Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Jednosmjerna odluka

Objavljeno prije

na

Dok se u crnogorskoj javnosti rijetko pominje jednosmjerni kabl za struju, čije su postavljanje dogovorili premijeri Italije i Crne Gore, u Italiji nije tako. Izgradnji podmorskog elektrokabla protive se stanovnici italijanske regije Abruco, na čiju bi teritoriju kod Peskare trebalo da „izađe” italijanski kraj kabla. Italijanski mediji, ali i oni u našem susjedstvu, pišu kako bi kabl od Tivta do Peskare trebalo da bude postavljen na dnu Jadranskog mora. U Italiji bi bio postavljen ispod kopna 15 kilometara od mjesta Vilanova prema unutrašnjosti. ITALIJANI NEĆE KABL: Kabl bi, kako tvrdi italijanska štampa, trebalo da prođe i kroz nacionalni park Majelu. Zbog njegovog postavljanja bio bi uništen dio šume. Uz to – mještani ne žele da visokovoltažni kabl pod njihovim nogama postane svakodnevica. Iako firma Terna, koja treba da postavlja kabl, uvjerava mještane Abruca da ne postoji nikakva opasnost – italijanski ekolozi uzvraćaju da nije ni potrebno uvoziti struju.
Podmorski interkonekcijski elektrokabl jednosmjerne struje vrijedan je 750 miliona eura i namijenjen je uvozu struje s područja Crne Gore i Balkana u Italiju. Taj projekat do 2013. godine trebalo bi da realizuju italijanska firma Terna i crnogorski Prenos. Kabl bi trebalo da se prostire 415 kilometara dnom Jadrana, 10 kilometara pod kopnom Crne Gore i 15 kilometara pod kopnom Italije.
PROJEKAT BEZ PROJEKTA: No, za tako nešto u Crnoj Gori nema planske dokumentacije, o čemu je Monitor već pisao. Niko se tim povodom iz Vlade nije oglasio. Dejan Milovac, direktor MANS-ovog programa za urbanizam, je upozorio: ,,Famoznog kabla nema u Prostornom planu Crne Gore, niti u Prostornom Planu Morsko dobro”, objašnjavajući kako bi ovakav projekat shodno svojoj veličini, morao biti predviđen ovim dokumentima.

Premijer Đukanović, potpisujući sporazum s Berluskonijem, vizionarski je predvidio da će sve biti u redi i da će kabl biti moguće postaviti. A to pretpostavlja da će javne rasprave za promjenu planske dokumentacije proći glatko, da ni stručnjaci ni građani neće imati bitnih primjedbi na ovaj poduhvat, da će parlament usvojiti izmjene planske dokumentacije koje će biti potrebne zbog izgradnje kabla, da će procjena uticaja na životnu sredinu pokazati da se kabl može postaviti.

ŽURBA ENERGETSKOG LOBIJA: Prije nego što je Đukanović pružio ruku Berluskoniju i dogovorio postavljanje kabla, nije organizovana nikakva javna rasprava u Crnoj Gori o tome.

U crnogorskoj Strategiji energetike stoji tek kratka natuknica o kablu: „Potrebno je detaljnije prostudirati potrebu odnosno fizibilnost izgradnje 400 kV podmorskog kabla za interkonekciju između Italije i Crne Gore i relevantne infrastrukture prenosa radi njegovog povezivanja s postojećom 400 kV mrežom”.

Ne treba zaboraviti ni da je ta Strategija energetike usvojena iako nije urađena strateška procjena njenog uticaja na životnu sredinu. Požurilo se s njenim usvajanjem samo da bi se izbjegao zakon koji predviđa obaveznu izradu procjene uticaja ovako važnih projekata.
Sada plaćamo danak žurbe.

Za funkcionisanje ovog kabla u blizini Tivta moraće biti postavljeno i veliko transformatorsko postrojenje, koje će naizmjeničnu struju, prije izvoza u Italiju, pretvarati u istosmjernu. To postrojenje zahvataće površinu od čak 160 hiljada kvadrata i biće visoko do 27 metara. Uz to – treba izgraditi i dva nova 400kV dalekovoda do Tivta koji bi jednim dijelom prolazili i kroz nacionalni park Lovćen.
Svega toga nema u planskim dokumentima. Ali, to je, kako nas iskustvo uči, u ovoj zemlji najmanje važno.

Rizici

Direktorica NVO Eko Centar Delfin iz Kotora Ljilja Radunović kaže da u dokumentu Preporuke Vladi Crne Gore za ekonomsku politiku u 2010. godini, u dijelu koji se odnosi na energetiku, piše da je Crna Gora kao potpisnica Sporazuma o formiranju Energetske zajednice Jugoistočne Evrope, pristupila intenzivnom razvoju prenosne mreže, posebno kroz povećanje stepena povezanosti sa susjednim sistemima.

„Važan dio poboljšanja segmenta prenosa električne energije očekuje se od projekta izgradnje podvodnog visokonaponskog jednosmjernog kabla između elektroenergetskih sistema Italije i Crne Gore. No, kao neki od mogućih rizika za realizaciju ovog i drugih projekata koji su navedeni, ističe se neadekvatna analiza uticaja izgradnje kapitalnih elektro-energetskih objekata na životnu sredinu, što bi imalo nesagledive posljedice na razvoj Crne Gore, ekološki deklarisane države”, kaže Radunovićeva.

Ona tvrdi da je neadekvatan i „know-how” u oblasti energetike, posebno kad su u pitanju istraživačke aktivnosti, ali i nedovoljna osposobljenost za gradnju osnovnih i ekoloških postrojenja, kao i nepostojanje kontinuiteta u obavljanju stručnih analiza i praćenju pripreme i realizacije projekata.

„Kada sve ovo uzmemo u obzir postavlja se pitanje da li su ovi rizici otklonjeni da bi se pristupilo realizaciji ovako značajnog projekta. Očekujemo da će kroz plansku dokumentaciju koja je obavezna, posebno pažljivo biti analiziran uticaj velikih energetskih postrojenja na okruženje, prvenstveno na zdravlje ljudi, a zatim na prirodu, kako ne bi došlo do devastacije prirodnog bogatstva, izumiranja biljnih i životinjskih vrsta i velikih klimatskih promjena na mikrolokacijama. I, naravno, ne manje važno treba obezbjediti arhitektonsko i urbanističko uklapanje energetskih postrojenja u prostor”, kaže Radunovićeva.

„ Ako se pripremiš i predvidiš ono najgore što može da ti se desi, sve manje od toga je dobro”, zaključuje ona.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo