Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kakva se bura sprema

Objavljeno prije

na

Mali su izgledi da Batlins, britanski lanac turističkih odmarališta za obične građane, ili eksluzivniji ClubMed ili Westin uskoro osnuju nove podružnice u naftnom sektoru. No, Državna naftna kompanija Republike Azerbejdžan (SOCAR) planira da uloži 258 miliona eura kako bi parcelu koja pripada vojsci u Crnoj Gori pretvorila u turistički objekat, komentarisao je ovih dana novinar uglednog londonskog ekonomskog dnevnika Fajnenšel tajms (FT).

SOCAR će biti zakupac lokaliteta kasarne Orjenski bataljon u Kumboru, na period od 90 godina, pošto je Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte prihvatio izvještaj Tenderske komisije za turizam o rezultatima pregovora sa predstavnicima ove kompanije.

Prihvaćen je i nacrt ugovora, a prema usvojenim predlozima zakupnina se sastoji od fiksnog dijela u iznosu od jednog eura po metru kvadratnom, što će biti plaćeno unaprijed za period od 45 godina, i varijabilne zakupnine od pet odsto dobiti koju zakupac ostvari iz poslovanja.

Zakupac se obavezuje da investira najmanje 52 miliona eura tokom prve četiri godine, odnosno 258 miliona tokom prvih osam godina zakupa. Treba da obezbijedi i garanciju u iznosu od 3,6 miliona eura za realizaciju ugovorene investicije, a u slučaju raskida ugovora država ima pravo da zadrži iznos unaprijed plaćene zakupnine. Tek nakon realizacije prvog dijela investicije zakupac može ustupiti ugovor trećem licu, ali opet nekome ko je u stanju da poštuje sve finansijske obaveze iz ugovora.

Konačni investicioni plan za razvoj ovog odmarališta visoke kategorije na površini od 242.000 kvadratnih metara biće donijet nakon usvajanja državne studije lokacije.

U članku na blogu internet izdanja FT je izražena sumnja da li će SOCAR ispuniti ovaj ugovor ,,koji je postao pravni izazov”. Ukazano je i na finansijsku stranu sporazuma, s obzirom na ,,nedostatak iskustva u međunarodnom turizmu” azerbejdžanske kompanije.

I dalje se radi na konačnom sporazumu o iznajmljivanju i investicionom planu, ,,pa su detalji nedovoljno poznati,” navedeno je na blogu. Pravni savjetnik SOCAR-a Mamad Nazaralijev je izjavio za FT da kompanija razmatra nekoliko varijanti, a da će vremenski okvir tek biti određen.

SOCAR ima pismo o namjerama od španskog lanca hotela Melia, i u svojoj ponudi je naveo da planira da sarađuje sa firmom Vizzion Architects, koja ima iskustva u razvitku objekata visoke klase. To daje ideju kakva će biti vrsta projekta.

FT ocjenjuje: „To što je ova kompanija izabrala strateški važno mjesto na obali mora u ovom regionu, u kome takođe planira da profitira i od razvoja naftovoda – uključujući Transjadranski naftovod (TAP), sa kojim Crna Gora sve više sarađuje – moglo bi da izazove buru na Balkanu”.

List navodi da Petar Ivanović, izvršni direktor Crnogorske agencije za promociju stranih ulaganja, tvrdi kako u ovom planu turizam i nafta nisu povezani. On kaže da zemljište ostaje u vlasništvu vlade, a da je na tenderu naglašeno da ta oblast mora biti razvijena kao ljetovalište, i da su već dati i parametri izgradnje.

FT je primijetio kako je trenutno djelovanje SOCAR-a u oblasti turizma ograničeno na nekoliko kompleksa u Azerbejdžanu koji su prije svega namijenjeni radnicima u naftnoj industriji i njihovim porodicama. SOCAR-u će biti potrebna pomoć stručnih partnera koje planira da iznajmi, ukoliko želi da stvori rivala dostojnog Porto Montenegru, primijećeno je u članku na blogu Bijondbriks (beyondbrics) FT.

Dobijanjem tendera SOCAR se suočava sa osporavanjem koji je pred crnogorskim vrhovnim sudom pokrenuo gubitnik na tenderu, NCH Capital, investicion fond sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama sa znatnim interesima na Balkanu. NCH je ponudio više novca od SOCAR-a, dva eura po m2 za zakup, plus 5.1 procenat profita.

NCH je zvanično uložio žalbu zbog azerbejdžanske ponude, koju je odbio Savjet za privatizaciju sa obrazloženjem da je podnijeta suviše kasno. To NCH ne prihvata.

Predstavnik NCH je kazao za FT da se njihov zahtjev zasniva na dvije tačke: ponuda SOCAR-a je trebalo da bude odbijena iz tehničkih razloga; i ponuda NCH bila je superiornija sa stanovišta bodovanja, kako kvantitativno tako i kvalitativno.

U NCH tvrde da su pojedini crnogorski visoki državni zvaničnici dali lažne informacije u vezi ograničenja izgradnje u Kumboru, što je direktno uticalo na sistem ocjenjivanja.

No, po FT, crnogorski zvaničnici odlučno brane proces nadmetanja. Ivanović je kazao za blog da je proces bio transparentan i da je odluku odobrilo nekoliko crnogorskih institucija uključujući Parlament. ,,S obzirom na težinu političke podrške, ne izgleda vjerovatno da će pravni postupak NCH biti uspješan,” zaključeno je na blogu u FT.

Saradnja Azerbejdžana i Crne Gore počela je 2011. godine. U ljeto te godine u Podgorici su se premijer Igor Lukšić, ministar ekonomije Vladimir Kavarić i šef diplomatije Milan Roćen odvojeno sreli sa Šahinom Mustafajevim, ministrom za ekonomski razvoj Azerbejdžana, države na Kavkazu koja očigledno pojačava svoje prisustvo na zpadnom Balkanu. Uslijedile su posjete predsjednika Filipa Vujanovića i predsjednika vladajuće Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića.

Javnost o Đukanovićevoj posjeti Azerbejdžanu, gdje je bio gost predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva nije blagovremeno obaviještena, pa je okarakterisana tajanstvenom. Dimenziju skandala je dobila i zbog činjenice da je partijskog šefa pratio tada prvi čovjek crnogorske diplomatije Roćen, navodno, kao član predsjedništva DPS.

Tvrdnja da se radi o regularnoj partijskoj aktivnosti teško je održiva. O tome je svjedočilo i saopštenje DPS –a u kome je rečeno da se ,,odmah po dolasku predsjednik Đukanović sreo sa predsjednikom Ilhamom Alijevim sa kojim je imao otvoren i prijateljski razgovor o mogućnostima jačanja saradnje između dvije države.”

U istom saopštenju je rečeno i da je ,,predsjednik Đukanović imao odvojene susrete sa premijerom Arturom Rasizadeom, ministrom inostranih poslova Elmarom Mamadjarovim i ministrom ekonomskog razvoja Šahinom Mustafajevim, te da je razgovarano o konkretnim pitanjima jačanja ekonomske saradnje u oblastima turizma, transporta i oblasti energetike”.

Pošto se iz saopštenja DPS vidi da tema susreta nije bila nikakva međupartijska već međudržavna saradnja, proizlazi da nije sporno prisustvo ministra spoljnih poslova Roćena, već kapacitet Mila Đukanovića da bez državne funkcije u inostranstvu zastupa interese Crne Gore i to kao vođa delegacije u kojoj mu je podređen prvi čovjek Ministarstva inostranih poslova.

Od tada je ekonomska saradnja između Crne Gore i Azerbejdžana pojačana.

Izdavanje bivše kasarne u Kumboru SOCAR-u, nije prošlo bez reagovanja opozcije. Zarija Pejović iz Pokreta za promjene (PzP) ocijenio je da, po pravilu, u Crnu Goru dolaze kompanije sa sumnjivim kapitalom i samim tim sumnjivom logikom poslovanja, što znači da nema renomiranih zapadnih kompanija, niti kompanija iz SAD. ,,Kada sam ja razgovarao sa uticajnim ljudima sa Zapada da njihov kapital uđe u Crnu Goru, uvijek bi kazali da oni kao političari ne preporučuju svojim preduzetnicima da posluju ovdje. Meni se čini da je domaća vlast, vrh režima, prije svega gospoda Roćen i Đukanović, našla prostora da ostvare svoje lične finansijske interese kroz dil sa Azerbejdžanom”, ocijenio je Pejović

Privredna saradnja između Vlada u Podgorici i Bakuu, otvorila je mnoštvo pitanja. Podsjećamo, u parlamentu se o tome raspravljalo sredinom juna povodom ratifikacija sporazuma o ekonomskoj saradnji i o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja između dvije zemlje. Izražene su brojne sumnje i stahovi zbog partnera, posebno ruskih, koje pronalazi vlast, a koji su prouzrokovali neuporedivo više problema nego koristi za državu i ekonomiju.

S obzirom da se radi o opštini Herceg Novi gdje skoro nijedna privatizacija turističkih potencijala nije uspjela, postoji još veća sumnja u posao sa Azerbejdžanom.

Nebojša Medojević je podsjetio da Vlada Crne Gore bježi od investitora iz zapadnih zemalja. ,,Azerbejdžan nije demokratska država i to valjda svi znamo, a firma SOKAR je na samom dnu. Po metodologiji Transparensi internešnala više podstiče korupciju nego što primjenjuje politiku nulte tolerancije.”

Medojević upozorava: „Dok je Deripaska u Crnoj Gori, dok su takvi investitori u Crnoj Gori euro njemačkih investicija ovdje neće doći, a sada ni američke jer ste odbili američki fond”.

Po mjeri vođe

Prema zapadnim medijima, režim u Azerbejdžanu je represivan, posebno prema novinarima, koji su česta meta prijetnji i maltretiranja. Ukoliko se zbog toga obrate državnom tužilaštvu, ono ne preduzima ništa. Kritičko izvještavanje o vlasti nije poželjno.

U azerbejdžanskim zatvorima se nalaze desetine političkih zatvorenika. Vlada ne dozvoljava okupljanja ni proteste. Posljednja manifestacija opozicije koja je bila odobrena održana je u aprilu 2011. i tada je uhapšeno 16 njenih učesnika.

Zvaničnici zapadnih zemalja se, međutim, uzdržavaju od kritičkih riječi. Kako je nedavno pisalo na internet stranici njemačke medijske kuće Dojče vele, to je tipično za politiku zapadnih zemalja koje sa Azerbejdžanom uglavnom održavaju dobre ekonomske odnose. „I azerbejdžanskoj vlasti i zapadnim vladama su poslovi važniji od demokratizacije i tema kao što su ljudska prava i demokratija”, citirana je politikološkinja Lejla Alijeva. Baku je dobar trgovinski partner prije svega zbog velikih rezervi nafte.

Organizacija Reporteri bez granica navodi podatak da je režim predsjednika Alijeva još 2009. zabranio distribuciju programa BBC i Radija Slobodna Europa. Mediji u Azerbejdžanu su najvećim dijelom u rukama državnih cenzora. ,,Protiv diktature izvješćuje svega nekoliko slobodnih novinara i blogera”, kazali su u toj organizaciji. Tvrdi se da se po slobodama medija Azarbajdžan nalazi iza Afganistana ili Iraka.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo