DRUŠTVO
Projekti za ladice

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti našla se ove sedmice na meti kritike. S razlogom. Od stava profesora Slobodana Radonjića koji je u toj naučnoj instituciji slavio potapanje Morače, s obrazloženjem da će biti manje saobraćajnih nesreća, šefovi Akademije nijesu se javno ogradili. U otvorenom pismu upućenom Momiru Đuroviću, predsjedniku CANU, ornitolog Darko Saveljić optužio je akademika da je dozvolio da se u toj instituciji iznose naučne neistine u vezi sa izgradnjom brana na Morači, a da prisutni nijesu imali pravo da iznesu mišljenje. Smijeh istina nije bio zabranjen. Đurović nije odgovarao. ZNANJE ZA ZVANJE: Možda zbog toga, kako je akademik to prethodne sedmice lijepo opisao u državnoj Pobjedi, o nekim stvarima ,,nije, baš popularno kod nas iznositi mišljenja, jer ona se često, u posljednje vrijeme, ukoliko ne odgovaraju jednoj grupi veoma u javnosti prisutnih i agresivnih ljudi, tumače sa veoma nesavremenih i neživotnih pozicija”. Nema te pozicije s koje bi se ćutanje CANU o potapanju Morače moglo tumačiti drugačije nego blagoslovom.
Đurović se u svom autorskom tekstu u Pobjedi, pošto je izanalizirao razvoj gradova, robota, pronalazak tranzistora i globalne klimatske promjene, osvrnuo i na Crnu Goru. Pronašao je lijek: znanje. I bez osvrtanja na prošlost, molim – poručio je .
Osvrtanjem na prošlost Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, međutim, nije teško zaključiti da nam lijeka nema. Bar sudeći po naučnim znanjima kojima je ova institucija doprinijela crnogorskom razvoju.
Posljednji projekat Crna Gora u 21. stoljeću – u eri kompetetivnosti, koji bi trebalo da bude završen na proljeće ove godine, a za koji su crnogorski građani izdvojili blizu million eura nije daleko dogurao. Nalazi iz oblasti ekonomskih integracija koji vodi ministrica Gordana Đurović ostali su na lijepoj priči i kako je sam Đurović primijetio ,,bez ideje”. Od rada na oblasti kulture, prema tvrdnjama dobro obavještenih sagovornika Monitora, u međuvremenu je odustala bivša ministrica Vesna Kilibarda, a ideje profesora Veselina Vukotića, koji je zadužen da pronađe rješenje za ekonomiju Crne Gore u 21. vijeku, poznate su. Zbog njih smo tu gdje jesmo.
Za sada od milion eura koje su građani investirali u akademike CANU, a koje je kako je upozorio Forum univerzitetskih profesora CANU dobila bez javnog nadmetanja, dobili smo knjižicu u kojoj je nerazumljivim jezikom, kakav valjda dolikuje najmudrijima, naučno dokazano da nam trebaju popravke. I društvo znanja.
PROJEKTI NA ČEKANJU: Ako do proljeća ne bude kakvih drugih ideja, neće to biti prvi projekat CANU koji će završiti u fiokama. Ili kako se to stručno kaže u Akademiji – ,,nastaviće se”.
Uvid u biltene i godišnjake CANU govori da se tamo projekti ne završavaju tako lako. Rad na Enciklopediji Crne Gore traje već dvije decenije, kao i istraživanja Duklje. Fauna amphipoda (šta god to bilo) istražuje se još od osamdesetih, a za sada, sudeći po izdavačkim rezultatima CANU, crnogorski građani nemaju mnogo koristi od toga. Šta je sa crnogorskim amphipodima zna samo autor projekta. Tako, redom. Na posljednjoj skupštini potpredsjednik CANU Mijat Šuković kazao je da se 35 projekata nastavlja i sljedeće godine. Mnogi od odbora poput odbora za poljoprivredu i šumarstvo sastaju se veoma rijetko.
Izdavačka djelatnost CANU uglavnom se svodi na štampanje obaveznih godišnjaka i zbornika sa okruglih stolova koji su glavna aktivnost Akademije. Istina, tu su individualni projekti i radovi od kojih crnogorska neizvjesna budućnost i nema mnogo koristi. Kao i tradicionalne izmjene statuta. Najnovije će izmjene, kažu upućeni, sadržati i stavku da se predsjednik može birati doživotno.
Nije prvi put da iz civilnog sektora kritikuju naučna dostignuća CANU. Projekat Uređenje vodnog režima Skadarskog jezera i rijeke Bojane traje nekoliko godina i košta prilično, a smatraju ekolozi, riječ je o običnom isušivanju jezera. ,,Na žalost, stiče se utisak da akademici čitaju požutjele udžbenike i da nijesu svjesni kakve bi nesagledive posljedice implementacija ovog projekta imala na jezero”, ovako je Saveljić javno reagovao još na početku realizacije ovog projekta. ,,Ukoliko se ima u vidu da iza projekta stoji CANU, čiji čelnici još teška srca prihvataju činjenicu da se Tara neće potapati, jasno je da se radi o još jednom projektu koji je bio prilagođen prošlosti”. Iz Akademije ni tada nijesu reagovali. Možda zbog toga što je predsjedniku CANU, kako to voli da kaže među svojima, do NVO-a ,,stalo koliko do lanjskog snijega”.
Nijesu ih kritikovali samo iz civilnog sektora. ,,Kada u Crnoj Gori žele da nešto prođe, a da se pri tom umanji uticaj NVO sektora i naučnih institucija, onda je najbolje da se za takva dokumenta nađu revizori CANU-a. Takvi dokumenti najlakše mogu da prođu. Akademija vrlo lagano pristaje na tu igru, jer ima interes – veliki broj projekata koje dobija iz raznih ministarstava”, kritikovao je rad CANU profesor PMF-a, Vladimir Pešić.
PARA IMA KADA TREBA: Projekte koji traju u nedogled u CANU su do skora pravdali nedostatkom novca. Posljednjim milionom zadovoljni su. Budžet CANU za 2008. godinu iznosio je milion i dvjesta eura. Ne računajući dodatna sredstva za posebne projekte poput ovog posljednjeg.
Prema riječima rektora Univerziteta Predraga Miranovića budžet CANU, međutim, iznosi oko dva miliona eura.
Možda su se prebrojali. Zagledani u naučne visine, akademici su, pokazao je i posljednji revizorski izvještaj, slabi sa parama: „Kod CANU je utvrđeno da su vršene nabavke u iznosu od 129.031,76€, bez otvaranja zakonom propisanog postupka nabavke. Navedene nabavke su dodijeljene putem neposrednog sporazuma, suprotno članu 18, 19 i 32 Zakona o javnim nabavkama i suprotno osnovnim načelima javnih nabavki.”
Za druge stavke novca ima. CANU je za izgradnju nove zgrade od Vlade tražila 5.515.000 eura. U Vladi su obećali da će zgradu i dobiti.Šta fali rezidenciji pod Goricom nijesu objašnjavali.
Akademski dodaci, za koje građani godišnje izdvajaju oko 200 hiljada eura, takođe ne kasne.
Valjda zato, ko ostali, ne štrajkuju ispred Vlade. I ne odgovaraju na kritike.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
DRUŠTVO
ZIDANJE VLADE: Pritisni, pa vlada(j)

Trenutno je teško izračunati kolika je podrška Milojku Spajiću za formiranje vlade, i ima li je. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li neke od tih izjava služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi. Očigledni su jedino pritisci na mandatara – sa svih strana
Mjesec dana otkako je lider PES-a Milojko Spajić dobio mandat da sastavi vladu, ne zna se ne samo kada će vlada biti formirana, nego ni kolika je podrška Spajiću i ima li većinu neophodnu za njeno formiranje. Pregovori se vode mimo očiju javnosti. Javno su vidljivi samo različiti pritisci na Spajića kada je u pitanju model buduće vlade.
Spajić ćuti. Nije se na temu formiranja vlade obratio javnosti otkako je krajem avgusta saopštio da Koalicija ZBCG, odnosno bivši Demokratski front, neće biti u vladi. Tada je najavio vladu koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara, ali i saopštio da “još nema punu potvrdu od svih”.
Spajića su za mandatara podržala 44 poslanika: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.
Spajićeva rezerva o podršci 44 poslanika je očito izrečena sa razlogom. Podrška poslije podjela u PES-u i partnerima sa liste, oko učešća ZBCG u vladi otopila se na 41. To je minimum za formiranje vlade.
Spajić je dobio javne kritike od strane svog partijskog potpredsjednika, predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića zbog načina na koji vodi pregovore i izgubio podršku Ujedinjene Crne Gore i dvije poslanice PES-a. U međuvremenu su vođena dva neformalna razgovora između Spajića i Milatovića povodom različitih stavova u načinu formiranja vlade, no nije bilo javnih saopštenja o njihovom sadržaju i rezultatima. Ne računajući izjavu Milatovića nakon sastanaka da „ima povjerenje u Spajića“, koja se tumači kako se kome dopada.
Upitan da li je došlo do približavanja njegovih i Spajićevih stavova oko formiranja nove vlade, odnosno da li on i dalje ostaje pri stavu da koalicija ZBCG treba da bude njen dio, Milatović je rekao da ostaje pri stavu da “odluka o novoj crnogorskoj vladi treba da bude donesena u Crnoj Gori”.
“To je stvar Crne Gore i mislim da se oko toga slažemo, kao i oko programa koji bi ta vlada trebala da isporuči, a to je dodatan fokus na vladavini prava”, saopštio je.
Šta god značila Milatovićeva izjava, trenutno je teško izračunati kolika je stvarna podrška Spajiću. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li te izjave služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi.
Ove sedmice, nakon podužeg vremena, oglasio se lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, i to iz Beograda. Joković koji se nije oglašavao dok je padala podrška Spajiću, a na čija dva mandata Spajić očito računa, saopštio je za provučićevsku Politiku, da za njegovu partiju „nije prihvatljiva slaba vlada, koju podržava 41 poslanik ili njih 43”.
“Tražimo vladu koja ima širu podršku najmanje 49 poslanika kako bi se reforme u pravosuđu mogle sprovesti, kazao je Joković. On je, međutim, ipak obazrivo saopštio da SNP još nije donio odluku o ulasku u vladu. “A da li ćemo i pod kojim okolnostima, o tome ćemo blagovremeno obavijestiti javnost”.
Sličnu poziciju prethodno je postavio i CIVIS, koji je na junskim izborima izašao sa PES-om, a na čije glasove je, kao i SNP-a, računao Spajić.
Joković je u javnost izašao dva dana nakon izjave člana Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Andreja Milovića da će SNP biti dio nove vlade i da privode kraju pregovore sa tom strankom.
“Vlada je u globalu dogovorena, ostalo je da se unutar koalicije dogovorimo oko finesa”, kazao je on. Milović je saopštio i da su doskorašnja članica Alternative Jelena Nedović, CIVIS i Novska lista “apsolutno” za formiranje vlade. Finese su, čini se, ipak malo ozbiljnije.
Andrija Mandić, lider ZBCG, ubrzo je nakon Jokovićeve izjave izašao sa novim planom.“Nakon izjave lidera SNP-a Vladimira Jokovića, otkriveno da Spajić nema šanse da sastavi kabinet od pobjednika izbora”, saopštio je. Pozvao je na objedinjavanje.
“Dobro bi bilo i želio bih da se desi da se svi koji su pobijedili 30. avgusta objedine. Ako neće Pokret Evropa sad, mi drugi da se objedinimo i kažemo PES-u vi ste naš partner – hoćete li sa nama ili DPS-om? Da budu zajedno SNP, URA, CIVIS, Ujedinjena Crna Gora i koalicija ZBCG, kako bismo pomogli Spajiću da uradi ono što je ispravno i što je obećano građanima. To je da se DPS neće vratiti na vlast, da ćemo se obračunati sa organizovanim kriminalom i korupcijom i da ćemo poštovati većinsku volju koja je jasno iskazana”, rekao je Mandić.
Pozvani se još nijesu oglašavali da prokomentarišu Mandićev plan.
Prethodno je poslanik ZBCG Slaven Radunović kazao da je “cijeloj Crnoj Gori jasno da mandatar Milojko Spajić nema većinu za osnivanje Vlade Crne Gore”a jedan od lidera ZBCG Milan Knežević saopštio da Spajiću u PES-u nedostaje podrška četiri a ne dva poslanika.
Pritisci na Spajića ne dolaze samo iznutra. Američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio je ove sedmice, bez diplomatskih rukavica i manira, da “u vladu ne treba uvoditi antizapadnu stranku”.
On je za Glas Amerike kazao “da posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije ne ispunjava svaka stranka u političkom spektru u Crnoj Gori”
“Međutim, vjerujem i da predsjednik Milatović i mandatar Spajić dijele te ciljeve i izazov je da bi trebalo da sastave vladu od stranaka za koje vjeruju da će ih ispuniti. Postoje neki narativi koji veoma odmažu. Jedan je da bi isključivanje najveće antizapadne stranke bilo protivno volji naroda. To nije tačno. Voljom naroda se biraju pojedinačne stranke, a na mandataru je da utvrdi kako će sastaviti vladu. Drugi je da bi se isključili glasovi etničkih Srba. Rekao bih da ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar Spajić želi da formira vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje. U stvari, priličan broj ima značajan dio birača koji su etnički Srbi”, kazao je američki zvaničnik.
On je ocijenio i da “postoji najmanje jedna stranka koja kaže da je spremna da prihvati bilo koju spoljnopolitičku odluku vlade, ako im Beograd to dozvoli. To je suštinski nedemokratski i neprihvatljivo – ideja da bi jedan dio koalicije kontrolisala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje, a ne premijeru ili crnogorskim biračima”.
Komentaišući kritike da SAD i Zapad vrše neprimjeren uticaj na formiranje vlade, Eskobar je kazao da postoji pritisak unutar stranaka, sa svih strana, na to kako bi trebalo formirati vladu.
“Naše ohrabrivanje je veoma otvoreno i javno. I naša očekivanja su veoma jasna građanima Crne Gore. Nisam siguran da su neki ljudi, koji vrše pritisak da druga stranka uđe u vladu, toliko transparentni i otvoreni o tome zašto je žele u vladi”.
Mandić je, komentarišući Eskobavu ocjenu, kazao da oni nijesu antizapadna stranka. “Mi u našim programima imamo opredjeljenja da Crna Gora bude dio EU. Mi nijesmo antizapadna stranka. Mi smo i prihvatili principe mandatara. Rekli smo i da stavljamo moratorijum na pitanje članstva u NATO”, kazao je Mandić.Pri tom je napomenuo: “Može se samo zamisliti šta bi bilo da je izjavu poput Eskobarove dao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”.
Teško je predvidjeti kako će se odvijati budući politički procesi. Jasno je samo da uskoro ovdje neće doći doba principijelnosti i odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VLAST SA ONE STRANE ZAKONA: Novi ljudi stare navike

Policajci batinaši – na zvaničnom poslu i u privatnoj službi. Lažna bolovanja. Unaprjeđenja umjesto kazne. Nazakonita zapošljavanja uz falsifikovanu dokumentaciju… Nije vrijeme stalo, nego “nasljednici” mnogo liče na one bivše
Dugogodišnji funkcioner Uprave policije, aktuelni načelnik Regionalnog centra Jug ,Miloš Vučinić, mogao bi se uskoro otisnuti u diplomatiju. Mediji su objavili da je pri kraju procedura njegovog imenovanja za oficira za vezu pri Ambasadi Crne Gore u Ljubljani.
Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, sa Vučinićevim imenovanjem saglasio se resorni ministar policije Filip Adžić. Sada se još čeka potvrda Ministarstva vanjskih poslova (MVP), kojim, već neko vrijeme, koordinira premijer Dritan Abazović.
Najavljena odluka mogla bi biti sporna iz makar dva razloga.
Jedan je formalne prirode: mjesto oficira za vezu u Sloveniji nije predviđeno važećom sistematizacijom radnih mjesta u MVP. Opet, znamo da ne bi bio prvi put u mandatu Abazovićeve vlade da se propisi prekrše i zaobiđu kada su u suprotnosti sa trenutnim interesima donosilaca odluka. Procedure su previše komplikovane, ne jednom se požalio premijer, a makar jednom je (nacionalizacija trajektne linije Kamenari – Lepetani) pred kamerama insistirao da Vlada donese zakonski spornu odluku po cijenu sudskog postupka sa neizvjesnim ishodom.
Drugi problem je nešto komplikovaniji. Miloš Vučinić je jedan od policijskih starješina koji je ljude zlostavljao i tukao pred kamerama. U februaru 2018., dok je bio na dužnosti šefa Odjeljenja bezbjednosti Cetinje, Vučinića je zbog zlostavljanja optužio Cetinjanin Milo Ivanišević. Video snimak sa nadzornih kamera potvrdio je njegovu priču.
Policijsku “akciju” zabilježile su nadzorne kamere kuće koju Ivanišević obezbjeđuje, pišu Vijesti 24. februara 2018, prepričavajući snimak koji je postao dostupan javnosti:
“Na video snimku vidi se da Ivanišević 20. februara sjedi u automobilu parkiranom na jednoj cetinjskoj raskrsnici. Par minuta prije šest sati ujutro pored njega se zaustavlja džip iz kog izlaze dvojica uniformisanih policajaca i Vučinić sa pištoljem u ruci.
Prilaze automobilu i dok Vučinić drži pištolj uperen u Ivaniševića, jedan od policajaca izvlači Cetinjanina iz kola i obara ga u snijeg. Vučinić odlazi do službenog džipa, a potom se vraća, čučne pored Ivaniševića i udara ga po glavi.
Na snimku se vidi da Vučinić nekoliko puta prilazi Ivaniševiću i udara ga po glavi, ali i da ustaje svaki put kad naiđe prolaznik ili automobil, kao da ne želi da neko vidi šta radi… Par minuta nakon što su Ivaniševića izvukli iz kola i oborili na ulicu, kamera je zabilježila da prolazi nekoliko policijskih automobila. Tog jutra, dvadesetak metara dalje od mjesta na kome je Ivanišević pretresen i tučen, policija je pretresla kuću Sava Lipovine i uhapsila ga.”
Nadležni iz MUP-a i Tužilaštva potom su zaključili kako u Vučinićevim postupcima nema elenemata za krivičnu ili bilo kakvu drugu odgovornost.
Na sudu se, ipak, našao koju godinu kasnije, pošto je u drugom slučaju optužen za mučenje i iznuđivanje iskaza od Jovana Grujičića, pravosnažno oslobođenog za bombaške napade na kuću nekadašnjeg pripadnika ANB-a Duška Golubovića. I Miloš Vučinić je oslobođen optužbi. Ostao je u službi, napredovao i sada bi mogao u diplomatiju.
Akcija za ljudska prava (HRA) pozvala je nadležne da odustanu od tog imenovanja. “Osobe koje na bilo koji način primjenjuju ili podržavaju torturu kao metod policijskog rada nemaju šta da traže u međunarodnim odnosima”, navodi se u saopštenju NVO koja godinama, u kontinuitetu, ukazuje na problem policijske torture. Na šta su odgovorni, uglavnom, ostajali gluvi i nijemi.
Ne mogu, ipak, svi policajci nekažnjeno da tuku. Ili, makar, ne uvijek i na svakom mjestu.
Uprava policije raspisala je potjernicu za dvojicom kotorskih policajaca koji su osumnjičeni da su, krajem avgusta, na plaži Ploče pretukli oca i sina, turske državljane. Policajci su ljetos, izgleda, radili kao obezbjeđenje plaže i objekata koji su na njoj izgrađeni. Jedan od njih (Slobodan Vulanović) za to je vrijeme bio na bolovanju, dok je i drugi osumnjičeni policajac (Marko Vućinić) nakon napada na plaži otvorio bolovanje. Potom su obojica postali nedostupni kolegama iz UP. Pridružujući se sve dužem popisu bivših i sadašnjih policajaca koji, umjesto da služe pravdi, od nje bježe… Kako se ne bi pridružili kolegama, odnosno nekadašnjim šefovima, koji se nalaze u pritvoru u Spužu. Među njima su, podsjetimo, i nekadašnji direktor UP Veselin Veljović i doskorašnji pomoćnik direktora UP Dejan Knežević.
Tom društvu se početkom nedjelje pridružila Meliha Dacić, proljetos zaposlena u Ministarstvu kapitalnih investicija. Ona je, skupa sa još pet osoba, uhapšena zbog sumnji da je pripadala kriminalnoj organizaciji koja se bavila trgovinom ljudima.
U međuvremenu, javnost je zapljusnuta svjedočenjima o zloupotrebama pri podjeli funkcija po dubini.
Nakon što je Vlada imenovala novu direktoricu Direktorata za normativne poslove i razvoj policije u Ministarstvu unutrašnji poslova, izvršni direktor Foruma Luča Nebojša Mrvaljević ustvrdio je kako je to postavljenje nezakonito. I predočio kako je novoizabrana direktorica Iva Vukoslavčević pravni fakultet završila 2020, pripravnički staž obavljala naredne godine a onda, u aprilu ove, priložila potvrdu prema kojoj je u firmi Ofice centar motors dvije godine obavljala rukovodeće poslove. “Koristeći prostu matematiku, jasno je da je Iva priložila falsifikovanu potvrdu. Osim ako nije moguće obavljati rukovodeće poslove i kao pripravnik u firmi u kojoj ste jedini zaposleni, a čiji je vlasnik vaš svekar”, ustvrdio je Mrvaljević, usmjeravajući odgovornost premijeru Abazoviću i ministru Adžiću.
Potom je, za mnoge neočekivano, i iz Pljevalja stigla slična priča. Nedavno razriješeni direktor Rudnika uglja Milan Lekić (Odbor direktora Rudnika ga je razriješio nakon što je inspekcija utvrdila da je nezakonito – bez obaveznog konkursa – imenovan na to mjesto) saopštio je da je došao do saznanja da je i predsjednik Odbora direktora te kompanije nezakonito postavljen na funkciju.
“Naime, predsjednik Odbora direktora, u skladu sa sistematizacijom, mora imati tri godine iskustva u nivou VII stepena obrazovanja”, objelodanio je Lekić saznanja do kojih je došao nakon razrješenja sa funkcije izvršnog direktora. “Gospodin Dušan Janjušević, tadašnji, a i sadašnji predsjednik Odbora direktora, diplomirao je u martu 2021. godine, a već u aprilu te godine, postao je predsjednik Odbora direktora. Nije moguće da je za oko mjesec dana, od diplomiranja do imenovanja, stekao tri godine iskustva u stepenu obrazovanja koji se traži sistematizacijom za tu poziciju.” Zbog toga su, smatra Lekić, sve odluke koje je Odbor direktora Rudnika uglja donio od 2021. do danas – nezakonite.
I u DPS-u sve glasnije govore o mogućim nezakonitostima njihovih nasljednika na vlasti. Vršilac dužnosti predsjednika najjače opozicione partije Danijel Živković zatražio je od SDT-a obavještenje o sudbini više krivičnih prijava koje su podnijeli od septembra 2021. godine. Na popisu onih koje DPS sumnjiči za nezakonite radnje nalaze se aktuelni predsjednik Jakov Milatović, gradonačelnica Podgorice Olivera Injac, mandatar Milojko Spajić, bivši premijer Zdravko Krivokapić, ministarka Vesna Bratić… “Tražimo da nas obavijestite kakav je status prijava koje smo podnijeli“, naveo je Živković u pismu upućenom glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Ako je neko zaboravio: slično su, do kraja 2022, ondašnji opozicioni prvaci tražili informacije o krivičnim prijavama koje su podnosili protiv tadašnjih čelnika države i DPS-a.
U to se i ministar Adžić pohvalio pratiocima na društvenim mrežama: “Država se obračunava sa svim oblicima organizovanog kriminala i korupcije…” Neko možda i povjeruje.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GLOBALNA INICIJATIVA ZA BORBU PROTIV ORGANIZOVANOG KRIMINALA O KOTORSKIM NARKO KLANOVIMA: Rat se nastavlja

Autori analize predviđaju da će se pripadnici klanova vjerovatno kriti van Balkana, ali da će prilikom odabira lokacije za skrivanje i vođenje biznisa, voditi računa o političkoj klimi, odnosno osiguravanju zaštite podmićivanjem službenika sektora sigurnosti
Rat dvije zavađene kotorske kriminalne grupe poznatije kao Škaljarski i Kavačaki kriminalni klan traje skoro deceniju, a niko nije dovoljno moćan da ih smiri (pomiri) ili razbije, zbog čega je za očekivati da će se rivalstvo među njima nastaviti.
To je navedeno u analizi organizacije Globalna inicijativa za borbu protiv organizovanog kriminala čiji autori konstatuju ono što o čemu su crnogorski medji godinama pisali – pripadnici kavačkog i škaljarskog kriminalnog klana bili su dio veće kriminalne organizacije formirane 2010. godine, ali je ubrzo došlo do svađa između članova, jer više nije postojala jasna hijerarhija.
Kao razlog tome navode bjekstvo Darka Šarića iz zemlje.
Godine 2014. kada je, prema operativnim podacima došlo do rascjepa ove kriminalne grupe, upravo su Pljevljaci bili mete. Nastupi muzičkih zvijezda u popularnoj kotorskoj diskoteci Maksimus prekidani su zbog dojava o bombi, za koje bi se nakon pretresa ispostavilo da su bile lažne. Policija je tada ispitivala da li su te dojava imale veze sa incidentima koji su se u avgustu i septembru iste godine dešavali u Direkciji za uređenje i izgradnju Kotora, kada se oko preuzimanja popularnog lokala “Moka” na ulazu u Stari grad, vodio pravi mali rat.
Tada se grupa muškaraca, koja je navodno zastupala interese braće Šarić, ispred Direkcije sukobila sa prijateljima braće ubijenog Jovana i Igora Vukotića, navodnih šefova škaljarskog klana. Jedan od muškaraca koji je navodno zastupao interese braće Šarić, tada je ekipi Vukotića, rekao: “Šta je, hoćete li i„Maksimus“ još da uzmete”. Vukotićev prijatelj tada je uzvratio: “Polako, doći će i to na red…“.
Duško Šarić kasnije je demantovao da zbivanja ispred Direkcije imaju veze sa njim i njegovim bratom. Ovi događaji ni do danas nijesu ravijetljeni, što i ne čudi budući da na desetine likvidacija koje su uslijedile i dalje čame u fiokama crnogorskih istražitelja. U ratu dva suprostavljena kriminalna klana do sada je ubijeno više od 60 osoba, a autori analize naslućuju da bi bilans mrtvih mogao biti veći.
“Pomirenje nakon sedam godina sukoba je malo vjerovatno, posebno kada su neki od atentata počinjeni pred očima članova porodice. Štaviše, niko nije dovoljno moćan da smiri ili razbije klanove. Sukob će se nastaviti, ali se broj ubistava neće povećati zbog njihove velike cijene – navodno ciljani udarci na rivale koštaju preko milion eura. Osim toga, neke od glavnih meta su već ubijene. Oni koji su još uvijek na slobodi ili u bijegu, biće pažljiviji prema kretanju i komunikaciji i više ulagati u zaštitu. Postoji i rizik da će unajmljeni atentatori biti ubijeni kako bi se spriječilo njihovo potencijalno svjedočenje na sudovima”, navodi se u analizi.
Ali sukob ne traje sedam, kako tvrde autori, već skoro deset godina.
Podsjetimo, oslobađanje Cetinjanina Gorana Radomana iz kubanskog zatvora krajem 2014.godine i njegov povratak u Valensiju, bio je okidač za razdor tada jedinstvenog kotorskog kriminalnog klana koji je razgranao posao na više kontinenata, zasipajući ih ogromnim količinama droge. Zatvor, u kom je robijao zbog saobraćajne nesreće, Radoman je napustio uz pomoć jakih srpskih veza iz svijeta politike i biznisa. Vraćen je u Srbiju, iz koje je odmah otišao u Valensiju, glavnu bazu za transport kokaina ka zemljama Zapadne Evrope.
U stanu, koji je po tvrdnjama iz bezbjednosnog sektora on plaćao i iz zatvora, našao je tovar od 200 kilograma kokaina, koji je neko mafijaškim rječnikom “štekovao” odnosno tu sakrio. Uzeo je, navodno, tu drogu, iako nije bila njegova, kako bi “naplatio” korišćenje svojih resursa za vrijeme koje je proveo iza rešetaka.
Radomanov prijatelj i kum, Budvanin Goran Đuričković, koji je bio sa njim u Valensiji, ranjen je u novembru iste godine u Valensiji kao i Vladimir Vučković, a napadači su tada pogodili i dva srpska državljanina koji su bili sa njim.
Sve se to odvijalo daleko od Balkana, na kojem je glavna priča tih mjeseci bila akcija Balkanski ratnik i Pljevljak Darko Šarić.
Autori analize predviđaju da će se pripadnici klanova vjerovatno kriti van Balkana, gdje su poznati organima za sprovođenje zakona, ali da će prilikom odabira lokacije za skrivanje i vođenje biznisa, voditi računa o političkoj klimi, odnosno osiguravanju zaštite podmićivanjem službenika sektora sigurnosti.
“Oni imaju tendenciju da biraju zemlje u kojima je korupcija relativno visoka, kao što je Grčka, manje je ljudi sa Balkana i međunarodna policijska saradnja je nerazvijena. Neki članovi odlučili su se sakriti u Ukrajini. Tamo su se dešavali pokušaji atentata, vjerovatno u koje su bili uključeni visoki policijski zvaničnici. Za sada nema pokazatelja da su crnogorski kriminalci radili u Ukrajini ili Rusiji, ali ako se tamo kriju, to bi moglo predstavljati nove poslovne prilike”, piše u analizi.
Dodaju da su velike šanse da će klanovi uspjeti da održe svoj posao s kokainom i pojašnjavaju da je to krupan biznis u kojem svako ima svoju ulogu. Neki članovi, kako piše, djeluju kao investitori i obezbjeđuju sredstva za kupovinu kokaina u Južnoj Americi, dok su drugi izvođači i podizvođači odgovorni za pakovanje, transport i prodaju kokaina u Evropi.
“Njihova prednost je dokazana međunarodna logistička mreža za kupovinu i distribuciju… Kokainski biznis je zlatna karta koje se škaljarski i kavački klan neće odreći. Ponuda i potražnja za kokainom rastu. Pošto je to isplativo, klanovi će nastaviti trgovinu, blokirajući pojavljivanje drugih igrača. Izgubljeni resursi će se nadoknađivati novim partnerstvima sa drugim kriminalnim grupama ili iz njihovih redova, koji nisu zanemarljivi – procjenjuje se da škaljarski i kavački klan imaju 105, odnosno 140 članova”, tvrde autori teksta iz Globalne inicijative za borbu protiv organizovanog kriminala.
Iz te organizacije ocjenjuju da će klanovi nastaviti pomno da prate politička dešavanja i biraju političare koji su spremni da koriste njihov novac za lične ili političke interese. Autori poručuju da trenutna situacija ide u prilog škaljarskom klanu, uprkos činjenici da su tokom sukoba pretrpjeli značajnije žrtve.
Na kraju dodaju da loš učinak krivičnopravnog sistema u Crnoj Gori i Srbiji dodatno otežava suzbijanje aktivnosti klanova.
„Sudski postupci traju dugo. Optuženi su u bjekstvu, a svjedoka saradnika ima malo, što znači da je teško dokazati optužnice na sudu“, navode iz Globalna inicijative za borbu protiv organizovanog kriminala.
Ono što ne piše ,a svjesna ja crnogorska javnost, država Crna Gora definitivno će morati da donosi nove zakone koji su u svim razvijenim demokratijama Evrope, neophodan alat u borbi protiv organizovanog kriminala.
Međutim, ni ti zakoni neće biti dovoljni da se kriminalci koji su decenijama imali podršku i pomoć djelova sistema privedu pravdi. Za to će biti neophodna politička volja, koja je, ne samo po ocjeni velikog dijela domaće javnosti, već i relevantnih međunarodnih organizacija, dugo izostajala.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali