Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kakva se bura sprema

Objavljeno prije

na

Mali su izgledi da Batlins, britanski lanac turističkih odmarališta za obične građane, ili eksluzivniji ClubMed ili Westin uskoro osnuju nove podružnice u naftnom sektoru. No, Državna naftna kompanija Republike Azerbejdžan (SOCAR) planira da uloži 258 miliona eura kako bi parcelu koja pripada vojsci u Crnoj Gori pretvorila u turistički objekat, komentarisao je ovih dana novinar uglednog londonskog ekonomskog dnevnika Fajnenšel tajms (FT).

SOCAR će biti zakupac lokaliteta kasarne Orjenski bataljon u Kumboru, na period od 90 godina, pošto je Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte prihvatio izvještaj Tenderske komisije za turizam o rezultatima pregovora sa predstavnicima ove kompanije.

Prihvaćen je i nacrt ugovora, a prema usvojenim predlozima zakupnina se sastoji od fiksnog dijela u iznosu od jednog eura po metru kvadratnom, što će biti plaćeno unaprijed za period od 45 godina, i varijabilne zakupnine od pet odsto dobiti koju zakupac ostvari iz poslovanja.

Zakupac se obavezuje da investira najmanje 52 miliona eura tokom prve četiri godine, odnosno 258 miliona tokom prvih osam godina zakupa. Treba da obezbijedi i garanciju u iznosu od 3,6 miliona eura za realizaciju ugovorene investicije, a u slučaju raskida ugovora država ima pravo da zadrži iznos unaprijed plaćene zakupnine. Tek nakon realizacije prvog dijela investicije zakupac može ustupiti ugovor trećem licu, ali opet nekome ko je u stanju da poštuje sve finansijske obaveze iz ugovora.

Konačni investicioni plan za razvoj ovog odmarališta visoke kategorije na površini od 242.000 kvadratnih metara biće donijet nakon usvajanja državne studije lokacije.

U članku na blogu internet izdanja FT je izražena sumnja da li će SOCAR ispuniti ovaj ugovor ,,koji je postao pravni izazov”. Ukazano je i na finansijsku stranu sporazuma, s obzirom na ,,nedostatak iskustva u međunarodnom turizmu” azerbejdžanske kompanije.

I dalje se radi na konačnom sporazumu o iznajmljivanju i investicionom planu, ,,pa su detalji nedovoljno poznati,” navedeno je na blogu. Pravni savjetnik SOCAR-a Mamad Nazaralijev je izjavio za FT da kompanija razmatra nekoliko varijanti, a da će vremenski okvir tek biti određen.

SOCAR ima pismo o namjerama od španskog lanca hotela Melia, i u svojoj ponudi je naveo da planira da sarađuje sa firmom Vizzion Architects, koja ima iskustva u razvitku objekata visoke klase. To daje ideju kakva će biti vrsta projekta.

FT ocjenjuje: „To što je ova kompanija izabrala strateški važno mjesto na obali mora u ovom regionu, u kome takođe planira da profitira i od razvoja naftovoda – uključujući Transjadranski naftovod (TAP), sa kojim Crna Gora sve više sarađuje – moglo bi da izazove buru na Balkanu”.

List navodi da Petar Ivanović, izvršni direktor Crnogorske agencije za promociju stranih ulaganja, tvrdi kako u ovom planu turizam i nafta nisu povezani. On kaže da zemljište ostaje u vlasništvu vlade, a da je na tenderu naglašeno da ta oblast mora biti razvijena kao ljetovalište, i da su već dati i parametri izgradnje.

FT je primijetio kako je trenutno djelovanje SOCAR-a u oblasti turizma ograničeno na nekoliko kompleksa u Azerbejdžanu koji su prije svega namijenjeni radnicima u naftnoj industriji i njihovim porodicama. SOCAR-u će biti potrebna pomoć stručnih partnera koje planira da iznajmi, ukoliko želi da stvori rivala dostojnog Porto Montenegru, primijećeno je u članku na blogu Bijondbriks (beyondbrics) FT.

Dobijanjem tendera SOCAR se suočava sa osporavanjem koji je pred crnogorskim vrhovnim sudom pokrenuo gubitnik na tenderu, NCH Capital, investicion fond sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama sa znatnim interesima na Balkanu. NCH je ponudio više novca od SOCAR-a, dva eura po m2 za zakup, plus 5.1 procenat profita.

NCH je zvanično uložio žalbu zbog azerbejdžanske ponude, koju je odbio Savjet za privatizaciju sa obrazloženjem da je podnijeta suviše kasno. To NCH ne prihvata.

Predstavnik NCH je kazao za FT da se njihov zahtjev zasniva na dvije tačke: ponuda SOCAR-a je trebalo da bude odbijena iz tehničkih razloga; i ponuda NCH bila je superiornija sa stanovišta bodovanja, kako kvantitativno tako i kvalitativno.

U NCH tvrde da su pojedini crnogorski visoki državni zvaničnici dali lažne informacije u vezi ograničenja izgradnje u Kumboru, što je direktno uticalo na sistem ocjenjivanja.

No, po FT, crnogorski zvaničnici odlučno brane proces nadmetanja. Ivanović je kazao za blog da je proces bio transparentan i da je odluku odobrilo nekoliko crnogorskih institucija uključujući Parlament. ,,S obzirom na težinu političke podrške, ne izgleda vjerovatno da će pravni postupak NCH biti uspješan,” zaključeno je na blogu u FT.

Saradnja Azerbejdžana i Crne Gore počela je 2011. godine. U ljeto te godine u Podgorici su se premijer Igor Lukšić, ministar ekonomije Vladimir Kavarić i šef diplomatije Milan Roćen odvojeno sreli sa Šahinom Mustafajevim, ministrom za ekonomski razvoj Azerbejdžana, države na Kavkazu koja očigledno pojačava svoje prisustvo na zpadnom Balkanu. Uslijedile su posjete predsjednika Filipa Vujanovića i predsjednika vladajuće Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića.

Javnost o Đukanovićevoj posjeti Azerbejdžanu, gdje je bio gost predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva nije blagovremeno obaviještena, pa je okarakterisana tajanstvenom. Dimenziju skandala je dobila i zbog činjenice da je partijskog šefa pratio tada prvi čovjek crnogorske diplomatije Roćen, navodno, kao član predsjedništva DPS.

Tvrdnja da se radi o regularnoj partijskoj aktivnosti teško je održiva. O tome je svjedočilo i saopštenje DPS –a u kome je rečeno da se ,,odmah po dolasku predsjednik Đukanović sreo sa predsjednikom Ilhamom Alijevim sa kojim je imao otvoren i prijateljski razgovor o mogućnostima jačanja saradnje između dvije države.”

U istom saopštenju je rečeno i da je ,,predsjednik Đukanović imao odvojene susrete sa premijerom Arturom Rasizadeom, ministrom inostranih poslova Elmarom Mamadjarovim i ministrom ekonomskog razvoja Šahinom Mustafajevim, te da je razgovarano o konkretnim pitanjima jačanja ekonomske saradnje u oblastima turizma, transporta i oblasti energetike”.

Pošto se iz saopštenja DPS vidi da tema susreta nije bila nikakva međupartijska već međudržavna saradnja, proizlazi da nije sporno prisustvo ministra spoljnih poslova Roćena, već kapacitet Mila Đukanovića da bez državne funkcije u inostranstvu zastupa interese Crne Gore i to kao vođa delegacije u kojoj mu je podređen prvi čovjek Ministarstva inostranih poslova.

Od tada je ekonomska saradnja između Crne Gore i Azerbejdžana pojačana.

Izdavanje bivše kasarne u Kumboru SOCAR-u, nije prošlo bez reagovanja opozcije. Zarija Pejović iz Pokreta za promjene (PzP) ocijenio je da, po pravilu, u Crnu Goru dolaze kompanije sa sumnjivim kapitalom i samim tim sumnjivom logikom poslovanja, što znači da nema renomiranih zapadnih kompanija, niti kompanija iz SAD. ,,Kada sam ja razgovarao sa uticajnim ljudima sa Zapada da njihov kapital uđe u Crnu Goru, uvijek bi kazali da oni kao političari ne preporučuju svojim preduzetnicima da posluju ovdje. Meni se čini da je domaća vlast, vrh režima, prije svega gospoda Roćen i Đukanović, našla prostora da ostvare svoje lične finansijske interese kroz dil sa Azerbejdžanom”, ocijenio je Pejović

Privredna saradnja između Vlada u Podgorici i Bakuu, otvorila je mnoštvo pitanja. Podsjećamo, u parlamentu se o tome raspravljalo sredinom juna povodom ratifikacija sporazuma o ekonomskoj saradnji i o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja između dvije zemlje. Izražene su brojne sumnje i stahovi zbog partnera, posebno ruskih, koje pronalazi vlast, a koji su prouzrokovali neuporedivo više problema nego koristi za državu i ekonomiju.

S obzirom da se radi o opštini Herceg Novi gdje skoro nijedna privatizacija turističkih potencijala nije uspjela, postoji još veća sumnja u posao sa Azerbejdžanom.

Nebojša Medojević je podsjetio da Vlada Crne Gore bježi od investitora iz zapadnih zemalja. ,,Azerbejdžan nije demokratska država i to valjda svi znamo, a firma SOKAR je na samom dnu. Po metodologiji Transparensi internešnala više podstiče korupciju nego što primjenjuje politiku nulte tolerancije.”

Medojević upozorava: „Dok je Deripaska u Crnoj Gori, dok su takvi investitori u Crnoj Gori euro njemačkih investicija ovdje neće doći, a sada ni američke jer ste odbili američki fond”.

Po mjeri vođe

Prema zapadnim medijima, režim u Azerbejdžanu je represivan, posebno prema novinarima, koji su česta meta prijetnji i maltretiranja. Ukoliko se zbog toga obrate državnom tužilaštvu, ono ne preduzima ništa. Kritičko izvještavanje o vlasti nije poželjno.

U azerbejdžanskim zatvorima se nalaze desetine političkih zatvorenika. Vlada ne dozvoljava okupljanja ni proteste. Posljednja manifestacija opozicije koja je bila odobrena održana je u aprilu 2011. i tada je uhapšeno 16 njenih učesnika.

Zvaničnici zapadnih zemalja se, međutim, uzdržavaju od kritičkih riječi. Kako je nedavno pisalo na internet stranici njemačke medijske kuće Dojče vele, to je tipično za politiku zapadnih zemalja koje sa Azerbejdžanom uglavnom održavaju dobre ekonomske odnose. „I azerbejdžanskoj vlasti i zapadnim vladama su poslovi važniji od demokratizacije i tema kao što su ljudska prava i demokratija”, citirana je politikološkinja Lejla Alijeva. Baku je dobar trgovinski partner prije svega zbog velikih rezervi nafte.

Organizacija Reporteri bez granica navodi podatak da je režim predsjednika Alijeva još 2009. zabranio distribuciju programa BBC i Radija Slobodna Europa. Mediji u Azerbejdžanu su najvećim dijelom u rukama državnih cenzora. ,,Protiv diktature izvješćuje svega nekoliko slobodnih novinara i blogera”, kazali su u toj organizaciji. Tvrdi se da se po slobodama medija Azarbajdžan nalazi iza Afganistana ili Iraka.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo