Povežite se sa nama

Izdvojeno

SELO MOJDEŽ KOD HERCEG NOVOG DECENIJAMA BEZ VODE: Nemoć koja traje

Objavljeno prije

na

Odmiče još jedno ljeto, za mještane sela Mojdež kod Herceg Novog, nepodnošljivo. Nekada bogato selo, usljed nedostatka vode polako odumire. Nevolje Mojdežana započinju sa istražnim radovima na starom izvorištu Lovac koje se nalazi u blizini. Brojna obraćanja institucijama završena su neuspjehom. Nije im preostalo ništa drugo nego da pomoć traže od međunarodnih adresa

 

Selo Mojdež kod Herceg Novog decenijama kuburi sa vodom. I ovogodišnje ljetnje vrućine za njegove mještane su neizdržive. Voda koja je nekada napajala selo, usahla je, i više ni stoka ni biljke tamo ne mogu da prežive. Nevolje počinju još krajem prošlog vijeka, sa istražnim radovima na izvorištu Lovac u blizini Mojdeža. Institucije na vapaje Mojdežana ostaju nijeme, zbog čega pomoć i pravdu planiraju da potraže na međunarodnim adresama.

Izvorište Lovac kaptirano je 1953. godine, i iz njega su se ne samo Mojdež već i Herceg Novi snabdijevali vodom. No, nakon nestručno izvedenih radova u starom tunelu Potkop sredinom 2001. godine, Lovac je bez vode gotovo tokom čitave godine. Selo se sada snabdijeva vodom iz Potkopa, koja je hemijski i bakteriološki neispravna za piće. ,,Istražni radovi na izvorištu Lovac počinju krajem devedesetih godina prošlog vijeka, a potom i na hidrotehničkom tunelu Potkop, koji se nalazi u blizini, sa ciljem pronalaženja većih količina vode za potrebe mještana, mHE rezervata i drugog. Sve je to odrađeno bez uspjeha, i sada je izvorište koje je snabdijevalo oko 80 domaćinstava pretvoreno u potpunu katastrofu. Neupotrebljivo je. Dolazi do apsolutne obustave vodom od 15 do 20 sela u donjem Mojdežu“, kaže za Monitor Nenad Brajović, mještanin Mojdeža i nekadašnji predsjednik lokalnog Odbora za vode.

Prema njegovim riječima, Mojdež, nekada bogato i živo selo, zbog višegodišnjeg nemara i bahatosti institucija, polako umire. ,,Nije normalno da u 21. vijeku nemamo vodu. To je nedopustivo i posljedica je nebrige države. Istražni radovi koji su trebali da nam donesu boljitak, uništili su selo. Rađeni su u više intervala, ali bez uspjeha, i prije svega nestručno. Zbog toga su sada količine vode koje su nam dostupne praktično zanemarljive – otprilike od 40 do 50 minuta u intervalu od pola dana“, ističe Brajović.

Mojdež je nekada imao čak 22 vodenice. Od toga je selo živjelo. Kao posljedica neodgovornih i nestručnih radova koncesionara – Hidromont Merkura iz Budve u Potkopu – u Mojdežu je 2004. godine pokrenuto i klizište koje je prouzrokovalo milionsku štetu. Tada su potpuno uništeni domovi pojedinih porodica, oštećen je seoski put, a djelimično su stradali i gotovo svi objekti u selu. Uništeno je oko petnaest hektara zemljišta, više od hiljadu stabala maslina, osam mostova, a prekinut je i put između sela i grada. Utvrđeno je da Hidromont Merkur nije imao saglasnost da sprovodi radnje u Potkopu na osnovu koncesije, zbog čega je protiv te firme 2002. godine podignuta i krivična prijava. Presuda, do danas, izostaje.

Nevoljama sa klizištem tu nije kraj, jer mještani i dalje žive u strahu od moguće katastrofe. Na pojedinim kućama i danas su jasno uočljive pukotine, koje se šire. Tunelu Potkop, usljed strahovitog pritiska vode, prijeti i urušavanje.

,,Više puta smo se obraćali svim institucijama koje su nadležne za naš problem. Svaki put smo nailazili na isto – pasivnost i nezainteresovanost. Rad lokalnog Odbora za vode, koji je nastao iz prijeke potrebe, bio je potpuno onemogućen od strane lokalne samouprave. Dobijali smo usmena obećanja od čelnika u Opštini Herceg Novi da će se situacija riješiti, ali ništa nije preduzimano“, napominje mještanin Mojdeža.

Podgorička firma BiKod, koja je još od 2014. godine pokušavala da sanira tunel Potkop i posljedice klizišta, ponovo je napustila gradilište krajem prošle godine. Nezvanično, zbog neredovnog finansiranja posla iz državne kase.

Monitor je od dobro obaviještenih izvora saznao da nevolje Mojdežana ne dijele svi koji tu borave. Stranci koji ljeti dolaze u rusko naselje u okolini, uz pomoć veza i poznanstava u lokalnoj upravi, plate i obezbijede sebi vodu.

Mještani su se obraćali i direktorici hercegnovskog Vodovoda i kanalizacije doo (ViK) Oliveri Doklestić, no nisu naišli na razumijevanje. Doklestić je kazala da voda sa izvorišta Lovac u Mojdežu nije u sistemu ViK. Ništa bolje nisu prošli ni kod nekadašnjeg Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, a sadašnjeg Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odakle su odgovornost prebacili na lokalnu samoupravu.

Valja ukazati na to da su se tadašnja crnogorska Vlada i koncesionar odlučili za ispitivanje morinjskog sliva, iako su ekspertske analize iz 1972. i 1973. godine pokazale da to nije ekonomski isplativo.

Neka od posljednjih sanitarnih ispitivanja pokazala su u vodi iz tunela Potkop prisustvo bioloških i hemijskih zagađenja, kao i pojedinih bakterija, poput ešerihije koli i pseudomonas. U nju se, između ostalog, ulivaju i otpadne vode sa okolnih deponija. No, ni za to niko od nadležnih ne haje.

,,Dolazimo do zaključka da ovdje ne možemo da riješimo naš problem. Ne znamo šta još da uradimo sem da potražimo pomoć od međunarodnih adresa i da pokušamo da istjeramo pravdu. Sve drugo smo već pokušali”, napominje Brajović.

Ukoliko ni to ne urodi plodom, Mojdežanima, izgleda, ne preostaje ništa drugo nego da napuste porodična ognjišta stara 400 godina.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo