Šta je Milo Đukanović htio da kaže? Nakon mišljenja političara i analitičara, treba očekivati da će tumačenje premijerove skupštinske poslanice upućene Nebojši Medojeviću stići i sa drugih mjerodavnih adresa. Ili je svima sve jasno, pa će zaključiti kako je pametnije da se ne miješaju. A, čuste li Vi kako mu premijer reče: ,,Ja uvijek zebem kad vi odete u Beograd, jer se plašim vaših ranih radova iz Beograda. I plašim se da, slučajno, nekome ne padne na pamet da prevrjednuje i vaš doprinos u glasilu zloglasnog zemunskog klana. To ne bi bio neki veliki gubitak za političku scenu Crne Gore, jer se opozicija sada ujedinila, ali bi nedostajalo veselosti i humorističke dimenzije koju vi sada unosite u politički život”.

I ode, bez namjere da razriješi makar jednu od brojnih nedoumica koje je proizveo svojom besjedom.

Psihoanalizi sklon slušalac se mogao zapitati – da li se premijer više plaši Medovih ili svojih “ranih radova” iz Beograda. I sa nekih drugih adresa.

Neupućen će se začuditi – zašto Đukanović sada naziva zločinačkom nevladinu organizaciju čiji su osnivači Kum, Šiptar, Čume…od njegovih najbližih saradnika svojevremeno dobili adresu, državljanstvo, ličnu kartu, poslovnu dokumentaciju i nešto ručnog alata.

,,Prema svjedočenju zaštićenih svjedoka na suđenjima u Beogradu, jedan broj pripadnika zemunskog klana bio je naoružavan i raspolagao je službenim legitimacijama crnogorske Udbe”, ponovio je nedavno u Skupštini poslanik Koča Pavlović ono o čemu mediji pišu još od ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića.
Cinik bi se mogao zaigrati premijerovim riječima, pa zaključiti kako se jednako smisleno da i Đukanoviću poručiti: ,,Plašim se da, slučajno, nekome ne padne na pamet da prevrjednuje i vaš doprinos _ _ _ (ratu, miru, tranzitu, privatizaciji, vladavini prava – temu izabrati po svojoj volji)”. I zaključiti: ,,To ne bi bio neki veliki gubitak za političku scenu Crne Gore”. Da ne bi naknadno tumačio kakav krivokapić, to je naka veća međunarodna funkcija koju Đukanović kao dokazani humanista, reformista, legalista i poliglota svakako zaslužuje.
Književnim paralelama vični, mogli bi da porede da li je na aktuelni vokabular premijera Đukanovića veći uticaj imala usmena književnost magistra Velje Ilića ili dnevnički zapisi doktorke Mire Marković (zaključno sa onima koji su prethodili ubistvu Slavka Ćuruvije).
Satiričari neka cijene ko je taj ko crnogorskom političkom životu dominantno daje veselost i humorističku dimenziju. Meni se, lično, od aktuelnih političkih viceva najviše dopada onaj što ga je nedavno ispričao Đukanović: ,,Kada sam davno postao premijer, prvi put, u Željezari je radilo nešto iznad 8.000 ljudi, danas radi oko 1.500 i procjenjuje se da se može proizvesti ista količina metala”. Obratite pažnju, štos je u tome što se danas procjenjuje da bi se moglo proizvesti onoliko koliko je Željezara proizvodila 1988. ili 1989. godine. U stvarnosti, ne proizvodi se gotovo ništa. A podatak o 6,5 hiljada izgubljenih radnih mjesta je crni humor.
Nije smiješno?! Onda poslušajte ovaj (autor je isti): ,,Treba snažno podržati Vladu da realizuje gradnju autoputa, jer će 70 odsto socijalnih problema na sjeveru time biti riješeno”. A šta biva bez autoputa? Đukanović je našao krajnje duhovit način da stanovnicima sjevera Crne Gore poruči – vidimo se, u vašoj bijedi i sirotinji, ponovo pred sljedeće izbore.
Moglo bi se, iz raznih uglova, još dugo analizirati ono što je premijer Đukanović rekao, kao i ono što je prešutao, na ovonedjeljnom premijerskom satu u Skupštini Crne Gore.

Sa ekonomskog aspekta, možda je najinteresantnija bila rasprava o biznis barijerama koji je inicirao Nebojša Medojević. ,,Mi u Crnoj Gori imamo jedan rizik koji nema nijedna ekonomija u okruženju. To je krivično-pravni rizik, zato što se prema većini vaših strateških partnera i investitora vode neki krivični postupci”.

Đukanović je imao spreman odgovor. ,,Želio bih da vas upitam, jer su vam očigledno dostupni neki podaci koji nama nijesu – koja je to većina stranih investitora u Crnoj Gori sumnjiva i koja je krivično pravni problem”, upitao je premijer koji, sjećamo se, zna da među opozicionim poslanicima ima kriminalaca i narkomana, ali navodno ne zna za imidž Vladinih poslovnih partnera.

Da malo pomognemo neinformisanog premijera. Njegov poslovni partneri, iz davnih dana prvih premijerskih mandata: Jezdimir Vasiljević, Đerardo Kuomo i Franko dela Tore danas su iza rešetaka. Tamo bi, da nijesu u bjekstvu, bili i Stanko Subotić Cane (kupac Vladinog aviona i ostrva Sveti Nikola), Taksin Šinavatra (kupac crnogorskog državljanstva i ko zna još čega) i Darko Šarić. O poslovnim podvizima Miroslava Miškovića (investirao u M:tel, vlasnik Max-ija i podgoričkog Delta sitija) premijer se može informisati kod prijatelja Caneta. Oleg Deripaska (KAP, Rudnici boksita, Port of Montenegro), prema iskazu datom španskim isljednicima, negira da je prao pare ruske mafije. Samo im je davao novac. Šta je time plaćao, odnosno kupovao, ostala je nepoznanica. Svjetske TV mreže emitovale su prošle godine video-snimak na kome član vladarske porodice UAE, šeik Isa bin Zajed al-Nahijan, muči čovjeka šibajući ga električnim šipkama i drvenim daskama u koje su zakucani ekseri. Nahijani su bili glavni kandidati za zakup ulcinjske Velike plaže i kupovinu akcija Prve banke. Samo ih je ekonomska kriza spriječila da se nađu u probranom društvu crnogorskih strateških investitora.

Da ne bude da su problem samo pojedinačni investitori.

Crnogorska Vlada je za strateškog partnera u EPCG odabrala kompaniju A2A koja je u matičnoj zemlji (Italiji) sumnjičena za obmanjivanje potrošača i zloupotrebu monopola. Premijer je, kao suvlasnik kompanije Global Montenegro, sa više od pet miliona eura zadužen u banci (HAAB) protiv koje se vodi međunarodna istraga zbog sumnji da je učestvovala u poslovima pranja novca. Jedna od najvećih međunarodnih telekomunikacionih kompanija Dojče Telekom do danas nije ponudila objašnjenje o višemilionskoj aferi sklapanja fiktivnih ugovora preko njenih filijala u Podgorici i Budimpešti. U međuvremenu, u crnogorskom T-comu otkrivena je nova pljačka ,,teška” više od milion eura. Samo je pitanje dana kada će svoj put do javnosti pronaći i veoma slična priča iz jedne privatizovane crnogorske banke. Helenik Petroleum nije u ugovorenom roku izvršio obećanu dokapitalizaciju kotorskog Jugopetrola. Zato su izgubili sudski spor protiv radnika zaposlenih na određeno vrijeme, kojima su – mimo Zakona o radu – isplaćivali mnogo manje plate u odnosu na stalno zaposlene koji su radili na istim radnim mjestima.

Šta, u cijeloj priči, reći o aktuelnim vlasnicima Željezare u Nikšiću. Ili je dovoljno citirati stavku iz Ugovora koji je sa Vladom potpisan prije godinu. A tamo stoji da Vlada i MNSS jedna protiv druge “neće preduzeti bilo kakve pravne radnje u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji”. Tako nećemo saznati na kojoj su strani bili prevaranti, a na kojoj nemarni i nesposobni ljudi.

Nije, naravno, rijetkost da se u nekoj zemlji ili privrednoj grani pojave loši vlasnici koji ne poštuju zakone i ugovore, da kompanije dobiju nekvalitetan menadžment ili da neko od do juče uglednih biznismena završi na potjernici ili u pritvoru. Ali veću koncentraciju pomenutih kvaliteta na manjem prostoru od Crne Gore gotovo pa da je nemoguće naći. Ko je najzaslužniji za to treba pitati – premijera. Kad bude bolje volje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari