Povežite se sa nama

OKO NAS

PROPADAJU NEKADAŠNJE KARAULE U NP PROKLETIJE: Zaborav i nemar

Objavljeno prije

na

Danas, kažu mještani, niko i ne zna u čijem su vlasništvu objekti bivših kasarni i karaula iz vremena SFRJ, i pozivaju opštinske i državne organe, a posebno rukovodstvo preduzeća Nacionalni parkovi, da pokušaju makar neke od njih da zaštite od daljeg propadanja i valorizuju u planinarske i turističke svrhe

 

U srcu Nacionalnog parka Prokletije, na području opština Gusinje i Plav, propadanju je prepušteno čak devet karaula iz perioda bivše Jugoslavije, koje su vrlo lako mogle biti iskorištene u planinarske i turističke svrhe. Posljednji je trenutak da se nešto učini pa da sve odreda ne dožive sudbinu one u mjestu Trokus, od koje su ostali samo temelji.

Iz Udruženja Prijatelji Plava Monitoru su kazali da je zubu vremena prepušten čak i nekadašnji palninarski dom Bjeluha, na putu Murino–Čakor–Peć, koji je nekada imao 64 kreveta za smještaj, restoran i sopstvenu malu elektranu.

„Mi smo 2018. godine pokušavali da animiramo državne organe da učine nešto u vezi sa ovim objektima i da se oni pokušaju valorizovati, ali nismo naišli na razumijevanje. To je prava šteta, jer je iz godine u godinu sve više stranih turista, a svi ovi objekti se nalaze na planinarskoj stazi poznatoj pod nazivom Balkanska ruta“, kažu u ovom udruženju. Oni su dostavili Monitoru fotografije i video-zapis pojedinih objekata, iz kojih se može zaključiti da su u izuzetno lošem stanju. Pet karaula nalazi se na području opštine Gusinje. Dvije su u selu Vusanje, od kojih je jedna bila stalna, a jedna ljetnja.

„I jedna i druga propadaju, a nalaze se pored vodopada Grlja i izvorišta ove rijeke, gdje strani turisti zbog ljepote kampuju u šatorima“, kažu Prijatelji Plava. Još jedna karaula bila je u Grebajama, dok su dvije postojale u Grnčaru lijevom i Grnčaru desnom. Na teritoriji plavske opštine su preostale četiri karaule, a od njih se samo jedan objekat, onaj u selu Jasenice, mada dosta propao, koristi kao školsko odjeljenje, za dva đaka.

„Od karaule Trokus ostali su samo temelji. Na samo sedam kilometara od Plava, karaula Gradine propada, iako bi se mogla vrlo lako adaptirati, i da radi i ljeti i zimi kao planinarski dom i objekat za smještaj turista i prihvat planinara“, smatraju naši sagovornici. Oni ističu da je propadanju prepuštena i karaula koja se nalazi na 2.000 metara nadmorske visine, iza Hridskog jezera, pod nazivom Bjelaja.

„Ipak, prosto je nevjerovatno da je propadanju prepušten objekat nekadašnjeg planinarskog doma Bjeluh. Taj dom je imao i svoju malu hidrocentralu. Imao je restoran, a stariji građani Murine i Plava prisjećaju su da je on predstavljao sklonište za putnike koji su išli prema Peći, i koji su tu nalazili spas od nevremena“ – pričaju u Udruženju.

Danas, kako kažu, niko i ne zna u čijem su vlasništvu objekti bivših kasarni i karaula iz vremena SFRJ, i pozivaju opštinske i državne organe, a posebno rukovodstvo preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore, da pokušaju makar neke od njih da zaštite od daljeg propadanja i valorizuju u planinarske i turističke svrhe. „Stalno se govori o tome kako u Plavu i Gusinju nema hotelskih kapaciteta. Neki do ovih objekata mogli su lako biti pretvoreni u hostele ili planinarske domove. Samo da se malo preurede i posluže kao planinarska skloništa, bilo bi dovoljno, i u svakom slučaju bolje nego ovako kako je sada“.

Svi njihovi raniji apeli i molbe državnim institucijama da se zaustavi devastacija ovih objekata, nijesu imali rezultat. „Sve što je moglo da se ponese iz napuštenih objekata, odnešeno je. Sada su to samo obične ruševine“, pričaju članovi Udruženja.

Predsjednik opštine Plav Nihad Canović, ističe da nije dobro što ovi objekti nisu stavljeni u funkciju, iako je on, kako kaže, lično pokretao inicijative. „Najbolji i najkoristniji način je bio taj da se u njima instaliraju određeni turistički kapaciteti. Pokretali smo inicijative u saradnji sa ljudima iz Nacionalnog parka jer se većina tih objekata nalazi u zaštićenoj zoni, odnosno u sastavu Nacionalnog parka Prokletije. Međutim, zbog različitog spleta okolnosti, do revitalizacije nije došlo, što jeste velika šteta, s obzirom na to da se zna da se oni nalaze na atraktivnim lokacijama koje posjećuje veliki broj turista“, priča Canović.

On se nada da će započete inicijative, ipak, uroditi plodom u narednom periodu, ali naglašava da to prije svega zavisi od Vlade i državnih organa, jer se radi o objektima i imovini koja je u državnom vlasništvu.

Da je šteta što se objekti nalaze u takvom stanju, saglasan je i direktor Turističke organizacije Gusinje Irfan Radončić, koji ističe, međutim, da lokalna turistička organizacija nema mehanizme da sprovede određene inicijative u djelo, jer se ti objekti nalaze u zoni Nacionalnog parka. „Očekujemo u narednom periodu da zajedno sa zaposlenima iz ovog preduzeća uradimo nešto sa ovim objektima“, kaže Radončić.

Slično na ovu temu razmišlja i direktorica Turističke organizacije Plav Samira Canović, navodeći da bi bilo dobro da se bivše karaule pretvore u objekte za prihvat turista. „Bilo bi dobro da se one pretvore u stacionare za prenoćišta, jer sve više ljudi želi da aktivni odmor u prirodi kruniše spavanjem negdje u nekom izazovnom seoskom ili planinskom mjestu. Ali za to je potrebna podrška države, a naša turistička organizacija je tu da pruži svaku vrstu pomoći“, kaže direktorica TO Plav.

Osim turističke vrijednosti, ovi objekti, kako smatraju sagovonici Monitora, lako bi mogli da budu i mjesto gdje bi jedan broj građana ovih siromašnih sjevernih opština pronašao zaposlenje.

Na sjeveroistoku Crne Gore još četiri kasarne i karaule postojale su na teritoriji opštine Andrijevica, i takođe danas propadaju. Jedino je ona u mjestu Mojan, kroz međunarodni projekat koji je sprovela NVO Agencija za razvoj Komova i Bjelasice, preuređena i pretvorena u hostel značajnih kapaciteta, i proglašena za takozvani avanturistički park. Tim preduzećem danas gazduje lokalna uprava.

Nešto slično nikada nije pokrenuto ni za jednu od devet kasarni i karaula u Plavu i Gusinju, a svaka je mogla biti sačuvana na sličan način. Država se u ranijem periodu nije previše interesovala za sjever. I aktuelnim vlastima promiče ova značajna tema. Ni u preduzeću Nacionalni parkovi Crne Gore nisu prepoznali neiskorišteni resurs, koji bi na Prokletijama lako mogao biti valorizovan.

                                                         Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo