Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ DUŠKA MARKOVIĆA: Milov kaskader

Objavljeno prije

na

Duško Marković, potpredsjednik Vlade nastavlja da glumi predstavnika kakve demokratske zemlje. To mu ide. Bez greške, mirno, ruke na koljenima, bez grananja, izvolite vi, možete me prekinuti kad god hoćete i ostale demokratske poze. Priča poznata: četničke demostracije, anticrnogorska akcija, antievropski, antinato protesti, ma znate već. Do slova isto što je Đukanović iznio u svom intervjuu Federalnoj TV BiH.

Marković je zalegao na domaćem terenu. Ili što bi on rekao u Raljama života: ,,Vlada je napadnuta, moram da je branim”. Bivši šef tajne policije je jedan od glavnih glumaca u Đukanovićevom filmu, zadužen da demokratski prijeti svima koji su se namjerili na tekovine. U gostovanju na TV Atlas ponovio je stav koji je dan ranije iznio na Vijeću za nacionalnu bezbjednost – da je Crna Gora stabilna ali da je ta stabilnost ugrožena. Naravno, po Markoviću, ustavni poredak ne ugrožavaju organizovani kriminal, endemska korupcija i selektivna primjena zakona. Ustavni poredak ugrožava blokirani saobraćaj (poznato je da su komunalni propisi esencija Ustava) i oni koji ustaju protiv sile. Premijerove i njegove.

Zanimljivo, Marković je postao još glasniji nakon što je 10. oktobra ove godine, režimska Pobjeda objavila da neće biti saslušavan niti će se voditi istraga o njegovoj ulozi u švercu cigareta u Mojkovcu.

Tužilaštvo se tako izgleda neće baviti „ogradom Markovića u Podbišću koja košta desetine hiljada eura”, kako je na RTCG kazao poslanik Milan Knežević reagujući na Markovićeve ocjene o subotnjim protestima, te navodima da iza svega stoje i strane sile, ruske i srpske. Naravno, nije mislio na one srpske i ruske sile sa kojima su Đukanović i njegovi obrtali unosne poslove.

Optužbe da je Marković na čelu mojkovačkog klana koji se bavi nelegalnom distribucijom cigareta iznio je ljetos policijski inspektor Predrag Šuković, nakon što je priveden jer je na portalu Vijesti anonimno ostavio komentar zbog kog je Marković tvrdio da mu je bezbjednost ugrožena.

Šuković je saopštio da slučaj tumači kao pritisak Markovića i bivšeg šefa policije Veselina Veljovića na njega zbog istraga koje je kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije vodio u vezi sa navodnim švercom cigareta iz fabrike u Mojkovcu.

,,Oni izvanredno dobro znaju da se imena nekoga od njih pominju u predmetu”, kazao je u izjavi policiji Šuković. ,,Ja ih kao građanin nazivam mojkovačka kriminalna grupa, jer sam radio predmete i procesuirao prema tužilaštvu mojkovačke cigarete, PGS i još nekoliko predmeta u kojima su oni glavni akteri. Ja sam to radio jer mi je to policijska dužnost i obaveza.”

Nije to bio prvi put da se Marković pominje kao neko ko, uz Veljovića, stoji iza takozvanog mojkovačkog klana koji kontroliše šverc cigareta i ilegalnu fabriku cigareta u Mojkovcu. Te tvrdnje više puta iznijeli su i policijski insajderi. Alma Kalač, supruga pokojnog Ernada Kalača, rožajskog načelnika policije, više puta je ustvrdila da je njen suprug ubijen jer je pokušavao da spriječi unosni šverc.

Veljović i Marković demantovali su veze sa švercom cigareta. Marković je saopštio da se pričom o ,,fabrici cigareta skreće pažnja sa onih koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta”. Ko su ti neki, nije htio da pojasni.

,,Nema potrebe da objašnjavam. Ja sam tačno rekao i znam zbog čega sam to rekao”, kazao je. Kako da mu ne vjeruješ na riječ. Kao ono kad Đukanović s vremena na vrijeme optuži Vojislava Koštunicu za sva ovdašnja nepočinstva ali ne može da nam otkrije detalje. A onda ga tumači Duško Marković: ,,Predsjednik Đukanović nikada ništa ne saopštava napamet”. Mi smo tu da naučimo: slijepo vjerovanje u ovom sistemu se nagrađuje.

Sigurno je: šverc duvana ovih dimenzija nije se mogao organizovati bez bezbjednosnih i policijskih struktura koje bi nadzirale i štitile posao.

Marković je kao šef SDB/ANB-a promijenio: tri premijera, pet vlada i pet ministara unutrašnjih poslova. Preko 11 godina je bio na čelu tajne policije, koju je napustio 2010. Čuvar je brojnih tajni režima.

Dok je rukovodio tajnom službom desile su se brojne nerasvijetljene afere i ubistva: ubijeni su vlasnik Dana Duško Jovanović i inspektor Slavoljub Šćekić, Šarićev klan čiji su pripadnici u bezbjednosnim dokumentima označeni kao interesantni oprali su desetine miliona eura prema optužnicama, službenici kojima je bio šef slavili su sa Safetom Kalićem na bosovoj svadbi… Dogodili su se brojni napadi na kritičare režima.

Marković se ne osjeća odgovornim. U intervjuu za TV Vijesti kazao je da žali što su brojna ubistva ostala nerasvijetljena, ali on osjeća duševni spokoj. ,,Služba nije imala nikakav udio, niti podsticala te zločine”.

Saopštio je da je Služba imala informacije da je ugrožena bezbjednost Duška Jovanovića. ,,Pisao sam gospodinu (Andriji) Jovićeviću odgovarajuća pisma – da se o tome povede više računa, tako da ja ne osjećam nikavu odgovornost”.

Reagovala je sestra ubijenog Jovanovića. ,,Odgovornost je na Vama velika. Prvo, zašto nijeste ispunili vašu profesionalnu obavezu, pa i ljudsku, i saopštili kada ste saslušavani kod istražnog sudije Radomira Ivanovića sve u vezi atentata na mojega brata. Drugo, zašto se u redovnom sudskom postupku nijeste odazvali kao svjedok i ispričali, dokumentovali navedene tvrdnje, a vaš tadašnji ministar Andrija Jovićević se pojavio pred sudom kao svjedok. Ipak ste prećutali sve”, napisala je Danijela Pavićević u otvorenom pismu Markoviću.

Mrković je moć nastavio da koncentriše i nakon što je napustio mjesto šefa ANB-a. Brojne funkcije koje je od tada pokrivao su mu omogućile da koordinira državnim institucijama koje predlažu, sprovode zakone, bore se protiv korupcije i kriminala.

Sve aktivnosti koje država sprovodi u oblasti vladavine prava koordinira potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministar pravde. Markoviću su referisali – prvi policajac, prvi tužilac, prvi sudija, prvi za borbu protiv pranja novca, ako procijeni i kolege ministri. Saglasno svojoj moći, Marković se upregnuo protiv subotnjeg građanskog protesta i preko službi i partijskim linijama. Ne patiše.

Sa rastom moći Markovića, širila se i njegova familija. Nedavno je na čelo Agencije za sprečavanje korupcije postavljen penzionisani policajac Sreten Radonjić, prijateljski povezan sa Markovićem. Radi se o tastu Markovićevog sina Nikole. Radonjićeva ćerka i Markovićev sin zaposleni su u nacionalnoj aviokompaniji. Mladi Marković tamo je menadžer. DPS-ovci valjda rađaju talente za menadžerstvo u javnim preduzećima.

A svaki visokopozicionirani DPS-ovac koji drži do sebe izgleda ima i dobrostojećeg nezaposlenog brata. Markovićev brat Velizar Marković Marče, pisao je Monitor, iako nezaposlen u posjedu ima vrijedne nekretnine. Radio je na održavanju bazena u hotelu Bjanka i Crnagoraputu, odakle je, sa malom platom, uspio da postane vlasnik poslovnog prostora u centru Mojkovca koji izdaje Prvoj banci, površine 247 metara kvadratnih. U istoj zgradi, u kojoj su i kancelarije DPS-a, ima još jedan poslovni prostor, od 113 metara kvadratnih. Posjeduje još dva poslovna prostora: jedan površine 423m2 i drugi 42 m2, koje u zakup daje supermarketu Voli.

Đukanovićevo ćutanje dok je tužilaštvo ispitivalo Šukovića i njegove tvrdnje o mojkovačkom klanu tumačilo se kao poruka da svako može biti Marović. Da li je tako, tek Marković je javno odan Đukanoviću kao nikad. Đukanović zna za Markovićeve veze sa Amerikancima, sa čijim je službama, tokom godina u bezbjednosnom sektoru i kasnije izgradio dobre odnose. Premijer ne voli da mu saradnici previše rastu.

Zna to Marković.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo