Najskuplji projekat koji je posljednjih godina najavljivan u Kolašinu trenutno je bez vidljivog pomaka. Iako nadležni tvrde da se od izgradnje gondole nije odustalo, izostanak tendera i novih informacija o realizaciji ostavljaju utisak da je projekat stavljen po strani

Iako je još prije četiri mjeseca iz kolašinske lokalne uprave poručivano da je raspisivanje tendera, po principu „projektuj i izgradi“, za gondolu, vrijednu 101 milion eura pitanje dana, taj posao do danas nije pokrenut. Riječ je o projektu koji bi trebalo da poveže Kolašin sa skijalištima na Bjelasici, a koji je predstavljan kao jedan od najznačajnijih razvojnih poduhvata u gradu. Međutim, posljednjih mjeseci o realizaciji najskupljeg kolašinskog projekta gotovo da nema riječi.

Dok ranije nije bilo preciznih informacija o tome šta podrazumijeva idejno rješenje (ID) gondole, danas nema ni zvaničnog objašnjenja zbog čega tender još nije raspisan. Projekat koji je mjesecima predstavljan kao jedan od ključnih razvojnih poduhvata Kolašina, iznenada je nestao iz fokusa javnosti. Prema odgovoru koji je nedavno Opština Kolašin dostavila na odborničko pitanje, projekat nije uklonjen iz državnog budžeta. Ipak, za sada nema naznaka da se nalazi među prioritetima ni državnih ni lokalnih vlasti.

Iz Opštine kažu da su sredstva za projekat gondole djelimično preusmjerena u okviru Kapitalnog budžeta, što je, kako navode, redovna i zakonom dozvoljena budžetska procedura. Tvrde da to ne znači odustajanje od projekta, već usklađivanje dinamike finansiranja sa fazama njegove pripreme i realizacije.

„Ministarstvo javnih radova izvršilo je određena budžetska preusmjerenja u okviru Kapitalnog budžeta, što predstavlja zakonom dozvoljen mehanizam u skladu sa Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Takva preusmjerenja ne znače odustajanje od projekta, već predstavljaju dio redovnog upravljanja budžetskim sredstvima i usklađivanja dinamike finansiranja kapitalnih projekata. Napominjemo da je projekat izgradnje gondole planiran kao višegodišnji kapitalni projekat, čija realizacija podrazumijeva sprovođenje više faza i kontinuirano usklađivanje dinamike finansiranja sa stepenom pripremljenosti projektne dokumentacije i realizacijom aktivnosti na terenu”, kažu iz kolašinske lokalne uprave.

Tvrde da „budžetska pozicija koja se odnosi na projekat gondole i dalje postoji i obezbjeđuje finansiranje svih neophodnih aktivnosti i procedura potrebnih za dalju pripremu i realizaciju projekta”.

Početak izgradnje gondole bio je predviđen kroz državni kapitalni budžet za ovu godinu. Javnosti su ostale nedostupne ključne informacije o tom poduhvatu. Specifični detalji, ekonomske analize opravdanosti, kao i tačne dinamike realizacije projekta po fazama, još nijesu zvanično prezentovani, kao ni konačni detalji o trasi, odnosno varijanti za koju se odlučila vlast kroz projektni zadatak.

Iz kolašinske izvršne vlasti ranije su obećavali da će svi detalji projektnog zadatka biti objavljeni tek nakon raspisivanja tendera za izbor izvođača radova.

U Nacrtu Programa uređenja prostora i Programa urbane sanacije za 2026. godinu, projekat je nazvan  „izgradnja gondole Breza – Željeznička stanica – Smrče – Ćirilovac – Kolašin 1450 –  Kolašin 1600 – Kolašin”. Početak realizacije tog projekta bio je predviđen i u Programu za prošlu godinu, ali je tada bilo planirano da košta 60 miliona eura. Kako je ranije saopšteno, predviđena dužina trase biće oko 12 kilometara, sa najvišom tačkom žičare na skoro 1.900 metara nadmorske visine.

Prema ranijim izjavama lokalnih funkcionera, definitivno je da će trasa počinjati u prigradskom naselju Breza, ali za sada nije poznato da li će prva međustanica biti na Željezničkoj stanici. Navodno, mnogo je izvjesnije da će to biti na Ćirilovcu, u blizini istoimenog manastira. Jedna od međustanica trebalo bi da bude i na brdu Ključ, a sljedeća na privatnom skijalištu Kolašin 1450. Trasa bi završila na susjednom državnom skijalištu Kolašin 1600.

Prošle godine iz kolašinske lokalne uprave objašnjavano je da bi izgradnja gondole opravdala visoku vrijednost projekta stvaranjem uslova za cjelogodišnju turističku ponudu. Kao jedna od važnih prednosti isticano je i rasterećenje saobraćaja na putu prema skijalištima, koji je u međuvremenu postao dio regionalne saobraćajnice prema Beranama. Takođe je ocijenjeno da bi gondola, osim praktične funkcije, predstavljala značajnu turističku atrakciju zahvaljujući panoramskoj vožnji i pogledima sa prevoja Ključ, zbog čega bi mogla postati jedno od prepoznatljivijih turističkih obilježja ovog dijela Evrope. Izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana Opštine Kolašin, usvojenim prošle godine, među prioritetnim projektima predviđena je izgradnja gondole koja bi povezala gradsko jezgro sa ski-centrima Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Dokument nudi dva moguća rješenja trase.

Prva varijanta podrazumijeva polazak iz zone u blizini kasarne Breza, gdje je planiran parking kapaciteta oko 600 vozila. Gondola bi potom prolazila preko Željezničke stanice, za koju je predviđen parking sa oko 70 mjesta, zatim preko Smrčja i Ćirilovca, prije dolaska do ski-centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600. U planu se navodi da bi stanica na Ćirilovcu bila udaljena oko 200 metara od istoimenog manastira, čime bi se otvorile mogućnosti za pješačke ture prema Kolašinu ili uspon do prevoja Ključ, gdje se nalaze kapela i guvno sa panoramskim pogledom.

Ukupna dužina trase iznosila bi približno 12 kilometara, dok bi najviša tačka bila na prevoju Ključ, na oko 1.880 metara nadmorske visine. Posebno atraktivnim ocijenjen je dio trase na kojem bi gondola na svega 800 metara savladavala visinsku razliku od oko 300 metara, nakon čega bi slijedilo jednako strmo spuštanje prema Jezerinama. Predviđeni kapacitet sistema je 2.000 putnika na sat.

Vožnja od početne stanice do skijališta trajala bi oko pola sata pri brzini od šest metara u sekundi. Prva sekcija, od Breze do Smrčja, bila bi duga oko 5,65 kilometara, sa visinskom razlikom od 80 metara i vremenom vožnje od nešto više od 15 minuta. Na toj dionici bilo bi moguće angažovati najviše 111 kabina. Druga sekcija, između Smrčja i ski-centra Kolašin 1450, bila bi duga oko 5,15 kilometara, sa visinskom razlikom od 400 metara, a vožnja bi trajala nešto više od 14 minuta, uz maksimalno 102 kabine.

Drugo rješenje predviđa isti početak trase i stanicu kod Željezničke stanice, ali bez međustanica na Smrčju i Ćirilovcu. Nakon Željezničke stanice gondola bi direktno saobraćala do Jezerina 1450 i završavala na Jezerinama 1600. PUP ostavlja mogućnost da početna stanica bude izmještena na drugu lokaciju, poput turističke zone u okviru sportske zone, uz napomenu da će konačan položaj koridora biti definisan kroz izradu tehničke dokumentacije. Planom je preporučena i izrada studije izvodljivosti koja bi analizirala sve ponuđene opcije i utvrdila najpovoljnije rješenje, nakon čega bi se pristupilo izradi glavnog projekta za ovaj složeni infrastrukturni objekat.

Međutim, shodno novom Zakonu o planiranju prostora, izrada novog PUP-a biće prvi posao zadatak novoformirane Agencije za projektovanje i planiranje prostora. Procedure za izradu tog dokumenta već su započete, pa će građani i građanke Kolašina ponovo imati priliku da daju svoje mišljenje, između ostalog i o rješenjima za gondolu, ukoliko ona bude predviđena nacrtom PUP-a.

                                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Odluka suda ne znači okončanje slučaja, već vraćanje procesa u fazu u kojoj nadležni pravosudni organi treba da odluče o daljim dokaznim radnjama. Predmet ostaje otvoren, a tek treba da vidimo da li će, nakon bezmalo dvije decenije, priča o privatizaciji Telekoma Crne Gore dobiti valjan pravni epilog

Afera Telekom, jedan od najdugotrajnijih i politički najosjetljivijih predmeta koji se odnose na sumnje u korupciju tokom vladavine DPS, ulazi u novu fazu. Prepunu nepoznanica.

Vrhovni sud Crne Gore odbacio je kao nedozvoljen zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo Vrhovno državno tužilaštvo(VDT), ocijenivši da za takav vanredni pravni lijek nijesu postojali zakonski uslovi, budući da krivični postupak formalno nije ni započet.

Zahtjev VDT odnosio se na preispitivanje odluke vijeća Višeg suda u Podgorici u predmetu protiv Mila Đukanovića, Ane Đukanović, Veselina Barovića, Olega Obradovića, Damjana Hoste i Tomaša Marvaia, u okviru istrage koja se vodi po navodima o mogućim nezakonitostima tokom privatizacije Telekoma Crne Gore. Vrhovni sud je, međutim, zauzeo stav da odluka Višeg suda nema karakter konačne odluke o krivičnoj odgovornosti, već predstavlja „procesno rješenje“ kojim je omogućeno sprovođenje određenih dokaznih radnji i predmet vraćen sudiji za istragu na ponovno odlučivanje.

U obrazloženju sud je naglasio da zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja „vanredni pravni lijek“ koji se može koristiti isključivo za osporavanje  pravosnažnih sudskih odluka. On, dakle, ne može predstavljati „treći stepen suđenja“, niti sredstvo za ponovno vođenje postupka ili kontrolu pojedinačnih procesnih odluka tokom izviđaja i istrage. Zato bi, po ponuđenom obrazloženju,  prihvatanje argumentacije VDT praktično značilo pretvaranje tog pravnog instituta u mehanizam nadzora nad svim izviđajnim i istražnim radnjama, što nije njegova zakonska svrha.

Vrhovni sud je dodatno ocijenio da odluke i radnje u fazi izviđaja nemaju karakter meritornog odlučivanja o krivičnoj stvari, jer se u toj fazi ne odlučuje konačno o eventualnoj krivičnoj odgovornosti bilo kojeg lica. Sud je razmatrao i navode VDT koji su se odnosili na pitanje zastarjelosti krivičnog gonjenja i ovlašćenja Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa države, ali je zaključeno da se o tim pitanjima ne može odlučivati kroz zahtjev za zaštitu zakonitosti u trenutnoj fazi postupka.

Posebno značajan dio obrazloženja odnosi se na pitanje procesnog interesa tužilaštva. Sud podsjeća da je ranije Specijalno državno tužilaštvo (SDT) odbacilo krivičnu prijavu, nakon čega je funkcija gonjenja prešla na oštećenog kao supsidijarnog tužioca, odnosno Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore. U tom kontekstu, Vrhovni sud je ukazao da bi sprovođenje dokaznih radnji kojima se VDT sada protivi moglo otvoriti prostor da tužilaštvo ponovo preuzme gonjenje u predmetu.

Sud se u obrazloženju pozvao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, podsjećajući da se pravičnost postupka procjenjuje kao cjelina, te da eventualni proceduralni nedostaci u ranim fazama mogu biti otklonjeni tokom daljeg vođenja predmeta. Istaknuto je i da odbacivanje zahtjeva ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje niti prava na djelotvorni pravni lijek, navodeći da je isti pravni stav zauziman i u ranijim predmetima koji su se odnosili na procesne odluke bez konačnog karaktera.

Podsjetimo, predmet Telekom godinama izaziva pažnju javnosti zbog sumnji da je tokom privatizacije te državne kompanije došlo do korupcije i isplata mita putem konsultantskih ugovora. Posebnu pažnju predmet je dobio nakon što su pravosudni organi u SAD ranije utvrdili postojanje koruptivnih radnji povezanih sa tom privatizacijom, što su domaći akteri više puta koristili kao osnov za zahtjeve da se slučaj procesuira i pred crnogorskim pravosuđem.

Nakon odluke Vrhovnog suda uslijedile su reakcije političkih predstavnika i civilnog sektora. Funkcioner Pokret Evropa sad i odbornik u Podgorici, Tihomir Dragaš, ocijenio je da je vrijeme da se postupak u aferi Telekom završi do kraja „na jedini ispravan način, pravičnim sudskim postupkom“. Prema njegovim riječima, to je u interesu svih, uključujući i optužene, ali prije svega građana Crne Gore, koji imaju pravo da znaju da li je tokom privatizacije bilo korupcije i ko eventualno snosi odgovornost.

„Građani zaslužuju da znaju da li je i ko bio korumpiran u cijelom procesu privatizacije Telekoma Crne Gore. Ukoliko sud utvrdi da je bilo korumpiranih, isti treba da budu osuđeni na stroge kazne zatvora“, poručio je Dragaš.

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju i funkcioner Demokratska Crna Gora, Momo Koprivica, saopštio je da predmet Telekom nije zastario i da odluka predstavlja važan korak za vladavinu prava i borbu protiv korupcije. Prema njegovim riječima, otklonjene su prepreke za nepristrasno utvrđivanje činjenica o eventualnoj korupciji kojom je, kako tvrdi, oštećena država.

„Ostvaren je važan korak u zaštiti javnog interesa i potvrđeno je da država ima pravo i obavezu da istraje u borbi za pravdu i odgovornost u predmetima od posebnog društvenog značaja“, naveo je Koprivica, dodajući da su odluke pravosuđa potvrdile pravnu održivost stavova Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije i Vlade.

Koprivica je istakao da građani imaju pravo na istinu o tome kako je jedno od najvrjednijih državnih preduzeća prodato, pod sumnjom na nezakonite uticaje i mito, uz tvrdnju da za to postoje brojni dokazi u pravosnažnim aktima američkih organa. Takođe je poručio da očekuje nastavak objektivnog i efikasnog postupanja nadležnih institucija kako bi predmet konačno dobio pravosudni epilog.

Pravni tim Mila Đukanovića i njegove sestre Ane saopštio je da potpredsjednik Vlade Koprivica tom izjavom nedostojno utiče na sud i zloupotrebljava funkciju dajući komentare o sudskim postupcima koji su u toku. Najavili da će protiv njega podnijeti krivičnu prijavu i tužbu zbog povrede prava ličnosti.

Dejan Milovac (MANS), ocijenio je da će naredni period pokazati postoji li institucionalna spremnost da se predmet dovede do kraja, ili će javnost ponovo svjedočiti višegodišnjim proceduralnim sporovima bez konačnog ishoda. Posebno je istakao pitanje odgovornosti svih koji su, prema njegovim riječima, godinama omogućavali da predmet bude blokiran proceduralnim pitanjima umjesto da fokus ostane na eventualnoj korupciji tokom privatizacije.

Iz VDT nije bilo reakcija na ovonedjeljnu odluku Vrhovnog suda.

Za sada, odluka Vrhovnog suda ne znači okončanje slučaja, već vraćanje procesa u fazu u kojoj nadležni pravosudni organi treba da odluče o daljim dokaznim radnjama. Time predmet Telekom, nakon više godina pravnih sporova i različitih tumačenja, ostaje otvoren. A mi tek treba da vidimo da li će, nakon bezmalo dvije decenije, priča o privatizaciji Telekoma Crne Gore dobiti valjan pravni epilog.

Svetlana ĐOKIĆ

Prvi prijedlog područja buduće Natura 2000 mreže za kopneni dio Crne Gore biće uskoro finalizovan. Predložena mreža obuhvata gotovo sve najvrednije prirodne cjeline Crne Gore, od kanjona Tare, Morače i Komarnice, preko Durmitora, Pive, Komova i Bjelasice, do kraških polja centralne Crne Gore i riječnih sistema na sjeveroistoku države.  Radi se o oko 37 odsto teritorije kroz područja definisana Direktivom o staništima, dok će dodatna područja biti uključena kroz Direktivu o pticama

Prijedlog dokumenata, kojim su određena područja koja će pripadati  mreži Natura 2000 na kopnenom dijelu Crne Gore, uskoro će biti finalizovan, nakon što je završena javna rasprava. Prethodno su održani ekspertski sastanci Agencije za zaštitu životne sredine, međunarodnih stručnjaka i konsultantskih timova koji su tokom prethodnih osam godina sprovodili intenzivna terenska istraživanja i mapiranje staništa i vrsta širom države. Rezultat tog rada je prvi prijedlog područja buduće Natura 2000 mreže za kopneni dio Crne Gore, dokument koji po obimu i značaju predstavlja možda najveći projekat zaštite prirode u istoriji države.

Predložena mreža obuhvata gotovo sve najvrednije prirodne cjeline Crne Gore,  od kanjona Tare, Morače i Komarnice, preko Durmitora, Pive, Komova i Bjelasice, do kraških polja centralne Crne Gore i riječnih sistema na sjeveroistoku države. Prema preliminarnim podacima, Natura 2000 za sada obuhvata oko 37 odsto teritorije države kroz područja definisana Direktivom o staništima, dok će dodatna područja biti uključena kroz Direktivu o pticama. Riječ je o okvirno 57 područja koja ispunjavaju kriterijume Evropske unije za zaštitu staništa i vrsta od posebnog značaja.

Centralna Crna Gora zauzima posebno mjesto u prijedlogu mreže. Kanjon Cijevne i Ćemovsko polje izdvojeni su zbog očuvanih mediteranskih travnjaka, kamenjara i rijetkih biljnih vrsta. Štitari su privukli pažnju naučne javnosti jer je upravo na tom području otkriven novi rod biljaka – Petrolamium crnojevicii, endemska vrsta koja bi mogla postati jedan od simbola crnogorske flore. Dolina Zete prepoznata je kao jedno od najosjetljivijih područja zbog snažnog pritiska urbanizacije i infrastrukture, ali i zbog izuzetno vrijednih riječnih i livadskih ekosistema.

U mrežu bi trebalo da budu uključeni kanjon Morače i Male rijeke, gdje su registrovane šume plemenitih lišćara, sedrena izvorišta, medvjedi i kolonije šišmiša. Nikšićko polje izdvojeno je kao jedno od posljednjih očuvanih kraških polja Dinarida, dok su Prekornica i Morakovo važni zbog tresava, šuma munike i riječnih vrsta. Na sjeveru države dominiraju velika planinska područja. Piva je označena kao najveće predloženo Natura područje u Crnoj Gori i jedno od ključnih za očuvanje evropski značajnih vrsta i staništa. Upravo je na prostoru Pive potvrđeno jedino prisustvo risa u Crnoj Gori. Durmitor i kanjon Tare, koji već imaju međunarodnu zaštitu, prema procjenama stručnjaka spadaju među najznačajnija područja biodiverziteta u regionu, sa više od 70 vrsta i desetinama tipova staništa važnih za EU. Sinjajevina je opisana kao jedan od najreprezentativnijih pašnjačkih prostora bivše Jugoslavije, važan za leptire, sisare i planinske travnjake, dok je Bjelasica označena kao jedan od najvrednijih planinskih kompleksa države, posebno zbog Biogradske gore, jedne od posljednjih evropskih prašuma.

Mrežom Natura 2000 biće obuhvaćene Đalovića klisura, dolina Lima i Pešterska visoravan. Pešter je izdvojena kao jedinstven kraški sistem poznat po ekstremnim klimatskim uslovima, zbog kojih nosi naziv „Sibir Balkana“. Hajla i Kaludra prepoznate su kao područja od izuzetnog značaja za očuvanje alpskih travnjaka i velikih zvijeri poput medvjeda i vuka.

Upravo je širina buduće Natura 2000 mreže otvorila brojna pitanja i primjedbe tokom  javne rasprave o Prijedlogu područja Natura 2000 za kopneni dio teritorije Crne Gore, koja je okončana krajem aprila.  Agencija za zaštitu životne sredine  suočila se s brojnim primjedbama privrednih subjekata, lokalnih zajednica i strukovnih udruženja, ali je veliki dio  ključnih zahtjeva za izmjene prijedloga ostala neprihvaćena. Među najglasnijim akterima bili su Ministarstvo energetike i rudarstva, JU Zavod za geološka istraživanja, te  nekoliko kompanija,  koje su zahtijevale izuzimanje svojih koncesionih polja i planiranih eksploatacionih područja iz mreže Natura 2000.

Argumentacija se često zasnivala na postojećim ugovorima, prostorno-planskoj dokumentaciji i značaju mineralnih sirovina za državu. Agencija je, međutim, dosljedno odbijala ove primjedbe, objašnjavajući da Natura 2000 ne podrazumijeva automatsku zabranu rudarskih aktivnosti, već obavezu „ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu“ za sve buduće zahvate. Istaknuto je da se Natura 2000 područja definišu isključivo na osnovu naučnih kriterijuma o prisustvu i očuvanosti ciljnih staništa i vrsta od evropskog značaja, a ne na osnovu vlasničke strukture ili koncesionih prava. Dodatno je naglašeno da razvoj projekata kritičnih sirovina mora biti usklađen sa visokim standardima zaštite životne sredine.

Slična situacija viđena je i sa primjedbama kompanije „Monteput“ d.o.o., koja je izrazila zabrinutost zbog preklapanja koridora planiranih autoputeva i brzih saobraćajnica sa mrežom Natura 2000. I u tom slučaju Agencija je odgovorila da mreža ne zabranjuje infrastrukturne projekte, već nalaže procjenu prihvatljivosti, te da čak i u slučajevima negativnog uticaja, uz imperativne razloge javnog interesa, postoji mogućnost sprovođenja kompenzatornih mjera. Lokalne zajednice i vlasnici zemljišta takođe su izrazili zabrinutost. Poljoprivrednici iz Nikšića tražili su izuzimanje svojih parcela sa održive poljoprivredne proizvodnje iz mreže, što je odbijeno uz obrazloženje da takve aktivnosti nijesu u koliziji sa ciljevima Natura 2000.

Agencija za zaštitu životne sredine kroz javnu raspravu se držala stava da je  formiranje mreže Natura 2000 neizostavna obaveza Crne Gore na putu ka EU, ističući da se granice područja određuju isključivo naučnim kriterijumima. Pojasnili su da Natura 2000 ne znači automatske zabrane postojećih aktivnosti, već uvodi mehanizam procjene uticaja radi održivog korišćenja prostora uz očuvanje prirodnih vrijednosti. Naglašeno je da koncesije, razvojni planovi i investicioni projekti ne mogu mijenjati područja koja ispunjavaju ove kriterijume.

Ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić, tokom javne rasprave, ocijenio je da je Natura 2000 „uslov svih uslova“ za zatvaranje Poglavlja 27 i završetak evropskih integracija Crne Gore. Međutim, kako je kazao, poseban izazov predstavljaju administrativni kapaciteti. Ministarstvo trenutno raspolaže sa svega osam ekoloških inspektora, što je nedovoljno za kontrolu sistema koji će obuhvatiti više od trećine teritorije države.

Tokom prethodne godine izvršeno je 2.300 inspekcijskih nadzora i podnijeto 56 krivičnih prijava zbog djela protiv životne sredine. Zbog toga je najavljeno zapošljavanje 39 novih službenika, dok procjene pokazuju da će do 2030. godine biti potrebno oko 780 ljudi angažovanih na sprovođenju obaveza iz Poglavlja 27.

Finansijski aspekt dodatno komplikuje situaciju. Za sada je kroz IPA fondove obezbijeđeno oko 2,3 miliona eura, ali država još nema konačnu procjenu koliko će koštati puna implementacija mreže Natura 2000. Ipak, vlasti poručuju da se sredstva moraju obezbijediti jer je riječ o obavezi koja direktno utiče na završetak pregovora sa EU.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ