskom lazu. Do danas najodgovorniji za te zločine nisu ni sjeli na optuženičku klupu. Sudi se pukim izvršiocima, ali tako da se svaki sudski postupak pretvara u farsu s ciljem da se zločini relativizuju i amnestiraju nalogodavci. Oni su tada bili u crnogorskom državnom vrhu, a mnogi od njih i danas su. Sudeći po rezultatima sudskih procesa može se zaključiti da su sudovi više prikrivali ratne zločine nego što su ih rasvjetljavali. Tako je crnogorsko društvo i dalje talac onih koji su u njegovo ime počinili strašne zločine.
,,Crna Gora dvije decenije nije smogla ljudskosti da se suoči sa svojom ratnom prošlošću. Takozvani procesi koji su vođeni sve su osim sveobuhvatni procesi koji polaze od onih koji su na vrhu komandne odgovornosti. To je očekivano, jer oni koji su inspirisali, kreirali i realizovali zločin, po prirodi stvari, žele ovakav ishod”, kaže za Monitor Boris Raonić, predsjednik Građanske alijanse.
Nevjerovatno je, prema njegovom mišljenju, da pored toliko živih svjedoka, dokumenata i grobova, proces skrivanja tragova bude toliko uspješan. ,,Toliko je to majstorski urađeno da se oni koji pamte šta se radilo devedestih prosto pitaju da li smo promijenili prostor ili ušli u drugu vremensku dimenziju”.
Za Raonića je vrhunac apsurda to da proces zaborava i falsifikovanja prošlosti zajedno sa zločincima sprovode i žrtve i međunarodna zajednica zarad kratkoročnih političkih interesa. ,,Tužno je da se zločina sjete samo nekoliko pojedinaca i sunarodnici žrtava, s tim što ovi drugi često i trguju sa zaboravom zarad sitnih beneficija. Koliko je to opasno možemo vidjeti na primjeru Bukovice gdje se zločin ponavlja tri puta u jednom vijeku, jer nijednom nije bilo procesa suočavanja sa prošlošću”, kaže Raonić.
Za zločin u Bukovici bila su okrivljena sedmorica bivših pripadnika Vojske Jugoslavije i MUP-a Crne Gore. Optužbe ih je oslobodio Apelacioni sud, čime je ovaj slučaj pravosnažno okončan.
Optužnica ih je teretila da su u vrijeme rata, kršeći pravila međunarodnog prava, nehumano postupali prema civilnom stanovništvu u Bukovici tako da je moralo da se iseli više od stotinu bošnjačkih porodica, a šestorica mještana su ubijeni. U Bukovici je u aprilu 1992. godine živjelo 118 porodica sa 331 članom, a danas svega pet sa sedam članova! Sudski proces je počeo 18 godina kasnije i u vrijeme kada većina svjedoka više nije bila živa. Istraga je usmjerena samo na sedmoricu izvršilaca, a zaobišla organizatore i nalogodavce. Nije bez razloga rečeno: Bukovica – masovna grobnica istine.
,,Svi ratni zločini počinjeni u Crnoj Gori su kao spojeni sudovi, pa se zato i drže u ovakvom stanju – ako bi se za jedan osudili glavni krivci, onda bi se to moralo uraditi i za druge. Zato ne očekujem da će se to desiti, jer ovo društvo nije spremno da se suoči sa prošlošću. Kako je u toku veliko peglanje istorije ne bi me čudilo da se žrtve proglase za krivce, a krivci za žrtve, kaže za Monitor Jakub Durgut, predsjednik udruženja građana Bukovice, kod Pljevalja.
Za najsramniji ratni zločin – deportovanje BiH izbjeglica niko nije pravosnažno osuđen. Osuđujuću presudu optuženim tadašnjim policijskim službenicima ukinuo je Apelacioni sud i novo suđenje zakazano je za početak septembra. Da li je suđenje tek slučajno tempirano uoči izbora kako bi vlast uknjižila koji politički poen?
Na što je sve vlast spremna kako bi se najodogovorniji spasili kazne za ovaj zločin, svjedoči i ovaj apsurd. Tužilaštvo krivicu za deportacije hoće da svali na Slobodana Pejovića, čovjeka koji se prvi usudio da javno svjedoči o tom zločinu. Tužilaštvo i dio crnogorskih medija uz logistiku iz BiH svim silama pokušavaju da ga diskredituju kako bi se sudski proces obesmislio i zaštitili tadašnji čelnici vlasti, nalogodavci deportacija – Momir Bulatović i Milo Đukanović. Tako je ova tragedija pretvorena u još veću tragediju. Pokazalo se da su optužnice neprecizne i taman takve da se proces odgađa u nedogled.
Sličan je i slučaj Kaluđerski laz. Za ubistvo 20 albanskih civila, koji su pobjegli u Crnu Gori sa Kosova tokom NATO bombardovanja, sudilo se sedmorici bivših pripadnika Vojske Jugoslavije. Oslobođeni su nakon tri godine pritvora.
Konačan sudski epilog jedino je imao ratni zločin logor Morinj. Viši sud u Podgorici osudio je četvoricu pripadnika bivše JNA na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina nad hrvatskim zarobljenicima u tom logoru. Suđenje je trajalo više od pet godina. Opet su glavni u komandnom lancu izbjegli kaznu.
Za ovakav tok istraga i sudskih procesa zaslužni su, osim ,,Gospodara iz sjenke”, svako na svoj način: Vladimir Šušović, državni tužilac iz devedesetih, Filip Vujanović, ministar pravde iz tog vremena, zatim prvo kao vrhovna državna tužiteljka pa predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić, specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović, tužiteljica Lidija Vukčević, sudija Milenka Žižić…
Ratni zločini deportacije Morinj i Bukovica desili su se tokom Šušovićevog mandata, ali njegovo tužilaštvo nije nijedan procesuiralo.
Kao vrhovni državni tužilac Vesna Medenica pokrenula je istragu o deportacijama tek 2005. godine. Zahtjev za istragu bio je tako ozbiljno pripremljen da je za svjedoke predloženo 15 pokojnika. Tužilaštvu nije palo na pamet da se pozabavi komandnom odgovornošću tadašnjeg premijera i predsjednika države, koji su po službenoj dužnosti morali znati za sva hapšenja, pa i za hapšenja izbjeglica.
Sutkinja Milenke Žižić, koja je oslobodila pripadnike MUP-a optužene za deportacije, zapamćena je i po tome što je kao sutkinja u slučaju Morinj odbacila 147 izjava svjedoka.
Lidija Vukčević, tužiteljka u slučaju deportacija, prekvalifikovala je optužnicu tvrdnjom da oružani sukob u BiH nije bio međunarodni, iako je Momir Bulatović priložio u jesen 2010. pisane dokaze o učešću Crne Gore u ratu u BiH. Uz to, umanjila je broj žrtava sa 79 (neki izvori pominju 86) na 34, nije našla za shodno da za svjedoke pozove Mila Đukanovića, Svetozara Marovića i Vladimira Šušovića.
Ovi zločini, kaže Azra Jasavić, predstavljaju izraz politike koja je Crnoj Gori donijela stradanje, čije posljedice osjećamo i danas.
„ Zato država mora pravosnažnim sudskim odlukama da stavi tačku na ove procese. Ovi predmeti najeksplicitnije dokazuju da nezavisnog i nepristrasnog pravosuđa država Crna Gora nema, te da nema političke volje za promjene u tom smislu.”
Prema njenom mišljenju bez političkih promjena, neće biti nezavisnosti i nepristrasnosti pravosuđa.
Šta će donijeti jesen?
Presude – najbolji spomenik
Početkom maja ove godine profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik PZP-a Koča Pavlović podnijeli su Vrhovnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv predsjednika DPS-a Mila Đukanovića i Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić, zbog ratnog zločina deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu. Oni optužuju Đukanovića da opstrukcijom cjelokupnog državnog aparata nastoji da izbjegne sopstvenu odgovornost za taj zločin.
Đukanović pokušava da opere biografiju, postane neprevaziđeni mirotvorac, a da neslavnu crnogorsku prošlost i sadašnjost prikaže u bajkovitom izdanju. A sve one koji mu se u tome ne priklone, svako malo izvrijeđa i proglasi za neprijatelja države, kao što je to učinio ovih dana u intervjuu beogradskom Vremenu.
Naglašavajući da je ratnim crnogorskim generacijama potrebna katarza, a našoj djeci istina, Koča Pavlović za Monitor kaže: ,,Potrebno je i da crnogorska ratna elita bude razvlašćena i da odgovara, kako za saučestvovanje u jednima tako i za organizovanje i provođenje drugih ratnih zločina”.
On je uvjeren da će presude Đukanoviću, Momiru Bulatoviću, Vladu Šušoviću, Ranki Čarapić i drugima biti najbolji memorijalni spomenik žrtvama ratnih zločina.
,,Tek nakon identifikovanja i osude krivaca i imenovanja odgovornih, grobovi žrtava postaće spomenici koji će dolazećim generacijama nositi snažne poruke sa uvijek istim ciljem – da se ne ponovi! A bez osude zločinaca, grobovi žrtava su samo mezarja, koja dolazećim generacijama sugerišu da se na ovim prostorima zločini ponavljaju”, kaže Pavlović.
Srebrenica – simbol zla
U Podgorici je 11. jula obilježen evropski Dan sjećanja na žrtve Srebrenice i odata im pošta uz poruku ,,Da se ne ponovi”.
,,Srebrenica je simbol zla koje bratski južnoslovenski narodi jedni drugima mogu nanijeti i nikad je ne treba zaboraviti”, poručio je predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić sa skupa održanog u organizaciji Foruma Bošnjaka u srijedu.
Koča Pavlović, poslanik Pokreta za promjene, za Monitor ovako podsjeća na srebrenički zločin:
– Teško je zaboraviti taj večernji Dnevnik TVCG iz jula ’95, i onaj pobjednički izvještaj o ‘oslobađanju Srebrenice’. Teško je zaboraviti neskriveni ponos ratnog reportera što su Mladićevi tenkovi zauzeli Srebrnicu baš zahvaljujući gorivu koje im je doturila crnogorska vlast!
Taj bi se Dnevnik morao stalno prikazivati našoj djeci. I mnoge druge dnevnike TVCG trebalo bi svakodnevno reemitovati, a Pobjedine Ratove za mir kopirati i besplatno dijeliti uz dnevne novine. To je ono što treba, nama i našoj djeci: suočavanje sa našim udjelom u zločinu, sa našom podrškom Ratku Mladiću, sa neizmjernim sljepilom i sa mržnjom koju je većinska Crna Gora tada osjećala prema Bošnjacima, Hrvatima, Njemcima…
Azra Jasavić, član Predsjedništva Pozitivne Crne Gore, kaže za Monitor: „Kreatori pogubne epizode naše skorije istorije, personifikovani u crnogorskom rukovodstvu iz 90-ih koje je izašlo iz Miloševićevog šinjela, vodeći rat za mir stvorili su duhovnu i političku klimu za genocid u Srebrenici. Isti akteri učestvovali su odobravanjem ili nečinjenjem u ratnim zločinima deportacije bosanskih državljana, Bukovica, Morinj, Kaluđerski Laz.”
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
DRUŠTVO
BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada

Objavljeno prije
3 danana
26 Septembra, 2025
Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine
Započet u jesen 2017. godine, hotel neobičnog naziva Falkons, što bi u prevodu značilo – hotel Sokolovi, smješten uz šetalište na Slovenskoj obali, u neposrednoj blizini zgrade gradske Pošte, nije završen, a ne zna se ni kada će to biti. Ružna betonska građevina ogromnih gabarita, sa svojih 14 nadzemnih etaža predstavlja do sada najveću vizuelnu i urbanističku degradaciju turističkog centra. Agresivnom arhitekturom i masivnim “krilima” Falkons je zauvijek zazidao jedinstvenu vizuru prema moru, koja se otvarala na ulazu u Budvu, od prvih gradskih semafora.
Hotel je izgrađen na parcelama UP 16.5 i 16.3 ukupne površine 4060 kvadrata, u zahvatu DUP Budva centar, koje su u vlasništvu budvanskih porodica. Vlasnici su sa investitorom, podgoričkom kompanijom S&I Invest DOO, zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju radi izgradnje hotela.
Osnivač i stopostotni vlasnik firme S&I Invest je podgorička kompanija Bemax.
Zašto moćni Bemax kasni sa završetkom velelepnog hotela, nije poznato. Razlozi možda leže u promijenjenoj političkoj situaciji u zemlji zbog koje je najveća građevinska firma u zemlji posustala, izgubila podršku i beneficije. Ili je problem u megalomaniji, predimenzioniranoj gradnji kako bi apetiti svih učesnika u zajedničkom investicionom poduhvatu bili namireni.
Planirana investicija, zvanično, vrijedna je oko 26,5 miliona eura.
Gotovo je nevjerovatno da je na parceli površine 4 hiljade kvadrata, u skladu sa DUP-om Budva centar i izdatim UTU, moguće izgraditi objekat ukupne površine oko 20.000 kvadrata. Sa oko 9.000 kvadrata podrumskog prostora pride, izgrađeno je više od 30.000 kvadrata betona, gvožđa i stakla nadomak morske obale.
Građevinsku dozvolu za gradnju luksuznog hotela sa pet zvjezdica, u avgustu 2017. potpisao je ministar Pavle Radulović. Autori idejnog projekta hotela Falkons su profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Branislav Mitrović i arhitektica Jelena Kuzmanović.
Prema podacima iz građevinske dozvole objektat se sastoji iz pet odvojenih cjelina, tri hotela, prizemlja i podzemne garaže. Tri zasebne hotelske zgrade visoke spratnosti nakalemljene su na zajednički postament visokog prizemlja. Tri hotela za tri suvlasnika. Centralni, najviši dio, sa 14 nadzemnih etaža pripada Bemaxu, dok su dva odvojena krila “Sokola” sa 10 i 8 spratova namijenjena vlasnicima zemljišta.
Različite arhitektonske forme zastupljene su na zgradi hotela. Od ogromnih kamenih kolonada prema moru, postavljenih na ivicu katastraske parcele, i bukvalno na šetalištu od koga nema ni metar odmaka, pa do razigranih betonskih krila Sokola koji streme ka nebu.
Hotel će raspolagati sa većim brojem lokala, restorana, velikim reprezentativnim kongresnim centrom sa nekoliko povezanih sala. Na krovovima tri hotela planirana su tri otvorena bazena. Za svakog po jedan.
Prema rješenjima iz DUP-a Budva centar-izmjene i dopune, upisana spratnost na navedenim urbanističkim parcelama je 7 etaža.
Najveću štetu gradu i korist investitorima donijela je nezakonita odrednica iz koruptivnog plana DUP Budva centar, o preporučenoj spratnosti. Ona podrazumijeva da je planom navedeni broj etaža samo preporuka, te da svako može da gradi kako i koliko želi. Na taj način je Budva urbanistički uništena. Ova priča i dalje funkcioniše, 17 godina nakon donošenja plana, čija je važnost po svim propisima odavno istekla.
Betonska gromada nebodera Falkons i mnoge višespratnice u centru Budve, neprilagođene mediteranskom podneblju, sagrađeni su na zemljištu koje je bilo u vlasništvu mještana. Budvani snose veliki dio odgovornosti za urbanističku devastaciju Budve i gradnju velikog broja kula i solitera.
Zanimljivo je da je Opština Budva privremeno oslobodila investitora, S&I Invest, plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, pod izgovorom izgradnje hotela kategorije 5 zvjezdica. Međutim, u hotelu Falkons nisu imuni na prodaju jednog broja apartmana privatnicima. Vlasnici smještajnih jedinica, kojih prema projektu ima oko 250, prodaju apartmane na tržištu nekretnina. Time je rijetkim srećnicima omogućeno da na obali mora, u centru Budve, postanu vlasnici stanova koji se evidentiraju kao apartmani ili hotelske sobe a da pri tom investitor ne plati pripadajuće komunalije jer je prijavljen kao ekskluzivni hotel visokih standarda.
Hotel Falkons je markentinški promovisan kao prvi hotel na budvanskoj rivijeri, poslije Splendida u Bečićima, koji će biti kategorisan sa pet prestižnih zlatnih zvjezdica.
Na zvaničnom sajtu Bemaxa navodi se da je hotel i nakon osam godina i dalje u fazi gradnje. Da su betonski, zidarski i armirano-betonski radovi završeni u potpunosti, ali da su unutrašnji zanatski radovi na samom početku, odnosno na nivou od 17 odsto.
U izdatoj građevinskoj dozvoli navedno je upozorenje po kome investitoru prestaje pravo gradnje po izdatoj dozvoli ukoliko ne započne građenje objekta u roku od dvije godine od dana izdavanja. Rok za završetak gradnje mnogo je fleksibilniji, kao da je građevinska dozvola značajnija od samog objekta.
Prema članu 43 novog Zakona o izgradnji objekata investitor je dužan da završi građenje objekta u roku od pet godina od dana izdavanja građevinske dozvole.
Ako ne završi dužan je da do završetka građenja objekta, plaća godišnju naknadu za svaku započetu godinu prekoračenja roka, na osnovu predračunske vrijednosti objekta, kao i da kontinuirano održava gradilište do pribavljanja upotrebne dozvole.
Međutim, investitori koji grade u turističkim područjima i ovdje imaju izuzeća zbog ograničavanja građevinskih radova tokom turističke sezone. Zakonom propisan rok do kojeg gradnja obejkta mora biti završena, produžava se srazmjerno vremenu ograničenja gradnje.
U slučaju gradnje hotela Falkons, svi zakonom propisani rokovi o okončanju gradnje i stavljanju hotela u turistički promet su prekoračeni. Zakon se ne primjenjuje. Ne samo u vezi završetka gradnje Bemaksovog hotela, koji kao građevinsko ruglo stoji u srcu turističke metropole, nego i u drugim sličnim slučajevima.
Slika nezavršenog hotela Falkons, gigantske građevine, posađene pored mora, predstavlja sublimaciju svih urbanističkih promašaja jedne vlasti, jedne generacije Budvana i njihove pohlepe, koji su omogućili da se grad pretvori u megalopolis kula i solitera, grad nebrojenih turističkih apartmana, koji najveći dio godine zvrje sablasno prazni.
Prostor Budve opterećuju glomazne grdosije u izgradnji koje su zaposjele obalni prostor od Avale do Zavale. Mega investicije poput stambenog kompleksa Porto Budva, koje čekaju svoj završetak.
Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
VLADA DALA SAGLASNOST ZA IZGRADNJU SPOMENIKA MITROPOLITU AMFILOHIJU U KOLAŠINU: Đedo među partizanima

Objavljeno prije
3 danana
26 Septembra, 2025
Kolašin je grad čiji su javni prostori oblikovani spomenicima i memorijalima posvećenim borcima NOB-a i antifašističkoj tradiciji. Odluka o podizanju spomenika mitropolitu Amfilohiju Radoviću odskače od dosadašnje logike javnog sjećanja.Svi postojeći spomenici, ali i neki objekti u tom gradu, podignuti su u čast partizanskih heroja
Spomenik pokojnom mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju, za čije je podizanje Vlada dala saglasnost 18. septembra, biće, izuzev spomenika starcu Miliji, jedini spomenik u Kolašinu koji nije posvećen narodnooslobodilačkoj borbi (NOB). Svi postojeći spomenici, ali i neki objekti u tom gradu, podignuti su u čast partizanskih heroja i događaja iz Drugog svjetskog rata. O spomenicima iz NOB-a do sada se, uglavnom, vodila uredna briga, pa je čak i oko rekonstrukcije Spomen-doma, podignutog u znak zasijedanja ZAVNO-a, postignut konsenzus unutar vladajuće lokalne većine u kojoj učestvuje i koalicija Za budućnost Kolašina.
Spomenik mitropolitu Amfilohiju obećao je još kao opozicioni odbornik Vladimir Martinović, bivši član Demokratske Crne Gore.. Čim je promijenjena vlast, a on postao predsjednik Opštine, krenuo je u realizaciju svog obećanja. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je u januaru 2023. sa Martinovićem potpisao ugovor kojim su obezbijeđena finansijska sredstva u iznosu od 50.000 eura za izgradnju i postavljanje spomen-obilježja mitropolitu Amfilohiju. Ranije, odlukom o budžetu za tu godinu, planirana je donacija Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za izgradnju. U lokalnoj upravi kažu da ih je obradovala odluka Vlade.
Spomenik mitropolitu Amfilohiju, koji je već dobio mural u centru Kolašina i koji je porijeklom iz tog grada, biće postavljen pored crkve Svetog Dimitrija, saopštili su Monitoru u Opštini,
„Smatramo da je lokacija adekvatna i u skladu sa značajem ličnosti kojoj se podiže obilježje. Opština ostaje dosljedna svojoj obavezi da podjednako njeguje i čuva sjećanje na sve važne ličnosti i događaje iz naše bogate prošlosti. Nastavićemo da brinemo o svim spomenicima i memorijalnim cjelinama, posebno onima koji svjedoče o antifašističkom nasljeđu i slobodarskoj tradiciji ovog kraja, jer su oni trajni dio identiteta našeg grada. Na taj način čuvamo kontinuitet istorijskog pamćenja i prenosimo ga budućim generacijama, bez obzira na vrijeme i okolnosti u kojima su ta obilježja nastala“, kazali su iz lokalne vlasti.
Najpoznatiji kolašinski spomenik, na glavnom trgu, posvećen je palim borcima u NOB-u i djelo je čuvenog zagrebačkog vajara Vojina Bakića. Nastao je u vrijeme kada je Kolašin zacjeljivao duboke rane iz NOB-a, a Kolašinci kažu da je „simbol grada koji je nakon rata podizan iz pepela“.
Lokalni hroničar i publicista Branislav Jeknić kaže da je spomenik prvobitno bio zamišljen znatno drugačije.„Spomenik je trebalo da bude ‘scena’ izvlačenja ranjenog partizana, dakle bez ženske figure. No, tadašnja vlast procijenila je da spomenikom treba da se oda počast i partizankama poginulim tokom NOB-a, koje su se borile rame uz rame sa svojim drugovima. Među njima, svakako, treba pomenuti dr Ružu Rip, Dunju Đokić, Đurđu Vlahović, Jelicu Mašković… Bakić je, očigledno, maestralno odradio taj posao, a Kolašinci su dobili priliku da ne zaborave hrabrost i stradanje svojih sugrađanki u NOB-u“, kaže Jeknić.
U vrijeme kada je spomenik dopremljen u Kolašin, u ljeto 1951. godine, na glavnom gradskom trgu bile su samo dvije kuće koje su, nekim čudom, odoljele njemačkom bombardovanju 1943. godine. Kasnije, oko spomenika se formiralo uže gradsko jezgro i nastajao poslijeratni Kolašin.Otkriven je 13. jula 1951. godine. Svečanosti su prisustvovali, između ostalih, Blažo Jovanović, Veljko Vlahović i Vlado Lazarević.
Bakić je smatran jednim od najvećih hrvatskih vajara XX vijeka. Opisivali su ga kao „umjetnika evropskog formata i autora koji je uspio da u avangardizmu apstrakcije ostvari monumentalnost i neposrednost, koje su, tradicionalistički gledano, obilježja klasične skulpture“. Početkom 90-ih prošlog vijeka mnoga djela tog vajara u Hrvatskoj oštećena su ili uništena.
Na drugom gradskom trgu, koji nosi ime narodnog heroja Vukmana Kruščića, nalazi se spomenik Veljku Vlahoviću, djelo poznatog vajara Ota Loga, podignut 22. septembra 1989. godine.Veljko (1914–1975) je bio jedan od najistaknutijih revolucionara i državnika socijalističke Jugoslavije , borac u Španskom građanskom ratu, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj. Rođen je u selu Trmanje kod Kolašina, školovao se u Podgorici, Beogradu, Pragu, Parizu, Moskvi… Ostao je upamćen kao jedan od najobrazovanijih i politički najsistematičnijih kadrova poslijeratne Jugoslavije. .
Iako ima praktičnu namjenu,struka smatra „najreprezentativnijim spomenikom socijalističke kulture“ kolašinski Spomen-dom. Nekadašnji ponos grada, podignut kasnih sedamdesetih godina prošlog vijeka, građen je po ideji slovenačkog arhitekte Marka Mušiča. Zgrada je predstavljena i na Venecijanskom bijenalu arhitekture. Prema izboru World Monuments Fund, našla se među 30 najatraktivnijih arhitektonskih dostignuća na svijetu. Do početka devedesetih, za održavanje je bila zadužena država. Na tom objektu već tri godine traju radovi „redovnog održavanja“, koji će koštati preko 600.000 eura.
Kakvo-takvo novo ruho Spomen-dom će ipak dobiti. Međutim, zgrada u kojoj je 1943. godine održano ZAVNO očigledno nije prioritet ni državnoj ni lokalnoj vlasti. U njoj je do 2011. godine bio smješten dio OŠ „Risto Manojlović“. Objekat je formalno istorijski spomenik i stavljen je pod zaštitu. Sada je ruina, bez namjene.
Pored konstituisanja ZAVNO-a u „staroj školi“, tokom Drugog svjetskog rata održani su i Prvi kongres antifašističke omladine Crne Gore i Boke (25. i 26. novembra 1943. godine), a početkom decembra iste godine i Prvi kongres antifašističkog fronta žena Crne Gore i Boke. U februaru 1944. godine to je bilo mjesto gdje je drugi put zasjedao ZAVNO, a u julu iste godine obilježene su tri godine ustanka naroda Crne Gore protiv okupatora. Istog dana počelo je i treće zasjedanje ZAVNO-a, koji je postao Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja (CASNO). Od 2011. godine stara škola zvanično je bez namjene i u lošem je stanju.
To što zgrada u kojoj je „obnovljena crnogorska državnost“ propada, a obećanja za njeno renoviranje su odavno zaboravljena, u Udruženju boraca NOR-a i antifašista Kolašina vide kao „pokazatelj da je vrijeme u kojem živimo nezasluženi, neargumentovani i improvizovani revizionizam“.
„Pod hitno treba početi rekonstrukciju i građevinsku zaštitu te zgrade, koja je kulturno-istorijski spomenik. To je objekat u kojem su donesene odluke kojima je počelo obnavljanje hiljadugodišnje državne tradicije Crne Gore. Objekat propada, urušavaju se spomen-ploče koje pričaju o njenoj istorijskoj važnosti, kao i oznake da se radi o kulturno-istorijskom spomeniku. Zgrada treba da bude tako obnovljena kako bi bila trajna adresa crnogorske revolucionarne i progresivne pobjede u Drugom svjetskom ratu, u Kolašinu kao ratnoj prijestonici – sa modernim obrazovnim, istorijskim, kulturnim i turističkim porukama“, kaže Nikola Lakićević, predsjednik UBNOR-a.On objašnjava da je u Ministarstvu kulture obavljeno više razgovora bez konkretnih rezultata
Lakićević kaže da će, uz to, tražiti i da se „kroz aktuelnu rekonstrukciju spomen-doma koja je u toku, obezbijedi prostor koji će opremom i sadržajima svjedočiti zašto se ta originalna arhitektonska građevina zove spomen-dom i kojim povodom je izgrađena u Kolašinu“.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
PRIVATIZACIJA HOTELSKE GRUPE BUDVANSKA RIVIJERA: Soliteri i u turističkom naselju slovenska plaža

Objavljeno prije
1 sedmicana
20 Septembra, 2025
Planira se osnivanje zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva u kome bi srbijanska MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada, raspolagala sa preostalih 20 odsto. Nešto nalik javno-privatnom partnerstvu prilikom formiranja društva AD Luštica Development, između Vlade i egipatsko- švajcarske kompanije Orascom
Špekulacije oko privatizacije najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori, HG Budvanska rivijera, koja je u većinskom vlasništvu države, ne prestaju. Prema nepotvrđenim informacijama Vlada planira da obavi vlasničku transformaciju u HG Budvanska rivijera, na način što bi se iz preduzeća izdvojili budvanski hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u zasebnu kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu zajedničkog preduzeća.
U pitanju je, navodno, projekat kojim rukovodi premijer Milojko Spajić zajedno sa predstavnicima srbijanske kompanije MK Grupa D.O.O., čiji je osnivač i predsjednik bio poznati biznismen Miodrag Kostić. Planira se osnivanje zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva u kome bi MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada raspolagala sa preostalih 20 odsto. Nešto nalik javno-privatnom partnerstvu prilikom formiranja AD Luštica Development između Vlade i egipatsko- švajcarske kompanije Orascom.
MK Grupa bi prema tim planovima dobila 80 odsto akcija u društvu tako što bi izašla iz vlasništva koje ima linearno u svim hotelima HG Budvanska rivijera.
Struktura akcionara Budvanske rivijere pokazuje da Vlada posjeduje najveći paket od 41,64 odsto akcija, Fond PIO ima 12,8 odsto i Zavod za zapošljavanje 4,27 odsto akcija.
MK Grupa je uspjela da uveća svoj udio kupovinom akcija na Montenegroberzi u maju 2022. godine, sa 19,91 na više od 26 odsto. Bilo je i kupovine od drugih povezanih firmi, čime je MK Grupa, prešla prag od 30 odsto vlasništva ne samo u HGBR nego i u državnoj kompaniji Sveti Stefan Hoteli.
“Transakcijom na Montenegro berzi MKG Properties, dio MK Group sistema, stekla je dodatnih 3,24 odsto akcija u HG Budvanska rivijera i 1,51 odsto akcija u Sveti Stefan hotelima, što zajedno sa akcijama otkupljenim od povezanih lica čini 32,2 odsto u HG Budvanska rivijera i 31,25 odsto u Sveti Stefan Hotelima”, saopštili su tada iz MK grupe.
Pregovori između premijera Spajića i predstavnika holdinga MK Grupa, navodno su poodmakli. Time se tumače i kadrovske promjene na kormilu budvanske hotelske grupe. Vlada je početkom avgusta predložila Skupštini akcionara izbor novih osoba za članstvo u Odboru direktora kompanije, da bi već 19. avgusta Odbor izabrao novog predsjednika, Luku Vukalovića, člana PES iz Herceg Novog.
Smjenom dosadašnjeg predsjednika iz Demokratske stranke, Mijomira Pejovića, PES je preuzeo kontrolu u HG Budvanska rivijera, sa kojom ima velike planove.
Iako je postojao dogovor između Demokrata i PES da mandat Pejoviću traje koliko i mandat aktuelne Vlade, on je ipak skraćen, vjeruje se, zbog protivljenja privatizacije ove uspješne kompanije.
Ukoliko se realizuju planovi o formiranju mješovitog akcionarskog društva MK Grupa preuzeće većinsko vlasništvo na najatraktivnijom lokacijom u Budvi, na prostoru od 25 hektara, na kome je izgrađen turistički rizort Slovenska plaža.
Govori se o gradnji novih hotela, kongresnog centra i mnogih drugih sadržaja. Poznato turističko naselje, odnosno turistički grad u zaleđu velike Slovenske plaže, neće preživjeti planirane investicije.
Turističko naselje Slovenska plaža izgrađeno je poslije razornog zemljotresa 1979., na lokaciji na kojoj je do temelja porušeno pet hotela u vlasništvu Montenegroturista, hotel Slavija sa depandansima kao i veliki hotel Internacional. Način gradnje novih objekata na trusnom području diktirali su statičari, seizmolozi i stručnjaci iz mnogih stranih zemalja koji su poslije zemljotresa dolazili da pomognu. Struka je u to vrijeme u Crnoj Gori bila uvažena, te je propisana dozvoljena spratnost na lokacijama duž cijele budvanske rivijere bila najviše dvije do tri etaže.
Uz zadate uslove gradnje, slovenački arhitekta Janez Kobe osmislio je jedinstveni turistički grad, mediteranskog stila, sa kućama tradicionalne arhitekture, sa otvorenim terasama pokrivenim pergolama, kamenim kaletama, trgovima, prostranim parkovima i zelenim površinama. TN Slovenska plaža otvorena je 1984. godine. Za svoje djelo arhitekta je nagrađen prestižnom Borbinom nagradom.
TN Budvanska rivijera danas predstavlja jedinstvenu oazu mira i tropskog zelenila, vrijedni ekološki biser u centru urbanistički devastirane Budve. U okviru kompleksa na površini od 14 hektara uređen je park sa preko 300 različitih biljnih vrsta. Ovaj kompleks jedan je od prvih turističkih objekata u Crnoj Gori nosilac evropskog sertifikata Eco Label, koji obavezuje da se poslovanje bazira na održivom razvoju uz minimalno ugrožavanje prirodnih resursa.
Međutim, dvije i po decenije nakon otvaranja turističkog grada, pod uticajem investicione euforije koja je zahvatila područje budvanske rivijere, koalicija DPS-SDP na vlasti u Budvi, donosi kontroverzni planski dokument kojima se Budva urbanistički oblikuje poput megalopolisa, sa soliterima duž morske obale, u budvanskom polju pa čak i po okolnim brdima.
Aktuelnim planom DUP Budva centar nije pošteđena ni lokacija rizorta Slovenska plaža. Na cijelom prostoru naselja ucrtani su objekti ogromnih gabarita. Predviđena spratnost dostiže 11 etaža. Dva takva nebodera planirana su na mjestu popularnih bazena u naselju. Uvidom u nivelacione karte plana, sadašnje turističko naselje sravnjeno je sa zemljom, na njegovom mjestu predviđeni su soliteri, jedan do drugog.
To je svakako poznato investitorima iz MK Grupe.
Da opasnost od devastacije TN Slovenska plaža prijeti, pokazuju nedavno izdati UT uslovi za izradu urbanističko- tehničke dokumentacije za izgradnju objekata na jednoj od slobodnih parcela, koje je na zahtjev HG Budvanska rivijera izdalo Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.
Na urbanističkoj parceli UP 26.2 u bloku 26b u zahvatu DUP Budva centar-izmjene i dopune, površine 10.989 m2, odobrena je gradnja objekata turističke namjene bruto razvijene građevinske površine od 39.802 kvadrata. Predviđena spratnost objekata je 11 etaža.
Takođe, na zahtjev uprave HGBR krajem jula ove godine Ministarstvo je izdalo UT uslove i za drugu parcelu u naselju. Na urbanističkoj parceli UPS1 u bloku 30 odobrena je gradnja hotela i drugih sadržaja ukupne bruto površine 59.109 kvadrata. Maksimalna spratnost je takođe 11 etaža.
Kako se nezvanično saznaje, UT uslovi su zatraženi zbog potrebe izgradnje manjih ugostiteljskih objekata.
Do koje mjere je planom DUP Budva centar izvršena degradacija prostora TN Slovenska plaža pokazuju uporedni podaci, po kojima cijelo postojeće naselje sa oko 2.500 kreveta raspoređenih u 1016 jedinica, soba, apartmana i vila, ima ukupno 64.500 kvadrata. Dok dva navedena dokumenta sa izdatim UTU odobravaju izgradnju oko 100.000 kvadrata na parcelama turističkog naselja.
Ove brojke najbolje islustruju brutalnu urbanističku devastaciju vrijednog prostora turističke metropole.
U oktobru 2021. iz uprave HGBR obratili su se Vladi, odnosno resornom ministru ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Ratku Mitroviću sa zahtjevom da se soliteri iz plana DUP Budva centar izbrišu prilikom izrade PUP-a Opštine Budva.
Do toga nije došlo jer prostorni plan Opštine, čije je izrada započeta 2022. nije donijet.
Novim Zakonom o uređenju prostora lokalnim upravama je vraćena nadležnost donošenja prostornih planova pa se očekuje da lokalna vlast prilikom izrade PUP-a iz planova nižeg reda izbriše sve prethodno ucrtane solitere na svojoj teritoriji.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne

Novi broj


RENESANSA RATNIH HUŠKAČA DEVEDESETIH: Kao novi

EKOLOŠKA CRNA GORA, 34 GODINE KASNIJE: Obaveze iz poglavlja 27 čekaju, priroda nestaje

MILO ĐUKANOVIĆ PRED SUDOM: Oštećeni
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmice
BEZBJEDNOSNI VRH I JAVNOST: Primaju samo pohvale
-
DRUŠTVO3 sedmice
NEKRETNINSKI ŠOPING VLASTI U BUDVI: Milioni iz budžeta za zgradu JRB
-
INTERVJU3 sedmice
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Tzv. veting sprovodi politička partija, na osnovu samo njoj poznatih kriterijuma
-
INTERVJU3 sedmice
KRISTINA MIHAILOVIĆ, UDRUŽENJE RODITELJI: Stari problemi i u novoj školskoj godini
-
FOKUS3 sedmice
PRISTUPANJE EU – KARTELI, VOJVODE, PRAVOSUĐE: Hod sa tegovima
-
DRUŠTVO2 sedmice
ZEMLJIŠNE TRANSAKCIJE U BUDVI: Čudna bolećivost biznismena
-
DRUŠTVO2 sedmice
NEZAKONITE SMJENE STIŽU NA NAPLATU: Čistke na naš račun
-
Izdvojeno1 sedmica
EVROPA I MI: Tramp, Orban i Vučić, uzori domaćim baštinicima srpskog sveta