Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIPREMA ZA MATURSKO VEČE: Visoka cijena instant glamura

Objavljeno prije

na

U zemlji u kojoj je prosječna plata 511 eura, a dobar dio stanovništva živi (preživljava), kako iz Monstata navode, od dva eura dnevno, opremiti maturanta pravi je podvig i finansijski šok za roditelje.

Maturska ekskurzija, osamnaesti rođendan i matursko veče predstavljaju ozbiljnu investiciju koja nerijetko zahtijeva od roditelja da podižu kredit ili se zadužuju na drugi način.

Srednjoškolci, pa i đaci iz osnovnih škola, sa epitetom ,,selfie generacija” koje svoje ličnosti grade po kriterijumima nametnutim na društvenim mrežama, priliku za trku u onlajn prestižu nalaze na maturskoj večeri.

Psihološkinja Jelena Pajović ističe da su mature nekada doživljavane mnogo drugačije. I po njenom mišljenju ozbiljnije.

,,To je bio korak koji je značio da znamo mnogo više i da postajemo mladi ljudi sa velikim željama, planovima i očekivanjima. Prije svega od sebe, a zatim i od života”, kaže ona i dodaje da je u odnosu na to vrijeme, u doživljaju mature, uticaj društvenih mreža i raznih medija, učinio prisutnim faktor prestiža.

Kada je riječ o očiglednom oponašanju estradnih umjetnika, psihološkinja Pajović smatra da su odgovorni i društvo i roditelji.

,,Svakako da na ponašanje i oponašanje utiču i roditelji i društvo”, kaže Pajovićeva i dodaje da, kada napravimo selekciju sadržaja koji dijete čita i gleda već smo jedan korak dalje ka uspješnijem i zdravijem psiho-fizičkom razvoju ličnosti. „Kič i šund je lako objasniti”, ističe ona.

Tanja Stijović, majka maturantkinje i polumaturantkinje, kaže da je jasno koliko je finansijski teško opremiti djecu za maturu ako se o tome razmišlja unaprijed. Za ovu priliku ona je izdvojila jednu svoju cijelu platu koju kao prosvjetni radnik zarađuje.

A kakve su cijene stvari neophodnih za instant glamur maturske večeri?

Kada su u pitanju djevojke, nepisano je pravilo da je njihovo pripremanje za maturu skuplje. Mnogo skuplje, reklo bi se, sudeći po cijenama toaleta u popularnim buticima.

Cijene haljina u podgoričkim buticima kreću se od 240 do čak 780 eura.

Za ovu sezonu maturskih večeri, rekordno plaćena haljina koštala je 4.000 eura. Vezena je zlatnim koncem.

Posljednjih godina trend je da maturantkinje, pa čak i polumaturantkinje, svoje haljine šiju u ateljeima istaknutih crnogorskih modnih kreatora. Ukoliko želite toaletu sa potpisom Lazara Ilića, Marine Banović, Milene Đurđić, Nataše Pejović, Bojane Jovetić ili Ivane Murišić, za to ćete morati da izdvojite i do 700 eura. Jeftinija varijanta jeste odlazak kod šnajderki i šivenje haljina po modelima sa društvenih mreža i modnih revija. Međutim, ni ovakav poduhvat nije mnogo povoljniji, s obzirom na to da je potrebno platiti materijal, a samo šivenje košta između 150 i 200 eura.

Osim haljina, tu su i cipele, tašne, nakit koji se mogu naći po relativno jeftinim cijenama, u zavisnosti od butika u kojima se prodaju.

Kada je u pitanju šminka, mnoge maturantkinje odlučuju se na profesionalni mejkap, koji košta 50 eura. Tu se može dodati i trošak za manikir, korekciju obrva i frizuru.

Večera u hotelima koji organizuju proslave matura košta oko 25 eura, dok se dodatno plaćaju i „afterparti” žurke koje se organizuju nakon ponoći. Pri tom treba novac izdvojiti i za fotografa. Ni trend iznajmljivanja limuzina za ovu priliku ne izostaje.

Sudeći po ovim podacima, stiče se utisak da je matura u drugi plan gurnula ono što bi trebala da predstavlja. Korak ka zrelosti izgubio je značaj u odnosu na koračanje u skladu sa aktuelnim modnim trendovima.

Nerijetko se, kao posljedica utrkivanja u glamuru, kod adolescenata javljaju i kompleksi i osjećaj inferiornosti.

Psihološkinja Pajović navodi da su zanemarivanje od strane roditelja i nedovoljno kvalitetnog vremena provedenog sa djecom doprinijeli problemu isključivo spoljašnjeg obilježavanja osobe.

,,Unutrašnja neadekvatnost i nepotpunost leži i skriva se iza spoljnjeg obilježja kao sto je markirana odjeća, jer takvim načinom odijevanja lakše pristupamo kolektivnom identitetu u nedostatku ličnog”, kaže Pajovićeva.

Ona dodaje da kod stabilno formirane ličnosti kompleksi ne postoje.

,,Ukoliko vaspitanje teče kroz usvajanje kvalitetnih obrazaca ponašanja, moralnih kvaliteta, isticanja individualnosti i kulture koja nikada neće izaći iz mode, za komplekse nema prostora”, ističe.

Tanja Stijović smatra da su neka druga ulaganja u djecu mnogo bitnija od kupovine maturske haljine.

,,Iskreno mi je žao da se bilo koje dijete suočava sa kompleksima iz ovih razloga. Prava ulaganja u djecu nemaju za rezultat komplekse”, navodi ona.

 

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo