Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Za siguran glas

Objavljeno prije

na

S prvim danom avgusta građanima Crne Gore stiže ponovno poskupljenje struje. Iako mnogi još nisu zakrpili rupe u kućnim budžetima nastale visokim računima tokom sezone grijanja – već moraju da razmišljaju kako da plate ceh nastao zbog visokih temperatura i korišćenja rashladnih uređaja. No, problemi građana ne muče i Vladu Crne Gore. Njihovi prioriteti i brige su na drugoj strani. Vlada više brige i saosjećanja pokazuje prema pojedinim stranim investitorima, kakvi god da bili, i koliko god na teret poreskih obveznika u Crnoj Gori preživljavali.

Tako je Regulatorna agencija za energetiku odobrila poskupljenje struje od pet posto Elektroprivredi Crne Gore. Pa sada još jedan udar na standard građana Vlada pokušava da „ublaži” raznim utješnim objašnjenjima. Te kako ne smije da se miješa u posao i skrnavi nezavisnost RAE, te kako će redovne platiše imati 10 posto popusta, te kako stižu nove subvencije…

Da će nam skuplja struja donijeti novi kvalitet života obznanio je i lično premijer Igor Lukšić: ,,Generalno će uticati podsticajno na razvoj energetskog sektora i na kvalitetniju uslugu koja se u budućem periodu može očekivati”.

No, mnoštvo je tu problema i neraščišćenih računa. Sve ide na teret građana, tj. poreskih obveznika, koji će i ovoga puta platiti subvencije koje Vlada samo proširuje.

„Na spisku za subvencije je bilo 13,7 hiljada građana, a on je sada proširen na 27.000”, rekao je ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović.

Tako Vlada, vrlo smišljeno, povećava broj građana kojima nameće svijest o direktnoj zavisnosti od vlasti, što se posebno pokazalo kao djelotvorno u doba zahuktavanja predizborne kampanje. Lijep je to prilog kampanji DPS-a ,,siguran glas”. Umjesto da obezbijedi održivi razvoj, otvaranje novih radnih mjesta, redovnu ispatu plata – dovodi ionako osiromašene građane u zavisan položaj od toga koliku će ko suvenciju dobiti.

No, sve je to sića. Najveći korisnici subevncija, direktno iz džepova građana, su iz redova ,,investotora”. Vlasnici Kombinata aluminijuma Podgorica i Prve banke Crne Gore Aca Đukanovića – među onima su koji troše najviše subvencija. Tako da tu ispadaju građani investitori, a vlasnici ove dvije firme i povezani sa njima – tek ugrožena grupacija kojoj se pošto-poto obezbjeđuje opstanak i priskače svojski na mobu kad god je to potrebno.

Struja je u čitavoj toj priči glavna spona, a djelimični vlasnik EPCG i još jedan iz plejade zaštićenih investotora A2A – vrlo bitan akter. Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora upozoravaju da je država u poslu sa A2A zanemarila socijani aspekt jer, logično je, partnerstvo znači obostrano davanje a ne samo uzimanje. No, ovdje su dvije strane o čijem se interesu zabavila cijela Crna Gora – privatne firme.

,,Osnovni razlog dovođenja A2A bile su investicije, ali se pare i dan danas drže u Prvoj banci, jer treba da joj sačuvaju likvidnost. Pa je EPCG, u međuvremenu, sav svoj novac koji drži u Prvoj prebacila da joj stoji tamo uz najnižu kamatu – od jedan do dva odsto, dok istovremeno uzima skupe kredite, kao što je onaj od ERBD za brojila, a razliku koju strani investitor tu gubi prelama se preko računa za struju koju plaćaju građani”, objašnjava Ines Mrdović iz MANS-a.

Ona navodi i da EPCG, i pored obaveze da to učini, ništa nije uložila u modernizaciju mreže i nove investicije, pa još plaćamo ogromne tehničke gubitke, što se sve odražava kroz veće račune koji stižu građanima svakog mjeseca.

Mrdović upozorava da je puno detalja u relacijama između Vlade, regulatora i strateškog partnera, koji su se vrlo brzo nakon sklapanja posla ispostavili kao opterećujući za – građane.

„Iz prepiske koja je vođena između njih se jasno vidi da su Italijani kada se sklapao posao oko kabla – tražili garancije da im se omogući određeni prihod, a vladini predstavnici se saglašavali, pa onda pritiskali RAE, koja je na početku zatezala, ali su, na kraju, sve odobrili”, objašnjava Mrdović.

Zapravo, italijanska Terna je tražila povrat na investicije 6,8 odsto do 2012. i podsticajni povrat od tri odsto za period od 12 godina za sve projekte koji će biti građeni u vezi kabla. RAE nije prihvatila tih tri odsto podsticaja, ali su na kraju na drugi način odradili cijeli posao.

„U novim metodologijama – koje su na snazi od ove godine i udariće nas po džepu od 1. avgusta – uveli su potpuno samoinicijativno novu stavku za obračun na investirana sredstva – tako da mi faktički uz stopu povrata kapitala dodatno plaćamo investicije. Zbog ovoga smo mi tražili obaranje tih metodologija pred Ustavnim sudom, jer su suprotne i zakonu o energetici i zakonu o zaštiti potrošača po kojima RAE nema pravo da nam nameće nove stavke”, kaže Mrdović.

Suština priče je u tome što stiže ceh naplate dovođenja italijanskih partnera i ovo je tek uvod u nova poskupljenja struje, od kojih će kajmak kupiti „strateški” partneri, dok građani ni dalje neće biti zaštićeni. U MANS-u tvrde da je jedini izlaz u tome da plaćamo ono što smo zaista potrošili, a ne razne ugradnje. Naši stvarni računi za ono što potrošimo bili bi, kažu, znatno manji od onih koje sada plaćamo.

Za to vrijeme – za šest godina privatizovanom Kombinatu aluminijuma i Rudnicima boksita, kojim je upravljala kompanija ruskog tajkuna Olega Deripaske, državna podrška i pomoć iznosila je čak 312.749.334 eura.

Od privatizacije KAP-a najveću štetu su pretrpjeli poreski obveznici. Državna pomoć i podrška se odnosila na otpis potraživanja, davanje subvencija, polaganje garancija za kredite i odlaganje obaveza.

Država je preuzela, odnosno potrošila ukupno 159.617.582 eura na ime otpisa potraživanja i subvencija od čega se 157,8 miliona odnosi na KAP, a 1,8 miliona eura na neplaćene poreze i doprinose Rudnika boksita.

Na ime potraživanja budžeta i neplaćenih porez na dobit KAP-a za 2006. i 2007, kao i ostalih poreza (i kamata na neplaćeni porez), KAP je ostao dužan 10 miliona eura. Te dvije godine ruski menadžment je lažirao finansijske izvještaje ne prikazajući ostvarenu dobit, ali zbog toga nijesu krivično gonjeni.

Opozicioni poslanici su tražili da se poništi privatizacija KAP-a, ocjenjujući da nije dovoljno zaštićen državni interes. Ispostavilo se da ruska En plus grupa, nasljednica Rusala, odnosno sadašnji CEAC, nisu dovoljno ulagali u kompaniju i zaštitu životne sredine. No, sedam godina nakon privatizacije, došlo je do toga da Vlada ne može da raskine saradnju sa CEAC-om, iako je Skupština zadužila da to uradi, nakon što su se desetine miliona eura dugovanja prelile na poreske obveznike.

Teško je raskinuti ugovor čije je potpisivanje zaliveno viskijem u Grandu i stiskom pesnica bivšeg premijera Mila Đukanovića i tajkuna Olega Deripaske.

Uz nekoliko boca viskija otišle su najvrednije crnogorske firme. I to je sve bilo malo, pa su još, iako prodate, pale na teret poreskih obveznika. Ni najraskošnija mašta nije mogla da osmisli ovakav razvoj događaja koji je, za samo nekoliko godina, doveo do toga da osiromašeni građani izdržavaju strane i domaće tajkune.

U Africi znaju da se odupru tajkunskim poslovima, pa je Nigerija ovih dana poništila odluku o prodaji aluminijumskog postrojenja Olegu Deripaski zbog nelegalne privatizacije. Naša vlast nema takvih ambicija. Što se viskijem zalije – zakon ne rastavi.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo