Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kakva se bura sprema

Objavljeno prije

na

Mali su izgledi da Batlins, britanski lanac turističkih odmarališta za obične građane, ili eksluzivniji ClubMed ili Westin uskoro osnuju nove podružnice u naftnom sektoru. No, Državna naftna kompanija Republike Azerbejdžan (SOCAR) planira da uloži 258 miliona eura kako bi parcelu koja pripada vojsci u Crnoj Gori pretvorila u turistički objekat, komentarisao je ovih dana novinar uglednog londonskog ekonomskog dnevnika Fajnenšel tajms (FT).

SOCAR će biti zakupac lokaliteta kasarne Orjenski bataljon u Kumboru, na period od 90 godina, pošto je Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte prihvatio izvještaj Tenderske komisije za turizam o rezultatima pregovora sa predstavnicima ove kompanije.

Prihvaćen je i nacrt ugovora, a prema usvojenim predlozima zakupnina se sastoji od fiksnog dijela u iznosu od jednog eura po metru kvadratnom, što će biti plaćeno unaprijed za period od 45 godina, i varijabilne zakupnine od pet odsto dobiti koju zakupac ostvari iz poslovanja.

Zakupac se obavezuje da investira najmanje 52 miliona eura tokom prve četiri godine, odnosno 258 miliona tokom prvih osam godina zakupa. Treba da obezbijedi i garanciju u iznosu od 3,6 miliona eura za realizaciju ugovorene investicije, a u slučaju raskida ugovora država ima pravo da zadrži iznos unaprijed plaćene zakupnine. Tek nakon realizacije prvog dijela investicije zakupac može ustupiti ugovor trećem licu, ali opet nekome ko je u stanju da poštuje sve finansijske obaveze iz ugovora.

Konačni investicioni plan za razvoj ovog odmarališta visoke kategorije na površini od 242.000 kvadratnih metara biće donijet nakon usvajanja državne studije lokacije.

U članku na blogu internet izdanja FT je izražena sumnja da li će SOCAR ispuniti ovaj ugovor ,,koji je postao pravni izazov”. Ukazano je i na finansijsku stranu sporazuma, s obzirom na ,,nedostatak iskustva u međunarodnom turizmu” azerbejdžanske kompanije.

I dalje se radi na konačnom sporazumu o iznajmljivanju i investicionom planu, ,,pa su detalji nedovoljno poznati,” navedeno je na blogu. Pravni savjetnik SOCAR-a Mamad Nazaralijev je izjavio za FT da kompanija razmatra nekoliko varijanti, a da će vremenski okvir tek biti određen.

SOCAR ima pismo o namjerama od španskog lanca hotela Melia, i u svojoj ponudi je naveo da planira da sarađuje sa firmom Vizzion Architects, koja ima iskustva u razvitku objekata visoke klase. To daje ideju kakva će biti vrsta projekta.

FT ocjenjuje: „To što je ova kompanija izabrala strateški važno mjesto na obali mora u ovom regionu, u kome takođe planira da profitira i od razvoja naftovoda – uključujući Transjadranski naftovod (TAP), sa kojim Crna Gora sve više sarađuje – moglo bi da izazove buru na Balkanu”.

List navodi da Petar Ivanović, izvršni direktor Crnogorske agencije za promociju stranih ulaganja, tvrdi kako u ovom planu turizam i nafta nisu povezani. On kaže da zemljište ostaje u vlasništvu vlade, a da je na tenderu naglašeno da ta oblast mora biti razvijena kao ljetovalište, i da su već dati i parametri izgradnje.

FT je primijetio kako je trenutno djelovanje SOCAR-a u oblasti turizma ograničeno na nekoliko kompleksa u Azerbejdžanu koji su prije svega namijenjeni radnicima u naftnoj industriji i njihovim porodicama. SOCAR-u će biti potrebna pomoć stručnih partnera koje planira da iznajmi, ukoliko želi da stvori rivala dostojnog Porto Montenegru, primijećeno je u članku na blogu Bijondbriks (beyondbrics) FT.

Dobijanjem tendera SOCAR se suočava sa osporavanjem koji je pred crnogorskim vrhovnim sudom pokrenuo gubitnik na tenderu, NCH Capital, investicion fond sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama sa znatnim interesima na Balkanu. NCH je ponudio više novca od SOCAR-a, dva eura po m2 za zakup, plus 5.1 procenat profita.

NCH je zvanično uložio žalbu zbog azerbejdžanske ponude, koju je odbio Savjet za privatizaciju sa obrazloženjem da je podnijeta suviše kasno. To NCH ne prihvata.

Predstavnik NCH je kazao za FT da se njihov zahtjev zasniva na dvije tačke: ponuda SOCAR-a je trebalo da bude odbijena iz tehničkih razloga; i ponuda NCH bila je superiornija sa stanovišta bodovanja, kako kvantitativno tako i kvalitativno.

U NCH tvrde da su pojedini crnogorski visoki državni zvaničnici dali lažne informacije u vezi ograničenja izgradnje u Kumboru, što je direktno uticalo na sistem ocjenjivanja.

No, po FT, crnogorski zvaničnici odlučno brane proces nadmetanja. Ivanović je kazao za blog da je proces bio transparentan i da je odluku odobrilo nekoliko crnogorskih institucija uključujući Parlament. ,,S obzirom na težinu političke podrške, ne izgleda vjerovatno da će pravni postupak NCH biti uspješan,” zaključeno je na blogu u FT.

Saradnja Azerbejdžana i Crne Gore počela je 2011. godine. U ljeto te godine u Podgorici su se premijer Igor Lukšić, ministar ekonomije Vladimir Kavarić i šef diplomatije Milan Roćen odvojeno sreli sa Šahinom Mustafajevim, ministrom za ekonomski razvoj Azerbejdžana, države na Kavkazu koja očigledno pojačava svoje prisustvo na zpadnom Balkanu. Uslijedile su posjete predsjednika Filipa Vujanovića i predsjednika vladajuće Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića.

Javnost o Đukanovićevoj posjeti Azerbejdžanu, gdje je bio gost predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva nije blagovremeno obaviještena, pa je okarakterisana tajanstvenom. Dimenziju skandala je dobila i zbog činjenice da je partijskog šefa pratio tada prvi čovjek crnogorske diplomatije Roćen, navodno, kao član predsjedništva DPS.

Tvrdnja da se radi o regularnoj partijskoj aktivnosti teško je održiva. O tome je svjedočilo i saopštenje DPS –a u kome je rečeno da se ,,odmah po dolasku predsjednik Đukanović sreo sa predsjednikom Ilhamom Alijevim sa kojim je imao otvoren i prijateljski razgovor o mogućnostima jačanja saradnje između dvije države.”

U istom saopštenju je rečeno i da je ,,predsjednik Đukanović imao odvojene susrete sa premijerom Arturom Rasizadeom, ministrom inostranih poslova Elmarom Mamadjarovim i ministrom ekonomskog razvoja Šahinom Mustafajevim, te da je razgovarano o konkretnim pitanjima jačanja ekonomske saradnje u oblastima turizma, transporta i oblasti energetike”.

Pošto se iz saopštenja DPS vidi da tema susreta nije bila nikakva međupartijska već međudržavna saradnja, proizlazi da nije sporno prisustvo ministra spoljnih poslova Roćena, već kapacitet Mila Đukanovića da bez državne funkcije u inostranstvu zastupa interese Crne Gore i to kao vođa delegacije u kojoj mu je podređen prvi čovjek Ministarstva inostranih poslova.

Od tada je ekonomska saradnja između Crne Gore i Azerbejdžana pojačana.

Izdavanje bivše kasarne u Kumboru SOCAR-u, nije prošlo bez reagovanja opozcije. Zarija Pejović iz Pokreta za promjene (PzP) ocijenio je da, po pravilu, u Crnu Goru dolaze kompanije sa sumnjivim kapitalom i samim tim sumnjivom logikom poslovanja, što znači da nema renomiranih zapadnih kompanija, niti kompanija iz SAD. ,,Kada sam ja razgovarao sa uticajnim ljudima sa Zapada da njihov kapital uđe u Crnu Goru, uvijek bi kazali da oni kao političari ne preporučuju svojim preduzetnicima da posluju ovdje. Meni se čini da je domaća vlast, vrh režima, prije svega gospoda Roćen i Đukanović, našla prostora da ostvare svoje lične finansijske interese kroz dil sa Azerbejdžanom”, ocijenio je Pejović

Privredna saradnja između Vlada u Podgorici i Bakuu, otvorila je mnoštvo pitanja. Podsjećamo, u parlamentu se o tome raspravljalo sredinom juna povodom ratifikacija sporazuma o ekonomskoj saradnji i o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja između dvije zemlje. Izražene su brojne sumnje i stahovi zbog partnera, posebno ruskih, koje pronalazi vlast, a koji su prouzrokovali neuporedivo više problema nego koristi za državu i ekonomiju.

S obzirom da se radi o opštini Herceg Novi gdje skoro nijedna privatizacija turističkih potencijala nije uspjela, postoji još veća sumnja u posao sa Azerbejdžanom.

Nebojša Medojević je podsjetio da Vlada Crne Gore bježi od investitora iz zapadnih zemalja. ,,Azerbejdžan nije demokratska država i to valjda svi znamo, a firma SOKAR je na samom dnu. Po metodologiji Transparensi internešnala više podstiče korupciju nego što primjenjuje politiku nulte tolerancije.”

Medojević upozorava: „Dok je Deripaska u Crnoj Gori, dok su takvi investitori u Crnoj Gori euro njemačkih investicija ovdje neće doći, a sada ni američke jer ste odbili američki fond”.

Po mjeri vođe

Prema zapadnim medijima, režim u Azerbejdžanu je represivan, posebno prema novinarima, koji su česta meta prijetnji i maltretiranja. Ukoliko se zbog toga obrate državnom tužilaštvu, ono ne preduzima ništa. Kritičko izvještavanje o vlasti nije poželjno.

U azerbejdžanskim zatvorima se nalaze desetine političkih zatvorenika. Vlada ne dozvoljava okupljanja ni proteste. Posljednja manifestacija opozicije koja je bila odobrena održana je u aprilu 2011. i tada je uhapšeno 16 njenih učesnika.

Zvaničnici zapadnih zemalja se, međutim, uzdržavaju od kritičkih riječi. Kako je nedavno pisalo na internet stranici njemačke medijske kuće Dojče vele, to je tipično za politiku zapadnih zemalja koje sa Azerbejdžanom uglavnom održavaju dobre ekonomske odnose. „I azerbejdžanskoj vlasti i zapadnim vladama su poslovi važniji od demokratizacije i tema kao što su ljudska prava i demokratija”, citirana je politikološkinja Lejla Alijeva. Baku je dobar trgovinski partner prije svega zbog velikih rezervi nafte.

Organizacija Reporteri bez granica navodi podatak da je režim predsjednika Alijeva još 2009. zabranio distribuciju programa BBC i Radija Slobodna Europa. Mediji u Azerbejdžanu su najvećim dijelom u rukama državnih cenzora. ,,Protiv diktature izvješćuje svega nekoliko slobodnih novinara i blogera”, kazali su u toj organizaciji. Tvrdi se da se po slobodama medija Azarbajdžan nalazi iza Afganistana ili Iraka.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo