Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pravosuđe saučesnik zločina

Objavljeno prije

na

Devedesetih godina na teritoriji Crne Gore počinjena su četiri velika ratna zločina: deportovanje BiH izbjeglica, logor Morinj, etničko čišćenje Bukovice i ubistva Albanaca civila u Kaluđerskom lazu. Do danas najodgovorniji za te zločine nisu ni sjeli na optuženičku klupu. Sudi se pukim izvršiocima, ali tako da se svaki sudski postupak pretvara u farsu s ciljem da se zločini relativizuju i amnestiraju nalogodavci. Oni su tada bili u crnogorskom državnom vrhu, a mnogi od njih i danas su. Sudeći po rezultatima sudskih procesa može se zaključiti da su sudovi više prikrivali ratne zločine nego što su ih rasvjetljavali. Tako je crnogorsko društvo i dalje talac onih koji su u njegovo ime počinili strašne zločine.

,,Crna Gora dvije decenije nije smogla ljudskosti da se suoči sa svojom ratnom prošlošću. Takozvani procesi koji su vođeni sve su osim sveobuhvatni procesi koji polaze od onih koji su na vrhu komandne odgovornosti. To je očekivano, jer oni koji su inspirisali, kreirali i realizovali zločin, po prirodi stvari, žele ovakav ishod”, kaže za Monitor Boris Raonić, predsjednik Građanske alijanse.

Nevjerovatno je, prema njegovom mišljenju, da pored toliko živih svjedoka, dokumenata i grobova, proces skrivanja tragova bude toliko uspješan. ,,Toliko je to majstorski urađeno da se oni koji pamte šta se radilo devedestih prosto pitaju da li smo promijenili prostor ili ušli u drugu vremensku dimenziju”.

Za Raonića je vrhunac apsurda to da proces zaborava i falsifikovanja prošlosti zajedno sa zločincima sprovode i žrtve i međunarodna zajednica zarad kratkoročnih političkih interesa. ,,Tužno je da se zločina sjete samo nekoliko pojedinaca i sunarodnici žrtava, s tim što ovi drugi često i trguju sa zaboravom zarad sitnih beneficija. Koliko je to opasno možemo vidjeti na primjeru Bukovice gdje se zločin ponavlja tri puta u jednom vijeku, jer nijednom nije bilo procesa suočavanja sa prošlošću”, kaže Raonić.

Za zločin u Bukovici bila su okrivljena sedmorica bivših pripadnika Vojske Jugoslavije i MUP-a Crne Gore. Optužbe ih je oslobodio Apelacioni sud, čime je ovaj slučaj pravosnažno okončan.

Optužnica ih je teretila da su u vrijeme rata, kršeći pravila međunarodnog prava, nehumano postupali prema civilnom stanovništvu u Bukovici tako da je moralo da se iseli više od stotinu bošnjačkih porodica, a šestorica mještana su ubijeni. U Bukovici je u aprilu 1992. godine živjelo 118 porodica sa 331 članom, a danas svega pet sa sedam članova! Sudski proces je počeo 18 godina kasnije i u vrijeme kada većina svjedoka više nije bila živa. Istraga je usmjerena samo na sedmoricu izvršilaca, a zaobišla organizatore i nalogodavce. Nije bez razloga rečeno: Bukovica – masovna grobnica istine.

,,Svi ratni zločini počinjeni u Crnoj Gori su kao spojeni sudovi, pa se zato i drže u ovakvom stanju – ako bi se za jedan osudili glavni krivci, onda bi se to moralo uraditi i za druge. Zato ne očekujem da će se to desiti, jer ovo društvo nije spremno da se suoči sa prošlošću. Kako je u toku veliko peglanje istorije ne bi me čudilo da se žrtve proglase za krivce, a krivci za žrtve, kaže za Monitor Jakub Durgut, predsjednik udruženja građana Bukovice, kod Pljevalja.

Za najsramniji ratni zločin – deportovanje BiH izbjeglica niko nije pravosnažno osuđen. Osuđujuću presudu optuženim tadašnjim policijskim službenicima ukinuo je Apelacioni sud i novo suđenje zakazano je za početak septembra. Da li je suđenje tek slučajno tempirano uoči izbora kako bi vlast uknjižila koji politički poen?

Na što je sve vlast spremna kako bi se najodogovorniji spasili kazne za ovaj zločin, svjedoči i ovaj apsurd. Tužilaštvo krivicu za deportacije hoće da svali na Slobodana Pejovića, čovjeka koji se prvi usudio da javno svjedoči o tom zločinu. Tužilaštvo i dio crnogorskih medija uz logistiku iz BiH svim silama pokušavaju da ga diskredituju kako bi se sudski proces obesmislio i zaštitili tadašnji čelnici vlasti, nalogodavci deportacija – Momir Bulatović i Milo Đukanović. Tako je ova tragedija pretvorena u još veću tragediju. Pokazalo se da su optužnice neprecizne i taman takve da se proces odgađa u nedogled.

Sličan je i slučaj Kaluđerski laz. Za ubistvo 20 albanskih civila, koji su pobjegli u Crnu Gori sa Kosova tokom NATO bombardovanja, sudilo se sedmorici bivših pripadnika Vojske Jugoslavije. Oslobođeni su nakon tri godine pritvora.

Konačan sudski epilog jedino je imao ratni zločin logor Morinj. Viši sud u Podgorici osudio je četvoricu pripadnika bivše JNA na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina nad hrvatskim zarobljenicima u tom logoru. Suđenje je trajalo više od pet godina. Opet su glavni u komandnom lancu izbjegli kaznu.

Za ovakav tok istraga i sudskih procesa zaslužni su, osim ,,Gospodara iz sjenke”, svako na svoj način: Vladimir Šušović, državni tužilac iz devedesetih, Filip Vujanović, ministar pravde iz tog vremena, zatim prvo kao vrhovna državna tužiteljka pa predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić, specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović, tužiteljica Lidija Vukčević, sudija Milenka Žižić…

Ratni zločini deportacije Morinj i Bukovica desili su se tokom Šušovićevog mandata, ali njegovo tužilaštvo nije nijedan procesuiralo.

Kao vrhovni državni tužilac Vesna Medenica pokrenula je istragu o deportacijama tek 2005. godine. Zahtjev za istragu bio je tako ozbiljno pripremljen da je za svjedoke predloženo 15 pokojnika. Tužilaštvu nije palo na pamet da se pozabavi komandnom odgovornošću tadašnjeg premijera i predsjednika države, koji su po službenoj dužnosti morali znati za sva hapšenja, pa i za hapšenja izbjeglica.

Sutkinja Milenke Žižić, koja je oslobodila pripadnike MUP-a optužene za deportacije, zapamćena je i po tome što je kao sutkinja u slučaju Morinj odbacila 147 izjava svjedoka.

Lidija Vukčević, tužiteljka u slučaju deportacija, prekvalifikovala je optužnicu tvrdnjom da oružani sukob u BiH nije bio međunarodni, iako je Momir Bulatović priložio u jesen 2010. pisane dokaze o učešću Crne Gore u ratu u BiH. Uz to, umanjila je broj žrtava sa 79 (neki izvori pominju 86) na 34, nije našla za shodno da za svjedoke pozove Mila Đukanovića, Svetozara Marovića i Vladimira Šušovića.

Ovi zločini, kaže Azra Jasavić, predstavljaju izraz politike koja je Crnoj Gori donijela stradanje, čije posljedice osjećamo i danas.

„ Zato država mora pravosnažnim sudskim odlukama da stavi tačku na ove procese. Ovi predmeti najeksplicitnije dokazuju da nezavisnog i nepristrasnog pravosuđa država Crna Gora nema, te da nema političke volje za promjene u tom smislu.”

Prema njenom mišljenju bez političkih promjena, neće biti nezavisnosti i nepristrasnosti pravosuđa.

Šta će donijeti jesen?

Presude – najbolji spomenik

Početkom maja ove godine profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik PZP-a Koča Pavlović podnijeli su Vrhovnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv predsjednika DPS-a Mila Đukanovića i Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić, zbog ratnog zločina deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu. Oni optužuju Đukanovića da opstrukcijom cjelokupnog državnog aparata nastoji da izbjegne sopstvenu odgovornost za taj zločin.

Đukanović pokušava da opere biografiju, postane neprevaziđeni mirotvorac, a da neslavnu crnogorsku prošlost i sadašnjost prikaže u bajkovitom izdanju. A sve one koji mu se u tome ne priklone, svako malo izvrijeđa i proglasi za neprijatelja države, kao što je to učinio ovih dana u intervjuu beogradskom Vremenu.

Naglašavajući da je ratnim crnogorskim generacijama potrebna katarza, a našoj djeci istina, Koča Pavlović za Monitor kaže: ,,Potrebno je i da crnogorska ratna elita bude razvlašćena i da odgovara, kako za saučestvovanje u jednima tako i za organizovanje i provođenje drugih ratnih zločina”.

On je uvjeren da će presude Đukanoviću, Momiru Bulatoviću, Vladu Šušoviću, Ranki Čarapić i drugima biti najbolji memorijalni spomenik žrtvama ratnih zločina.

,,Tek nakon identifikovanja i osude krivaca i imenovanja odgovornih, grobovi žrtava postaće spomenici koji će dolazećim generacijama nositi snažne poruke sa uvijek istim ciljem – da se ne ponovi! A bez osude zločinaca, grobovi žrtava su samo mezarja, koja dolazećim generacijama sugerišu da se na ovim prostorima zločini ponavljaju”, kaže Pavlović.

Srebrenica – simbol zla

U Podgorici je 11. jula obilježen evropski Dan sjećanja na žrtve Srebrenice i odata im pošta uz poruku ,,Da se ne ponovi”.

,,Srebrenica je simbol zla koje bratski južnoslovenski narodi jedni drugima mogu nanijeti i nikad je ne treba zaboraviti”, poručio je predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić sa skupa održanog u organizaciji Foruma Bošnjaka u srijedu.

Koča Pavlović, poslanik Pokreta za promjene, za Monitor ovako podsjeća na srebrenički zločin:

– Teško je zaboraviti taj večernji Dnevnik TVCG iz jula ‘95, i onaj pobjednički izvještaj o ‘oslobađanju Srebrenice’. Teško je zaboraviti neskriveni ponos ratnog reportera što su Mladićevi tenkovi zauzeli Srebrnicu baš zahvaljujući gorivu koje im je doturila crnogorska vlast!

Taj bi se Dnevnik morao stalno prikazivati našoj djeci. I mnoge druge dnevnike TVCG trebalo bi svakodnevno reemitovati, a Pobjedine Ratove za mir kopirati i besplatno dijeliti uz dnevne novine. To je ono što treba, nama i našoj djeci: suočavanje sa našim udjelom u zločinu, sa našom podrškom Ratku Mladiću, sa neizmjernim sljepilom i sa mržnjom koju je većinska Crna Gora tada osjećala prema Bošnjacima, Hrvatima, Njemcima…

Azra Jasavić, član Predsjedništva Pozitivne Crne Gore, kaže za Monitor: „Kreatori pogubne epizode naše skorije istorije, personifikovani u crnogorskom rukovodstvu iz 90-ih koje je izašlo iz Miloševićevog šinjela, vodeći rat za mir stvorili su duhovnu i političku klimu za genocid u Srebrenici. Isti akteri učestvovali su odobravanjem ili nečinjenjem u ratnim zločinima deportacije bosanskih državljana, Bukovica, Morinj, Kaluđerski Laz.”

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo