Povežite se sa nama

KULTURA

REVALORIZACIJA KULTURNIH DOBARA: Baština procijenjena poslije šest decenija

Objavljeno prije

na

Proces revalorizacije kulturnih dobara koji traje u kontinuitetu bezmalo šest decenija, Ministarstvo kulture je konačno okončalo. Vlada je na sjednici održanoj 31. jula usvojila Izvještaj o implementaciji projekta Revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore.

Zadatak projekta bio je da se provjeri kulturna vrijednost svih kulturnih dobara koja su od 1948. godine imala taj status. Projekat revalorizacije traje od aprila 2013. godine, I trebalo je da bude završen prije tačno godinu. No, to je malo kašnjenje ako se ima u vidu da država, tokom više od pola vijeka, nije do sada u više navrata uspjela da ispuni zakonske obaveze popisa i uvida u stanje kulturnih dobara.

U radu na projektu, koji je koštao blizu pola miliona eura, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je formirala 49 stručnih timova i jedan monitoring tim, u okviru kojih je bilo angažovano više od 250 pojedinaca.

Generalna direktorka Direktorata za kulturnu baštinu Lidija Ljesar za Monitor kaže da je projekat završen i da je njime ,,data analiza revalorizovanih 1764 kulturnih dobara, kroz koja je obrađeno 93 odsto od ukupnog broja kulturnih dobara koja su obuhvaćena projektom. U toku je izrada elaborata za preostalih sedam odsto kulturnih dobara, a koja će, u skladu sa zaključcima Vlade, biti finalizovana u narednih 90 dana”.

Šta su rezultati projekta: Obrađena su 1764 kulturna dobra, a nakon stručne i naučne ocjene njihovih svojstava, po predlogu stručnih timova, njih 97 odsto zadržalo je status kulturnog dobra.

Iz Direktorata za kulturnu baštinu i Uprave za zaštitu kulturnih dobara rekli su za Monitor da je za tri odsto kulturnih dobara elaboratima predloženo da se preispita status kulturnog dobra. Zbog, kako su naveli, devalviranja njihove kulturne vrijednosti, odnosno gubitka osobenosti i svojstava po kojima su bila značajna i prepoznatljiva, a kod nekih i zbog trajnog gubitka materijalnih ostataka kulturnog dobra.

Status kulturnog dobra nije zadržalo 16 nepokretnih objekata. Sa teritorije Opštine Herceg Novi: Manastir u ruševinama, Turska stražarnica, Tvrđava Vrbanja, Razvaline turske tvrđave – Igalo, Hotel Boka, Turski čardaci, Razvaline turske tvrđave na Savini, Gomila – Babunci-Luštica, Gradište (podzemna građevina), Hasanov Grob, Mokrine, Mogile–Igalo, Mogile Nedajno, Velika i mala gomila, Mrkova, Tumulusi Žanjice i sa teritorije Opštine Kotor: Neznabožačko groblje Morinj i Prahovac i vatra.

Čak trideset pokretnih kulturnih dobara je pod znakom pitanja. Sa teritorije Opštine Bar četiri – Zavičajni muzej Bar (Barski logor, maketa barskog logora formiranog 1942, Dresina nadzornika pruge kolosijeka 0,75cm, Zbirka šinskih polja sa gvozdenim pragovima, Zbirka osovina sa bandažama i gibnjevima); tri sa teritorije Opštine Budva – vjerske zajednice (Zbirka crkve Svetog Nikole, Bečići, Ikona Blagovijesti, crkve Sv. Save, Reževići, Zbirka crkve Svete Petke, Podmaine); devet sa teritorije Prijestonice Cetinje – NMCG (Zbirka razne konjske opreme, Zbirka Njegoševih fotokopiranih dokumenata, Zbirka filmova, Zbirka fotografija, Zbirka muzejskog namještaja, Zbirka Njegoševih maraka, Zlatan nakit (lanac) sa završecima u obliku ćilibarskih životinjskih glava, Zbirka spomenica, Zbirka maketa; dva sa teritorije Opštine Nikšić – Zavičajni muzej Nikšić (Prirodnjačka zbirka, Berat); četiri sa teritorije Opštine Herceg Novi – Zavičajni muzej i vjerske zajednice (Napoleonov srebrnjak, Numizmatička zbirka, Turski ferman, Zbirka crkve Sv. Gospođe, Ubli); dva sa teritorije Opštine Kotor – Pomorski muzej i OJU Muzeji Kotor (Biste – dva muzejska predmeta, Darvinovo pismo), tri sa teritorije Glavnog grada Podgorice – JU Muzeji i Galerije i nekadašnji Marksistički centar (Prirodnjačka zbirka, Praistorijska zbirka, Nepotpuna garnitura stilskog namještaja); jedan sa teritorije Opštine Tivat – vjerske zajednice (Oltarska slika Svetog Antuna Padovanskog) i dva iz privatnog vlasništva (Zlatan prsten Skarabej, Metalni krst).

,,U ovoj fazi implementacije Projekta, ovi prijedlozi ne podrazumijevaju da su predmetna kulturna dobra po automatizmu izgubila status kulturnog dobra, jer će Uprava za zaštitu kulturnih dobara prije donošenja rješenja o prestanku statusa još jednom sprovesti dodatna istraživanja autentične dokumentacije o kulturnim dobrima, na osnovu koje bi se kod pojedinih stvorila mogućnost rekonstrukcije, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara”, kaže Ljesar.

Pored kritika da je ovaj projekat, koji je iz Ministarstva kulture ocijenjen kao najznačajniji rađen u posljednjih nekoliko decenija, kasnio godinu dana, mogle su se čuti i opaske da je Ministarstvo podmetnulo Vladi na usvajanje nezavršen projekat. Kako je ministar Branislav Mićunović iz ministarske prešao u ambasadorsku fotelju, bilo mu je bitno da se projekat na brzu ruku okonča. Da li je sve rađeno po propisima pitali smo i v.d. ministra kulture Duška Markovića, ali nam nije odgovorio na pitanja.

Monitor je već pisao o konspirativnosti projekta i da su mnogi u toku rada na njemu dobijali otkaze. Stručnjaci sa kojima je Monitor razgovarao, a koji su bili uključeni u realizaciju projekta, navodili su da su glavne mane u realizaciji ovog projekta od nacionalnog značaja te što je od 250 ljudi uključenih u izradu bilo mnogo onih izvan struke, kao i mladih koji su se prvi put susreli sa ovim poslom. Pored stručnih referenci učesnika projekta, kao mane isticali su i kvalitet tehničke i foto dokumentacije.

Stručnjaci koje smo kontaktirali nakon završetka projekta tvrde da pojedini elaborati nijesu završeni, a da timovi za pojedine oblasti nijesu ni formirani. Zamjerka, naših sagovornika, je i ta što smatraju da su pojedini članovi stručnih timova za svoj rad dobijali samo par stotina eura, a pojedini i po desetine hiljada.

Projekat Revalorizacija kulturnih dobara autorski je projekat generalne direktorke Direktorata za kulturnu baštinu Lidije Ljesar. Pored toga što je autorka projekta, Ljesareva je i član radnih timova za revalorizaciju kulturnih dobara, a i edukator na seminarima za stručne kadrove koji učestvuju u tom projektu. Kako je izrada projekta valorizacije i revitalizacije kulturnih dobara posao u nadležnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara, pitali smo ih da li je Ljesar akumuliranjem funkcija u realizaciji svog projekta u sukobu interesa?

,,Generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu Ministarstva kulture, mr Lidija Ljesar, kao autor Projekta i predloženi stručni timovi X i XXIX, i kao mentor u dijelu davanja stručnog mišljenja i smjernica za primjenu metodologije Projekta, nije dobila nikakvu finansijsku nadoknadu. Tumačenjem Komisije za sprječavanje sukoba interesa, kojoj se gospođa Ljesar obratila u skladu sa Zakonom, dato je mišljenje da angažovanje u smislu autora projekta, člana stručnog tima i mentora nije u sukobu interesa”, odgovorili su nam iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, na čijem je čelu Anastazija Miranović.

U rezimeu Izvještaja i implementaciji projekta revalorizacije, koji je Vlada usvojila, zaključuje se da je – implementacija ovog procesa većim dijelom bila uspješna. A onda se daje i šira slika – da se ovim projektom potvrđuje ,,da je kulturna baština jedan od čeonih ekonomskih resursa i temelja za buduće uspjehe, kojom se, u procesu ekonomske globalizacije kojoj težimo, čuvamo od kulturne globalizacije”. U posljednjoj rečenici u Izvještaju tvrdi se da je ovaj projekat ,,dao odgovor na pitanje šta je kulturna baština Crne Gore, koje kulturne vrijednosti treba čuvati u nasljeđe budućim generacijama”.

Članovi timova

,,U sastav stručnih timova i monitoring tima, uključeno je 29 zaposlenih u Ministarstvu kulture i Upravi za zaštitu kulturnih dobara: Anastazija Miranović, Andrea Mugoša, Aleksandar Dajković, Đorđe Popović, Dobrila Vlahović, Jelena Vidović, Jelena Žarić, Jovana Lalošević, Lidija Vujović, Maja Ćetković, Melida Suljević, Mile Baković, Milica Martić, Milica Nikolić, Mitra Cerović, Nela Cimeša, Petra Zdravković, Sofija Hajrizaj, Sanja Šoljaga, Tanja Bogdanović, Tanja Vujović, Tatijana Mijović, Vesna Prlja, Zorica Tomanović, Milojka Petrušić, Ratka Đurović, Lidija Mijanović, Bratislav Radunović i Zorica Čubrović”, obavijestili su nas iz Direktorata za kulturnu baštinu i Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Njihov angažman u 2013. godini plaćen je 56,631.28 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

KULTURA

U VALENSIJI ODRŽANA PROMOCIJA PROJEKTA „ANTIGONA 2.0 MÉDITERRANÉE”, NASTALA NA IDEJI MIROSLAVA MINIĆA: Spajamo gradove, države i kontinente

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Antigona 2.0 Méditerranée” uključuje učesnike iz pet mediteranskih zemalja: Valensija (Španija), Podgorica (Crna Gora), Nador, Asilah i Rabat (Maroko), Oran (Alžir) i Bejrut (Liban). U svim ovim gradovima pripremaju se različite predstave istog naziva „Antigona 2.0 Méditerranée”, a premijera svih će biti do kraja avgusta

 

Promocija međunarodnog projekta Antigona 2.0 Méditerranée održana je prošle sedmice u Valensiji, u Centru za kulturu La Nau, koji se nalazi u zgradi Univerziteta Valensije, jednoj od najreprezentativnijih i nastarijih zdanja tog grada.

Crnogorski projekat teatrskog angažovanja srednjoškolaca odjeknuo je na tlu Mediterana i nadahnuo ostale učesnike da stvaraju po ugledu na učenike danilovgradske Gimnazije.

Cijeli projekat je nastao prema ideji saradnika Monitora i profesora književnosti Miroslav Minića, a sprovodi se u organizaciji Fondacije Skupština građana i građanki Mediterana (FACM) i Fondacije Anna Lindh u saradnji sa Festivalom Mostra Viva del Mediterrani, a finansijski je podržan od strane Evropske unije.

Na promociji su govorili i prorektorka Univerziteta u Valensiji Ester Alba, odbornica za obrazovanje, kulturu i omladinu u Gradskom vijeću Valensije Maite Ibáñez, kao  i glumica i rediteljka Maria Colomer, koja je sa profesorom Minićem umjetnička koordinatorka projekta. Putem video linka obratili su se i ostali učesnici projekta: Djawed Bougrassa iz Orana, Jihad El Karrami iz Rabata, Azzouz Bougladour i Abderrazak El Omari iz Nadora i Abdel Illah Fouad iz Asilaha. Moderatorka je bila novinarka Esma Kučukalić iz Fondacije Skupština građana i građanki Mediterana (FACM).

Antigona 2.0 Méditerranée uključuje učesnike iz pet mediteranskih zemalja i sedam (FACM) članica: Valensija (Španija), Podgorica (Crna Gora), Nador, Asilah i Rabat (Maroko), Oran (Alžir) i Bejrut (Liban). U svim ovim gradovima pripremaju se različite predstave istog naziva Antigona 2.0 Méditerranée, a premijera svih će biti do kraja avgusta.

Profesor Minić je osmislio koncept, imajući u vidu da svi mladi Mediterana znaju za Sofoklovu tragediju, ali i izražen osjećaj Antigoninog pravdoljublja, odanosti i principijelnosti kao mjere čovječnosti.

„Antigona kao simbol stradanja zbog pravednih uvjerenja predstavlja snažan podstrek za mlade ljude i kod njih budi snažnu želju da jasno, otvoreno i nedvosmisleno konfrontiraju svijetu sve nepravde koje ne smiju biti prećutane”, istakao je Minić, „a mladi ljudi s kojima radimo, a i oni s kojima smo u školi svakodnevno u kontaktu, prepoznaju Antigonu kao junakinju koja emituje moralnu snagu i Kreontovu tragiku koja emituje slabost, takođe prepoznaju potentnost ovog teksta, moćnog da izrazi njihove stavove, mišljenja i ideje“.

Na promociji je objašnjeno da je riječ o novom čitanju, novom doživljaju i novom scenskom pristupu antičkoj tragediji koju je napisao Sofokle. Projekat podrazumijeva savremenu komunikaciju sa tekstom i novo učitavanje sadržaja u domenu mladih na Mediteranu. Pozorište se koristi kao sredstvo za dijalog među mediteranskom omladinom na temelju univerzalnog klasika. Ideja projekta nije rediteljsko oblikovanje Sofoklovog teksta, već pružanje mogućnosti kreativnim učenicima da ispolje sopstvene doživljaje nepravde, bunta protiv tehnološke i digitalne revolucije, konzumerizma, gušenja sloboda, vršnjačkog nasilja i drugih savremenih počasti.

„Ovim projektom spajamo gradove, države i kontinente, spajamo omladinu. Želimo da čujemo glas mladih ljudih, važan glas mladih Mediterana na teme koje ih jednako opterećuju bez obzira na njihove različitosti. Mladi ljudi iz različitih zemalja, koji su u projektu, upoznali su se preko Zoom sastanaka. Svi potičemo iz različitih sredina, različitih kultura, a sve nas spaja ista želja – da mijenjamo svijet, da stvaramo bolje mjesto za život”, naglasio je Minić u obraćanju.

Bilo je riječi i o priručniku – metodološkom vodiču pri stvaranju predstave, koji su napisali Marija Kolomer i Miroslav Minić, a preveden je na crnogorski, španski, francuski, arapski i engleski jezik. U priručniku je dat detaljan osvrt kako da nastavnici u ovim zemljama pripremaju predstave, od izbora učesnika do premijere predstave.

Nakon promocije održana je premijera predstave Antigona 2.0 Méditerranée učenika iz Valensije u režiji Marije Colomer i  Susua Beniteza. Tekst su pisali učenici, koji je nastao na osnovu njihovih autentičnih životnih priča, uz mentorstvo rediteljke.

Tokom cijelog projekta snimane su probe i rade se intervjui sa svim učesnicima iz sedam gradova Mediterana, a proizvod će biti dokumentarni film koji će biti prikazan u okviru festivala Mostra Viva del Mediterrani 2021 u Valensiji, ali i u drugim gradovima Mediterana.

Umjetnički koordinator projekta Miroslav Minić je profesor književnosti u Gimnaziji „Petar I Petrović Njegoš” u Danilovgradu. Dobitnik je mnogih nagrada iz oblasti obrazovanja. Reditelj je predstave Antigona 2.0 čija je premijera bila na FIAT-u septembra 2020. i koja je inspiracija za cijeli projekat. U predstavi su igrali učenici danilovgradske Gimnazije koji su uz njegovo mentorstvo napisali dramski tekst, koji je pobijedio na Festivalu srednjoškolskog teatra – Dijalog 2020. Predstava je igrana i na Velikoj sceni Centra za kulturu u Tivtu i u Centru za kulturu u Danilovgradu, a snimak predstave prikazan je oktobra 2020. na Festivalu Mostra Viva del Mediterrani u Valensiji. U toku su probe za novu predstavu Teret, dio projekta Antigona 2.0 Méditerranée, čija će premijera biti tokom ljeta.

Kultura je prostor gdje Crna Gora ima potencijala da iskorači. Kovid godina koja je za nama nije spriječila posvećenog profesora i mlade ljude da komuniciraju sa koleginicama i kolegama iz Španije, Maroka, Libana, Alžira, Tunisa i da zajedno pomjeraju granice stvaralačkih poriva, odjeka mladalačkih potreba da budu glasni i da ih čuju.

Prepoznavanje projekta Antigona2.0 od strane internacionalnih kulturnih djelatnika i javnosti uopšte, čini da svi učesnici budu ponosni na ostvarene ciljeve.

Ovakvim projektima profesor Miroslav Minić i njegove kolege sugerišu da nastavni proces uvijek prevazilazi okvire školskog časa, a da vannastavne aktivnosti nekad mogu preskočiti granice više država.

R.M.
Foto: Amalia Yusta

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

PRIKAZ: Novi udžbenik i priručnik za usavršavanje novinara od Dr Tomasa Braja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kvalitetnim novinarstvom protiv pandemije lažnih vijesti i manipulacija

 

Situacija u medijima u Jugoistočnoj Evropi, a posebno na Zapadnom Balkanu, nije nimalo ružičasta. Srbija je na Indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF) od 2014. pala za 33 mjesta i sada se nalazi na 93. mjestu u svijetu. Time je gore rangirana od svoje nekadašnje pokrajine Kosova (78. mjesto), Sjeverne Makedonije (90. mjesto) i Albanije (83. mjesto). Za utjehu Srbiji, Crna Gora je ubjedljivo najgore rangirana u regionu – 104. mjesto. Medijske slobode se sve više ugrožavaju i u zemljama EU od kojih Bugarska prednjači, zatim Mađarska, Malta, Poljska itd. Osim pada sloboda, padaju i tiraži, kvalitet izvještavanja kao i uticaj medija na javnost. Pomenutom tematikom se bavi i čuveni njemački novinar i predavač novinarstva na nekoliko njemačkih univerziteta – Dr Tomas Braj (Thomas Brey). U svojoj knjizi Kvalitetno novinarstvo u Jugoistočnoj Evropi, u izdanju Fondacije Fridrih Nauman, navodi mnoge interesantne i korisne detalje koji se odnose na opšte stanje i trendove u novinarstvu Zapadnog Balkana.

U Hrvatskoj je, na primjer, ukupni tiraž dnevnih novina na godišnjem nivou pao za maltene polovinu za samo 6 godina (2013–2019). U Srbiji se, prema istraživanju iz 2019. god., svega 29 odsto građanja informiše preko dnevnih novina dok ih još samo 15 odsto građana smatra pouzdanim izvorom informacija. Tiraž ukupne dnevne beogradske štampe je po danu manji od 400.000 primjeraka. Kao razlozi se navode nekompetentni urednici, uticaj vlasti i vladajuće stranke, autocenzura itd. Međutim, dr Braj citira i direktora nedjeljnika Vreme Stevana Ristića koji navodi da bi tiraž dnevne štampe još više opao ako bi samo tri dana zaredom imala „normalne“ naslovne strane. Shodno tumačenju, dnevne novine moraju stalno forsirati senzacionalne i često izmišljene stvari da bi hranili adrenalin čitalaca jer „u Srbiji 30% ljudi samo pogladaju fotografiju i naslov“ kao i da se vijesti više ne prate da bi ljudi „bili informisani već da bi potvrdili neko svoje mišljenje“.

Poplavi digitalnih platformi za vijesti i internet televizija sa druge strane ne parira stručnost, obrazovanje i svakodnevno iskustvo novinara tako da je u svijetu tehnološke trke za ekskluzivom „sve više onih koji počinju karijeru tipa –bacam te u vodu pa ti plivaj“ ističe dr Braj koji ima veliko iskustvo sa prostora Balkana. U Beograd je stigao još daleke 1983. godine kao dopisnik a kasnije i šef regionalnog biroa njemačke novinske agencije DPA. Savršeno vlada jezikom ovih prostora a interesantno je da je još daleke 1979. godine doktorirao na Univerzitetu Bochum na temi jugoslavenskog samoupravnog socijalizma.

U nedavno izašlom udžbeniku Braj daje detaljna upustva mladim ljudima kako da razviju medijsku pismenost da bi mogli razlučiti istinu od poluistine i/ili manipulacije, kao i kvalitet informacija kao takvih, jer upravo mladi najviše koriste nove tehnologije koje obiluju informacijama. Braj daje preporuke novinarima kako strukturirati vijesti, napisati naslov, činjenično stanje, dati komentare, napraviti intervjue i preskočiti što je moguće više zamki modernih predrasuda. dr Braj daje i smjernice o izboru jezika, stila pisanja (najviše 25 riječi u rečenici) kao i upotrebi određenih idioma.

Čak dvije trećine udžbenika se odnosi na praktične vježbe sa 120 primjera izvještavanja u Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj koji ukazuju gdje novinari najviše griješe u svom radu, i kako često navode neprovjerene informacije. S druge strane, novinari nekad koriste i navode previše detalja koji zamagljuju fokus priče i rasplinjavaju je toliko da čitalac gubi bit i poentu narativa. To je pogotovo slučaj sa saopštenjima za štampu, političkim izjavama ili sudskim spisima koji se, kako Braj kaže, „citiraju nadugačko i naširoko i to odmah upada u oči kada redovno čitate tamošnje medije, i što nije samo problem tabloida već i takozvanih kvalitetnih medija“.

Dr Braj na kraju potencira i problem centrističkog pogleda na svijet gdje balkanski političari i novinari i dalje vjeruju da se globalno sve vrti oko Srbije, Hrvatske, Crne Gore itd… U intervjuu Dojče Veleu (Deutsche Welle) po objavljivanju knjige se požalio da „mnogi misle da je prvo na šta ujutro pomisle Merkel ili Makron kada otvore oči je šta ću da radim danas sa Hrvatskom ili Srbijom? I naravno, (balkanski) političari prenose sliku da je to tako“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

ĐORĐE BALAŠEVIĆ, SVIH NAS: Sa mjesecom u očima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok hiljade Novosađana pjeva na kejevima, scene oproštaja, kakve nijesmo vidjeli u skorije vrijeme naše zajedničke prošlosti, ređaju se od Vardara do Triglava. Uvijek je tu i poneki stih ili citat iz neizostavnih Balaševićevih monologa. I uvijek taj redak riječi toliko važan da je zauvijek obilježio neko mjesto i neke živote. Baš poput „stanice u Puli“, sarajevske vjećnice ili „ćiriličnog bećarca“

I nedjelju dana nakon odlaska Đorđa Balaševića traju oproštaji. Dok hiljade Novosađana pjeva na kejevima, scene oproštaja, kakve nijesmo vidjeli u skorije vrijeme naše zajedničke prošlosti, ređaju se od Vardara do Triglava. Uvijek je prisutan i poneki stih ili citat iz neizostavnih Balaševićevih monologa kojima je ukrašavao koncerte. I uvijek je taj redak riječi toliko važan da je zauvijek obilježio neko mjesto i neke živote. Baš poput „stanice u Puli“, sarajevske vjećnice ili „ćiriličnog bećarca“, bagrema u Kotoru i lipe u Beranama. O svemu ovome se pisalo proteklih dana, a u njegovim iscrpnim i zanimljivim intervjuima uvijek se mogao pronaći detalj više.

„Gdje god dolazim, uvijek bivam dobro dočekan. Bilo bi zanimljivo da kažem da su mi razbili auto, da sam ružno dočekan. Ali ne, ne samo da nikad nisam ništa ružno doživio, nego na koncertu koji sam imao  povodom 40 godina (karijere), imao sam tu privilegiju i čast da mi u Beograd na koncert dođe ekipa iz Makarske, Splita i Sarajeva i rašire transparente. To je vapaj ljudi koji žele da se normalno komunicira“, sumirao je svoju karijeru jednom slikom Balašević u intervjuu za televiziju N1.

Krenulo je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. U vremenu kada su se spremali novotalasni muzički vjetrovi, otvaralo se ka svijetu i polako spremalo za posljednje jugoslovensko poglavlje. U vremenu žestoke muzike, kratkih poruka i nove estetike, panonski bard je pjevao o Tomi Sojeru („on je tako dobro terao po svom“) Vasi Ladačkom, Boži Pubu i predstavio svima svoj pripovjedački dar. Za sebe je tvrdio da je osrednji pjevač, ali je atmosferu šorova i sokaka, šarenilo i smirenost Vojvodine uvjerljivom emocijom prenosio širom zemlje. U priči o Đorđu Balaševiću, grijeh je napisati bivše. Svuda  je bio među svojima („Čuvaj mi bože bivše zemljake/ moje su pesme njinih reči pune/ a tuge su nam tako podjednake/ da me zbune”).

Iako nije pratio muzičke trendove, u nečemu se Balaševićeva muzika poklapala sa tada popularnim žanrovima. Društvenoj kritici. Već je tih ranih osamdesetih u pjesmama poput „Narodnjaci” opominjao kuda plovi zajednički brod i ko su glavni kormilari koji ga vode u bezdan. Kasnije će se to redovno potcrtavati, pa će se između nezaobilaznih romantičnih songova i vojvođanskih pastorala uvijek naći nekoliko angažovanih i politički prepoznatljivih. Politička kriza i krvavi raspad Jugoslavije pojačali su tu žicu, pa nam je Balašević čuvao mentalno zdravlje pjesmama poput Čoveka sa mjesecom u očima, Sevdalinka, Živeti slobodno.

Objašnjavao je u makedonskom nedjeljniku Puls u jesen 1993. da se povukao jer su u ratu isplivali nacionalistički pjevači i nacionalističke pjesme. „Ipak, promijenio sam mišljenje, plašeći se da će naša prazna mjesta zauzeti novokomponovani  primitivci u svim žanrovima: novinarstvu, literaturi, muzici. Sada smatram da treba biti prisutan, da bismo morali trenutak kroz koji prolazimo obilježiti.”

Naravno, bilo je vremena, režima i pojedinaca u čije svjetove nije bio poželjan. Potrudio se on da to zasluži.  Sve je, naravno, zadimilo punom parom u posljednjoj dekadi prošlog vijeka.

„Početkom devedesetih sam skinut sa državnih i ostalih programa, i to još traje; doživeo sam da u rodnom gradu, za vreme rata, u režiji Radija Novi Sad na staklu piše ‘Balaševića ne emitovati!’. Zabranili su čak i vest o poseti gospođe Ogate, visokog komesara UN za izbeglice, koja je u Novom Sadu boravila mimo svih protokola, da bi mi predala zvanje ambasadora dobre volje. Ja se tu ne uklapam, ali to je krst koji sam sam izabrao i ne kajem se!”, prisjećao se kantautor za Vreme.

Nakon ratova devedesetih, bilo je prirodno da on krene da prelazi mostove i otvara vrata. Početkom februara devedeset osme Balašević će svirati dvije noći u prepunoj Skenderiji pred 14.000 ljudi. „Da li se bojim da dođem u Sarajevo? Da se nečeg bojim, ja bih se sakrio u Sarajevo“, ostao je zabilježen njegov uvod u dvije divne sarajevske noći.

Miljenko Jergović će o ovim koncertima zapisati: „Radio je ono u što je vjerovao, pjevao je za publiku s kojom je očito htio imati nešto zajedničko, i pritom je nedvosmisleno i trajno odbijao onu drugu, potencijalno brojniju, a svakako moćniju publiku s kojom nije htio imati ništa. U vrijeme dugog procvata nacionalizma, koje će potrošiti više od pola godina njegova života, on je bio protiv svojih, i bio je, sve to vrijeme, najmarkantnija ili vrlo markantna estradna opoziciona figura. I jedina pop zvijezda koja je radila protiv svoje popularnosti”.

„I u najvećim nevoljama glazba je ta koja spaja ljude, oplemenjuje, dodiruje, rađa mir i red, liječi… Đorđe Balašević je upravo to pronosio godinama kroz svoje stihove, svoje pjesme“, napisala je još jedna od onih rijetkih koje još omeđuju naš zajednički prostor, Josipa Lisac.

Legendarni košarkaš Dino Rađa je poručio: „Jedan od najvećih umjetnika svih vremena. Tako jedan dobar lik koji je čitav život širio dobro oko sebe. Čast mi je bila poznavati te. Počivao u miru Đole, iako takvi kao ti nikada ne umiru. Ne mogu i da hoće“.

„Samo bi mi došao iza leđa i rekao ‘došao si, baćo’. Otpevao bi nekoliko pesama, poljubio me i nestao. Bio je božanstven… Ta njegova poezija, ta muzika, ti molovi, koje je mogao da otpeva samo on. Niko nije mogao da ga imitira, jer su te pesme imale balaševićevski mol, toliko prepoznatljiv i samo njemu svojstven”, sjeća se Rade Šerbedžija.

Glumica Mira Banjac se od umjetnika sa kojim je sarađivala na filmu „Kao rani mraz” oprostila gorkom porukom: „Đole je mnogo zadužio svoj Novi Sad, ali nije mu se njegov grad odužio dok je bio živ onako kako je on to zaslužio”.

Đorđe Balašević je poslije Mike Antića sigurno najveći pjesnik Vojvodine – kaže akademik Dušan Kovačević. „Đorđe Balašević je u Sava centru u Beogradu održao 130 koncerata. I mogao je da održi sigurno još 150 da je hteo. To više nikome neće poći za rukom“, siguran je Kovačević.

Pisati biografiju čovjeka koju svi znaju je nepotrebno, ali ima jedna stavka koju ovdje valja pomenuti. Izašla iz pera samog autora nekada devedesetih.

Prijatelji me uglavnom zovu Đole… Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži… Ubrajaju me u prvih pet kantautora u našim zemljama, ali u našim zemljama ima taman toliko kantautora da, kako god okreneš, moraš biti među prvih, i jedinih pet. Profesionalnih uspeha imao sam, hvala na pitanju, a jedan od tih, na samom domaku istorije, je i Poslednja jugoslovenska turneja u maju 1990. Poslednja jugoslovenska, ne moja…

 I sad, eto, najljepši dah jugoslovenstva ostaje da živi u njegovim pjesmama, riječima i gestovima. Za Đoletom se drugačije  tuguje. Ne za muzičkom zvijezdom. Već za nekim ko je tvoj.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo