Povežite se sa nama

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Ni Snežana Armenko nije prvi put kandidatkinja za ovaj sud. Ona se prijavila  na prethodni konkurs, kada je Ustavni odbor nju i još troje kandidata preložio za sudije Ustavnog suda. Opozicija je tvrdila da se radi o „kandidatima parlamentarne većine“, da nije bilo dijaloga, pa je na kraju taj konkurs i propao. Iako se Armenko vidi kao kandidatkinja većine, kompletna sadašnja opozicija, a tadašnja vlast,  glasala je za nju kada je u julu 2020. godine birana na mjesto zamjenice ombudsmana.

Ostaje  da se parlamentarci dogovore oko kvote za manjine, odnosno da odluče da li će u Ustavni sud, kao četvrti nedostajući sudija otići Alija Beganović ili Faruk Resulbegović. Beganović je predsjednik Suda za prekršaje u Bijelom Polju, a Resulbegović  osnovni tužilac u Ulcinju. Za Beganovića navodno protežira Bošnjačka stranka, „tradicionalni partner DPS-a“, što bi se reklo, a za Resulbegovića poslanici albanske manjine, ali i navodno lider URA-e Dritan Abazović.  Ni Beganović nije prvi put kandidat za sudiju Ustavnog suda.  Poslanici DPS-a su u julu prošle godine bili uzdržani kada je u pitanju njegova kandidatura, a tri mjeseca kasnije su glasali – za.

Iz parlamenta je najavljeno da će se sjednica Ustavnog odbora na kojoj će i formalno biti predloženi kandidati za sudije Ustavnog suda biti održana u utorak. Očekuje se da će se opozicija i vlast do tada dogovoriti oko četvrtog kandidata, sa kvote manjine, ali to nije u potpunosti izvjesno. Bošnjački savjet reagovao je zbog toga, uz tvrdnju da se marginalizuju kandidati manjina.

Blokada Ustavnog suda je neophodna, jer nas je blokada dovela i do prijetnji Evropske komisije da mogu biti  zaustavljani pregovori s Briselom. No  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da bude predmet  političke trgovine, već bude nezavisna  i kredibilna institucija.

Dio stručne javnosti smatra da ovkav  način deblokade Ustavnog suda  demotiviše mnoge ugledne stručnjake i profesionalnce da se kandiduju za važna mjesta u pravosuđu.

„Bez oslobađanja izborne volje građana od partijskih obruča i isključive ponude njihovih uhljeba, nema ispunjenja opštih interesa i izbora najkompetentnijih za najodgovornija mjesta, kao ni minimuma odgovornosti za štetu koju nanose državi i društvu. Da ima i minimuma odgovornosti nijedna od tri kandidatkinje se ne bi usudile da konkurišu za Ustavni sud a bilo bi očigledno u kojoj mjeri caruju nepotizam, korupcija, partitokratska svijest i interesi i kada je u pitanju Ustavni sud ali i katastrofalno crnogorsko sudstvo kao treća grana vlasti“, kaže za Monitor advokat Budislav Minić. „Imalo bi se štošta reći i našim partnerima iz Evrope koji nas ‘zakucavaju’  ovakvim ‘izbornicima’ i “izborima” iako su svi ključni problemi i naši sunovrati uglavnom naša zasluga i odraz naše svijesti, kulture i tradicije“, objašnjava Minić.

Da je izbor kandidata za sudije Ustavnog suda stvar političkih trgovina i partijskih interesa, a ne principijelnog odnosa prema kandidatima, jasno je i iz hronologije glasanja na više  konkursa koji su do danas raspisani za nedostajuće sudije tog suda.

Ustavni sud je u blokadi od septembra prošle godine, kada je u penziju otišao sudija Ustavnog suda Miodrag Iličković. U međuvremenu, ukazivala je Akcija za ljudska prava (HRA), koja je kontinuirano pratila izbor sudija Ustavnog suda, „članovi Ustavnog odbora – poslanici  Demokrata, DF-a, DPS-a, LP, SNP-a i URA-e – preko dvije godine od 18 kandidata nijesu mogli da utvrde predlog bar jednog novog sudije”.

HRA navodi da su tokom četiri konkursa poslanici sve tri političke partije – Demokrate, DF i URA,  u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS  preko dva mjeseca bojkotovali glasanje o kandidatima za sudije Ustavnog suda.

Prvi javni oglas za izbor dvoje sudija Ustavnog suda raspisan je prije skoro oko dvije i po godine, 7. avgusta 2020. O kandidatima sa tog konkursa devet od ukupno 13 članova Ustavnog odbora se nije izjašnjavalo. Troje je bilo uzdržano – Demokrate i URA, poslanik LP nije prisustvovao sjednici,  a pet poslanika DPS-a je bojkotovalo rad skupštinskih odbora.

Na prvom konkursu nakon promjene vlasti na izborima u avgustu 2020, prvi intervjui sa kandidatima za sudije Ustavnog suda održani su tek posle više od devet mjeseci od zatvaranja konkursa. Kada je predlog za izbor kandidata za sudije, konačno stavljen na dnevni red, poslanici Demokrata su objavili da neće glasati ni za jednog od osam kandidata zato što je javni poziv raspisan za vrijeme prethodnog saziva Skupštine, te smatraju da treba raspisati novi, da bi se što više kandidata prijavilo. Poslanik URA-e je takođe bio uzdržan prilikom glasanja o svakom kandidatu. Poslanici DPS-a su i tada bojkotovali rad parlamenta. ,,Poslanici DPS-a su mjesec dana prije tog glasanja privremeno prekinuli bojkot da bi glasali za smjenu ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava, ali ga nisu prekidali zbog izbora sudija u Ustavni sud”, ocjenjuje HRA.

Novi konkurs je raspisan 1. septembra 2021. godine, a sa intervjuima se počelo skoro tri mjeseca kasnije, dok su se o kandidatima  poslanici izjašnjavali tek poslije osam mjeseci.

Krajem jula 2022. godine, niko od 18 prijavljenih nije dobio sedam potrebnih glasova. Četiri poslanika (tri poslanika DF-a i poslanica URA-e) bili su uzdržani prilikom glasanja o svakom kandidatu, što je i presudilo da se predlog ne utvrdi. ,,Ovo je opravdano omogućilo zaključke o tome da sebični partijski interesi ugrožavaju zaštitu ljudskih prava nemjerljivom broju građana”, komentariše Akcija za ljudska prava.

,,Ne treba voditi dijalog o postizanju potrebne većine za imenovanja, ako taj dijalog znači ono što je značio – trgovinu, uslovljavanje, ucjenjivanje, uglavnom, sve što je neprimjereno izboru sudija Ustavnog suda“, ocjenila  je u septembru prošče godine  direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević.

Propao je i pokušaj da se krajem godine izglasaju sudije Ustavnog suda, koji je uslovljavan Zakonom o predsjedniku, od strane DPS-a.

Parlamentarne partije odbijaju odgovornost za blokadu Ustavnog suda. No jasno je  da se kroz skoro dvije i po godine pokušaja da se izglasaju neodstajuće sudije tog  suda, partije nijesu vodile principima, već političkim interesima. O tome posebno svjedoči glasanje za kandidate koji su se prijavili na više konkursa, gdje se vidi da su pojedine partije različito glasale za iste kandidate u drugačijem političkom trenutku.

Tako recimo, za kandidata Iliju Vukčevića, poslanik LP-a je glasao na sjednici 28. jula 2022,  a nepuna tri mjeseca kasnije je –  uzdržan. I poslanici DF-a i poslanica URA-e su imali različito mišljenje. Na sjednici održanoj 28. jula su bili uzdržani, a nepuna tri mjeseca kasnije su glasali – za.  Kandidatkinja Jadranka Novaković je  prvi put dobila 4 glasa DF-a i SNP-a, dok su Demokrate i URA bile uzdržane (opozicione partije su bojkotovale rad Skupštine), drugi put je dobila jedan glas SNP-a, a treći put sedam glasova svih partija na vlasti… I tako redom…

Ustavni sud u vrijeme DPS-a, bio je simbol politički zarobljene institucije.  Ovako odblokiran ili kompletiran Ustavni sud, biće izraz interesa partija pred predstojeće izbore. Šta će nova postavka tog suda donijeti pravu i građanima, vidjećemo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STO DANA VLADE: Paf, Milojko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spajić i njegov kabinet dali su dovoljno razloga za oprez  i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može  odvesti crnogorsko društvo na razne strane

 

Nakon sto dana mandata, stiglo je vrijeme za prvo svođenje računa Vlade premijera Milojka Spajića. Za konkretniju ocjenu urađenog ne jagme se ni iz pozicije ni iz opozicije. Dijelom što, svako iz svojih razloga, ne želi da pretjerano hvali ili kudi premijera i njegov tim. Dijelom i zato što se još ne zna šta su stvarni naumi Vlade oko mnogih tema iz nadležnosti izvršne vlasti.

Komotna i za sada, uglavnom, zadovoljna većina u parlamentu; Uspješno riješen problem kontrole i bojkota popisa; Usvojen budžet uz uračunato povećanje minimalnih penzija; Konačno  izabran VDT u punom mandatu; Oživljeni pristupni pregovori sa EU… To je dio onoga čime se premijer i njegovi saradnici mogu pohvaliti. Uz mnogo, mnogo optimističkih najava i obilje  obećanja.

Sve medalje imaju i  drugu stranu.  Vlada još nema program rada za ovu godinu; troši više novca nego što dozvoljavaju budžetski prihodi; Ekonomski program Evropa sad 2 i dalje je tajna ili fikcija; Partijske frakcije unutar izvršne vlasti sve teže prikrivaju međusobnu borbu za kontrolu bezbjednosnog sektora; ZBCG sve glasnije traži rekonstrukciju vlade i imenovanje ministara iz njihovih redova prije (krajnjih) dogovorenih rokova; I dalje varniči na relaciji predsjednik države – predsjednik vlade, odnosno, prvi i drugi čovjek najjače partije u parlamentu; Štrajkove su formalno najavili, ili njima prijete, sindikati prosvjete, javne uprave i pravosuđa, zdravstva i policije; Vlastite zamisli ministri ne provode u najavljenim rokovima, a neki započeti poslovi su zaustavljeni zbog nepoštovanja zakona i propisanih procedura; Mnogo toga odrađuje se u tajnosti (netransparentno)…

Spajićeva Vlada koju, uz premijera, čine tri potpredsjednika, dva potpredsjednika-ministra i 17 ministara iz PES-a, Demokrata, SNP-a, CIVIS-a, Albanskog foruma i Albanske alternative izabrana je pred svitanje, 31. oktobra, uz manjinsku podršku poslanika koalicije ZBCG. Prema postizbornom sporazumu, ministri iz partija Andrije Mandića i Milana Kneževića (četiri + jedan potpredsjednik) ući će u vladu najkasnije prije usvajanja  budžeta za 2025.

Pravdajući se potrebom da vlada bude izabrana što prije, mandatar je odbio da, u skladu sa obavezom koju nalaže Ustav, u parlamentu pročita svoj ekspoze. Takođe zbog žurbe, voljom predsjednika parlamenta Andrije Mandića, sjednica Skupštine nije održana na Cetinju, kao što to propisuje Zakon o Prijestonici, već u Podgorici.

Manje obaviješteni su, tako, ostali bez prilike da shvate kako se u Spajićevom ekspozeu obećano povećanje plata, penzija i zaposlenosti (najavljeni program Evropa sad 2) pominje u samo u jednom pasusu od ukupno 22 stranice teksta. „Ova Vlada ima konkretan cilj koji se odnosi na unapređenje standarda naših građana i to kroz sprovođenje programa Evropa sad 2.0. Navedeni cilj postići ćemo oslobađanjem investicionog potencijala, razvojnim projektima koji će dati zamajac novim poslovnim prilikama, sveobuhvatnom poreskom reformom, oslobađanjem poslodavca dijela troškova rada kao najznačajnijeg fiksnog troška, što će pospješiti otvaranje novih radnih mjesta, kao i eliminisanjem biznis barijera, uz drastično smanjenje sive ekonomije.”

Sto dana kasnije sve je više onih koji sumnjaju da program Evropa sad 2,  barem u pisanom obliku, uopšte postoji. Tim prije što se neka od obećanja, kako vrijeme prolazi, čine sve nerealnija.  Sve su glasnija upozorenja o ogromnim rizicima eventualnog provođenja tog programa po modelu Evropa sad 1 po javne (budžetski prihodi) i lične finansije građana Crne Gore (održivost penzionog sistema).

Možda premijer i njegovi najbliži saradnici, Generalni sekretar Vlade Branko Krvavac i ministar finansija Novica Vuković, u glavi imaju taj program, ali javnost o tome još ništa ne zna. Ne znaju ni poslanici koji bi morali imati odlučujuću riječ, pošto Spajić kaže da program ES2 podrazumijeva usvajanje ili izmjene 50-tak zakona.

Idemo dalje. Istog dana  kada je izabrana, Vlada je donijela  odluku o odlaganju popisa zakazanog za 1. novembar prošle godine. Spajić je u nekoliko narednih dana uspio da izbalansira suprotstavljene zahtjeve zagovornika neodložnog održavanja popisa i njegovog bojkota, pa je on održan bez ozbiljnijih tenzija i primjedbi na terenski rad popisivača.  Današnje stanje u  Crnoj Gori bilo bi mnogo drugačije, gore, da je popis upriličen onako kako je bila naumila Abazovićeva vlada.

Ovih sto dana  iza nas predstavljaju, čini se, period sa najmanje tenzija i manifestovanih podjela u društvu po osnovu vjere i nacije  od usvajanja DPS-ovog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u decembru 2019. godine. Vlada i njen predsjednik dali su tome značajan doprinos.

Spajić može biti zadovoljan načinom na koji je tokom pregovora o formiranju vlade i održavanju popisa pacifikovao najveći dio sebi nenaklonjenih kolaicionih partnera (ZBCG, dijelom i Demokrate) ali i iz opozicije. Ona, sa izuzetkom URA, živi u nadi – od BS do DPS – da bi “uskoro” mogla postati dio vladajuće većine. Skupa sa koalicijom ZBCG. Ili umjesto nje.

Spajić je tako tolerisao iskakanja Andrije Mandića iz zakonskih i okvira definisanih koalicionim sporazumom koji se tiču državnosti Crne Gore i poštovanja njenih međunarodnih obaveza i prioriteta (igra sa zastavama u parlamentu, izborni dan u Srbiji u Vučićevom štabu, čestitke i delegacija ZBCG na neustavnom danu RS). “Svim zastavama želim sve najbolje i da svako svoju zastavu zakači – koju god misli da treba”, lakonski je premijer prokomentarisao nezakoito postupanje predsjednika Skupštine. Onda se povrnuo:  “Naravno uz državnu koja je obavezna zakonom”. Na sličan način je previdio sukob ministra odbrane Dragana Krapovića sa njegovim kolegom iz Hrvatske Ivanom Anušićem i otkazivanje dogovorenog sastanka u Tivtu.

Zato je u Briselu, na sastanku sa Generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, saopštio i ono što je moralo zaparati uši pobornicima srpskog sveta, u Beogradu i kod kuće. “U našem dubokom nacionalnom interesu je da održimo mir na Kosovu. Isto važi i za Bosnu i Hercegovinu. Naša nepokolebljiva posvećenost teritorijalnom integritetu Bosne je od najveće važnosti za Crnu Goru”, izjavio je Spajić.

Analitičari primjećuju  kako je aktuelni premijer, za sada, napravio poslovnu  distancu od zvaničnika SPC. Posebno ako se stvari posmatraju u odnosu na njegove prethodnike Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića.

Sindikati su postali najveća opozicija aktuelnoj Vladi. PES je  došao na vlast na talasu obećanja o većim platama i penzijama, kraćem radnom vremenu i punoj zaposlenosti. Poslije sto dana mandata Spajićeve Vlade to su i dalje  obećanja na dugom štapu. Prosvjetni radnici i zaposleni u javnoj upravi i pravosuđu nijesu dobili povišice koje im pripadaju po Granskom kolektivnom ugovoru potpisanom sa prethodnom Vladom, pa najavljuju štrajk. Zapravo, prosvjetari su svoju obustavu rada već i formalno zakazali.

Nezadovoljnih ima i među penzionerima koji nijesu obuhvaćeni selektivnim povećanjem penzija do iznosa od 450 eura. Sve češće i glasnije gunđaju poljoprivrednici i farmeri. Glas privrednika tek treba da čujemo, kada bude jasnije šta tačno podrazumijevaju reforme koje najavljuju iz Vlade. Počev od ograničenja trgovačkih marži na prilično široku paletu životnih potrebština i usluga koju je, istina kao mogućnost o kojoj se razmišlja u kontekstu suzbijanja inflacije, najavio potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Iako Crna Gora nema prostorni plan, krovni strateški dokument razvoja države, Vlada najavljuje ubrzane aktivnosti za pripremu i izgradnju dva autoputa i četiri brze ceste, ukupne vrijednosti “šest do osam milijardi eura”.

“U januaru će biti raspisano šest javnih tendera za izradu idejnih rješenja za sve preostale dionice autoputa Bar – Boljare, za jadransko-jonski autoput, za brze autoceste Bijelo Polje – Pljevlja – Sarajevo, Bar – Ulcinj – Albanija, od obilaznice oko Budve – Luštica – Hrvatska, Andrijevica – Peć”, najavio je premijer krajem prošle godine. Za sada je, kazao je nedavno, napravljen devet od neophodih 45 koraka kako bi sve te ceste bile završene do 2030. godine.

Žurba je, kažu, tolika da će se država odreći pomoći EU za izgradnju dionice autoputa Mateševo – Andrijevica (oko 220 – 240 miliona eura, odnosno, 40 odsto troškova gradnje). To nije mali novac. Javnosti nije prezentovano koliko bi nas usporila EU procedura i kada se planira da, građen o našem trošku, taj dio autoputa bude gotov. Otud brojne spekulacije. Sažeto, sumnjičavi misle da učešće EU u finansiranju dionice eutoputa nije sporno zbog vremena potrebnog da se taj novac dobije, nego zbog obaveze da se, ukoliko se on koristi, autoput ugovara i gradi po EU procedurama i standardima. A to, kažu, možda remeti neke ranije dogovorene aranžmane.        

Problemi sa poštovanjem procedura (razmirice oko novog razrješenja direktora UP Zorana Brđanina, zahtjevi da Skupština većinu vladinih zakona usvaja po skraćenoj procedure bez javne rasprave, kontroverzan pokušaj rušenja lamele c u Podgorici, tajno decembarsko zaduženje veće od 150 miliona, ) pokazali su se kao jedan od većih hendikepa vlade u prvih 100 dana mandata. Uz konstantno prepucavanje Spajića i ministra pravde Andreja Milovića sa čelnicima URA o (ne)zakonitosti rada bivših i sadašnjih čelnika izvršne vlasti,  nedefinisan plan rada i netransparentno (tajno) donošenje odluka…

U u svakom slučaju dovoljno je razloga za  oprez i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može nas odvesti na razne strane.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IZABRAN VDT: Šanse i zamke za Milorada Markovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjem novog VDT u punom mandatu Crna Gora je napravila tek prvi, formalni, korak na dugom putu izbavljenja tužilačke organizacije iz blata korupcije, kriminala i nezakonitog političkog uticaja. Pred Markovićem je težak zadatak. Pitanje je da li je kadar da mu odgovori

 

Pravnik Milorad Marković izabran je za Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore. Prvog, poslije skoro pet godina v.d. stanja, nakon što je mandat istekao njegovom prethodniku Ivici Stankoviću.

Markovića je parlamentarna većina izabrala nakon četvrtog konkursa, većinom od 61 poslanika. Uz poslanike vladajuće većine (PES, Demokrate, ZBCG, SNP, Civis, dio albanskih nacionalnih partija), za njegov izbor glasali su i opozicioni poslanici albanskih i Bošnjačke stranke, URA, Socijaldemokrate, Ujedinjena i jedna nezavisna poslanica (sa izborne liste PES-a).

Tročetvrtinska podrška u Skupštini ukazuje da je novi VDT dobio snažnu podršku zakonodavnih vlasti. Ujedno, bila je to jasna poruka da su poltički predvodnici  izgubili elementarno povjerenje u tužilačku organizaciju, nakon što smo još od premijera Duška Markovića čuli kako je Tužilaštvo, mimo zakona i Ustava, postalo samostalna, četvrta grana vlasti u Crnoj Gori.

Reklo bi se da je dominantno nepovjerenje u tužilaštvo opravdano. Pošto, izgleda, tako misle i u Tužilačkom savjetu, krovnoj instituciji tužilačke organizacije.

“Smatram da je u ovom trenutku za neophodni nastavak reforme Tužilaštva potrebno da Vrhovni državni tužilac bude osoba koja nema obaveze prema drugim tužiocima, koja nije profesionalno sazrijevala u tom okruženju i nije dio njihove mreže solidarnosti koja je najsnažnija brana većoj odgovornosti”, ocijenio je uoči glasanja Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta i predsjednik Upravnog odbora NVO Instituta Alternativa.

Slične stavove čuli smo i na saslušanju kandidata za VDT-a pred skupštinskim Odborom za politički sistem, upravu i pravosuđe.  Slaven Radunović (NOVA) pritvrdio je Markoviću da je njegova prednost to što ne dolazi iz tužilaštva, posebno ako se zna, kako je rekao, da je to sistem koji je ozbiljno obolio. “Jedan od razloga zbog kojeg je Nova srpska demokratija odlučila da Vas podrži je to što nemate stečenih obaveza prema kumovima, prijateljima, i što ste sve ove godine posmatrali šta se tamo dešava i siguran sam da ste imali vremena da snimite sve  probleme, mnogo bolje nego oni koji sjede tamo”, kazao je Radunović.

Milorad Marković nije komentarisao tu prednost.  Odgovorio je na pitanje da li mu je mana to što nije prošao kroz sistem kojim treba da upravlja u narednih pet godina.

“Ja ispunjavam zakonske uslove da budem VDT, pošto imam preko 22 godine pravničkog iskustva. I Venecijanska komisija je dala stav da na mjesto VDT-a može doći lice van tužilačke organizacije, kao nada za novi početak. Mislim da je mnogo  bitniji materijalni uslov – profesionalna nepristrasnost, stručni i moralni kredibilitet”, kazao je novoizabrani VDT pozivajući da se o njegovoj kandidaturi sudi na osnovu biografije i ponuđenog programa rada.

Marković je, podsjetimo, bio jedini kandidat koji se prijavio na konkurs za izbor VDT, u januaru prošle godine, koji je Tužilačkom savjetu dostavio program rada. Iako to nije bio dio tražene dokumentacije, pokazalo se kao dobar potez koji ga je favorizovao u odnosu na druge kandidate.

Potvrdio je to Stevo Muk u razgovoru za Dan. “Njegova biografija ujedinjuje iskustva iz akademskog i nevladinog sektora, kao i dugogodišnjeg neposrednog rada sa državnim tužilaštvom i tužiocima. Riječ je o jedinom kandidatu koji je poslanicima predstavio program rada, a koji predstavlja dobru osnovu za dalje unapređenje rada tužilaštva. Sve su to bili razlozi da još ranije, na sjednici Tužilačkog savjeta, podržim upravo Markovića za VDT-a.”

Novoizabrani VDT svoj program opisuje kao “široki strateški dokument”. Kaže da je u njemu identifikovao nedostatke u radu državnog tužilaštva: neadekvatan zakonodavni okvir i njegova primjena, nedovoljan broj tužilaca, nedostatak strateškog pristupa, neuspostavljen sistem funkcionisanja državnog tužilaštva… “Svi rezultati u prethodnom periodu postignuti su zbog individualnog doprinosa pojedinih tužilaca i njihove velike žrtve. Individualni doprinos je veoma značajan, ali neophodno je strateški nastupiti kako bi se obezbijedila održivost sistema”, istakao je Marković. Pa pomenuo neke od mjere koje bi trebale voditi ka realizaciji njegovog programa i jačanju institucije Državnog tužilaštva.

Uz unaprjeđenje zakonske regulative, Marković je naveo potrebu poboljšanja kadrovskih i tehničkih kapaciteta tužilaštva, uspostavlajnje sistema kontrole, evoluacije i ujednačavanje prakse u državnom tužilaštvu, sprječavanje curenja informacija… Taj je stav privukao pažnju poslanika pa je Marković ponudio detaljnije objašnjenje. “ Curenje informacija je velika boljka crnogorskog društva. Ne treba dirati u slobodu medija, javnost ima pravo da zna ali je sporno što ne postoji sistem zaštite podataka, ne samo u tužilaštvu nego i u sudovima i policiji. Ovo sve govorim pod pretpostavkom, jer ne znamo još uvijek odakle su curele poruke iz skaj aplikacije ili obične (SMS) prepiske. Treba navesti da veliki broj ljudi ima uvid u te prepiske”, kazao je.

Pokazalo se da su u NVO sektoru Markovićevu biografiju analizirali mnogo detaljnije od većine poslanika. I da su u njoj pronašli neke detalje koji problematizuju njegov izbor.

Milorad Marković je radio na Pravnom fakultetu u Podgorici i kao konsultant na projektima EU, Savjeta Evrope, OEBS-a, UNDP-a. Sarađivao je na projektima sa domaćim i stranim nevladinim organizacijama, navodi se u njegovoj zvaničnoj biografiji. “Mnoge današnje sudije i tužioce učio sam, kao student, kako se pišu optužnice i presude”, pohvalio se novi VDT.

Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković podsjetila ga je da je za NVO Centar za monitoring i istraživanja nadgledao finansiranje kampanje političkih blokova na referendumu o nezavisnosti Crne Gore 2006. i izbora 2020, iako to ne navodi u biografiji, pa upitala da li je ikada izjavom osudio ili kritikovao afere Snimak, Koverta, ili neki drugi slučaj finansijske zloupotrebe partija i nezakonitog uticaja na birače.  “Jeste li ikad napisali neku krivičnu prijavu”, pitala je Ćalović Marković novog tužioca, naglašavajući interes za njegov budući odnos, kao čelnika Državnog tužilaštva, prema Milu Đukanoviću, Miodragu Davidoviću i Branu Mićunoviću.

“Imena su za VDT nebitna. On prema svima mora da postupa jednako, kada god za to postoji sumnja – bila ona osnovana ili ne”, odgovorio je Marković, potvrđujući da o izbornim zloupotrebama nije javno govorio, ali jeste pisao u izvještajima CeMI-ja koji ga je, kao pravnika, angažovao za nadgledanje izbornih procesa.

“Nijesam želio ličnu promociju”, rekao je. I napomenuo kako ga je angažman u međunarodnim organizacijama sprječavao (ugovornim klauzulama) da javno komentariše i kritikuje.

Uoči izbora VDT javnost je saznala, iako su neki možda tu informaciju imali i ranije, da je Milorad Marković sin pokojnog Milisava Miće Markovića, pomoćnika ministra policije u vrijeme ratnog zločina deportacije izbjeglica – Bošnjaka iz Crne Gore u BiH, gdje je veliki broj njih ubijen.

Milisav Marković je u Podgorici optužen za ratni zločin, skupa sa više tadašnjih funkcionera i službenika crnogorske javne i tajne policije (SDB). Političari su zaobiđeni u tom postupku. Najveći dio sudskog postupka proveo je u Beogradu, “nedostupan”, odnosno u bjekstvu. U sudnici se pojavio tek nakon potpisivanja sporazuma između Crne Gore i Srbije o izručenju vlastitih državljana. Negirao je optužbe, tvrdeći da o deportacijama nije znao ništa, a dugogodišnji proces završen je oslobađajućom presudom za sve optužene. Krivica je pala na teret države. I na žal porodica otetih, deportovanih i ubijenih. Njihovi najmiliji ostali su bez pravde, A neki i bez obilježenih grobova.

Sada Milorad Marković treba da ispravi tu nepravdu.

Pošto su ratni zločini i danas jedna od otvorenih rana ne samo crnogorskog pravosuđa, nego sveukupnog društva, a od Državnog tužilaštva se očekuje da pomogne njihovom zaliječenju tako što će identifikovati i procesuirati zločince, na pravno utemeljen način. A ne onako kako je to uradila Vesna Medenica – podižući optužnice bez sadržaja, tako da su zločini u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom Lazu, baš kao i deportacija izbjeglih Bošnjaka, ostali nekažnjeni.

Iz HRA su upozorili da je državni tužilac i međunarodni sudija Mauricio Salustro, koga je Evropska komisija 2014. godine angažovala da analizira rad crnogorskog državnog tužilaštva i sudova, kritikovao pravne kvalifikacije državnog tužilaštva i pristup krivičnom gonjenju u tim predmetima, dok je stavove suda na kojima su zasnivane oslobađajuće preude ocijenio kao „očigledno pogrešne“ i „bez presedana“.

“Treba razmotriti da li kod Markovića postoji konflikt interesa po ovom pitanju, s obzirom da je njegov pokojni otac bio optužen za ratne zločine pa oslobođen upravo u jednom od ovih predmeta”, upozorili su iz HRA. Skupština je na to odgovorila izuzetnom podrškom Miloradu Markoviću.

On tvrdi da će procesuiranje svih ratnih zločina biti njegovo lično, ali i strateško opredjeljenje Državnog tužilaštva. I prioritet. “Ukazujem da je moj pokojni otac za života pravosnažno oslobođen krivične odgovornosti u jednom predmetu ratnog zločina”, kazao je Marković negirajući  mogućnosti svog konflikta interesa u tim predmetima.

Imenovanjem novog VDT u punom mandatu Crna Gora je napravila tek prvi, formalni, korak na dugom putu izbavljenja tužilačke organizacije iz blata korupcije, kriminala i nezakonitog političkog uticaja. Milorad Marković ima težak zadatak. Pitanje je da li je kadar da mu odgovori. Zato znamo – crnogorskom tužilaštvu nedostaje sve osim obećanja. I velikih očekivanja javnosti.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo