Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Poniženi i prevareni

Objavljeno prije

na

Zvučalo je vrlo optimistički kad je premijer Milo Đukanović prije dvije godine u Beranama, najavljujući vladin program stimulisanja zapošljavanja u Crnoj Gori s akcentom na sjeverni region, rekao da se „nakon uspješno završene tranzicije stvaraju uslovi da što veći broj ljudi uzme odgovornost za svoju budućnost u svoje ruke”. Naivni puk nije mogao znati da time, zapravo, počinje kampanja, u tom trenutku za još neraspisane, parlamentarne izbore, koji su održani pola godine kasnije, u martu 2009. OBMANA: Neki od onih koji su povjerovali i pomislili kako je u Crnoj Gori lako uzeti budućnost u svoje ruke, danas će vam reći da je program Posao za vas, u stvari, za jedan broj kandidata bio obmana i da se pretvorio u „prevaru za nas”.
„Ne samo da smo prevareni. Mi smo poniženi i ostavljeni u još većem siromaštvu”, kaže Hamdija Korać iz Rožaja.
Ovaj čovjek je, poslije ubjeđivanja vladinih službenika, poslušao savjet i registrovao preduzeće sa četiri zaposlena radnika. Njemu sličnih u Rožajama bilo je desetak. Tada su osnovana društva s ograničenom odgovornošću Hakija stil, Bučan, Eko-konoba, Eko-MK, Bota, M-ender, Baja-stil, Hostels-laništa, Eko-nova… Dvije godine kasnije, još čekaju obećane kredite.
„Bila je duga procedura. Najprije su nas obilazili i ubjeđivali da treba da konkurišemo. Zatim smo prošli obuku, a onda smo radili projekte. S tim projektima konkurisali smo na javni poziv Vladine Direkcije za mala i srednja preduzeća. A tada je sve stalo” , priča Korać.
On ističe kako su iz Vlade ponavljali da je novac obezbijeđen i da samo treba da se prijave.
„Šta se desilo kada smo registrovali preduzeća i zaposlili radnike? Oni su statistički dobili povećan broj preduzeća i fiktivno smanjili nezaposlenost, a nas su brzo zaboravili i prepustili bankama da od njih tražimo kredite”, kaže Korać.
Banke su, međutim, bile jasne. Ne samo da im ne mogu pomoći, već nema nikave šasne da biznismeni bez iskustva dobiju kreditna sredstva.
„U bankama su nam rekli da imaju sredstva samo za iskusne, za one koji već rade i ostvaruju pozitivne rezultate. Rekli su nam čak da nema te banke koja će pristati da dodijeli kredit početniku”, kaže Korać.
Uostalom, objašnjava on, banke nijesu ni obećavale sredstva, nego Vladina Direkcija za mala i srednja preduzeća. I tu je počela prepiska u trouglu privatnici, Direkcija, Vlada. Uglavnom jednostrana i bez odgovora s državnih adresa.
„Pisao sam i premijeru. Pozovem poslije kabinet, oni kažu da nijesu dobili pismo. U pošti provjerim, tvrde da je uručeno. Odgovora, sve u svemu, nije bilo”, kaže Korać.
Teško bi se moglo reći da je ovaj nesuđeni biznismen imao loš program, pa da eventualno zbog toga nije dobio kredit. Zamislio je da otvori pogon za izradu laminiranih podova, budući da je finalizacija drvoprerade nešto što bi moglo biti prioritet u Rožajama, i uopšte na sjeveru. Izračunao je precizno i da bi godišnja dobit te novoformirane kompanije bila oko 28 hiljada eura.

GUBITAK: „Pozajmio sam novac da registrujem preduzeće i da prilagodim prostor za opremu koju bih kupio od kredita. To su uglavnom svi učinili. Od Direkcije je trabalo da dobijem nekih 35 hiljada eura, a ostatak od petnaest hiljada, od sredstva koje je Vlada, navodno, dala bankama. Od svega, kao što vidite, do danas ništa”, objašnjava Korać.
On kaže da je na kraju pokušavao od Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća da dobije barem pomoć da ugasi firmu i da se oslobodi zaposlenih da ne bi plaćao nepotrebne i neosnovane dažbine.
„Da se makar oslobodimo poreza i doprinosa, koje ne možemo da plaćamo. Ja i dalje svake godine moram da podnosim poreskoj upravi potvrde. Zamislite sada koliki je moj gubitak: osnivanje preduzeća, prilagođavanje prostora, izrada projekata. Da ne govorimo o dobiti koju sam trebalo da ostvarujem već dvije godine”, ogorčen je Korać.

Premijer Đukanović je na startu bio jasan kada je kazao da socijalni programi na kraju procesa tranzicije nijesu dovoljni, i da je zato neophodan novi paket stimulansa ljudima koji su spremni da razmišljaju o pokretanju biznisa.
„Pokušaćemo da kreditnim stimulansima, mnogo povoljnije nego što su krediti pod komercijalnim uslovima, kod ljudi potaknemo preduzetnički potencijal i da oni od korisnika socijalne pomoći postanu aktivni sudionici na crnogorskom tržištu te da doprinose kvalitetu svog života i napretku Crne Gore” – pričao je Đukanović.
Zatim se, poslije dva mjeseca, krajem oktobra, pripovratio u Berane da pritvrdi gradivo i izrazi zadovoljstvo početnim rezultatima programa, najavljujući da se akcija nastavlja „kako bi se probudili i onih koji premišljaju da li da se uključe”.
„Za nepuna dva mjeseca dobili smo oko petsto potencijalnih projekata koji su sada već u fazi realizacije, ili u fazi dodatnih provjera. Na toj bazi će biti otvoreno oko dvije hiljade novih radnih mjesta. To su projekti koji generišu oko šezdeset miliona eura, koji će biti djelimično realizovani preko vladinih institucija, a djelimično preko bankarskog tržišta”, rekao je tada Đukanović.

Onda se početkom sljedeće godine oglasio i ministar finansija Igor Lukšić, saopštivši da je već otvoreno 1,5 hiljada radnih mjesta, za šta je utrošeno 12 miliona eura. Lukšić je za, izbornu, 2009. godinu najavio nova ulaganja od 18 miliona eura preko Zavoda za zapošljavanje, Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća i Fonda za razvoj.

OBAVEZE: „To je jedna od mjera, koja stimulisanjem preduzetništva, treba da djeluje amortizaciono na određene negativne efekte krize” – rekao je Lukšić.
U vezi s projektom Posao za sve može se naći i izvještaj Zavoda za zapošljavanje, prema kojem je ova državna ustanova kroz taj program, od septembra 2008. do aprila 2010, uoči posljednjih izbora, realizovala oko 15 miliona eura.
Pitanje je samo kako u ove idilične izvještaje uklopiti one koji se nijesu previše „premišljali”? Šta s Hamdijom i njegovim društvom u Rožajama i drugim gradovima na sjeveru Crne Gore? Kada je osnovan Investicioni razvojni fond, za njih je to bila još jedna, možda i posljednja nada.
„Dobili smo pozive da obnovimo zahtjeve, što je neke dodatno koštalo još po dvije stotine eura. To je bilo krajem prošle godine. I opet ništa. Očekivali smo, normalno, da prvo riješe ranija obećanja, pa da poslije raspisuju neke nove konkurse. Međutim, pokazalo se da su oni nas zaboravili. Mi sada imamo velike novčane obaveze prema onima od kojih smo pozajmili početna sredstva da bi startovali. Drugo, ne radimo jer smo ta sredstva zamrzili a nemamo novih da odmrznemo i krenemo eventualno u neku proizvodnju”, kaže Korać.
U Direkciji za razvoj malih i srednjih preduzeća ljubazan ženski glas sa druge strane žice daje nam do znanja da zna za „slučaj Korać”, i obećava da će nam se neko javiti s odgovorom, što se nije desilo do zaključenja ovog broja Monitora. Direkcija je ranije saopštavala da je za probleme kriva bankarska politika. Za Hamdiju i njegove kolege, kojima su obećani krediti i koji su se našli u ozbiljnim problemima, to ne može biti neka utjeha.
„Mi smo prevareni i osiromašeni, a oni su za sve to što su organizovali navodno zbog nas, primili nadoknade i dobro naplatili svoj rad”, tvrdi Hamdija Korać.
Koliko je nesuđenih preduzetnika u drugim gradovima na sjeveru države, kojima je obećana kreditna podrška „kako bi preuzeli svoju sudbinu u svoje ruke”, nije lako doznati. Pokušali smo da provjerimo u nekim poslovnim bankama, preko kojih su išle kreditne linije, ali je to, naravno, za njih poslovna tajna.
Kada se bolje razmisli, za vlast ne bi bilo ni dobro da previše ljudi uzme svoju sudbinu u svoje ruke. Kome bi onda bili gospodari?

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo