Povežite se sa nama

MONITORING

Prepakivanje pljačke

Objavljeno prije

na

luksic

Slijedeći politiku bivšeg premijera Mila Đukanovića i štiteći privatne ekonomske interese ovdašnjih moćnika i njihovih ino-partnera, Vlada pokušava javnost ubijediti kako je u njenom interesu da plaća tuđe račune, dijeli državnu imovinu, poklanja prirodne i omogućava tržišne monopole. Ne žaleći truda, Vlada Igora Lukšića je odmakla sa realizacijom plana kojim Crnu Goru želi pretvoriti u privatni posjed nekolicine odbranih. Strategija kojom se u ovom poslu služe naziva se kuvanje žabe: Ukoliko žabu stavite u vrelu vodu, ona će iskočiti napolje. Zato se vodozemac stavlja u mlaku vodu koja se lagano grije, da se žrtva ne bi uznemirila i pobjegla. Poslije izvjesnog vremena, navode verzirani, imaćete skuvanu žabu, a da ona nije ni primijetila promjenu. I ljudi su, svjedoči naš slučaj, podesni za kuvanje na tihoj vatri.

Prošla su tri mjeseca kako je parlament zadužio Vladu Crne Gore da raskine ugovor sa aktuelnim vlanikom KAP-a, imenuje novi menadžment i (tek) potom izabere ekipu stručnjaka koji će uraditi analizu ekonomske održivosti Kombinata. Od tada do danas Vlada je platila skoro 25 miliona KAP-ovog duga Dojče banci, počela pregovore sa mađarskom OTP bankom pokušavajući da odloži prijevremenu naplatu njenih potraživanja i, po svoj prilici, od javnosti sakrila zahtjev ruske VT banke da joj se isplate dugovi koje je garantovala Vlada Crne Gore (oko 60 miliona).

Od raskida ugovora sa CEAC-om za sada nema ništa. Premijer Lukšić obavještava da „taj proces teče”. A Vlada, zapravo, pokušava da nađe način i nastavi aranžman sa CEAC-om, doduše u nešto drugačijoj formi. To ne znači da će novi dil sa kompanijom kojom, zvanično, gazduje ruski tajkun Oleg Deripaska biti bolji od sadašnjeg. Naprotiv.

Kuvajući žabu, vlast nam, predočava činjenicu da će svi dugovi koje je Vlada garantovala KAP-u (135 miliona bez kamata) pasti na teret crnogorskih poreskih obveznika. Država će, uz to, oprostiti svoja potraživanja prema Kombinatu i preuzeti njegove dugove prema domaćim dobavljačima, iako samo Elektroprivredi KAP duguje više od 40 miliona eura. Na drugoj strani, sva navodna potraživanja koja CEAC ima prema svom preduzeću, i koja se po računici Rusa mjere stotinama miliona, biće pretvorena u akcijski kapital.

Iz Vlade sa ponosom objašnjavaju da će država ponovo biti većinski vlasnik Kombinata. Naknadno će nam, možda, obznaniti i koliko to zadovoljstvo košta. Vlada, tako makar tvrde njeni zvaničnici, nema ni elementarne podatke o svrsishodnosti svog angažmana u KAP-u. To znači: ili se vlast našim novcem razbacuje napamet , ili to radi na osnovu nečijih privatnih želja i interesa.

Došao je, uglavnom, momenat kada su vladini spin majstori zaključili da je pravo vrijeme za novo podizanje uloga (temperature). „Ako želimo da zadržimo KAP onda moramo obezbijediti održivu cijenu struje”, otkrio je Igor Lukšić toplu vodu, i već u sljedećoj rečenici počeo predstavljati vladin naum – kako Kombinatu obezbijediti jeftinu struju.

Ni riječi o tome da li mi želimo da zadržimo KAP. Odnosno, ko to želi i zašto. Šta biva ako Kombinat prestane da radi? Ko tada dobija a ko gubi? Tu računicu niko u ovoj zemlji nije vidio. Zato se o Kombinatu aluminijuma duže od 20 godina govori kao o nekom mitskom biću, polubožanstvu, čije se postojanje ne smije dovesti u pitanje, a kome svako malo treba prinijeti žrtvu. Po pravilu veću nego prethodnog puta.

Onda je rimska Korijere dela Sera otkrila šta nam Vlada radi ispod žita. Crnogorska Vlada i njihova A2A, objavili su Italijani, dogovorili su podjelu EPCG na dva preduzeća. U jedno će ući Termoelektrana u Pljevljima i potraživanja koja EPCG ima prema KAP-u. Gazda te firme postaće Vlada Crne Gore. Drugo preduzeće činiće HE Piva i Perućica. Kompanija koja će, prema postojećim kapacitetima, proizvoditi tri četvrtine crnogorske struje biće, vlasnički, podijeljena na ravne časti između Crne Gore i A2A, ali će njom upravljati Italijani. Zašto? To je još jedno od pitanja na koje nema odgovora.

Tek onda je premijer Lukšić u Dnevnim novinama dao tumačenje ekonomske stvarnosti: „Sa EPCG moramo dogovoriti da li je opcija jedinstvenog preduzeća i manje isporuke električne energije KAP-u što implicira nižu proizvodnju ili je opcija izdvajanje Termoelektrane”. Premijer je, zapravo, već odlučio: „U tom drugom slučaju EPCG postaje zeleno preduzeće i bavi se valorizacijom hidropotencijala, a država kao većinski vlasnik ostvaruje značajnu dividendu koju koristi za socijalni program ili za šta se dogovorimo…”. Možda je Igor Lukšić zaboravio, ovu priču smo već slušali. To je bilo ono kada smo se dogovorili da prodamo Telekom kako bi gradili auto put. Čak je i on, valjda prošle godine, pominjao kako tih 100 miliona negdje čuče i čekaju da gradnja krene.

I ovo je slična priča – ne bude li KAP-a, Elektroprivreda će morati da smanji proizvodnju, kaže premijer. On, valjda, misli da niko u Crnoj Gori ne zna da je godišnja potrošnja struje u državi, bez KAP-a, približno jednaka godišnjoj proizvodnji. Ili misli kako se niko u Crnoj Gori neće zapitati – ako će EPCG morati da smanji proizvodnju, zašto njeni vlasnici toliko insistiraju na postavljanju kabla koji bi balkanske proizvođače struje, preko Crne Gore, povezao sa potrošačima u Italiji?

Biće da Lukšić kuva žabu. U suprotnom, preostale su samo dvije mogućnosti. Ili premijer slijepo vjeruje u računice potpredsjednika Vujice Lazovića, oduševljen lakoćom s kojom je isti – tokom privatizacije EPCG – ubjeđivao Crnogorce da je 8 veće od 11; ili predsjednik Vlade nije u prilici da pita za cijenu po kojoj će izvršiti zadatak koji je pred njega postavio glavni gazda.

Analitičari, domaći i strani, predviđaju naredne poteze u trouglu KAP – Vlada – EPCG. Vlada će, kažu, kako bi odobrovoljila Ruse (ili ruse) i postala većinski vlasnik Kombinata, u to preduzeće unijeti Termoelektranu i, moguće je, pljevaljski Rudnik uglja. Onda će početi priču o novim subvencijama, pošto ne postoji način na koji pljevaljska TE može proizvoditi struju po cijeni prihvatljivoj za KAP.

I A2A će zahtijevati adekvatnu kompenzaciju za uloženi trud i podnijete žrtve. Kompanija koju je za dolazak u Crnu Goru preporučila spremnost da svoj novac stavi u službu spašavanja Prve banke i njenih akcionara, sada je u prilici da naplati taj angažman. Da u središtu posla sa A2A ne stoje Milo Đukanović, Silvio Berluskoni i njihovi privatni interesi, ta bi kompanija već davno izgubila pravo da upravlja crnogorskom Elektroprivredom.

O tome govore poslovni rezultatu: Umjesto ugovorom predviđene dobiti od 40 miliona eura, EPCG je na kraju prošle godine ostvarila gubitak od 65 miliona; akcije koje je A2A kupovala po 8,4 eura danas vrijede četiri puta manje; menadžeri A2A bili su, u procesu privatizacije, jedini koji nijesu postavili pitanje budućih odnosa između KAP-a i EPCG – sada se žale što struju koju isporučuju KAP-u uvoze po duplo većoj cijeni i tako EPCG donose gubitak od dva miliona mjesečno… Konačno, vlast nas pokušava ubijediti kako su Italijani, samo sami, odlučili da zbog nagomilanih dugova smanje isporuke struje KAP-u. A iz KAP-a se onda javlja jedan od fabričkih sindikata. Ječe – to bi moglo dovesti do gašenja Kombinata. A zapravo, svi oni skupa u DPSSDP kuhinji kuvaju žabu.

U kuloarima se pominje mogućnost da A2A, uz polovinu akcija i pravo na upravljanje preduzećem koje će gazdovati crnogorskim HE, dobije i ekskluzivno pravo na buduću gradnju hidrocentrala u Crnoj Gori, pod okriljem zajedničke firme. Neki analitičari, uz to, predviđaju da bi najavljena podjela EPCG na dva proizvođača mogla biti iskorišćena da se ovdašnje tržište proglasi demonopolizovanim. U tom bi slučaju A2A dobila mogućnost da zaobiđe Regulatornu agenciju i slobodno formira cijene za struju koja je praktično besplatna (Piva i Perućica su faktički amortizovane, jeftine za održavanje, zahtijevaju minimalan angažman radne snage). To bi „italijanima” moglo donijeti godišnji profit veći od 100 miliona eura. Čemu navodnici?

Internetom već neko vrijeme kruži dobro argumentovana analiza pod radnim nazivom „Milo Đukanović je strateški partner EPCG”. I Nebojša Medojević je na sličnom tragu kada kaže da je Crna Gora postala talac „privatnih korupcionaških dilova” Đukanovića, Deripaske i Berluskonija. ,,Opasna namjera šefa režima da u ovakvim strateškim transakcijama pokuša da prevari sve strane i Deripasku, tj. Rusiju, i Berluskonija, tj. Italiju, i sopstvenu državu, nije mogla drugačije završiti nego ovakvim ponižavajućim i bespomoćnim položajem u kojem se našla Vlada i Skupština, a sa njim i cijela Crna Gora”, ocijenio je Medojević Vijestima pred skupštinsko zasijedanje na kome će se razmatrati Vladin zahtjev da povuče novi paket iznuđenih poteza. Do zaključenja ovog teksta Parlament još nije stigao do te tačke dnevnog reda. Ali, ne brinite, neće tu biti nikakvih iznenađenja.

Ljekari i ekonomisti se slažu da se iz lonca ovog režima više ne možemo izvući bez posljedica, ali one ne moraju biti fatalne. Izbor je naš. „Ako moraš pojesti žabu, najbolje je da to uradiš što prije…” Ovu izjavu, u nekoliko različitih formata, pripisuju Mark Tvenu. Stvar je jasna – ili ćemo mi pojesti žabu ili će nas skuvati kao žabu. Osjećate li da postaje sve toplije?

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo