Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sitni sati premijerski

Objavljeno prije

na

Šta je Milo Đukanović htio da kaže? Nakon mišljenja političara i analitičara, treba očekivati da će tumačenje premijerove skupštinske poslanice upućene Nebojši Medojeviću stići i sa drugih mjerodavnih adresa. Ili je svima sve jasno, pa će zaključiti kako je pametnije da se ne miješaju. A, čuste li Vi kako mu premijer reče: ,,Ja uvijek zebem kad vi odete u Beograd, jer se plašim vaših ranih radova iz Beograda. I plašim se da, slučajno, nekome ne padne na pamet da prevrjednuje i vaš doprinos u glasilu zloglasnog zemunskog klana. To ne bi bio neki veliki gubitak za političku scenu Crne Gore, jer se opozicija sada ujedinila, ali bi nedostajalo veselosti i humorističke dimenzije koju vi sada unosite u politički život”.

I ode, bez namjere da razriješi makar jednu od brojnih nedoumica koje je proizveo svojom besjedom.

Psihoanalizi sklon slušalac se mogao zapitati – da li se premijer više plaši Medovih ili svojih “ranih radova” iz Beograda. I sa nekih drugih adresa.

Neupućen će se začuditi – zašto Đukanović sada naziva zločinačkom nevladinu organizaciju čiji su osnivači Kum, Šiptar, Čume…od njegovih najbližih saradnika svojevremeno dobili adresu, državljanstvo, ličnu kartu, poslovnu dokumentaciju i nešto ručnog alata.

,,Prema svjedočenju zaštićenih svjedoka na suđenjima u Beogradu, jedan broj pripadnika zemunskog klana bio je naoružavan i raspolagao je službenim legitimacijama crnogorske Udbe”, ponovio je nedavno u Skupštini poslanik Koča Pavlović ono o čemu mediji pišu još od ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića.
Cinik bi se mogao zaigrati premijerovim riječima, pa zaključiti kako se jednako smisleno da i Đukanoviću poručiti: ,,Plašim se da, slučajno, nekome ne padne na pamet da prevrjednuje i vaš doprinos _ _ _ (ratu, miru, tranzitu, privatizaciji, vladavini prava – temu izabrati po svojoj volji)”. I zaključiti: ,,To ne bi bio neki veliki gubitak za političku scenu Crne Gore”. Da ne bi naknadno tumačio kakav krivokapić, to je naka veća međunarodna funkcija koju Đukanović kao dokazani humanista, reformista, legalista i poliglota svakako zaslužuje.
Književnim paralelama vični, mogli bi da porede da li je na aktuelni vokabular premijera Đukanovića veći uticaj imala usmena književnost magistra Velje Ilića ili dnevnički zapisi doktorke Mire Marković (zaključno sa onima koji su prethodili ubistvu Slavka Ćuruvije).
Satiričari neka cijene ko je taj ko crnogorskom političkom životu dominantno daje veselost i humorističku dimenziju. Meni se, lično, od aktuelnih političkih viceva najviše dopada onaj što ga je nedavno ispričao Đukanović: ,,Kada sam davno postao premijer, prvi put, u Željezari je radilo nešto iznad 8.000 ljudi, danas radi oko 1.500 i procjenjuje se da se može proizvesti ista količina metala”. Obratite pažnju, štos je u tome što se danas procjenjuje da bi se moglo proizvesti onoliko koliko je Željezara proizvodila 1988. ili 1989. godine. U stvarnosti, ne proizvodi se gotovo ništa. A podatak o 6,5 hiljada izgubljenih radnih mjesta je crni humor.
Nije smiješno?! Onda poslušajte ovaj (autor je isti): ,,Treba snažno podržati Vladu da realizuje gradnju autoputa, jer će 70 odsto socijalnih problema na sjeveru time biti riješeno”. A šta biva bez autoputa? Đukanović je našao krajnje duhovit način da stanovnicima sjevera Crne Gore poruči – vidimo se, u vašoj bijedi i sirotinji, ponovo pred sljedeće izbore.
Moglo bi se, iz raznih uglova, još dugo analizirati ono što je premijer Đukanović rekao, kao i ono što je prešutao, na ovonedjeljnom premijerskom satu u Skupštini Crne Gore.

Sa ekonomskog aspekta, možda je najinteresantnija bila rasprava o biznis barijerama koji je inicirao Nebojša Medojević. ,,Mi u Crnoj Gori imamo jedan rizik koji nema nijedna ekonomija u okruženju. To je krivično-pravni rizik, zato što se prema većini vaših strateških partnera i investitora vode neki krivični postupci”.

Đukanović je imao spreman odgovor. ,,Želio bih da vas upitam, jer su vam očigledno dostupni neki podaci koji nama nijesu – koja je to većina stranih investitora u Crnoj Gori sumnjiva i koja je krivično pravni problem”, upitao je premijer koji, sjećamo se, zna da među opozicionim poslanicima ima kriminalaca i narkomana, ali navodno ne zna za imidž Vladinih poslovnih partnera.

Da malo pomognemo neinformisanog premijera. Njegov poslovni partneri, iz davnih dana prvih premijerskih mandata: Jezdimir Vasiljević, Đerardo Kuomo i Franko dela Tore danas su iza rešetaka. Tamo bi, da nijesu u bjekstvu, bili i Stanko Subotić Cane (kupac Vladinog aviona i ostrva Sveti Nikola), Taksin Šinavatra (kupac crnogorskog državljanstva i ko zna još čega) i Darko Šarić. O poslovnim podvizima Miroslava Miškovića (investirao u M:tel, vlasnik Max-ija i podgoričkog Delta sitija) premijer se može informisati kod prijatelja Caneta. Oleg Deripaska (KAP, Rudnici boksita, Port of Montenegro), prema iskazu datom španskim isljednicima, negira da je prao pare ruske mafije. Samo im je davao novac. Šta je time plaćao, odnosno kupovao, ostala je nepoznanica. Svjetske TV mreže emitovale su prošle godine video-snimak na kome član vladarske porodice UAE, šeik Isa bin Zajed al-Nahijan, muči čovjeka šibajući ga električnim šipkama i drvenim daskama u koje su zakucani ekseri. Nahijani su bili glavni kandidati za zakup ulcinjske Velike plaže i kupovinu akcija Prve banke. Samo ih je ekonomska kriza spriječila da se nađu u probranom društvu crnogorskih strateških investitora.

Da ne bude da su problem samo pojedinačni investitori.

Crnogorska Vlada je za strateškog partnera u EPCG odabrala kompaniju A2A koja je u matičnoj zemlji (Italiji) sumnjičena za obmanjivanje potrošača i zloupotrebu monopola. Premijer je, kao suvlasnik kompanije Global Montenegro, sa više od pet miliona eura zadužen u banci (HAAB) protiv koje se vodi međunarodna istraga zbog sumnji da je učestvovala u poslovima pranja novca. Jedna od najvećih međunarodnih telekomunikacionih kompanija Dojče Telekom do danas nije ponudila objašnjenje o višemilionskoj aferi sklapanja fiktivnih ugovora preko njenih filijala u Podgorici i Budimpešti. U međuvremenu, u crnogorskom T-comu otkrivena je nova pljačka ,,teška” više od milion eura. Samo je pitanje dana kada će svoj put do javnosti pronaći i veoma slična priča iz jedne privatizovane crnogorske banke. Helenik Petroleum nije u ugovorenom roku izvršio obećanu dokapitalizaciju kotorskog Jugopetrola. Zato su izgubili sudski spor protiv radnika zaposlenih na određeno vrijeme, kojima su – mimo Zakona o radu – isplaćivali mnogo manje plate u odnosu na stalno zaposlene koji su radili na istim radnim mjestima.

Šta, u cijeloj priči, reći o aktuelnim vlasnicima Željezare u Nikšiću. Ili je dovoljno citirati stavku iz Ugovora koji je sa Vladom potpisan prije godinu. A tamo stoji da Vlada i MNSS jedna protiv druge “neće preduzeti bilo kakve pravne radnje u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji”. Tako nećemo saznati na kojoj su strani bili prevaranti, a na kojoj nemarni i nesposobni ljudi.

Nije, naravno, rijetkost da se u nekoj zemlji ili privrednoj grani pojave loši vlasnici koji ne poštuju zakone i ugovore, da kompanije dobiju nekvalitetan menadžment ili da neko od do juče uglednih biznismena završi na potjernici ili u pritvoru. Ali veću koncentraciju pomenutih kvaliteta na manjem prostoru od Crne Gore gotovo pa da je nemoguće naći. Ko je najzaslužniji za to treba pitati – premijera. Kad bude bolje volje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo