Povežite se sa nama

OKO NAS

RAZGRANIČENJE CRNE GORE I KOSOVA: Uskoro rješenje spora

Objavljeno prije

na

,,Ne gubimo nijedan metar kvadratni naše teritorije. Demarkacija sa Crnom Gorom je u interesu Kosova i njegovih građana”, rekao je u srijedu na sjednici kabineta premijera Isa Mustafe u Prištini prvi potpredsjednik kosovske vlade i ministar vanjskih poslova Hašim Tači.

Ovaj odnedavno počasni građanin Ulcinja, proglašen u paketu sa albanskim premijerom Edijem Ramom, kazao je da je taj proces Kosovo ranije okončalo sa Albanijom i Makedonijom, a da će to biti i sa Srbijom, kako bi se, istakao je, jednom zauvijek, u duhu dobrosusjedskih odnosa, riješilo pitanje granica na jugoistoku Evrope.

No, već sada je izvjesno da će Tači i njegove kolege, od strane kosovske opozicije, patriotskih udruga i građana iz regiona Rugove, uz granicu sa Crnom Gorom, biti proglašeni – izdajnicima. Na njihovoj meti je stalno bio predsjednik Državne komisije Kosova za određivanje granice sa Crnom Gorom Murat Meha, koji je optuživan da je nestručan, neodgovoran, pa čak i korumpiran. Sada će takve optužbe biti prije svega usmjerene na Tačija, kao njegovog pretpostavljenog, ali i kao najjaču političku figuru u toj zemlji.

U oštrim kritikama se najviše isticala opoziciona Alijansa za budućnost Kosova (AAK) bivšeg premijera Ramuša Haradinaja, kojoj je region Dukađina glavno uporište, a nije previše zaostajao ni pokret Samoopredjeljenje (Vetëvendosja) Aljbina Kurtija. I on je podržao proteste koji su održani u Peći, potom je u Skupštini opštine tog grada usvojena deklaracija, a u kosovskom Parlamentu donijeta i Rezolucija o procesu pregovora sa Crnom Gorom. Tim dokumentom predviđeno je da i mještani pogranične teritorije budu upoznati sa demarkacionom linijom koju Komisija utvrdi i da daju potvrdu da se slažu sa njom.

Ali, to se vjerovatno neće desiti, pa će kosovska Vlada, najvjerovatnije, biti optužena za izdaju. „Mi samo želimo da granica bude onakva kako je to predviđeno Ustavom iz 1974. godine, a da ne budu uvažene izmjene do kojih je došlo kasnije”, kaže Haradinaj.

Ironija je svakako da se kosovski političari, poslije više od četiri decenije, pozivaju na pravni dokument koji je definisao Kosovo kao autonomnu pokrajinu, u sastavu Srbije, samo kada su uvjereni da im to ide u prilog.

Potpredsjednik Haradinajeve stranke Ali Ljajči ističe da će, ako se prihvati prijedlog o demarkaciji, Crna Gora ući „šest,sedam, a na nekim potezima i osam kilometara na našu teritoriju”. On kaže da se radi o predivnom prostoru koji je, kako smatra, strateška tačka za osmatranje i eventualno držanje Kosova pod kontrolom!

A u cijelom ovom procesu sporne su dvije lokacije obrasle šumom i bogate pašnjacima, površine oko 12.000 hektara: jedna je lokacija Kula, druga ona u plavskoj opštini, ispod Čakora. Prema riječima Ljajčija, državljani Crne Gore su noću nelegalno asfaltirali dva kilometra puta od Čakora do Bjeluha!

Inače, o švercu profitabilnim robama na crnogorsko-kosovskoj granici niko javno ne govori. A da je toga bilo, i da se krijumčarenje i dalje odvija, niko ne spori. Prije dva mjeseca načelnik za nadzor Državne granice Crne Gore Vukoman Žarković i načelnik Granične policije Kosova Šaban Guda potpisali su memorandum o saradnji i implementaciji zajedničkih patrola kako bi se „na svim sporednim putevima onemogućila krivična djela i šverc ljudi i roba”. Oni su kazali da će se posebno izaći u susret mještanima sa obje strane granice, koji imaju katune i stočni fond, da bez problema mogu boraviti na njima.

Čini se da je upravo to ključni problem koji datira od 2010. godine, kada je Vlada u Podgorici zabranila prelazak granice, osim na zvaničnim prelazima. Navodeći da je drugačije bilo vjekovima, stanovnici sela iz okoline Peći su najavljivali radikalne proteste, te blokadu puteva, ali do toga, ipak, nije došlo. Zato su se ponadali da bi svoje probleme mogli riješiti u procesu određivanja granice, koji je počeo 2012. godine.

Nekadašnji gradonačelnik Rožaja Nusret Kalač ocijenio je da se neki Kosovari ne mogu pomiriti sa činjenicom da su šume i pašnjaci na koje dovode stoku teritorija Crne Gore i da moraju poštovati propise o prelasku crnogorske granice. ,,Mi smo potpuno dozvolili korišćenje pašnjaka i katuna s tim što svaki prolaz stoke i onoga svega što je neophodno ljudima koji koriste te katune mora da bude registrovano i mora legalno da prođe crnogorsku granicu. Ljudi bi, međutim, da toga nema, nego da prosto ne budu kontrolisani i da se slobodno kreću”, dodaje on.

Zato će, kako su najavili, građani Peći zatražiti međunarodnu arbitražu o određivanju granice duge 79 kilometara. No, u Vladi Kosova nema spremnosti za takve poteze. Naročito se tome protivi Tači koji uvijek navodi da je Crna Gora otvorila vrata za kosovske izbjeglice 1999. godine, te da je ova zemlja, bez obzira na pritiske Srbije i prosrpske opozicije, priznala Kosovo u oktobru 2008. godine.

Dobri poznavaoci prilika ističu da je za bolje razumijevanje čitave situacije korisno znati da vicepremijer kosovske vlade ima veoma dobre lične odnose sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem. Možda u toj činjenici treba posmatrati odluku Tačija da za najvišeg predstavnika u Ambasadi Kosova u Podgorici, sada u svojstvu otpravnika poslova, bude kosovski Srbin Srđan Sentić.

U svakom slučaju, uskoro će državne komisije Crne Gore i Kosova za razgraničenje, na svom 13. sastanku, definitivno usaglasiti stavove o granici, a parlamenti to potvrditi. Očekuje se takođe da do kraja godine Crnogorci dobiju mjesto u ustavu Kosova, što će im omogućiti potpunu integraciju u kosovsko društvo. Nakon toga slijedi podizanje odnosa dviju država na najviši diplomatski nivo.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo