DRUŠTVO
Sjećanje na izgubljenu nadu

Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
U noći 28. novembra u Zagrebu umro je Ante Marković, poslednji premijer poslednje Jugoslavije. Imao je nazeb.
Dana 20. decembra 1991. na konferenciji za novinare Marković je ,,vratio mandat” građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podneti ostavka. Nije prihvatio predlog budžeta SFRJ za 1992. godinu koji je nazvao ,,ratnim”, jer je vojsci koja je već odabrala front, pripalo 81 odsto iz jugoslovenske kase. Redakcija sarajevskog magazina Nedjelja, izdanka dnevnika Oslobođenje, je 8. decembra 1991. objavila tekst „Rekvijem za premijera – epitaf za Jugoslaviju”, dopisnice iz Beograda. Autorka teksta je tada imala platu od 1.500 DEM, kvadratni metar njenog novog stana sa parnim grejanjem koštao je 2.000 DEM, polazeći na posao videla je da su u prodavnicu u Knez Mihailovoj stigle italijanske sandale, pa je kupila dva para, setila se osnivačke skupštine Saveza reformskih snaga Jugoslavije u Beogradu. Tada je u prepunoj sali Doma sindikata nasmešeni premijer rekao – ovde me zovu „srbožder”, u Zagrebu sam „četnik”, sa galerije su bacali cveće i aplaudirali. Udruženi, komunisti i četnici u Crnoj Gori nazvali su ga „ustašom”.
Za sledeći skup reformista sve su beogradske sale bile zauzete, pokušali su da se nađu u restoranu društvene ishrane u državnoj medijskoj ustanovi Borba, ali su ih sprečili radnici Štamparije Borba, pa su se našli u Učiteljskoj školi dva kilometra dalje.
Marković je rođen 1924. u Konjicu, Bosna i Hercegovina, onog dana koji je postao Dan državnosti BiH, uspomena na prvo zasedanje ZAVNOBiH-a. Novinski izveštači se stide što je Marković „pre Drugog svetskog rata pripadao naprednom omladinskom pokretu i vrlo rano postao član Komunističke partije”. Bio je 17-godišnji partizan.
Počeo je da radi u zagrebačkom preduzeću Rade Končar kao dizajner, a završio kao generalni direktor firme sa 25.000 zaposlenih. Firma je i dalje sa istim imenom – jednog od prvih narodnih heroja Jugoslavije, a zapošljava 4.200 ljudi.
Na Dan republike bivše SFRJ od šest država bivše Jugoslavije, „balkanski Pijemont”, „lider regiona”, „Atina i Sparta” ide puzećim stavom prema Briselu. U Sarajevu čuči namesnik EU, a Makedonija glođe status kandidata od 2005.
Čelnici Evropske zajednice, kako se tada zvala EU, Žak Delor i Žak Santer, ubeđivali su u Beogradu krajem maja 1991. republičke lidere da se sporazumeju, a za uzvrat će Jugoslavija postati pridružena članica EZ. Privilegovani jugoslovenski partner bi dobio pet i po milijardi dolara injekcije da realizuje Markovićev program. Takve odnose sa EZ nije imala nijedna evropska država, a najmanje socijalistička. Sporazum su odbili i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.
Tačno godinu dana nakon odlaska dva Žaka iz Beograda, UN su zbog angažmana u bosanskom ratu uvele sankcije SRJ, a ona je uzvratila štampanjem šarenog papirnatog pravougaonika od 500.000.000.000 dinara, najništavnijeg na svetu.
Uoči Dana Republike Press je objavio je da je „raspadom SFRJ Srbija izgubila 400 milijardi eura. To je gubitak veći od gubitka svih bivših republika zajedno. Srbija je za proteklih 20 godina ostvarila samo 50 odsto BDP-a koji je mogla da ostvari da nije bilo raspada, ratova, sankcija. Po ovom kriterijumu, najviše je zaostala BiH, a najbezbolnije prošla Slovenija. SFRJ bi bila u EU već 2004. godine u talasu sa Mađarskom, Češkom, Slovačkom i Poljskom.
,,Treba li da vratimo kotač povijesti unazad i platimo cijenu koju smo već platili od 1941. do 1945, treba li proći kroz takvu kalvariju da bismo uvidjeli naše zajedničke interese da živimo skupa i da budemo sposobni, pripremljeni i prihvatljivi da živimo u EZ-u?! Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi”, izložio je Marković poslanicima decembra 1989.
Sredinom 1991. godine poslanici iz Saveznog veća Skupštine Jugoslavije na ćirilici su prisegnuli da je „predsednik SIV-a primao smernice i naloge od vrhovništva Republike Hrvatske i radio u korist separatističke politike republika Hrvatske i Slovenije”, te je „moralno, politički i ljudski nepodoban” za funkciju premijera.
Branko Kostić iz Predsedništva SFRJ je našao i nove kandidate za mandatara.
Premijer je ministrima u septembru 1991. prepričao sadržaj magnetofonske trake koju je dobio od Alije Izetbegovića: „Vlast Srbije, armija i srpski političari u Bosni su povezani. Čuo sam kako Milošević naređuje Karadžiću da stupi u kontakt sa generalom Uzelcem (Nikola, komandant Prve armije u Banjaluci) da shodno dogovoru podeli oružje TO Krajine i Bosne za realizaciju plana RAM”. Marković je zatražio ostavku saveznog sekretara za narodnu odbranu Veljka Kadijevića i njegovog zamenika Staneta Broveta. Plan RAM je učenje kako stvoriti srpsku državu u BiH i povezati je sa Krajinom u Hrvatskoj. Traka je premotana kada je Marković bio svedok haške optužbe Miloševića.
Za pola godine Markovićeve reforme oko 90 odsto uvoza je liberalizovano, za godinu dana je 292.000 ljudi formiralo vlastita preduzeća. Devizne rezerve su bile 11 milijardi dolara, a inostrani dug je sa 21 smanjen na 12 milijardi dolara. Marković je predložio da se prihodi Federacije svedu na carine i porez na promet; za nerazvijene republike, Kosovo i natprosečno zadužena područja predvideo je pomoć od 995 miliona dolara, a finansiranje JNA je smanjio sa 5,2 na 4,5 odsto budžeta. Predložio je da se u budžetu za prvu godinu reforme obezbedi 100 miliona dolara za socijalnu sigurnost radnika koji ostanu bez posla, otvaranje novih radnih mjesta, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, i oko 50 miliona dolara za zaštitu socijalno ugroženog stanovništva.
Markoviću je Milošević čestitao 1990. upadom Narodne banke Srbije u platni sistem Jugoslavije. Oteo je Jugoslaviji 2,5 milijardi dolara da bi osigurao reizbor za predsednika Srbije.
Marković je krajem aprila 2009. godine posle 17 godina došao u Beograd, gde je učestvovao na međunarodnoj konferenciji o socijalnoj politici. Rekao je između ostalog: „Mi uništavamo svakog tko digne glavu, umjesto da mu damo šansu”!
Josip Pejaković, je ovih dana izrekao misao mnogih: „Ljudi pamte da su u vrijeme Ante Markovića makar samo sedamnaest mjeseci živjeli životom dostojnim čovjeka.”
Crnogorski poraz
Nekadašnji šef poslaničkog kluba Saveza reformskih snaga Crne Gore Žarko Rakčević sjeća se Markovića kao “iskrenog Jugoslovena, dokazanog privrednika i dobrog čovjeka”
Kao osnivač partije Savez reformskih snaga Marković nije uspio da pobijedi na izborima i spriječi nacionalističke snage da zapale ratni požar. Reformisti su pobijedili u malo opština SFRJ, od kojih je u Crnoj Gori najveća bila Opština Bar.
Jedan događaj posebno se pamti – 1991. godine crnogorska policija je dozvolila vatrenim pristalicama ondašnjih srpskih i crnogorskih vlasti da Markoviću prepriječe put i ne dozvole da uđe u Virpazar gdje je bio krenuo da ruča.
„Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam” govorio je u to vrijeme crnogorski premijer Milo Đukanović. SK Crne Gore, koji su predvodili Bulatović, Đukanović i Marović, vodio je prljavu kampanju protiv Saveza refromskih snaga. Njegovi lidere i pristalice u Crnoj Gori označavani su kao neprijatelji i izdajnici Jugoslavije.
Tamara KALITERNA
BRANIMIR PAJKOVIĆ , MINISTAR U VLADI ANTA MARKOVIĆA
SJEAĆANJE
Ante Marković je uložio veliku energiju, skoro neodoljivu harizmu i ogromno znanje i iskustvo da zemlju čije vođstvo nije razumjelo poruke pada Berlinskog zida pokuša da uvjeri kako se njena budućnost nalazi upravo tu, na samim ruševinama do tada duboko utemeljenih ideoloških ograničenja.
Uoči rođendana države koju je pokušao da spase od nacionalističkih krvoloka, koji su se za nju zalagali „bez alternative”, ali tako da je feudalizuju, ili su iz nje željeli što prije da pobjegnu, Ante Marković je otišao i ostavio nas da se i dalje bavimo temama i zadacima koje je on za nepune dvije godine mandata svoje vlade, kao prvi socijalistički premijer u istoriji svijeta, zamalo riješio prije tačno dvadeset godina. Možda bismo imali više sreće da je njegov mandat krenuo četiri godine ranije.
Teško je tvrditi da bi program reformiste prošao bez potresa i da nije bio ometen političkim diverzijama i pripremama za ratove koji su uslijedili. Međutim, uvođenjem višestranačke demokratije i ravnopravnosti svih oblika svojine, liberalizacijom cijena i uvoza, te propisima koji su ohrabrivali strane investicije, Jugoslavija bi sasvim sigurno, kao zemlja na pragu Evropske zajednice, relativno brzo riješila nagomilane političke i strukturne probleme.
Ovo tim prije, jer je upravo kroz Markovićev program reformi sticala visok međunarodni ugled. Jugoslavija je bila izvan konkurencije ostalih istočno-evropskih zemalja kad je u pitanju tranzicija u tržišnu ekonomiju i višestranačku demokratiju. Svjedok sam više međunarodnih susreta na kojima su se razmjenjivala iskustva o putevima reformi istočno-evropskih zemalja poslije 1989. Na njima su naši predstavnici predstavljali program koji se u zemlji već sa uspjehom sprovodio, dok su ostale delegacije govorile o svojim planovima, dilemama ili ograničenjima. Jugoslavija je već tada bila daleko odmakla na svom evropskom putu;u svijetu se jedino postavljalo pitanje ko će tim putem krenuti poslije nje – Mađarska, Poljska ili Čehoslovačka.
U zemlji je Marković ubrzo postao najpopularniji političar; plijenio je hrabrošću, optimizmom, energijom, znanjem i besprijekornim javnim nastupima. Možda upravo zbog toga, on lično i njegov SIV brzo su došli na nišan, prije svega, režimskih medija u Srbiji i Hrvatskoj. Nacionalne političke vođe, iznad svih Milošević i Tuđman, u svom narcizmu nijesu mogle da dozvole da jedan iskreni Jugosloven postane popularniji od njih. Zato se krenulo u njegovu satanizaciju i političku likvidaciju.
Pred prve višestranačke izbore u Jugoslaviji 1990. bilo je jasno da Markovićeva projekcija Jugoslavije nema podršku čelnika većine tadašnjih federalnih jedinica. Proces raspada zemlje je odmakao, a Markovićeva teza da će ekonomskim reformama i rezultatima koje one budu donosile promijeniti političku atmosferu u zemlji potpuno je propala. Njemu je to bilo jasno, pa je odlučio da napravi još jedan (posljednji) korak u pokušaju da zemlju spase od krvavog raspada i bratoubilačkog rata. Oformio je Savez reformskih snaga Jugoslavije, pokret koji je na političko-ekonomskom programu SIV-a okupio građanevjerne reformama i Jugoslaviji – federalnoj ili konfederalnoj, sasvim svejedno.
Savez reformskih snaga nije napravio značajniji rezultat na izborima 1990. Pobijedile su nacionalne podjele i mržnja. Pobijedila je smrt.
Komentari
DRUŠTVO
PRENATRPANOST ZATVORA: Čekajući Komitet za prevenciju torture

Objavljeno prije
5 danana
8 Augusta, 2025
Crna Gora se prema Godišnjoj statistici o zatvorskoj populaciji Vijeća Evrope, objavljenoj sredinom jula, našla među zemljama s najvišom stopom zatvaranja. Da li će slika crnogorskih zatvora biti još gora, biće poznato nakon posjete Komiteta za prevenciju torture Savjeta Evrope (CPT). Posljednja posjeta CPT-a pokazala je teške uslove pritvora, višemjesečnu i višegodišnju izolaciju zatvorenika, te potpuni izostanak svrshodnog režima
Prenatrpanost zatvora i dalje predstavlja ključni izazov u jednoj trećini evropskih zatvorskih uprava. To piše u Godišnjoj statistici o zatvorskoj populaciji Vijeća Evrope za 2024. godinu, koja je objavljena sredinom jula, prema kojoj se Crna Gora našla među zemljama s najvišom stopom zatvaranja.
„U zemljama sa preko 500.000 stanovnika, petnaest zatvorskih uprava prijavilo je da imaju više zatvorenika nego raspoloživih mjesta. Zemlje s najvišim stopama zatvaranja bile su Turska (356 zatvorenika na 100.000 stanovnika), Azerbejdžan (264), Gruzija (261), Republika Moldavija (235), Poljska (202), Mađarska (195), Albanija (192), Češka (180), Slovačka (179), Srbija (177), Latvija (175) i Crna Gora (164). Druge zemlje s visokim stopama zatvaranja uključivale su Litvaniju (158), Ujedinjeno Kraljevstvo (Engleska i Vels) (145) i Sjevernu Makedoniju (143)“, navodi se u Izvještaju.
Profesor Marcelo Aebi, šef istraživačkog tima SPACE sa Univerziteta u Lozani kazao je da prenatrpanost ozbiljno narušava životne uslove zatvorske populacije i napore zatvorskih uprava u rehabilitaciji.
„Podaci o dužini zatvora pokazuju da kraći prosječni periodi pritvora imaju tendenciju korelacije sa nižim stopama zatvorske populacije. Iako postoje izuzeci od ovog obrasca, ovaj odnos naglašava važnost trajanja kazne kao poluge za upravljanje prenatrpanošću zatvora. Pored promovisanja alternativnih sankcija zatvoru, smanjenje dužine kazni, posebno za nenasilne i niskorizične prestupnike, može biti moćan alat za smanjenje stope zatvaranja“, rekao je on.
Da li će slika crnogorskih zatvora biti još gora biće poznato nakon što ih posjete predstavnici Komiteta za prevenciju torture Savjeta Evrope (CPT). Posljednja posjeta CPT-a ovoj ustanovi dogodila se prije nekoliko godina, kada su konstatovani teški uslovi pritvora, višemjesečna i višegodišnja izolacija zatvorenika po 23 sata dnevno, te potpuni izostanak svrshodnog režima.
„CPT je tada utvrdio da su lica pritvorena u Istražnom zatvoru u KPZ Spuž i istražnom odjeljenju zatvora Bijelo Polje držana duže vrijeme u lošim uslovima i bez bilo kakvog svrsishodnog režima. Takođe, da je situacija pogoršana činjenicom da su pritvorenici zatvoreni u svojim ćelijama po 23 sata dnevno mjesecima pa čak i godinama uz brojna ograničenja nametnuta od suda tokom pretpretresnog perioda. Zaključili su i da kumulativni efekti ove situacije za pritvorena lica, posebno u Istražnom zatvoru u Spužu, zajedno sa smanjenom učestalošću kontakta sa spoljnim svijetom, mogu da dovedu do nehumanog i ponižavajućeg postupanja“ – kaže u razgovoru za Monitor predsjednik Advokatske komore Danilo Mićović. On kaže da je stanje u istražnim zatvorima znatno gore sada, i da će upravo novo mišljenje CPT znatno uticati i na zatvaranje poglavlja 23. i 24.
Mićović ističe da sudovi i dalje sistematski zanemaruju preporuke CPT-a da se, gdje god je moguće, koriste alternativne mjere umjesto pritvora, što bi po njegovom mišljenju donekle riješilo problem prenatrpanosti pritvorskih jedinica.
„Svjedoci smo da se od strane crnogorskih sudija olako određuje pritvor i da alternativne mjere pritvaranja postoje samo na papiru bez obzira na činjenicu da u mnogobrojnim slučajevima pritvor nije ni opravdan ni nužan već postaje kazna. Jemstva se veoma rijetko usvajaju, a praksa na Zapadu je pokazala da je ta alternativna mjera jedna od najboljih načina rješavanja problema prenatrpanosti zatvora. Država ništa nije uradila da nabavi uređaje za elektronski nadzor, a na taj način bi došlo do rasterećenja Istražnog zatvora“, objašnjava Mićović.
Prenatrpanost zatvorskih jedinica je jedan od razloga što pritvorenici najavjuju štrajk glađu.
U pismu koje su početkom nedjelje dostavili medijima ističu da su se na taj potez odlučili nakon što predstavnici Ministarstva pravde i predsednik Višeg suda u Podgorici Zoran Radović, nijesu ispunili obećanja od prije nekoliko mjeseci, između ostalog i bolje uslove boravka.
„Zbog prenatrpanosti zatvora, šetnje koje su zakonom predviđene dva puta dnevno po jedan sat – sada traju dva puta po 30 minuta u toku dana. U jesenjem i zimskom periodu, prostor predviđen za šetnju i boravak na svježem vazduhu nije moguće koristiti zbog starosti zatvorske zgrade i nefunkcionalnosti otvora za atmosfersku kanalizaciju, zbog čega dolazi do izlivanja fekalija i poplava“, istakli su oni.
Kažu da zbog prenatrpanosti kapaciteta porodice pritvorenika čekaju po tri do četiri sata kako bi došli u posjetu na temperaturi od plus 40 stepeni.
„Dječije posjete se vrše u prostoriji od 20 kvadrata po 30 minuta, a istovremeno borave i po četiri porodice. U tim uslovima nema nikakve privatnosti, ni prostora da se sjedne i popriča sa maloljetnom djecom koja se zbog tim nehumanih uslova osjećaju vrlo neprijatno“, naveli su.
Ukazali su i na druge probleme. Zdravstvena služba, navode, nema ljekove koji su prepišu pritvorenicima nego porodice moraju da ih kupuju od svojih sredstava, a ukoliko pritvorenici i njihove porodice nemaju finansijske mogućnosti pritvorenici su prepušteni sami sebi.
Očito je, cijene oni, na snazi nepoštovanje ljudskih prava i kršenje Ustava Crne Gore. „Smatramo da se radi o samovolji pojedinaca u vrhu pravosuđa povezanih sa bivšim režimom i uz političku podršku nove vlasti koja je sve ali nije demokratska“, zaključuje se u saopštenju pritvorenika u Spužu.
Priča o novom zatvoru u Mojkovcu, koji bi bio namijenjen za sjevernu regiju i imao prijemni kapacitet za 200 lica ostala je samo još jedno u nizu neispunjenih obećanja.
Krajem prošle godine Vlada je odlučila da razmotri ponovo opravdanost izgradnje zatvora u tom gradu s obzirom na činjenicu da bi ta investicija koštala 40 milona eura. Da se predomisle i dodatno razmisle, našli su mnogo razloga.
“Procijenjena vrijednost radova, koja trenutno aproksimativno iznosi 38,5 miliona za realizaciju svih projektnih komponenti, u ovom trenutku je više nego duplo veća u odnosu na početno procijenjenu cijenu izgradnje zatvora (15.000.000 eura), a u navedeni iznos nijesu uključeni dodatni troškovi za eksproprijaciju za potrebe izgradnje pristupnog puta. Imajući u vidu činjenicu da borba protiv organizovanog kriminala predstavlja značajan izazov za crnogorsko pravosuđe i Vladu, da je na dan 18.12.2024. godine u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija boravilo ukupno 1.176 lica, od čega 642 pritvorena lica, postavlja se pitanje opravdanosti realizacije navedenog projekta čiji su smještajni kapaciteti za 200 lica lišenih slobode i 120 zaposlenih, što predstavlja nesrazmjerno mali broj u odnosu na ukupnu zatvorsku populaciju u Crnoj Gori“, saopšteno je iz Vlade. „Postavlja se i pitanje obezbjeđivanja stručnog kadra za poslove koje iziskuje ovakav kompleks, imajući u vidu ogromne probleme i izazove sa kojima se Uprava za izvršenje krivičnih sankcija susrijeće i u Spužu i u Bijelom Polju. S obzirom na navedeno, potrebno je dodatno sagledati opravdanost izgradnje zatvora u Mojkovcu”, konstatovali su, podsjećajući da je projektna prijava Ministarstva pravde za projekat „Izgradnja zatvora za sjevernu regiju Crne Gore u Mojkovcu“ usvojena, te da su dobijena bespovratna sredstva u iznosu od 100 odsto u okviru Zapadnobalkanskog investicionog okvira (WBIF), u iznosu od 1.200.000 eura TA granta.
Novac je, naravno, potrošen.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NOVA SEZONA POŽARA I STARE BOLJKE: Gledanje u nebo

Objavljeno prije
2 sedmicena
1 Augusta, 2025
I u ovu požarnu sezonu ušli smo sa tek dva vazduhoplova – jednim avionom i jednim helikopterom. Što je nedovoljno za zemlju koja je među najšumovitijim u Evropi, sa preko 60 odsto teritorije. Samo u Podgorici, od početka juna do kraja jula, zabilježeno je skoro trećinu više požara nego u istom periodu prošle godine. Srećom, pala je kiša
Nakon burne požarne sedmice i vikenda, vatrogasci, mještani i turisti diljem Crne Gore mogli su da odahnu. Pala je kiša.
Podgorica, Luštica, Lovćen i većina crnogorskih opština bili su u većem ili manjem plamenu. U toku noći između subote i nedjelje, buknuo je požar na tivatskom dijelu poluostrva Luštica, u zaleđu uvale Oblatno, a iz predostrožnosti zatvorene su i pojedine plaže. Požar ogromnih razmjera danima je aktivan i na Lovćenu. U pljevaljskoj opštini požar se iz Crne Gore proširio i na teritoriju Srbije, pa su u njegovom gašenju pomagali helikopteri tamošnje službe zaštite.
Najdramatičnija situacija bila je u Podgorici, gdje je, prema prvim procjenama izgorjela trećina Ćemovskog polja. Park šuma koja je nastala prije pola vijeka nestala je za par sati.
,,Prije više od 50 godina prethodne generacije su uspjele da stvore šumu, a mi danas nijesmo u stanju da je sačuvamo od požara koji se podmeću i ponavljaju jer kaznene mjere se ne primjenjuju”, izjavio je biolog Vuk Iković.
Tridesetak pripadnika Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada, sa 15 kamiona, skoro pet sati je gasilo požaro ogromnih razmjera na Ćemovskom polju, uz petrovačku magistralu. U gašenju vatrene stihije koja se, potpomognuta jakim vjetrom, raširila u pojasu od oko kilometar i po, pomagao im je helikopter Direktorata za vanredne situacije MUP-a Crne Gore, kao i kolege iz Bara i gradskih preduzeća Vodovod i kanalizacija, Čistoća i Zelenilo. Uspjeli su da spriječe da se vatra proširi na trafostanicu ,,Podgorica 5“, te na krug preduzeća Čistoća, kompanije ,,Štrabag“, skladišta Zetatransa, pogone Plantaža i novo gradsko groblje…
U prvim izjavama nakon požara, pojedini mještani sumnjaju da je on namjerno podmetnut da bi se ova površina mogla prenamijeniti i betonirati zgradama i ostalim u Podgorici poželjnim objektima.
Sumnju u podmetanje požara iskazao je i gradonačelnik Podgorica Saša Mujović koji je apelovao na ,,organe pravosuđa da ovakve poteze i ovakva djelovanja najstrožije kazne”.
Nakon što je požar ugašen, u utorak u podne, poslije 12 sati, neko je opet podmetnuo požar na Ćemovskom polju u blizini mjesta gdje je počelo da gori u nedjelju. Vatrogasci su ovog puta brzo intervenisali i ugasili požar.
Za sada je detektovano da se u slučaju velikog požara na Luštici radilo o višoj sili – udaru groma. Za ostale se sumnja u ljudsku nepažnju ili namjeru.
Građani se oslonili na najavljenu kišu i počeli da pale imanja – izjavio je Generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.
,,Na Luštici smo definisali da je udar groma prouzrokovao taj požar, ali za sve ostale požare na teritoriji Crne Gore uzrok su paljenja tokom čišćenja imanja. Kao što vidimo neki građani ne poštuju naredbu i apele koje izdajemo i mi, koji se izdaju i na lokalnom nivou i tako dovode u rizik sebe i svoju imovinu, a naravno i ljude koji se bave gašenjem požara, kako sa zemlje, tako i iz vazduha”, kazao je Bešović.
Na sjeveru je kao posljedica požara izgorjelo nekoliko objekata, na primorju su bili ugroženi i turistički objekti. Svake godine usljed požara izgori šume u vrijednosti nekoliko desetina miliona eura. U nedjelju je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva ,,Krtoli“ iz Radovića prilikom gašenja vatre,zadobio teške tjelesne povrede, prema riječima komandira tog DVD Stefana Kostića, ima trostruki prelom noge zbog čega će biti operisan.
,,Svjedoci smo da naročito u posljednjih nekoliko dana u Nikšiću je bilo dosta vatrometa i od tih vatrometa je na nekim mjestima izbijalo dosta požara. Molim ovim putem da se zaborave pirotehnička sredstva, jer ako bi se striktno poštovao zakon neki od njih bi debelo platili kaznu”, apelovao je pomoćnik komandira Službe za zaštitu i spašavanje Nikšić Goran Tripković.
Apeli su uzaludni, a svake godine se ponavlja da je za preko 90 odsto požara kriv ljudski faktor. Nedavni snimak sa Kakaricke gore u Podgorici pokazuje da je nekima lakše zapaliti travu nego je pokositi.
Stručnjaci upozoravaju da je većina požara uzrokovana nepažnjom građana, ali ima i onih koji su namjerno podmetnuti sa različitim motivima, od ekonomsko-kriminalnih, do patološko-piromanskih.
Uz bahatost i nebrigu dijela stanovništva koja pogoduje požarima imamo i nebrigu institucija. Iz nevladinog sektora upozoravaju da ,,iako dnevno vidimo na desetine, pa čak i stotine nekad požara, nismo baš čuli da je neko priveden ili da je platio neku značajnu kaznu zbog izazivanja opasnosti”.
U utorak je uhapšen Danilovgrađanin B.M. (34)zbog sumnje da je 25. jula izazvao požar u mjestu Bare Šumanovića, koji je bio zahvatio travnatu površinu i nisko rastinje na više lokacija površine od preko 2.000 metara kvadratnih.
Protekle sedmice u Herceg Novom je uhapšen 22-godišnji mladić. ,,Priznao je da je, kao i 2022. godine, izazvao požar u Njivicama 18. jula. Kazao je da je to jače od njega, da ne može da se odupre toj ideji, ali da nije htio nikoga da povrijedi. Očigledno ima veliki problem i opsjednut je time, kao svaki piroman. Kada zapali vatru onda je to za njega olakšanje. Trebalo bi ga liječiti. Zadržao sam ga do 72 sata”, ističe za Novski portal, Osnovni državni tužilac u Herceg Novom, Nikola Samardžić.
Mladić je ranije osuđen presudom Osnovnog suda u Herceg Novom zbog istog krivičnog djela u produženom trajanju na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, jer je utvrđeno da je izazvao požar na 12 lokacija u periodu od 24. jula do 08. avgusta 2022.godine.
Ostali piromani, kao i onaj koji je zapalio Ćemovsko polje, još uvijek su na slobodi.
U susjednoj Albaniji, u kojoj su takođe buktali požari, zbog sumnje da su podmetnuli požare uhapšeno je 18 osoba. Za namjerno izazivanje požara prijeti im kazna zatvora od pet godina, ali ako je požar izazvao znatnu štetu ili ozbiljne posljedice za život i zdravlje ljudi krivični zakon predviđa zatvorsku kaznu od 10 do 15 godina.
Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Milojko Spajić.
,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.
Kao i mnoga druga, ni ovo obećanje nije ispunjeno. Kanadera nema, ali će zato biti kupovine državnog aviona za funkcionere. Air traktori nijesu popravljeni, pa smo i u ovu požarnu sezonu ušli sa samo dva vazduhoplova – jednim avionom i jednim helikopterom. Što je nedovoljno za zemlju koja je jedna među najšumovitijim u Evropi, sa preko 60 odsto teritorije pod šumom.
Kao i prethodnih godina, najavljuje se da će se možda, u naredne dvije godine, nabaviti višenamjenski helikopter i jedan avion za gašenje požara koji su predviđeni u okviru Strategije za smanjenje rizika od katastrofa.
Pomoć od komšija i Evropske unije kao da se ustručavamo da tražimo, tek kad se vatrogasci iscrpe do krajnjih granica.
,,Od Luštice, preko Lovćena i Ćemovskog polja, Kuča i Bratonožića do Pive i Durmitora, naši vatrogasci i pripadnici Vojske Crne Gore vode nadljudsku borbu sa vatrenom stihijom… Uprkos ranijim obećanjima Vlade neophodna podrška iz vazduha i dalje nedostaje”, kazao je predsjednik države Jakov Milatović i pozvao nadležne institucije da zatraže međunarodnu podršku, ,,kroz EU mehanizme i bilateralnu saradnju sa susjedima”.
Stručnjaci upozoravaju da je u borbi protiv požara ključna prevencija, koja podrazumijeva sistem za zaštitu šuma od požara, ranu detekciju, brzu reakciju i kasnije sanaciju opožarene površine. Nekad smo imali. U park šumi Ćemovsko polje decenijama unazad napravljeni su široki prolazi za vozila za gašenje požara. U međuvremenu su, iako je Ćemovsko na domak grada, putevi zarasli.
Da je svake godine teže govori i podatak da su pripadnici Službe zaštite i spašavanja Podgorica od 1. juna do 25. jula ugasili 675 požara, što je skoro trećinu više nego u istom periodu prošle godine, kada su intervenisali na gašenju 470 požara.
Još malo, pa će se požarna sezona završiti. A dok piromani i ,,domaćini” što pale livade opet izađu na teren zaboraviće se i prevencija, i zaštita, i kanaderi.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
TALAS NASILJA SE NASTAVLJA: Alarm nema ko da čuje

Objavljeno prije
2 sedmicena
1 Augusta, 2025
Dan žalosti pretvorio se u nijemu nedjelju, tokom koje su mediji uz razgovor sa mnogobrojnim stručnjacima podsjećali na slučajeve iz prethodnih mjeseci i godina u kojima je nasilje unutar porodice kulminiralo smrtnim ishodom. Ubistva kao posljedica porodičnog nasilja ostaju samo brojka u izvještajima o radu nadležnih organa. Alarm upozorenja nema ko da čuje
Dvije porodične tragedije u razmaku od samo 48 sati potresle Crnu Goru su – jedna u Goliji, gdje je nakon svađe sa nevjenčanom suprugom, muškarac ubio njihovu dvogodišnju kćerku, a potom presudi sebi. Druga tragedija dogodila se u Budvi, gdje je nakon svađe brat ubio brata i sinovca.
Dan žalosti pretvorio se u nijemu nedjelju, tokom koje su mediji uz razgovor sa mnogobrojnim stručnjacima podsjećali na slučajeve iz prethodnih mjeseci i godina u kojima je nasilje unutar porodice kulminiralo smrtnim ishodom.
No, dugi razgovori sa stručnjacima, zvanična saopštenja policije i raznorazne analize nijesu dale konkretne odgovore kako sa sigurnošću spriječiti porodične tragedije, za koje gotovo uvijek postoje najave da dolaze.
Ćutanje institucija nakon ove dvije tragedije jednako predstavlja mračnu sliku, tim prije što gotovo da nema mjeseca da mediji svojim izvještavanjem ne pale alarm upozorenja da je jedan od najtežih društvenih problema u Crnoj Gori nasilje u porodici koje se ne tako rijetko okonča tragično.Adekvatne reakcije nadležnih izostale su i nakon ova dva tragična događaja. Osim poruka žaljenja upućenih putem društvenih mreža, nijesu se mogli pročitati konkretni prijedlozi što će preduzeti. I tako po istoj matrici od tragedije do tragedije, iz godine u godinu. A tragedija nije bilo malo.
Za samo pet godina u Crnoj Gori počinjeno je desetak ubistava u krugu porodice. Braća su se ubijala međusobno, muževi supruge, pa i djeca – roditelje, što je bio slučaj i početkom ove godine kada je Podgoričanin nožem ubio svog oca.
Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, tokom 2020. registrovana su tri ubistva koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Upotrebom vatrenog oružja u jednom su smrtno stradali stric i strina učinioca, u drugom je supruga ubijena od strane supruga; dok je upotrebom hladnog oružja u trećem slučaju brat ubio brata.
U periodu od 1. januara do 31. decembra 2021.godine, registrovana su 294 krivična djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, a te godine, prema zvaničnim podacima, registrovano je čak četiri slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim posljedicama.
„Teško ubistvo počinjeno je 12. 02. 2021. godine u Rožajama, gdje je prijavljeni M. R. svom ocu R. R. , u porodičnoj kući, nakon verbalne prepirke, nožem nanio smrtonosne povrede. Ubistvo počinjeno 24. 03. 2021. godine na Luštici, Herceg Novi, gdje je P. B. u dvorištu svoje kuće, upotrebom vatrenog oružja – lovačke puške, lišio života svog zeta M. Đ, a nakon toga izvršio samoubistvo. Ubistvo počinjeno 21. 10. 2021. godine u selu Dašca Rijeka, Petnjica, gdje je A. Š. udarcem tupim predmetom usmrtio svoju suprugu E. Š. M., a potom udario i svoju maloljetnu kćerku , nanijevši joj tjelesne povrede, da bi nakon toga izvršio samoubistvo“, djelovi su izvještaja za 2021.godinu.
Tokom 2022.godine registrovana su dva ubistva. Prema dostupnim izvještajima, u četiri slučaja registrovana je upotreba oružja, a dva slučaja su ishodovala smrtnom posljedicom – u jednom je bivši suprug ubio bivšu suprugu, a u drugom slučaju žena je bila žrtva svog vanbračnog partnera.
Te godine zabilježeno je i ubistvo koje je godinama bilo u centru pažnje javnosti – teško ubistvo na štetu trudne Zimrite Nerde , za koje je njen nevjenčani suprug Dalibor Nikolić dobio kaznu od 40 godina zatvora. Tu odluku nedavno je potvrdio i Vrhovni sud Crne Gore. Zimrita Nerda preminula je 22.januara 2022.godine u KC Podgorica, od povreda koje joj je nanio suprug, udarcima drvenom palicom i stisnutom šakom u predjelu glave.
Ni 2023. godina nije prošla bez zločina u porodici. Bjelopoljac E.B. je prvog oktobra te godine u mjestu Nedakusi, nakon verbalne rasprave kuhinjiskim nožem ubio brata.
Zvaničnih podataka koliko je slučajeva nasilja u porodici koji su okončani smrtnim ishodom registrovano tokom 2024. godine nema, jer Izvještaj o radu i Ministarstva unutrašnjih poslova i pored toga što je razmatran i prošao Skupštinu za javnost ostao tajna . Za sada nije dostupan.
No i pored toga, javnost pamti slučaj koji je prošlog avgusta razgolio sve propuste onih koji su dužni da sprovode zakon. U podgoričkom naselju Masline Miljan Bošković, nakon verbalne svađe, nožem je ubio bivšu suprugu Biljanu Pavićević. Ubrzo nakon hapšenja osumnjičeni je u Istražnom zatvoru izvršio samoubistvo. Ovaj slučaj analizirao je i Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji su zbog zločina nad mladom Podgoričankom propuste vidjeli u postupanju istražitelja.
„Operativni tim iznio je svoje zaključke i analize u vezi sa postupanjima nadležnih organa i identifikovao propuste u zaštiti žrtava. Tim je izrazio duboku zabrinutost zbog propusta u radu policije, tužilaštva i suda za prekršaje, koji su prethodili femicidu. Prema stanovištu tima, ni jedna od pomenutih institucija nije adekvatno procijenila rizik po oštećenu, nijesu obezbijedjeni dostupni svjedočki iskazi, niti je adekvatno vršena kontrola nad primjenom zaštitne mjere“, navode u svom Izvještaju o radu. Tim je procijenio kao neadekvatno postupanje nadležnog tužioca, koji nije poštovao obavezujuće Uputstvo VDT da se žrtva sasluša hitno, najkasnije u roku od 72 sata od prijave nasilja. „Naročito je za brigu odluka Suda za prekršaje da okrivljenom izrekne opomenu, kao mjeru upozorenja, iako je u obrazloženju izrečene zaštitne mjere sud našao da postoji opasnost od ponavljanja djela. Operativni tim nalazi da izrečena sankcija nije bila adekvatna, niti odvraćajuća po učionioca nasilja“, konstatuje se.
I tu se stalo ili bolje reći vratilo na početak. Zbog propusta niko nije odgovarao, a prevenciji se i dalje malo radi.
Ubistva kao posljedica porodičnog nasilja ostaju samo brojka u izvještajima o radu nadležnih organa. Alarm upozorenja nema ko da čuje.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne
-
ALTERVIZIJA / prije 5 dana
Tehno-manija
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 5 dana
Uskrsla metamorfoza Hirošime
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 6 dana
Testiranje
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Multipolarizam na ivici apokalipse
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Miloševićevo
Milena Perović

Novi broj


CIJENA POMRAČENIH ODNOSA CRNE GORE I HRVATSKE: Kamata na rezoluciju

UNESCO TRAŽI TRENUTNI MORATORIJUM NA GRADNJU U KOTORU: Obustava gradnje i za Tivat, Hereg Novi i dio Cetinja

ĐUKANOVIĆ NAKON ZASTARE AFERE TELEKOM: Ruganje pravosuđu
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
JULSKI ŠPIC SEZONE 2025.: Turisti dolaze – nevolje ostaju
-
DRUŠTVO3 sedmice
ZAKLJUČANI SVETI STEFAN ČEKA PRESUDU: U petak završne riječi arbitraže u Londonu
-
INTERVJU4 sedmice
ŠEMSUDIN SKEJIĆ, NOVINAR: Opraštamo se od Al Jazeree balkans kao da je ljudsko biće
-
FOKUS4 sedmice
DRŽAVA I DRŽAVNA PREDUZEĆA: Stečaj sad
-
DRUŠTVO4 sedmice
SKY PREPISKE PROŠLE I VRHOVNI SUD: Kriptovana komunikacija jeste dokaz
-
Izdvojeno4 sedmice
ZAKON O LEGALIZACIJI: Novi pokušaj zaustavljanja divlje gradnje
-
Izdvojeno3 sedmice
MISTERIJA POSJETE NIKA ĐELJOŠAJA SAD: Traži li zaštitu FBI
-
DRUŠTVO3 sedmice
PRVA PRESUDA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA ZA RATNO SEKSUALNO NASILJE: Jedna presuda ne znači suočavanje