SVIJET
SEDAM DECENIJA OD OSNIVANJA NR KINE: Kao niko prije
Objavljeno prije
7 godinana
Objavio:
Monitor online
Proteklih sedam decenija je period svestranog preobražaja najmnogoljudije zemlje na svijetu. Kineski stručnjaci ističu kako njihova domovina mnogo uspešnije napreduje nego većina zemalja u razvoju. To objašnjavaju tzv. Kineskim modelom ili Pekinškim konsenzusom
Rođendani su važni. Takav je 1. oktobar 1949, kada je vođa socijalističke revolucije Mao Ce tung proglasio osnivanje Narodne Republike Kine. Proteklih sedam decenija je bio period vrtoglavog ekonomskog uspeha u najmnogoljudijoj zemlji na svetu sa milijardu i trista miliona stanovnika.
Treća najprostranija država na svetu, je preobrazila nacionalnu privredu iz siromašne i poljoprivredne u globalno drugu najveću, mereno realnim BDP. Kina je predvodnik u nizu modernih tehnologija. Najveći je industrijski proizvođač na svetu i izvoznik roba i usluga, ima najveće devizne rezerve, globalno je drugi uvoznik u međunarodnoj trgovini i primalac stranih investicija.
Uveliko je poboljšan i kvalitet života Kineza. Dužina života je više nego udvostručena, sa 35 godina 1949. na 77 u 2018. Još veći uspeh je ostvaren u iskorenjivanju krajnjeg siromaštva. Do 2018. je ekstremno siromaštvo svedeno na 1.7 odsto i cilj je da bude potpuno uklonjeno 2020.
Kineski stručnjaci ističu kako njihova domovina mnogo uspešnije privredno napreduje nego većina zemalja u razvoju. To objašnjavaju tzv. Kineskim modelom ili Pekinškim konsenzusom. Neke od karakteristika Kineskog modela temeljno je, izneo šangajski akademik Dženg Veivei.
Prva karakteristika je- praksa je jedini kriterijum za proveru istine. Kina obično počinje od istraživanja i postepeno sprovodi male probne programe. Ukoliko je eksperimentalni program uspešan, sačinjavaju se pravila, zakoni i donose amandmani na Ustav.
Druga – djelovanje proaktivne vlade. U upravljanju zemljom poput Kine, vlasti nemaju izbor osim da zastupaju sveukupnu dobrobit ljudi. “Pošto Kina ima 1.3 milijardu ljudi, bilo koji mali nedostatak, pomnožen sa 1.3 milijarde, postaje veliki, veliki problem,” komentarisao je raniji kineski premijer Ven Đaobao.
Treća – stabilnost je vrhovni prioritet. Kina ima ograničene resurse po žitelju, što je potencijalni izvor nestabilnosti. U ogromnoj Kini, regionalne i nacionalne kulturne razlike su mnogo složenije nego u običnim zemljama. To bi moglo da vodi konfliktima. U Kini smatraju da postoje spoljne pretnje stabilnosti zemlje, uz pomoć domaćih neprijateljskih i separatističkih snaga.
Četvrta -poboljšanje životnih uslova ljudi predstavlja glavni cilj vlasti NR Kine. Obezbeđivanje uslova da svako može da se prehrani, predstavljao je glavni prioritet od 1949. Kasnije su na redu bili „prikladna hrana i odeća.“ Danas su to „dva vekovna“ cilja – da 2021, stoleće od osnivanja Komunističke partije Kine (KPK) država postane umereno razvijena u svakom pogledu; a 2049, na 100-godišnjicu NR Kine, u potpunosti razvijena.
Peta – postepenost reformi. U NR Kini, jedan od velikih izazova za donosioce odluka predstavlja širenje informacija. Zato se kineske centralne vlasti oslanjaju na inicijative lokalnih grupa i ohrabruju različite eksperimente.
Šesta – mješovita ekonomija. Kineski teoretičari opisuju sadašnji kineski ekonomski sistem kao “socijalističku tržišnu privredu”. To je u osnovi mešavina tržišnih snaga, moći KPK i vlade, sa ulogom državne privrede i privatne ekonomije.
Sedma karakteristika je otvaranje ka svetu, koje obuhvata svaki kutak NR Kine. U procesu otvaranja se Kina vodila istorijskim nasleđem svog naroda i iskustvom niza zemalja, a nije slepo sledila pristup zapadnih zemalja.
Kineski model razvoja privlači sve veću pažnju u zemljama u razvoju, a postepeno i u stručnoj literaturi na Zapadu. Ishod razvoja u NR Kini predstavlja izazov „svetom trojstvu razvoja“ koje je uspostavila Svetska banka. To su – sposobna javna administracija, demokratska odgovornost i vladavina prava. Na Zapadu se NR Kini, pre svega, spočitava da nije demokratska u izbornom smislu, mada u zemlji postoji direktno glasanje na nižim nivoima lokalne vlasti.
Mnoge istinski ili formalno demokratske vlade zemalja u razvoju, a poslednjih godina i, neke razvijene, trpe od krize poverenja javnosti. Vlasti NR Kine, prema nezavisnim istraživanjima, uključujući američku agenciju Pju i francuski Ipsos, postojano uživaju visok stepen uvažavanja i podršku stanovništva.
Mnogostruki izvori informacija su na raspolaganju Kinezima, uključujući internet, društvene mreže i putovanja u inostranstvo. To omogućava pojedincima visok nivo autonomije u zaključivanju. Izgleda da Kinezi ne slede slepo svoje vlasti.
KPK ima odlučujuću ulogu u javnoj administraciji i utvrđivanju politika. Američki profesor Lans Gor, smatra da dodir sa narodom omogućvaju partijske organizacije na terenu koje su sve više uključene u svaki deo društvenog života.
Jedna od glavnih funkcija političkog sistema je da bira, regrutuje i uzdiže talentovane i ka dobrobiti zajednice orijentisane službenike. Oni treba da odgovore na rasprostranjeno shvatanje među običnim Kinezima, da demokratija znači vladavinu u korist naroda.
U Kini nekoliko milenijuma postoji praksa meritokratije, biranja i imenovanja moralnih i nadležnih. Pre gotovo 1.500 godina uspostavljen je keđu, „carski ispit,“ sistem selekcije najtalentovanijih pojedinaca na vodeće položaje u upravljanju državom.
Tradiciju biranja lidera na osnovu vrednosti dostignuća je usvojila i KPK posle pobede revolucije 1949, a naročito od početka reforme i otvaranja 1978. Među sedmoricom vodećih donosilaca odluka, članovima Stalnog komiteta Polibiroa Centralnog komiteta KPK, gotovo svi, uključujući i predsednika Si Đinpinga, su najmanje dva puta služili kao partijski sekretari ili guverneri provincija. To znači da su se starali o dobrobiti od 50 do 100 miliona ljudi.
KPK je vladajuća stranka sa više od 90 miliona članova. Britanski profesor Martin Žak smatra da je veoma uspešna u vlastitom preobražavanju u skladu sa vremenom, što je veoma teško za velike partije. Žak je mišljelja da je KPK najuspešnija politička stranka u istoriji.
„Što duže ostajemo na vlasti, to je važnije da ne smemo zaboraviti prvobitne težnje partije i misiju ili da izgubimo revolucionarni duh KPK,“ poručuje generalni sekretar Si. Ova mačka lovi miševe.
Saradnja i nadmetanje socijalizma i kapitalizma
Predsednik i generalni sekretar Si, ne sumnja da će socijalizam trijumfovati nad kapitalizmom. No, on citira arhiotektu kineske reforme i otvaranja Deng Sijaopinga, da će to biti dug istorijski proces koji će, verovatno, obuhvatiti nekoliko tuceta generacija.
Si smatra da je odluka KPK iz 1978. da pokrete reformu i otvaranje prema svetu osigurala da zemlja ostvari stabilnost i napredak, ne kopirajući zapadni sistem. Time su i proroci propasti NR Kine pogrešili.
On priznaje da će razvijene zapadne zemlje imati još dugo ekonomske, tehnološke i vojne prednosti. Zato NR Kina mora da bude u potpunosti spremna da dva sistema – socijalistički i kapitalistčki – sarađuju i nadmećuj se još mnogo godina.
Po Siju, država treba da se suoči sa realnošću da će Kinezi porediti snažne strane zapadnih zemalja sa nedostatacima kineskog socijalističkog razvoja. “Moramo biti kritični”, poručuje kineski vođa.
Očekivanja srednje klase
NR Kina je prva savremena kineska država koja je mogla da se usredsredi na modernizaciju i izgradnju nacije bez prekida zbog spoljnih invazija i građanskih ratova. Zemlja na pragu ostvarenja Kineskog sna pod kojim predsednik Si podrazumeva sreću običnog građanina i obnavljanje ugleda Kine kao jednog od čelnika međunarodne zajednice.
Vlasti u Pekingu su suočene sa očekivanjima sve mnogobrojnije nove srednje klase. Uprkos dostignućima kakva nisu za tako kratko vreme postignuta u savremenoj istoriji čovečanstva, postoje žalbe u pogledu kvaliteta napretka, zbog korupcije, jaza između bogatgih i siromašnih, neravnomernog regionalnog razvoja i ljudskih prava. Cilj ispunjenja “želje naroda za boljim životom”odavno nije samo ostvarenje osnovnih potreba. Ljudsko biće ima glad a za višim ostvarenjima, među kojima su potpunija vladavina prava radi postizanja nepristrasnosti, poštenja i transparentnosti.
Ispunjenje takvih očekivanja je ključno za pridobijanje poverenja srednje klase da se otvori za potrošnju. Podsticanje domaće potrošnje je, izuzetno važno za NR Kinu u kojoj vlasti tragaju za izvorima privrednog rasta pošto se smanjuju izvoz i investicije. Osetljivost prema javnom mjenju i težnjama ljudi su više nego ikada ključni za legitimitet i dugoročnost vladavine KPK.
Na međunarodnom planu je NR Kina u svojevrsnom carinskom i trgovinskom ratu sa SAD. U pitanju je više od toga, de fakto boba za vođstvo u međunarodnoj zajednici.
Elemenat nadmetanja SAD i NR Kine je i sadašnja antivladina kampanja u Hongkongu obeležena sve većim sukobima radikalnih demonstranata i policije. Miroljubivo ujedinjenje svih kineskih teritorija sa maticom domovinom, uključujući bivšu portugalsku koloniju Makao i odcepljenu pokrajinu Tajvan, je od kritične važnosti za Peking.
Nasuprot teoriji o “kineskoj pretnji” NR Kina je jedina značajna sila koja u inostranstvu nije ispalila metak poslednjih 32. godine.
Vrtoglave brojke
Kineski realan (kada se ne odbije inflacija) ukupan domaći proizvod (BDP) je sa 44,4 milijarde dolara u 1949. uzleteo na 13.1 bilion 2018. To je povećanje od gotovo 300 puta, uz prosečnu godišnju stopu rasta od 8.1 procenta. Po stanovniku, realan GDP je porastao sa 82 dolara 1949. na 9.732 dolara, ili gotovo 120 puta.
NR Kina je, mereno realnim BDP postala druga najveća privreda na svetu, posle SAD. Kineski BDP je 1949. iznosio samo dva odsto američkog; u 2018, je dostigao 64 procenata.
Mereno paritetom kupovne moći (PPP, po tržišnim cenama), NR Kina je još od 2014. vodeća privreda sveta, sa BDP procenjenim za 2019. na 27,3 biliona dolara i per kapita dohotkom od 19.520. Po takvoj proceni Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), BDP u SAD treba ove godine da iznese 21,4 biliona dolara, a prosečan dohodak po stanovniku 65,061 dolar.
Stopa pivrednog rasta u NR Kini je naveliko oscilirala pre ekonomskih reformi i otvaranja pema svetu 978. godine. No u potonjih 41 godinu ni jednom nije iskazaan negativan rast. Kineska privreda od 1978. svake godine ima stopu rasta višu nego u SAD.
Kineski BDP je dobio dodatni podsticaj pošto je zemlja ušla u Svetsku trgovinsku organizaciju 2001. NR Kina je postala najveći izvoznik na svetu i drugi najveći uvoznik. Njene devizne rezerve su na kraju 2018. vredele 3.07 biliona dolara, 13. godinu za redom najviše na svetu. Krajem 1952. iznosiule su tek 108 miliona dolara.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
BERANE, EKOLOŠKA ELEKTRANA NA GRADSKOM VODOVODU: Kad se gradi drugačije
-
ĐUKANOVIĆ BIRA IZMEĐU OSAM KANDIDATA ZA OMBUDSMANA: Ko je rekao zaštitnica
-
(NE)SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU: Pamtimo li logor Morinj
-
Odbrambeni mazohizam
-
KAD LJUBAV SPOJI: Familija
-
NAPAD NA DUBROVNIK 28 GODINA POSLIJE: Omerta vlasti i većine opozicije
Izdvojeno
GLOBALNA JEDNAČINA SA TRI NEPOZNATE: Pregovori u Šenženu odrediće Trampove planove za Rusiju i Evropu
Objavljeno prije
4 danana
14 Novembra, 2026
SAD ostaju jedina zemlja koja Rusiji može ponuditi ono što joj je prijeko potrebno, a zauzvrat iznuditi prekid neprijateljstava. Za razliku od EU, Tramp nema ništa protiv toga da Rusija zadrži teritorije koje je osvojila, uz povlačenje ukrajinskih snaga iz onog dijela Donbasa koji je pod kontrolom Ukrajine. Međutim, on neće pomoći Rusiji da to postigne sve dok ne definiše kakvi mu odnosi s Rusijom i Evropom zapravo trebaju
Hongkonški list The South China Morning Post – koji kineska vlada često koristi za iznošenje svojih stavova – objavio je 11. novembra, da se na trilateralnom sastanku lidera SAD-a, Rusije i Kine neće razgovarati o situaciji u Ukrajini. Sastanak je planiran na marginama ekonomskog samita APEC-a, koji će se održati u kineskom gradu Šenženu 18. i 19. novembra.
Ruski predsjednik Vladimir Putin zasigurno je bio obaviješten o nespremnosti kineskog lidera Si Đinpinga da u dnevni red sastanka uvrsti mirovno rješenje za Ukrajinu, i to mnogo prije nego što je to javno saopšteno. Zbog toga su pregovori u Abu Dabiju, održani 10. i 11. novembra, bili osuđeni na propast i prije nego što su počeli.
Putin prije svega želi da ga smatraju vladarom koji je Rusiji vratio status globalne sile. Ubrzo nakon aneksije Krima, u Kremlju se pojavila ideja o pregovorima između Rusije, SAD-a i Kine – svojevrsnoj novoj konferenciji u Jalti, nalik onoj iz februara 1945. godine, kada su Staljin, Ruzvelt i Čerčil dogovorili podjelu poslijeratnih sfera uticaja. Bilo je jasno da Bajdenova administracija nikada neće pristati na takve pregovore. Dakle, realizacija projekta „Nova Jalta” je odgođena. Ali Kremlj na njega nikada nije zaboravio.
Trilteralni sastanak, planiran u Šenženu bi doprinio stvaranju utiska da je Rusija priznata kao jedna od globalnih sila. Moskvi bi pružilo priliku da dogovori ozbiljne ustupke kako bi se okončao rat u Ukrajini. U tom slučaju, ostavljanje dijela Donbasa izvan sastava Rusije izgledalo bi kao žrtva podnesena u ime konsenzusa između tri globalna lidera.
Ako se o situaciji u Ukrajini ne bude razgovaralo, Putin gubi priliku da napravi teritorijalne kompromise, a da pritom ne mora priznati vlastiti neuspjeh. U takvoj situaciji, on nema razloga da smanjuje svoje zahtjeve za teritorijalnim dobicima. Čini se da je Kremlj pregovore u Abu Dabiju posmatrao kao uvod u sastanak tri najveće svjetske nuklearne sile. Zbog toga Moskva insistira na raspravi o sigurnosnoj arhitekturi cijele Evroazije (a ne samo Evrope). Cilj je pronaći izgovor za uključivanje Kine u definisanje uslova mirovnog rješenja u Ukrajini. Kremlj je čak organizovao Međunarodni forum o kolektivnoj sigurnosti, uz učešće predstavnika država članica Šangajske organizacije za saradnju. Forum je održan 10. novembra, istog dana kada su počeli pregovori u Abu Dabiju.
Nakon što je Peking odbio raspravljati o uslovima mira u Ukrajini, razgovor o evroazijskoj sigurnosnoj arhitekturi izgubio je praktični smisao za Kremlj. Šef ruske delegacije u Abu Dabiju Vladimir Medinski – savjetnik ruskog predsjednika – pretvorio je razgovore o sigurnosnim pitanjima u farsu. Zahtijevao je povlačenje vojne infrastrukture i NATO snaga iz svih zemalja koje su se pridružile savezu nakon 1997. Iznio je i zahtjev da se Rusiji prepuste sve ukrajinske teritorije koje su okupirale ruske trupe, čak i one izvan regija koje Rusija smatra novim dijelom svoje teritorije. Rekao je da zemlja na koju je kročio ruski vojnik treba da pripada Rusiji. To je odbijanje i pomisli na mir prije kapitulacije Ukrajine.
Izjave Medinskog ne treba shvatiti kao konačan stav Kremlja koji se ne može promijeniti. Riječ je o pokušaju da se rasprava privremeno zaustavi, sve dok Putin ne procijeni da bi okončanje rata za njega bilo korisnije od nastavka. Očekivao je da će mu Kina pružiti dobar izgovor za ustupke, ali to se neće dogoditi. Lideri EU ne žele da Rusija izgleda kao pobjednik, što je delegacija EU u Abu Dhabiju još jednom jasno pokazala. Stoga SAD ostaju jedina zemlja koja Rusiji može ponuditi ono što joj je prijeko potrebno, a zauzvrat iznuditi prekid neprijateljstava. Treba imati na umu da se finansijske poteškoće s kojima se Rusija suočava zbog rata – uprkos visokim cijenama nafte – sve više produbljuju. Zbog toga će Putinovi zahtjevi neminovno morati biti smanjeni.
Za razliku od EU, Donald Trump nema ništa protiv toga da Rusija zadrži sve teritorije koje je osvojila, uz povlačenje ukrajinskih snaga iz onog dijela Donbasa koji je još uvijek pod kontrolom Ukrajine. Međutim, on neće pomoći Rusiji da to postigne sve dok ne definiše kakvi mu odnosi s Rusijom i Evropom zapravo trebaju.
Trumpove planove dodatno su poremetile namjere Xi Jinpinga da dnevni red razgovora prilagodi kineskim interesima. Trumpu je od ključne važnosti da zaustavi širenje kineskog nuklearnog arsenala, koji prvenstveno prijeti Japanu i Južnoj Koreji – glavnim američkim saveznicima u istočnoj Aziji – te koji osigurava kinesku vojnu dominaciju u toj regiji. Peking je, s druge strane, zainteresovan za jačanje vlastitih nuklearnih kapaciteta.
Trump i američki državni sekretar Marco Rubio izjavili su da Kina mora biti uključena u novi sporazum o ograničavanju nuklearnog naoružanja, te da bi o tom pitanju trebalo razgovarati u Shenzhenu. Peking je, međutim, kategorički odbacio svaku mogućnost trilateralnih pregovora o toj temi. Kina ne želi biti ograničena nikakvim međunarodnim ugovorom, a njen nuklearni arsenal i dalje je znatno manji od ruskog ili američkog. Ukoliko Kini ne bude dozvoljeno da proširi svoj nuklearni arsenal, Peking neće moći svojim saveznicima ponuditi onakvu vojnu zaštitu kakvu pružaju Sjedinjene Države. To bi također moglo omesti kinesku globalnu ekspanziju, koja bi, u trenutnim okolnostima, mogla postati ključna za očuvanje već postignutog nivoa ekonomskog prosperiteta.
Prema dostupnim informacijama, Kina je predložila da se rasprava usmjeri na uvođenje ograničenja u pogledu integracije vještačke inteligencije u nuklearne arsenale. Ishod takvih rasprava mogao bi biti nepovoljan za američke planove. Zauzimanje vodeće pozicije u svijetu na polju vještačke inteligencije nalazi se na samom vrhu zvanične liste prioriteta Bijele kuće. Trumpovoj administraciji nisu potrebna nikakva ograničenja koja bi mogla spriječiti ostvarivanje svih mogućih prednosti koje proizlaze iz takvog globalnog liderstva.
Očekivanja SAD, Rusije i Kine od njihovog trilateralnog sastanka značajno se razlikuju. Do sada nisu uspjele prevazići ni nesuglasice oko formata i dnevnog reda pregovora. Peking insistira da se sastanak odvija prema unaprijed utvrđenom scenariju, kako bi se izbjegao bilo kakav neočekivani tok rasprave. Trumpova administracija insistira na slobodnoj razmjeni mišljenja, neopterećenoj krutim protokolom. Xi Jinping mora izbjegavati sve što je nepredvidivo; njemu od predstojećeg samita nije potrebno ništa osim propagandnog efekta koji bi mogao uticati na javno mnijenje.
Nedavni plenum Centralnog komiteta Komunističke partije Kine (KPK), usvojio je rezoluciju kojom se KPK poziva na jačanje unutrašnje discipline i borbu protiv nepotizma. To znači da će se nastaviti antikorupcijska kampanja koju je 2012. godine pokrenuo Xi Jinping. Podaci o rezultatima ove kampanje nisu dostupni, ali je poznato da je do 2023. godine gotovo 2,4 miliona državnih i partijskih birokrata (uključujući pripadnike policije i vojske) bilo krivično gonjeno ili disciplinski kažnjeno. Od tada je intenzitet kampanje dodatno pojačan. Plenum je zabilježio historijski nisku stopu prisutnosti od samo 74 posto, čak 97 članova nije prisustvovalo, a pretpostavlja se da su izostali jer su pod istragom. Plenum je potvrdio isključenje 33 člana iz Centralnog komiteta, što predstavlja rekord. S obzirom na kontinuirane pokušaje Xi Jinpinga da suzbije protivljenje vojske njegovoj vojnoj strategiji, među isključenima se našlo 16 vojnih zapovjednika, čime je zastupljenost vojske značajno smanjena. U takvim okolnostima, Xi Jinping ne može djelovati ni previše popustljivo, ali ni previše agresivno po pitanjima nacionalne sigurnosti, te mora izbjegavati pregovore koji bi mogli dovesti do pogubnih odluka. Stoga on ne može ni razmatrati značajnije ustupke koji bi mogli utjecati na nacionalnu sigurnost ili ekonomski razvoj.
Trump će morati pojačati pritisak na Kinu kako bi prisilio Peking na pregovore. Da bi to postigao, potrebna mu je Rusija na njegovoj strani; Rusija bi trebala postati politički ovisna o Trumpovoj administraciji. Zbog toga bi se konfrontacija između EU i Rusije trebala intenzivirati, dok bi SAD trebale zadržati dobre odnose s obje strane. Moskva mora biti u velikoj mjeri ovisna o američkoj podršci i dovedena na rub vojnog sukoba s EU. Samo u tom slučaju može je se navesti da pristane na američke zahtjeve za postizanje sporazuma o ograničavanju nuklearnih arsenala. Eskalacija sukoba između Rusije i EU mogla bi biti izuzetno opasna za obje strane, no Trumpa to gotovo nimalo ne zabrinjava. Barem dok postoji mogućnost da manipuliranjem Putinom dobije ono što mu treba.
Dmitri GALKIN
Komentari
Izdvojeno
INSTITUCIONALNA KRIZA U POLJSKOJ: „Sudnji utorak“ i njegove nepredvidive posljedice
Objavljeno prije
2 sedmicena
8 Novembra, 2026
Događaji od 3. novembra, zbog kojih je taj dan nazvan „Sudnji utorak“ gurnuli su zemlju u opasan institucionalni ćorsokak. Naime, osam sudija Ustavnog tribunala, koje je imenovala proevropska parlamentarna većina, suspendovalo je na mjesec dana predsjednika i potpredsjednika tog suda. Sutkinja bliska vlasti, preuzela je rukovođenje institucijom. Glasnogovornik poljskog predsjednika Navrockog, objavio je da je predsjednik otvoren za razgovor s premijerom Tuskom o ustavnoj krizi. To je pružilo krhku nadu da bi se sukobi između liberala i konzervativaca – koji prijete uništenjem političkog sistema Poljske – mogli prevazići
Glasnogovornik poljskog predsjednika, Karola Nawrockog, objavio je 3. novembra da je predsjednik otvoren za sastanak s premijerom Donaldom Tuskom kako bi razgovarali o eskalirajućoj ustavnoj krizi. To je pružilo krhku nadu da bi se sukobi između liberala i konzervativaca – koji prijete uništenjem političkog sistema Poljske – mogli prevazići. Događaji od 3. novembra, zbog kojih je taj dan nazvan „Sudnji utorak“ (polj. Sądny Wtorek), gurnuli su zemlju u opasan institucionalni ćorsokak. Naime, osam sudija Ustavnog tribunala (Trybunał Konstytucyjny – TK), koje je imenovala trenutna proevropska parlamentarna većina, suspendovalo je na mjesec dana predsjednika tog suda Bogdana Święczkowskog i potpredsjednika Bartłomieja Sochańskog. Anna Korwin-Piotrowska, sutkinja bliska vlasti, preuzela je rukovođenje institucijom.
Postoje dva važna detalja vezana za ovaj sastanak osam sudija koje podržava vlast. Prvo, sve ih je imenovala vladajuća koalicija predvođena Tuskom, ali predsjednik države nije primio zakletvu od njih petoro. Karola Nawrockog podržava stranka Pravo i pravda (PiS), koja je i dalje najveća stranka u parlamentu, iako je izgubila većinu nakon parlamentarnih izbora 2023. godine. Očigledno je da je predsjednik, iz političkih razloga, opstruirao sudije koje je izabrala liberalna koalicija. Ipak, zakon nalaže polaganje zakletve, a predsjednik Ustavnog tribunala Bogdan Święczkowski imao je proceduralni osnov da novim sudijama onemogući obavljanje dužnosti.
Drugo, Ustavni tribunal broji 15 sudija koje na mandat od devet godina bira Sejm, donji dom parlamenta. Međutim, prema poljskom zakonu, za rad je neophodno prisustvo dvije trećine od ukupnog broja sudija, a na sastanku ih je bilo samo osam. Stoga se odluke donesene na „Sudnji utorak“ ne mogu smatrati pravno valjanim. Ipak, Donald Tusk to ne namjerava priznati. Premijeru je potrebno imenovanje novih sudija u Ustavni sud (TK) kako bi ispunio zahtjeve Evropske unije.
Tokom predizborne kampanje 2023. godine, Donald Tusk je obećao ukidanje gotovo potpune zabrane abortusa, što je njegovoj Građanskoj koaliciji donijelo veliki broj glasova žena. U oktobru 2020. godine, Ustavni sud je potvrdio da je abortus dozvoljen samo ako je trudnoća posljedica krivičnog djela (silovanja ili incestuoznog odnosa) ili ako predstavlja prijetnju po zdravlje žene. Tusk nije ispunio svoje obećanje. Vladajuća parlamentarna koalicija, pored Tuskove liberalne stranke i saveza Nova ljevica, uključuje i stranke koje zavise od podrške ljudi s vjerskim uvjerenjima. Zbog toga izmjene zakona, koje je Sejm usvojio 20. oktobra, samo ublažavaju kazne za pomaganje ženama pri prekidu trudnoće i dozvoljavaju abortus u slučajevima teških fetalnih anomalija. Velika je vjerovatnoća da će predsjednik države staviti veto na ove izmjene, a njegovu odluku podrža bi konzervativni Ustavni sud, koji je i dalje pod uticajem stranke Pravo i pravda (PiS).
Dana 30. oktobra počela se razvijati opasna politička kriza. Sudije koje podržava vlada preuzele su silom kontrolu nad sudom. Policija je raspoređena u zgradi Ustavnog suda i oko nje. Pristalice Święczkowskog pokušale su probiti policijske kordone kako bi mu osigurale ulazak u zgradu. Vlada je izjavila da je bila primorana upotrijebiti silu kako bi uspostavila demokratsku vladavinu prava u sudu koji su nezakonito kontrolisali kadrovi stranke PiS.
Tusk nastoji učiniti Poljsku liberalnijom. Ipak, krajnji ishod njegovog djelovanja može se znatno razlikovati od njegovih namjera. U savremenom društvu, demokratija mora biti usmjerena na pravila i procedure. U suprotnom, demokratske institucije će neizbježno postati predmet manipulacije u korist najmoćnijih političkih i poslovnih grupa. Demokratske procedure mogu djelovati dugotrajno i dosadno, a mogu se koristiti i za ometanje progresivnih promjena, ali za njih ne postoji alternativa.
Uticajni novinar Paweł Lisicki, glavni urednik nezavisnog političkog sedmičnika Do Rzeczy” (Do poente), uporedio je preuzimanje Ustavnog suda (TK) s postupcima demonstranata u Srbiji koji su 26. oktobra ušli u redakciju televizije Informer, prekinuli rad tog kanala i izveli njegovog vlasnika Dragana Vučićevića iz zgrade.
U oba slučaja, cilj je bio olakšati provođenje progresivnih promjena, ali najznačajniji ishod bila je dalja polarizacija društva.
Predsjednik Nawrocki je osudio preuzimanje Ustavnog suda kao neustavan „državni udar”. Nakon „utorka presude”, predsjednička administracija je zvanično najavila podnošenje krivičnih prijava protiv vlade zbog nezakonitog preuzimanja državne institucije. Premijer je izjavio da „u određenim pitanjima ne može biti kompromisa”, iako su protesti već postali žestoki, a za zaštitu zgrade suda bila je potrebna intervencija policije za suzbijanje nereda.
Lider stranke PiS, Jarosław Kaczyński, brzo je postao glavna figura protesta. Pridružili su mu se lideri stranke Konfederacija, koja je do tada nastojala ostati po strani u sukobu između Kaczyńskog i Tuska. Još je značajnije to što je stranka Konfederacija zvanično okarakterisala postupke Donalda Tuska kao „državni udar” i „uzurpaciju”.
Bivši premijer Mateusz Morawiecki, koji je predvodio posljednju vladu stranke Pravo i pravda (PiS) – smijenjenu nakon izbora 2023. godine – također je došao da pruži podršku protestu. Pridruživanje aktivnostima koje predvodi PiS očigledno šteti njegovim vlastitim političkim planovima. Morawiecki je 24. jula isključen iz stranke PiS, a ubrzo nakon toga najavio je osnivanje vlastite političke stranke i samostalan nastup na izborima 2027. godine. Iako su ga pristalice PiS-a ispred zgrade Ustavnog suda dočekale hladno, to ga nije spriječilo da pruži punu podršku zahtjevima Jarosława Kaczyńskog.
Morawiecki je 2. novembra najavio formiranje istražnog odbora koji će se baviti postupcima saradnika Donalda Tuska, te ih upozorio na posljedice. Obećao je da će osigurati da „svi odgovorni za nezakonito preuzimanje Ustavnog suda”- uz pomoć policije – budu zakonski kažnjeni.
Iako parlamentarna većina može blokirati planove Morawieckog za pokretanje parlamentarne istrage o postupcima policije, Službe za državnu zaštitu i vladinih predstavnika, konzervativci su danas ujedinjeniji nego ikada, i Kaczyńskog smatraju svojim privremenim liderom. Konzervativci su spremni za borbu protiv vlade Donalda Tuska. To se, za sada, može smatrati glavnim ishodom „utorka presude”.
Sukob između liberala i nacional-konzervativaca mogao bi duboko podijeliti zemlju. Ukoliko se ne zaustavi, Poljska će biti primorana da se fokusira na prevazilaženje unutrašnjih podjela, što će neminovno dovesti do smanjenja njenog angažmana na međunarodnoj sceni. Takav razvoj događaja mogao bi ozbiljno ugroziti planove američke administracije za izgradnju nove evropske sigurnosne arhitekture, u kojoj bi Poljska trebala imati ključnu ulogu.
Čini se da je pogrešno očekivati da će američki predsjednik Donald Trump odustati od svojih međunarodnih projekata – koji su inače nevažni za američko javno mnjenje – te da će se usredotočiti na domaće probleme kako bi povratio popularnost Republikanske stranke nakon njenog poraza na izborima na sredini mandata.
Trump gradi carstvo i prijeko mu je potreban pouzdaniji lider u EU od Njemačke i Francuske, koje pokušavaju pružiti otpor njegovim planovima. Uz američku podršku, Poljska bi mogla postati politički lider Evrope. Njena vojska postaje sve snažnija, a ekonomska ovisnost o Njemačkoj značajno se smanjila. Čini se da je to jedina zemlja u Evropi u kojoj i konzervativci i liberali smatraju Rusiju glavnim protivnikom; stoga ne postoji opasnost od uspostavljanja samostalnih veza između Rusije i Poljske. No, ako bi Poljska – uslijed posljedica „sudbonosnog utorka” – postala podijeljena, izgubila bi svaku vrijednost za Trumpove planove, i bila bi prisiljena odustati od vlastitih geopolitičkih ambicija.
Dmitri GALKIN
Komentari
Izdvojeno
IZRAEL NAKON NOVIH PARLAMENTARNIH IZBORA: Kako pomiriti nepomirljive?
Objavljeno prije
3 sedmicena
31 Oktobra, 2026
Netanjahuova koalicija predvođena njegovim Likudom uzela je najviše glasova, ali je sadašnji premijer izgubio vladajuću većinu i njegova politička sudbina zavisi od raspoloženja opozicionih jevrejskih partija. Tik iza je koalicija Gadi Ajzenkota. Istorijski rezultat ostvarile su arapske stranke. Pred Izraelom je nekoliko scenarija. Među njima su i novi izbori, ali i formiranje vlade naconalnog jedinstva kojoj bi ratne kampanje mogle dati vjetar u leđa
Jesen nam je donijela nekoliko izuzetno važnih izbora. Jedni od njih su i oni koji su održani ovog utorka u Izraelu. I to usred ratnih kampanja u koje ih je uvukla posljednja vlada Benjamina Netanjahua. Vjerovatno za to je i odziv bio viši nego na brojnim prethodnim izborima. Rezultati su pokazali potpunu podijeljenost zemlje.
Konačni rezultati, odnosno prebrojavanje svih glasova moglo bi potrajati još nekoliko dana, a posljednji će biti prebrojani glasovi birača koji su glasali van svojih biračkih mjesta. Većina tih glasova dolazi od vojnika na dužnosti.
Dosadašnji premijer je izgubio vladajuću većinu i njegova politička sudbina zavisi od raspoloženja opozicionih jevrejskih partija. Gadi Ajzenkot i veliki dio njegovog bloka podržavaju rat u Gazi i nastojali su da izbore pretvore u referendum o Netanjahuu. Lider opozicije je već pričao da neće koalirati sa arapskim strankama. Jair Golan, vođa Demokrata lijevog centra, manjeg partnera u Ajzenkotovom bloku, pozvao je Ajzenkota da pregovara sa dvije palestinske stranke, Zajedničkom listom i Ra’amom, odnosno Ujedinjenom arapskom listom. Komentatorka Noa Landau u Haaretzu je ocijenila da je Ajzenkot, postavljajući cionizam kao uslov za formiranje koalicije i time isključujući potencijalne partnere, dok premijer to nije činio, upao „u zamku koju mu je Netanyahu postavljao tokom izborne kampanje“.
I pored nekih prognoza, Netanjahu, višestruki premijer Izraela, se pokazao kao tvrd orah. Političke strukture opozicionog kandidata Gadi Ajzenkota nijesu uspjele da pridobiju dovoljan broj glasova za preuzimanje vlasti. Netanjahuova koalicija predvođena njegovim Likudom uzela je najviše glasova, ali trebaće pomoć u sklapanju vlade. Tas na vagi u normalnim okolnostima bile bi ojačane arapske partije koje su postavile rekord u broju osvojenih sjedišta u Knesetu. Netrpeljivost i mržnja će se najvjerovatnije ispriječiti na putu ka ovakvoj koaliciji, a iz nedavne prošlosti možemo i vidjeti kako se sve završilo.
Kada je 2019. arapska lista pružila podršku, bez učešća u vlasti, koaliciji okupljenoj oko Beni Ganca kako bi se iz vlasti izbacio Netanjahu, nekoliko zastupnika je zbog te saradnje napustilo Gancov blok. Ganc će sa Bibijem napraviti kratkotrajnu koaliciju. U međuvremenu se raspala i arapska lista. To je rezultiralo većim brojem arapskih partija i manjim brojem mandata na narednim izborima.
Izraleci su u utorak glasali na šestim parlamentarnim izborima od 2019. godine, nakon višegodišnjeg perioda u kojem ni Netanjahuov tabor, ni njegovi protivnici nijesu uspijevali da obezbijede stabilnu većinu. Nijedna stranka nikada nije osvojila 61 mandat potreban za samostalno formiranje vlade, a ako koalicija ne bude formirana u predviđenom roku, zemlja ponovo izlazi na izbore. Dvije ture izbora održanih 2019. godine završene su političkom blokadom usljed nemogućnosti rješavanja političkih pitanja. Vlada jedinstva Netanjahua i Beni Ganca, formirana poslije trećih izbora 2020. godine, pala je u decembru te godine jer nije usvojila budžet. Koalicija osam stranaka, koju su predvodili Naftali Benet i Jair Lapid, smijenila je Netanjahua 2021. godine. Stranke je prvenstveno ujedinjavao cilj da okončaju njegovu vladavinu. Zbog odlaska poslanika koalicija je izgubila većinu i godinu kasnije raspustila parlament što je obezbijedilo povratak starog premijera. Uslijedili su ratni poduhvati u Palestini, Siriji, Iranu… Bibi je zaokružio cijeli mandat i evo ga sad u trci za još jednim.
Ni posljednje projekcije ne pokazuju jasan put ka formiranju vladajuće koalicije, a ponovljeni izbori postaju sve vjerovatniji. Vlada jedinstva koju bi predvodio Netanjahu, prelazak opozicionih poslanika u njegov tabor i manjinska vlada Gadi Ajzenkota su takođe mogući scenariji, ali izazovi su ogromni. Neočekivano dobar rezultat arapskih stranaka zakomplikovao je koalicione računice obje strane, pa ni Netanjahu, ni Ajzenkot nemaju očigledan put do većine bez njihovog učešća ili podrške. Ovu mogućnost je odavno odbilo nekoliko stranačkih lidera.
U izraelskom parlamentarnom sistemu predsjednik poslije izbora uglavnom povjerava mandat za sastavljanje vlade kandidatu za kojeg se procjenjuje da ima najveće izglede da obezbijedi parlamentarnu podršku. Ako ti pokušaji propadnu, Izrael bi mogao ponovo na izbore, dok bi Netanjahu ostao na funkciji premijera u tehničkom mandatu do formiranja nove vlade.
Pojedini predstavnici opozicionog bloka strahuju da bi Netanjahu mogao pokušati da zaoštri bezbjednosne tenzije. Tako bi otežao nastojanja da bude smijenjen i izvršio pritisak na suparničke stranke da se pridruže vladi za vanredne okolnosti.
Svjetski mediji Netanjahuove riječi nakon izborne noći da cionistička većina mora da se urazumi i ujedini, tumače kao neku vrstu poziva za sastavljanje vlade jedinstva. Ali bez jasnih obrisa koje bi pozicione i opozicione strukture činie takvu tvorevinu. Ajzenkot je više puta obećao da ni pod kojim okolnostima neće biti u vladi s Netanjahuom. Čak je izjavio da bi u toj situaciji već narednog dana podnio ostavku.
Bivši premijer Naftali Benet, lider stranke Beyachad, i Avigdor Liberman, predsjednik nacionalističke stranke Yisrael Beytenu, takođe su isključili mogućnost ulaska u vladu koju bi predvodio Netanjahu. Zbog ovakvog stava lidera prema premijeru, ima analitičara sklonih tezi da će svoje „saveznike“ Likud tražiti u određenim opozicionim poslanicima.
Za sada sve projekcije ukazuju na rascjepkan Kneset u kojem nijedan od glavnih blokova ne može samostalno da vlada. Politička budućnost Izraela zavisi od teških koalicionih pregovora, mogućeg odustajanja od predizbornih obećanja. Ili opet put glasačkih mjesta.
Inače izlasnost je bila visoka. Do 20 sati glasalo je 74,3 odsto birača, najviše u tom terminu još od 1988. Ta brojka je blizu apsolutnog rekorda otkako se 1973. počela voditi evidencija izlaznosti po satima. Izlaznost je znatno porasla u odnosu na 66,3 odsto u istom terminu na izborima 2022. godine.
Netanjahu je na društvenim mrežama objavio niz uzbunjujućih poruka kako bi podstakao svoje birače da glasaju. Na primjer, upozorio je da je izlaznost arapskih birača u oblasti Negev znatno veća od izlaznosti Jevreja. Nije objašnjavao porijeklo ovih podataka. „Morate izaći i glasati”, poručio je. „Na kocki je budućnost naše jevrejske države”, rekao je uz upozorenje da bi pobjeda opozicionih cionističkih i arapskih partija označila kraj jevrejske države kakvu poznaju.
Stanovnici većinski arapskih mjesta na jugu prijavljivali su neuobičajeno duge redove i spor postupak provjere identiteta, što je izazvalo optužbe da je riječ o namjernom pokušaju ometanja glasanja. Jaela Ranan iz tima koji se zalaže za integritet izbora u beduinskoj zajednici izjavila je za Haaretz da ljudi čekaju po nekoliko sati da glasaju.
Prijavljivana su i druga kršenja izbornih pravila. Organizacija Građanski nadzor izbora, koja okuplja oko 20.000 posmatrača na biračkim mjestima radi zaštite integriteta izbora, saopštila je da je primila brojne prijave da članovi biračkih odbora ili predstavnici partija pokušavaju da prebrojavaju birače suprotno smjernicama Centralne izborne komisije. Prema navodima organizacije, prijave su stigle sa 308 biračkih mjesta u 118 naselja širom Izraela. U najmanje 100 slučajeva osobe čije je postupanje dokumentovano identifikovane su kao predstavnici Likuda. Organizacija je takođe navela da su aktivisti partija Agudat Yisrael i Ujedinjeni judaizam Tore tražili od birača da im prijave da su glasali, a u nekim slučajevima i da dostave identifikacione brojeve.
Na redu su pregovori. Za formiranje posljednje vlade Izraela trebalo je 58 dana. Kako će teći novi proces saznaćemo brzo. Iako na prvi pogled djeluje malo vjerovatno, izraelski komentatori posljednjih sedmica razmatrali su još jednu mogućnost. Formiranje vlade nacionalnog jedinstva, u kojoj bi Netanjahu odbacio krajnje desničarske saveznike i ultraortodoksne partije i udružio se sa Ajzenkotom, koji dijeli njegove stavove o mnogim bezbjednosnim pitanjima. Amit Segal, glavni politički analitičar Kanala 12 i novinar koji se smatra bliskim Netanjahu u, ocijenio je da se premijerov poziv vezan za cionističku većinu može protumačiti kao pružanje ruke Ajzenkotu.
I predsjednik Isak Herzog, prema izvještajima nekih izraelskih medija, zagovara okupljanje odlazeće koalicije i opozicije u vladi jedinstva. Jedan od mogućih elemenata pregovora moglo bi biti predsjedničko pomilovanje Netanjahua u vezi sa postupcima koji se protiv njega vode zbog korupcije.
Takav ratni kabinet bio bi naročito moguć ako bi ponovo izbio otvoreni rat sa Iranom. Posljednjih dana pred izbore Netanjahu je nagovijestio tu mogućnost. Generalštab izraelske vojske, prema izvještajima, ne vidi razlog za novu rundu sukoba. No uprkos tome, ovaj ratno-izborni scenario može postati najizgledniji.
Dragan LUČIĆ
Komentari

INSTITUTIONAL CRISIS IN POLAND: “Judgment Tuesday” and its unpredictable consequences
EU PUT I NEKAŽNJENI RATNI ZLOČINI: Saglasni u zaboravu
STANOVI ZA PRIVILEGOVANE IZMEĐU PARLAMENTA I USTAVNOG SUDA: Što se grbo rodi…
Izdvajamo
-
IN ENGLISH2 sedmiceBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH2 sedmiceUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
IN ENGLISH1 danINSTITUTIONAL CRISIS IN POLAND: “Judgment Tuesday” and its unpredictable consequences
-
IN ENGLISH2 sedmiceDROUGHT AND TWO WARS CREATE GRAIN SHORTAGE: On the brink of global famine
-
DRUŠTVO4 sedmiceŠKOLE NA SJEVERU: Za deceniju 4000 manje osnovaca
-
DRUŠTVO4 sedmiceBUDVA IZMEĐU DVA MEĐUNARODNA KONKURSA: Za ideje utrošeno 300.000 a promenada i dalje čeka
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRI DALA DVOSTRUKO NEGATIVNO MIŠLJENJE MINISTARSTVU ZDRAVLJA: Milioni bez potpunog revizorskog traga
-
Izdvojeno4 sedmiceNEIZVJESNA SUDBINA RATOVA U UKRAJINI I IRANU: Trampu nisu potrebna mirna rješenja prije sporazuma s Kinom
