Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Konstruktor(i) na kratkim nogama

Objavljeno prije

na

otvaranje-boljari

Ko će biti koncesionar i graditelj autoputa Bar-Boljari? Da li će radovi na najzahtjevnijoj dionici puta početi u martu? Da li će uopšte početi? Nepoznanice se množe. Članice hrvatskog konzorcijuma okupljenog oko splitskog Konstruktora, zbog gradnje autoputa Bar-Boljare, imaju sve manje vremena da obezbijede novac i valjane finansijske garancije za gradnju dionice Smokovac – Mateševo, vrijedne nešto više od milijardu eura. Jesenas je izgledalo da to neće biti nerješiv problem. Nakon godina i godina obećanja i najava, u oktobru je, uz prisustvo premijera Hrvatske, Srbije i Crne Gore – Jadranke Kosor, Mirka Cvetkovića i Mila Đukanovića – održana svečanost kojom je označen početak gradnje najvećeg infrestrukturnog projekta u Crnoj Gori. Ujedno, to bi mogla biti i najskuplja saobraćajnica koja će se graditi u Europi, pošto projekcije pokazuju da će gradnja kilometra autoputa, u prosjeku, koštati 16 miliona eura.

Pred okupljanje u selu Gornje Mrke, Vlada je saopštila da će početak radova na autoputu pogurati akontacijom od 25 miliona eura. Ali – radova nema.

«Uskoro će početi geodetska istraživanja i probijanje pristupnih puteva, pa će radovi biti vidljivi», najavio je sredinom januara Milorad Pustahija, izvršni direktor preduzeća Prvi crnogorski autoput. Njega su, prema registru Privrednog suda u Podgorici, osnovali splitski Konstruktor-inženjering i zagrebački Institut građevinarstva Hrvatske i Tehnika D.O.O.

Problem je što se dosadašnje najave koncesionara nijesu obistinile. Crnogorski elektronski mediji su, 9. decembra prošle godine, prenijeli nezvanične informacije iz Ministarstva saobraćaja da je hrvatski konzorcijum, u posljednji čas, dostavio Vladi cjelokupnu bankarsku garanciju. Time su se, rečeno je, stekli svi uslovi za realizaciju izgradnje najzahtjevnijeg “parčeta” budućeg autoputa.

Istovremeno sa navodnim bankarskim garancijama (prema informacijama www.podlupom.info riječ je o ne previše čvrstoj obavezi Zagrebačke banke i njene većinske vlasnice italijanske Unikredit banke da kreditiraju dio ugovorenog posla) koncesionari su tražili dodatni rok od 60 dana za konačno zaključenje ugovora. Svoj su zahtjev obrazložili tvrdnjom da je u projektu obezbijeđeno učešće ,,najvećih međunarodnih finansijskih institucija, ali da njihove procedure nijesu mogle biti okončane” do 9. decembra.

Vlada Crne Gore je, pred kraj prošle godine, prihvatila produženje roka, a premijer je postupak opravdao time što je Konstruktor ponudio garanciju od 500 hiljada eura (dva odsto novca koji je Vlada već namijenila za ovaj posao). U međuvremenu, pokazalo se da dobijanje potrebnih kredita nije samo stvar procedure, kao što su u decembru objašnjavali koncesionari. Prema posljednjim vijestima iz Hrvatske, osnivači konzorcijuma Prvi crnogorski autoput tek pregovaraju s Evropskom investicionom bankom (EIB), Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD), ali i s drugim bankama o osiguranju kredita. Istovremeno, od Vlade Hrvatske se traži pomoć u vidu državne garancije za novac koji bi te kompanije pozajmile od kreditora.

,,U interesu Hrvatske je da konzorcijum hrvatskih građevinara realizuje posao u Crnoj Gori”, saopštio je nedavno ministar finansija te zemlje Ivan Šuker ne obećavajući, ipak, traženu pomoć: ,,Ako ih date jednoj privatnoj firmi, onda se svaka može javiti sa istim zahtjevom”.

Direktori Kontruktora i Instituta građevinarstva Hrvatske , Željko Žderić i Jure Radić, nijesu, dakle, završili posao zbog koga su, prema pisanju Poslovnog dnevnika, početkom godine boravili u sjedištu hrvatske Vlade. A zagrebački Nacional piše: ,,Iako se tvrdi kako u ovom slučaju još ništa nije dogovoreno, Poslovni dnevnik doznaje kako Željko Žderić ljude u crnogorskoj vladi uvjerava da je pomoć iz Banskih dvora osigurana,,. Crnogorska vlada je, ipak, ,,u cilju smanjenja gubitaka vremena”, odlučila da – dok čeka Hrvate – započne i preliminarne pregovore sa drugorangiranim ponuđačem, grčko-izraelskim konzorcijumom čija je ponuda bila za milijardu eura veća od hrvatske (3,92 prema 2,77 milijarde eura).

Skupa sa vremenom za nabavku novca topi se i kredibilitet nosilaca konzorcijuma – kompanije Konstruktor-inženjering i njenih zvaničnika. I to je, pretpostavljaju hrvatski mediji, razlog što pregovore sa ino-bankarima ne vodi Žderić već njegov kolega iz IGH Jure Radić.

Splitska kompanija i njen prvi čovjek, nekoliko mjeseci unazad, u fokusu su hrvatske javnosti zbog medijskih i policijskih optužbi za falsifikovanje poslovne dokumentacije, izdavanje čekova bez pokrića, potpisivanje fiktivnih ugovora sa vladom bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera, zloupotrebe insajderskih informacija…

Kola su krenula nizbrdo u drugoj polovini septembra prošle godine kada je splitska policija Opštinskom državnom tužilaštvu predala krivičnu prijavu protiv Žderića zbog «krivotvorenja službene isprave” kojom je od “Slobodne Dalmacije” pokušao da naplati odštetu od 1,7 milijardi kuna (oko 200 miliona eura).
Spor je počeo 2005. godine kada se u Slobodnoj Dalmaciji pojavio članak Konstruktor-inženjering kupuje i osniva poduzeća radi pranja novca u kome se tvrdi da je Žderić na sporan način postao vlasnik Konstruktor-inženjeringa, tako što je za 1,5 miliona maraka kupio preduzeće sa 400 građevinskih mašina i 2000 zaopošljenih koje je, prethodno, knjigovodstvenim kombinacijama oslobođeno dugova (oni su ostali u Konstruktoru, današnjem Građenju). U istom članku iznijete su i tvrdnje penzionisanog inženjera i predstavnika manjinskih akcionara Konstruktora Boža Biuka da uprava kompanije, preko desetina ćerki-firmi, pere pare, odnosno ,,vrti novac na sumnjive račune”.

Konstruktor je tužio Slobodnu Dalmaciju zahtjevajući naknadu štete pošto je, navodno, zbog tih napisa u Libiji izgubio posao vrijedan 1,5 milijardi eura.
,,Na provedenom natječaju u Libiji bili smo već odabrani izvođač velikog građevinskog projekta vrijednog 1,5 milijardi eura”, objašnjavao je Žderić Nacionalu 2007. godine. ,,U studenome 2005. dobili smo obavijest iz libijskog Ministarstva prometa i veza, upućenu izravno meni kao glavnom direktoru Konstruktor-inženjeringa. Doista je strašno primiti pismo takvog sadržaja. Pročitao sam ga užasnut… Obavijestili su nas da nas eliminiraju iz toga posla, jer je ambasada Libijske Džamahirije u Zagrebu dostavila negativno posebno izvješće, zasnovano na novinskom članku u Slobodnoj Dalmaciji…”.

Ispostavilo se da je navodno pismo koje je Žderić čitao ,,užasnut” najobičniji falsifikat. Zapravo, sredinom prošle godine Libija je zvanično demantovala tvrdnje o dobijenom pa izgubljenom poslu navodeći da Konstruktor nije ni učestvovao na tenderu za izgradnju autoputa.
,,Nemam komentara na pismo koje spominjete jer za njega ne znam”, oglasio se Žderić početkom septembra o demantiju libijske vlade. Koju nedjelju kasnije policijska krivična prijava je potvrdila da ono postoji.

Slično je i sa privatizacijom. Žderić tvrdi: ,,U proteklih deset godina bilo je žalbi na pretvorbu Konstruktora, ali sve pravomoćne sudske odluke su potvrdile da je sve provedeno zakonito. Konstruktor-inženjering je od tada u vlasništvu 600 malih dioničara, među kojima sam i ja. Ni danas Konstruktor-inženjering nema većinskog vlasnika”. Hrvatski javni servis (HRT), sa druge strane, jesenas izvještava o nezvaničnim informacijama prema kojima ,,Državno odvjetništvo upravo završava istragu koja je počela prije devet godina. Čekaju se i odgovori vezani za, po mnogima, spornu privatizaciju Konstruktora početkom 90-ih…”.

Ako privatizacija i vlasnička struktura mogućeg partnera u gradnju autoputa ne interesuju vlasti u Podgorici, onda bi ih trebalo zaintrigirati poslovno iskustvo Konstruktor-inženjeringa iz Katara. Naime, policija u Dohi, glavnom gradu Katara, otkrila je da je direktor podružnice Konstruktora Krešimir Puljiz jednoj od lokalnih kompanija podizvođača izdao ček bez pokrića, u vrijednosti većoj od milion dolara. Katarska policija je raspisala potjernicu i za Harunom Omerbašićem, šefom nabavke Konstruktorove podružnice. Iako tvrde da njihovi ljudi nisu osumnjičeni, uprava Konstruktora je nakon afere smijenila rukovodstvo u podružnici, prenosi Jutarnji list.

A portal www.necenzurirano , krajem novembra prošle godine, izvještava kako je hrvatsko Državno tužilaštvo ,,prije par dana spremilo krivičnu prijavu zbog osnovane sumnje da je uprava Hrvatske autoceste, u dogovoru s bivšim premijerom Ivom Sanaderom i ministrom Božidarom Kalmetom, potpisala ugovore „teške” 4,4 milijarde kuna za izgradnju dionice Doli – Dubrovnik, iako su znali da za ovu javnu nabavku nemaju osigurana sredstva, a sve kako bi kod kasnijeg raskidanja ugovora sa partnerima, HAC bio u obavezi potpisnicima ugovora isplatiti odštetu, koja bi prema nekim najavama mogla dosezati i do 350 milijuna kuna”. Sporni ugovori potpisani su sa preduzećima: Viadukt; Strabag AG; Konstruktor Inženjering…

Priča je od tada samo dobila na aktuelnosti, ali se njen epilog još ne naslućuje.

Koincidencija

Nijesu sve afere u kojima se pominje Konstruktor Inženjering ostale bez epiloga. Prošlog ljeta je poslanik SDP Željko Jovanović ustvrdio kako je iz dokumenata koje je vidio kao predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provođenja Strategije suzbijanja korupcije, zaključio da su najviši državni zvaničnici i ministri iz HDZ-ove vlasti, skupa sa vlasnicima i dioničarima preduzeća IGH i Konstruktora, ,,zahvaljujući povlašćenim informacijama, pokupovali jeftino poljoprivredno zemljište na Pelješcu očekujući da će se ta ulaganja višestruko isplatiti zbog gradnje mosta i autoceste”. Prvih dana ove godine stiglo je saopštenje USKOK-a (Ured za sprječavanje korupcije i organizovanog kriminala) po kome sporno zemljište ,,nije na samoj trasi buduće autoceste Zagreb-Split-Dubrovnik, nego u njezinoj blizini, te da prikupljene spoznaje ne upućuju na to da je ono otkupljivano radi kasnije prodaje Hrvatskim autocestama”. Dakle, slučajna je svaka podudarnost sa ovdašnjim glasinama koje kažu da privilegovani kupuju, ili su već kupili, zemljište na trasi autoputa Bar-Boljari.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo