Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠEKULAR – BEZ RIJEKA I BEZ STRUJE: Male elektrane i velika muka

Objavljeno prije

na

Uprkos migracijama, u Šekularu ima još 98 domaćinstava, a u nekima, pored četiri male hidroelektrane u selu, struje ima jedva za sijalicu. Stanovnici Šekulara, zato, postavljaju pitanje – čemu male hidroelektrane. Da li iko, osim njihovih vlasnika, ima koristi od posla koji je uništio njihove rijeke

 

„Dok nisu počeli sa gradnjom malih elektrana, koncesionari su u našem selu obećavali svašta. Čak i struju na katunima u planini“, kaže sa razočarenjem predsjednik beranske Mjesne zajednice Šekular Sreten Lekić.

Na teritoriji sela koja obuhvata ova velika mjesna zajednica, kompanija Hidroenergija Montenegro izgradila je prije skoro deceniju četiri male elektrane i u potpunosti devastirala prirodni ambijent. Tri planinske rijeke od tada više ne postoje. Ova kompanija je najprije u cijevi stavila Spalevićku i Rmušku rijeku, koje su se sa planina, bistre kao suza, spajale na mjestu gdje je seoska škola. Odatle je nekada tekla Šekularska rijeka, ljubiteljima prirode i ribolovcima vrlo dobro poznata.

„Ništa više od toga nema. Sve je u cijevima. Ekocid je blaga riječ za ovo što je učinjeno našem selu“, priča Lekić. Stanovnici šekularskih sela nisu vidjeli nikave koristi od tog posla i danas se s pravom pitaju koliko je struje u njima proizvedeno, odnosno koliko je miliona već zaradila kompanija Hidroenergija Montenegro. Znaju da oni struje u selima jedva da imaju za sijalicu.

„Dešavalo se da po sedam dana nema jedne faze. Da li je to normalno? Pored četiri hidrocentrale, mi smo praktično bez struje“, kaže mještanin Šekulara Vesko Davidović. On objašnjava da je to najveći problem za čitavo područje Šekulara, na kojem je polovina električnih stubova stara skoro pola vijeka. Neki kažu, čak i duže od toga. „Jednom prilikom se stub srušio sam od sebe, od starosti, onako pod naponom. Srećom, nije bilo ljudi u blizini pa niko nije stradao“, priča Davidović.

Stanovnici ove beranske mjesne zajednice smatraju da bi država morala da obaveže koncesionare, koji su napravili elektrane na Šekularskoj rijeci, da se malo okrenu ovom kraju. „Moglo bi se reći kako je Elektroprivreda posljednje dvije godine učinila neke pomake, pa je stanje nešto bolje. Ali Hidroenergija nije uložila ni jedan jedini euro da doprinesu stvaranju boljih životnih uslova u našim selima”, kaže predsjednik ove Mjesne zajednice. On smatra da bi bilo krajnje vrijeme da Šekularci dobiju određene benefi­te od mi­ni elek­tra­na ko­je je na­pra­vi­la ova kompanija. „Osim struje na katunima, obećavali su i nove puteve.  Treba li da vam kažem da od svega toga nije bilo ništa”, dodaje Lekić.

Priča oko Hidroenergije Montenegro dobro je poznata. Preduzeće je osnovano upravo u Beranama u jesen 2007. godine, kada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovoj teritoriji, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi (deset odsto).

Tri opštine, Berane, Plav i Andrijevica, trebalo je da dijele deset odsto akcija, zavisno od broja elektrana na svojoj teritoriji. Do sada je deset malih elektrana Hidroenergije Montenegro izgrađeno na teritoriji opštine Berane, što bi značilo i da svih deset odsto akcija i deset odsto dobiti pripada ovoj opštini. Ali tog novca nema. Kao što se nijedna od tri opštine nije našla

u registru Centralne depozitarne agencije, zbog čega niko nikada nije odgovarao, niti je odgovornost ikada zatražena.

Zato su se na popisu vlasnika našli kompanija Bemaks, kao i Ranko Ubović i Aleksandar Mijajalović sa 60 odsto akcija. Poslije su Mijalović i Ubović prodali svoj dio akcija  Ranku Radoviću, koji im je do tada bio direktor firme.

Nakon što je taj posao na području Berana uveliko odmakao i električna energija iz malih elektrana počela da se proizvodi i prodaje, pitanje koristi i štete prvi su postavili mještani Šekulara. „Ako ni­šta dru­go mo­glo je, od tih sil­nih mi­li­o­na, ko­ji se sti­ču za­hva­lju­ju­ći elek­tra­na­ma u Še­ku­la­ru, da se iz­dvo­ji ne­što sred­stva za in­sta­li­ra­nje no­vih tra­fo­sta­ni­ca, jer bi se na taj na­čin po­ja­čao na­pon stru­je, ko­ji u po­je­di­nim do­ma­ćin­stvi­ma u Šekularu ne pre­la­zi 140 vati”, kaže Davidović.

On ističe da iz današnje perspektive sve izgleda prilično haotično i neregularno. „Zapravo, ne postoji način na koji možete ući u trag tome koliko novca oni izvlače na račun Šekulara, a da pri tome jedan euro nijesu uložili za dobro lokalnog stanovništva. Oni više nemaju čak ni kancelariju u Beranama. Nemate kome da predate dopis ili zahtjev”.

Da su sve priče o zapošljavanju lokalnog stanovništva bile prevare, smatra i predsjednik Mjesne zajednice Šekular. „Osim nekoliko stražara i dva-tri radnika na održavanju protoka vode, niko iz šekularskih sela više ne radi u hidroenergetskom sistemu na ovoj rijeci i njenim izvorištima. Na izvorištima su napravili dvije male hidrocentrale. Zatim su vodu cijevima odveli šest kilometara do sljedeće, koja je nešto veća. Četvrta i najveća je niže prema gradu, odnosno bliže selu Rijeka Marsenića. Sva struja odatle se distribuira do trafostanice u prigradskom naselju Buče, i odatle odlazi u sistem”, kaže Lekić.

On priča da je jednom prilikom pokušao da ispita njihovu spremnost da odvajaju neki procenat od dobiti za ovu mjesnu zajednicu, ali da je sve bilo uzalud. „To bi bilo najrelanije. Najprije sam pomislio da bi tri odsto dobiti iz ove četiri hidroelektrane bilo sasvim u redu. Nisam stvarno pisao, ali sam u razgovoru, što bi se kazalo, ispipavao puls. Vido sam da od toga neće biti ništa, pa sam pomenuo jedan odsto. Na kraju, ni nula pet odsto nismo uspjeli da izvučemo od tih tajkuna”, kaže Lekić

Predsjednik mjesne zajednice Šekular se prisjeća kako su, između ostalog, obaćevali da će napraviti uličnu rasvjetu i osvijetliti čitavo selo. „Možete li sada da shvatite kakvim su se oni prevarama koristili, dok nisu počeli da grade”, prisjeća se Lekić.

Uprkos migracijama, u Šekularu ima još 98 domaćinstava, a u nekima, pored četiri male hidroelektrane u selu, struje ima jedva za sijalicu. Stanovnici Šekulara, zato, postavljaju pitanje – čemu male hidroelektrane? Da li iko, osim „tajkuna”, ima od njih koristi.

Mještani ovog sela samo su štetu vidjeli. Do isteka koncesija, kada bi hidroelektrane trebalo da ostanu lokalnoj zajednici, ostalo je još najmanje dvije decenije. Do tada u Šekularu možda ne bude više stalno naseljenih domaćinstava.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, odgovorio je premijer na poslaničko pitanje o detaljima sumnjivog posla kupovine novog studentskog doma od Tomislava Čelebića. Monitor otkriva kako su nadležni „čistili“ urađeno nakon poništenja spornog ugovora

 

Krajem protekle sedmice u Skupštini se, na premijerskom satu, raspravljalo i o Studentskom domu u Donjoj Gorici. Poslanica Posebnog kluba Radinka Ćinćur uputila je premijeru Milojku Spajiću pitanja: ,,Objasnite javnosti situaciju oko kupovine hotela u Donjoj Gorici, od firme Čelebić, kako bi se preuredio u Studentski dom. Da li su postojale analize o potrebama studenata, zašto je odabrana ova lokacija koja je daleko od našeg najvećeg univerziteta, državnog, te koiiko je studenata iskazalo zainteresovanost za dom na ovom mjestu? Da li je predviđena izgradnja menze u ovom domu za koji bi država trebala da izdvoji 6,4 miliona eura i koliko bi to koštalo?”

Premijer Spajić je odgovorio i naveo ono o čemu je Monitor već pisao –  da je u julu raspisan tender na koji se javila samo jedna firma Čelebić City i da je prihvaćena njena ponuda od 6,3 miliona eura. Naveo je i da je 21. oktobra ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović potpisala ugovor o kupovini objekta. Nedelju dana nakon potpisivanja ugovora dobijaju negativno mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa o ovom poslu, a ministarka 5. oktobra raskida ugovor.

Premijer nije rekao da je postupak nezakont te da je mimo zakonske procedure Ministarstvo prosvjete uz saglasnost Vlade prihvatilo duplo veću cijenu koju je ponudila kompanije Čelebić City od one propisane tenderom koja je iznosila 2,9 miliona. Kao i da je sami objekat opterećen brojnim hipotekama.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AGENCIJA ZA SAJBER BEZBJEDNOST I (NE)ODGOVORNOST: Ko će koga nadzirati i za koga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar javne uprave Maraš Dukaj tvrdi  da se novim Zakonom o informacionoj bezbjednosti kod nas uvode standardi Evropske unije i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dio opozicije  tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija,  ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

 

Skupština Crne Gore je 19. novembra usvojila sa 53 glasa “za” novi Zakon o informacionoj bezbjednosti. Usvajanje ovog zakona je jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 10 – Informatičko društvo. Ministar javne uprave Maraš Dukaj je u Skupštini pojasnio da se tim zakonom kod nas uvode novi standardi Evropske unije (EU) i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dukaj je takođe naglasio da je Zakon urađen u saradnji sa Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge zemlje nije pominjao.

Tokom rasprave prihvaćen je i amandman poslanika Nikole Camaja koji propisuje je da se zaposleni na programu “sajber bezbjednost” zapošljavaju bez javnog oglasa i bez kadrovskog plana. Dovoljan će biiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Camaj je predvidio i da se zarade i druga primanja direktora i zaposlenih u budućoj Agenciji za sajber bezbjednost  utvrđuju “odlukom nadležnog organa Agencije, u skladu sa zakonom”. Time se preskače propisani Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Izgovor je opet da se što brže korača u EU pa da tako i sajber Agencija dobije svoj kadar što prije.

Dio opozicije tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija i što bržim    ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZAZOVI SNABDIJEVANJA STRUJOM NA BJELASICI: Turistička sezona u rukama “trećih lica”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se u Kolašinu hvale da su pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno,  osim snijega ovog puta se mora  čekati i struja. Pokidani kablovi na jednoj privatnoj parceli, dotrajali stub na drugoj i trafo-stanica do koje se ne može prići, izazovi su koji će prijetiti urednom snabdijevanju strujom skijališta i objekata na Bjelasici 

 

 

Nije se bilo lako snaći minule dvije sedmice, sa informacijama koje su stizale sa raznih adresa, kao pokušaj objašnjenja zbog čega je na pragu zimske turističke sezone više objekata na Bjelasici bez struje.  U mraku su danima  državni ski centar Kolašin 1600, privatni hotel na tom lokalitetu, novi tunel Klisura, Radiodifuzni centar, objekat koji koristi Vojska Crne Gore na Zekovoj glavi… Tri  10kV k i jedan 35 kV kabl, koji vodi do trafo-stanice (TS) “Jezerine” iskidali su  bageri, tokom pripremnih radova, na privatnoj parceli. Kada su iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) pokušali da saniraju kvar, otkrilo se da taj dio infrastrukture   nije vlasništvo  kompanije, a da vlasnici parcele, kako  tvrde, niti znaju koliko je kablova niti gdje su bili ukopani. Znaju da nikad nije obavljena eksproprijacija,  pa nijesu dozvolili da električari prevežu vodove.

U rješavanje problema, od nedavno, uključili su se iz nekoliko resora Vlade, no to, makar do zaključenja ovog broja Monitora, nije dalo rezulate. Struje nema, a  mnogo toga potvrđuje da je  snabdijevanje  planinskih cenatara na Bjelasici i pred novu sezonu  na klimavim nogama i zavisi od volje,  kako u CEDIS-u, kažu “trećih lica”.

Pravdajući se zbog čega ne mogu do kablova, koji nijesu njihovo vlasništvo, iako imaju obavezu prema potrošačima, iz CEDIS-a su, uzgred, otkrili i da ne mogu, osim pješke, ni do TS  Jezerine.  TS jeste njihova, ali puta do nje nema, jer se na mjestu nekadašnje saobraćajnice gradi garaža, dugo čekani državni projekat.  CEDIS-ovi radnici do TS mogu pješke, ali, opet, preko parcele, na kojoj su pokidani kablovi.  Naravno, ukoliko vlasnici dozvole.

Kako je za Monitor kazao Srđa Anđelić, jedan od vlasnika, popravka  neće biti “dok država,   konačno, ne plati za postavljene instalacije”. Proces eksproprijacije, objašnjava, počeo je još prije više godina, ali je zaustavljen. Anđelić objašnjava da mu nije jasno zbog čega. Prema njegovim riječima, vlasnici zemljišta nikad nijesu dobili skicu gdje su instalacije postavljene niti je obilježen teren.  Prema njihovoj logici, radili su na svojoj zemlji, svojim mašinama, a ono što je ispod zemlje odgovornost je nekog drugog.

Oko 230 metara kablova na Anđelićevom zemljištu, kažu iz CEDIS-a, još je  vlasništvo  Uprave za kapitalne projekte, odnosno, Ministarstvo finansija. Falilo je, navodno, dokumentacije, kako bi se proces otkupa okončao.

“CEDIS je, kada je izgrađena TS Jezerine,  otkupio taj objekat, krajem 2020. godine, ali ne i vod u dužini od 230 metara, na kojem je došlo do prekida. Za taj dio infrastrukture nije dostavljena uredna dokumentacija (građevinska i upotrebna dozvola, geodetski snimak kabla…).  Ipak, kako smo dužni da korisnicima obezbijedimo napajanje, pokušali smo da otklonimo kvar, ali nam vlasnici parcele to nijesu dozvolili.  Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog kidanja kablova, ali i zahtjev sudu za privremenu mjeru…To je sve što smo mogli uraditi”, kazali su nezvanično Monitoru u toj kompaniji.

Anđelić, pak, tvrdi da CEDIS nema osnova ni za krivične prijave, ni  privremenu mjeru.  Vlasnici parcele očekuju da će u nadležnim resorima uspjeti da objasne u čemu je problem.

Kablovi su na privatnoj parceli postavljeni krajem 2020. godine, nakon što je državno skijalište bilo bez struje više od mjesec i po.  Do tada su  bili ukopani na parcelama susjednog, privatnog skijališta Kolašin 1450 Zorana Ćoća Bećirovića. Do izmještanja elektro vodova tada je došlo tokom pripremnih radova za izgradnju Hotela D, takođe, u Bećirovićevom vlasništvu. Navodno, trasa vodova je bila na lokaciji temelja tog objekta, pa je nadležna inspekcija zbog opasnosti od kablova koji su nakon iskopavanja bili na površini zemlje,  naložila prekid napajanja.  Kasnije su, na osnovu usmenog dogovora, ukopani na Anđelićevoj parceli, međutim,  država nikad  nije ispunila obećanje o završetku procesa eksproprijacije.

Privatno skijalište, minulih dana, nije bilo u mraku. Tako je jer  drugi dalekovod, koji vodi od sela Rijeka Mušovića do Jezerina, takođe nije CEDIS-ov, već privatnog skijališta. Navodno, kupljen je prilikom privatizacije Ski centra Bjelasica. Međutim, u mraku je  Bećirovćev nadavno otvoreni hotel u neposrednoj blizini državnog ski centra. Hotel se, prema nezvaničnim informacijama, već mjesecima u dogovoru sa  menadžmentom Skijališta Crne Gore, napaja  na isti način kao i državni Ski centar Kolašin 1600.

Problematizovanje stabilnosti napajanja strujom državnog skijališta, natjeralo je CEDIS da se požali na još jedan veliki izazov. Navodno, dotrajali drveni stub na dijelu  dalekovodo od grada do TS Jezerine, mogao bi tokom zime, ugroziti snabdijevanje  strujom planinskih centara.  Stub je, takođe, na privatnom imanju, a vlasnik ne dozvoljava zamjenu.  Izvršni direktor CEDIS-a je nedavno, gostujući na TV Vijesti, kazao da je pokušaj  dogovora sa vlasnikom  imanja bio bezuspješan. Kolašinac s kojim CEDIS “ne može da se dogovori” je Milo Grujić, mještanin Mušovića Rijeke. On je Monitoru kazao da je sastanak sa predstavnicima kompanije došao na molbu predsjednika Opštine Petka Bakića.

“Kratko je trajao taj sastanak. Ja vodim dugogodišnji sudski spor sa CEDIS-om oko stubova postavljenih na mom imanju. Zbog dotrajalih stubova, to jest, žica na njima, koje  su se kidale, umalo sam izbjegao smrt tri  puta. Usred sudskog spora, dva tri dana pred jedno od ročišta,  zvali su me na razgovor. Nijesam dozvolio da dolaze na moje imanje, na koje su bez pitanja i nadokande nekada davno, postavili stub. Mogu da ga izmjeste, naravno, ali su mi na sastanku  rekli da troškove izmještanja  ja treba da snosim”, kazao je Grujić.

On tvrdi da su mu predstavnici CEDIS-a rekli i da će,  ukoliko bude pao stub tokom naredne zime  snositi odgovornost  “za propast zimske turističke sezone”. Grujić, ipak ostaje pri stavu  da sa tom kompanijom može da se “dogovori” samo na sudu.

“Krajem decembra 2020. po treći put zamalo su me ubile u dvorištu porodične kuće pokidane žice dalekovoda Breza-Rijeka Mušovića. Izbjegao sam smrt  zahvaljujući tome što sam se bacio u stranu. Nekoliko godina prije toga, na isti način se dva puta žica kidala i ugrožavala život mene i moje familije”, sjeća se mještanin kolašinskog sela.

Tada su mu, tvrdi, iz Elektroprivrede čvrsto obećali da će kompletan nadzemni vod tog dalekovoda ukloniti, tako što će se od TS Breza do male hidroelektrane (mHE) “Rijeka Mušovića” izgraditi kablovski podzemni vod.   “U najkraćem mogućem roku, čim to vremenske prilike budu dozvolile, preduzećemo sve potrebne aktivnosti na pronalaženju tehničkog rješenja na izmještanju ili kabliranju dionice”, jedno je od neispunjenih obećanja,  koje je Grujić dobio prije četiri godine.

Iako se u Kolašinu hvale da su sve pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno, ostaje gorka istina, da se  osim snijega, ovog puta, mora strpljivo čekati i struja. Sporovi i ugovori, koji državi predstoje sa vlasnicima parcela na kojoj je infrastruktura CEDIS-a, bar prema dosadašnjem iskustvu, neće se ni lako ni brzo završavati. Struja na državno skijalište i ostale objekte na Bjelasici naredne zime može redovno stizati samo, ako se, kao i ranijih godina , izdejstvuju  “brza i kusa” rješenja.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo