Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Za siguran glas

Objavljeno prije

na

S prvim danom avgusta građanima Crne Gore stiže ponovno poskupljenje struje. Iako mnogi još nisu zakrpili rupe u kućnim budžetima nastale visokim računima tokom sezone grijanja – već moraju da razmišljaju kako da plate ceh nastao zbog visokih temperatura i korišćenja rashladnih uređaja. No, problemi građana ne muče i Vladu Crne Gore. Njihovi prioriteti i brige su na drugoj strani. Vlada više brige i saosjećanja pokazuje prema pojedinim stranim investitorima, kakvi god da bili, i koliko god na teret poreskih obveznika u Crnoj Gori preživljavali.

Tako je Regulatorna agencija za energetiku odobrila poskupljenje struje od pet posto Elektroprivredi Crne Gore. Pa sada još jedan udar na standard građana Vlada pokušava da „ublaži” raznim utješnim objašnjenjima. Te kako ne smije da se miješa u posao i skrnavi nezavisnost RAE, te kako će redovne platiše imati 10 posto popusta, te kako stižu nove subvencije…

Da će nam skuplja struja donijeti novi kvalitet života obznanio je i lično premijer Igor Lukšić: ,,Generalno će uticati podsticajno na razvoj energetskog sektora i na kvalitetniju uslugu koja se u budućem periodu može očekivati”.

No, mnoštvo je tu problema i neraščišćenih računa. Sve ide na teret građana, tj. poreskih obveznika, koji će i ovoga puta platiti subvencije koje Vlada samo proširuje.

„Na spisku za subvencije je bilo 13,7 hiljada građana, a on je sada proširen na 27.000”, rekao je ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović.

Tako Vlada, vrlo smišljeno, povećava broj građana kojima nameće svijest o direktnoj zavisnosti od vlasti, što se posebno pokazalo kao djelotvorno u doba zahuktavanja predizborne kampanje. Lijep je to prilog kampanji DPS-a ,,siguran glas”. Umjesto da obezbijedi održivi razvoj, otvaranje novih radnih mjesta, redovnu ispatu plata – dovodi ionako osiromašene građane u zavisan položaj od toga koliku će ko suvenciju dobiti.

No, sve je to sića. Najveći korisnici subevncija, direktno iz džepova građana, su iz redova ,,investotora”. Vlasnici Kombinata aluminijuma Podgorica i Prve banke Crne Gore Aca Đukanovića – među onima su koji troše najviše subvencija. Tako da tu ispadaju građani investitori, a vlasnici ove dvije firme i povezani sa njima – tek ugrožena grupacija kojoj se pošto-poto obezbjeđuje opstanak i priskače svojski na mobu kad god je to potrebno.

Struja je u čitavoj toj priči glavna spona, a djelimični vlasnik EPCG i još jedan iz plejade zaštićenih investotora A2A – vrlo bitan akter. Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora upozoravaju da je država u poslu sa A2A zanemarila socijani aspekt jer, logično je, partnerstvo znači obostrano davanje a ne samo uzimanje. No, ovdje su dvije strane o čijem se interesu zabavila cijela Crna Gora – privatne firme.

,,Osnovni razlog dovođenja A2A bile su investicije, ali se pare i dan danas drže u Prvoj banci, jer treba da joj sačuvaju likvidnost. Pa je EPCG, u međuvremenu, sav svoj novac koji drži u Prvoj prebacila da joj stoji tamo uz najnižu kamatu – od jedan do dva odsto, dok istovremeno uzima skupe kredite, kao što je onaj od ERBD za brojila, a razliku koju strani investitor tu gubi prelama se preko računa za struju koju plaćaju građani”, objašnjava Ines Mrdović iz MANS-a.

Ona navodi i da EPCG, i pored obaveze da to učini, ništa nije uložila u modernizaciju mreže i nove investicije, pa još plaćamo ogromne tehničke gubitke, što se sve odražava kroz veće račune koji stižu građanima svakog mjeseca.

Mrdović upozorava da je puno detalja u relacijama između Vlade, regulatora i strateškog partnera, koji su se vrlo brzo nakon sklapanja posla ispostavili kao opterećujući za – građane.

„Iz prepiske koja je vođena između njih se jasno vidi da su Italijani kada se sklapao posao oko kabla – tražili garancije da im se omogući određeni prihod, a vladini predstavnici se saglašavali, pa onda pritiskali RAE, koja je na početku zatezala, ali su, na kraju, sve odobrili”, objašnjava Mrdović.

Zapravo, italijanska Terna je tražila povrat na investicije 6,8 odsto do 2012. i podsticajni povrat od tri odsto za period od 12 godina za sve projekte koji će biti građeni u vezi kabla. RAE nije prihvatila tih tri odsto podsticaja, ali su na kraju na drugi način odradili cijeli posao.

„U novim metodologijama – koje su na snazi od ove godine i udariće nas po džepu od 1. avgusta – uveli su potpuno samoinicijativno novu stavku za obračun na investirana sredstva – tako da mi faktički uz stopu povrata kapitala dodatno plaćamo investicije. Zbog ovoga smo mi tražili obaranje tih metodologija pred Ustavnim sudom, jer su suprotne i zakonu o energetici i zakonu o zaštiti potrošača po kojima RAE nema pravo da nam nameće nove stavke”, kaže Mrdović.

Suština priče je u tome što stiže ceh naplate dovođenja italijanskih partnera i ovo je tek uvod u nova poskupljenja struje, od kojih će kajmak kupiti „strateški” partneri, dok građani ni dalje neće biti zaštićeni. U MANS-u tvrde da je jedini izlaz u tome da plaćamo ono što smo zaista potrošili, a ne razne ugradnje. Naši stvarni računi za ono što potrošimo bili bi, kažu, znatno manji od onih koje sada plaćamo.

Za to vrijeme – za šest godina privatizovanom Kombinatu aluminijuma i Rudnicima boksita, kojim je upravljala kompanija ruskog tajkuna Olega Deripaske, državna podrška i pomoć iznosila je čak 312.749.334 eura.

Od privatizacije KAP-a najveću štetu su pretrpjeli poreski obveznici. Državna pomoć i podrška se odnosila na otpis potraživanja, davanje subvencija, polaganje garancija za kredite i odlaganje obaveza.

Država je preuzela, odnosno potrošila ukupno 159.617.582 eura na ime otpisa potraživanja i subvencija od čega se 157,8 miliona odnosi na KAP, a 1,8 miliona eura na neplaćene poreze i doprinose Rudnika boksita.

Na ime potraživanja budžeta i neplaćenih porez na dobit KAP-a za 2006. i 2007, kao i ostalih poreza (i kamata na neplaćeni porez), KAP je ostao dužan 10 miliona eura. Te dvije godine ruski menadžment je lažirao finansijske izvještaje ne prikazajući ostvarenu dobit, ali zbog toga nijesu krivično gonjeni.

Opozicioni poslanici su tražili da se poništi privatizacija KAP-a, ocjenjujući da nije dovoljno zaštićen državni interes. Ispostavilo se da ruska En plus grupa, nasljednica Rusala, odnosno sadašnji CEAC, nisu dovoljno ulagali u kompaniju i zaštitu životne sredine. No, sedam godina nakon privatizacije, došlo je do toga da Vlada ne može da raskine saradnju sa CEAC-om, iako je Skupština zadužila da to uradi, nakon što su se desetine miliona eura dugovanja prelile na poreske obveznike.

Teško je raskinuti ugovor čije je potpisivanje zaliveno viskijem u Grandu i stiskom pesnica bivšeg premijera Mila Đukanovića i tajkuna Olega Deripaske.

Uz nekoliko boca viskija otišle su najvrednije crnogorske firme. I to je sve bilo malo, pa su još, iako prodate, pale na teret poreskih obveznika. Ni najraskošnija mašta nije mogla da osmisli ovakav razvoj događaja koji je, za samo nekoliko godina, doveo do toga da osiromašeni građani izdržavaju strane i domaće tajkune.

U Africi znaju da se odupru tajkunskim poslovima, pa je Nigerija ovih dana poništila odluku o prodaji aluminijumskog postrojenja Olegu Deripaski zbog nelegalne privatizacije. Naša vlast nema takvih ambicija. Što se viskijem zalije – zakon ne rastavi.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo