Povežite se sa nama

PROFIL

SLUČAJ MINISTRA VUJICE LAZOVIĆA: Privatizovao i fotelju

Objavljeno prije

na

vujica-lazovic

Potpredsjednik Vlade i ministar za informaciono društvo i tehnologije Vujica Lazović kaže da ne osjeća nelagodu zbog toga što Demokratska partija socijalista nema namjeru da ga smijeni sa ministarske pozicije. I brani se jakim argumentom: imam legitimitet zato što nastavljam da se borim za realizaciju programa za koji sam se zalagao dok smo još bili u Socijaldemokratskoj partiji.

Nakon raskola u SDP-u, Lazović je napustio tu stranku i odbio da vrati ministarski mandat. SDP je krajem jula od DPS-a zvanično zatražio da Lazovića razriješi funkcije u izvršnoj vlasti, pozivajući se na još važeći koalicioni sporazum. Ali dugogodišnji koalicioni partner je uzvratio da je to u ovom trenutku – nerealno. Milo Đukanović želi stabilnu Vladu koja će raditi do narednih izbora, koji će se vjerovatno održati na proljeće. Znači, Lazović do tada može da ministruje, jer nije izgleda realno da će SDP, zbog ovog poniženja, krenuti da sa opozicijom ruši DPS.

Lazović je godinama jedan od glavnih ljudi za privatizaciju crnogorskih preduzeća – što kao predsjednik Savjeta za privatizaciju, što kao predsjednik tenderskih komisija. Izgleda da je podlegao profesionalnoj deformaciji, pa je, pošto više nema šta da privatizuje u Crnoj Gori, privatizovao ministarsku fotelju koja, realno, pripada SDP-u. Tako je dokazao da onaj ko se uortači sa DPS-om mora da igra njegovu igru sve dok ne ispadne na nekoj političkoj krivini.

Komentatori na društvenim mrežama prognoziraju da mu je ta fotelja, zajedno sa privilegijama koje ima dok u njoj sjedi, toliko omilila da će ga jednog dana iz Vlade morati iznijeti zajedno sa foteljom.

Lazovićeva dostignuća iz vremena raznih privatizacija su epohalna.

U oktobru 2005. godine, u Osnovnom sudu u Podgorici, tokom istrage protiv Veselina Vukotića i Branka Vujovića, tvrdio je da je ,,prodaja Jugopetrola bila odlično odrađen posao, praktično najbolja privatizacija u regionu, kako zbog postignute cijene, tako i zbog socijalnog programa i drugih elemenata”. Pet godina kasnije, i to na sajtu Lazovićevog Savjeta za privatizaciju, objavljen je nalaz ekonomskih stručnjaka iz bivše SFRJ da kupac Jugopetrola, grčki Helenic petroleum, nije dokapitalizovao tu kompaniju iako je to nakon privatizacije bila jedna od njegovih glavnih obaveza. Ispostavilo se i da je broj zaposlenih od privatizacije do kraja 2009. godine smanjen sa 690 na 252.

Kao predsjednik Savjeta za privatizaciju od sredine 2007. godine bio je istovremeno i predsjednik Tenderske komisije koja je odlučivala o sudbini uvale Valdanos. Potencijalni zakupac bio je britanski Cubus Lux. Od toga posla nije bilo ništa.

Povodom parlamentarne istrage o korupciji prilikom privatizacije Telekoma, po zahtjevu vrhovne državne tužiteljke, Lazović je, kao dekan Ekonomskog fakulteta, osnovao stručni tim za vještačenje „konsultantskih ugovora”. Tim je utvrdio ono što nije ni bilo sporno – „konsultantski ugovori” su sklopljeni uz odobrenja rukovodstva kompanije i isplaćena je ugovorena cijena. Sporno je bilo da su „ugovori” bili paravan za podmićivanje vladinih službenika koji su učestvovali u toj privatizaciji. Lazović je vjerovatno slučajno promašio temu. Ubrzo je postao potpredsjednik Vlade i to za ekonomske odnose. Iz te pozicije savjetovao je: ,,Otvaranje parlamentarne istrage o aferi Telekom sada nije najbolji potez, jer bi se mogao protumačiti i kao svojevrsni pritisak na tužilaštvo”. Afera Telekom još nije dobila sudski epilog.

Znao je i da se pobuni. Prije tri godine zaprijetio je da će ozbiljno razmisliti o učestvovanju u izvršnoj vlasti ukoliko se poveća stopa PDV-a. A kada je naredne godine stopa povećana ćutao je. Toliko o dosljednosti. Kao predsjednik Savjeta za privatizaciju zaprijetio je ostavkom ukoliko Savjet prihvati ponudu Olega Deripaske da za 50 miliona kupi pljevaljsku Termoelektranu i manjinski udio u Rudniku uglja. Predomislio se kada je Tenderska komisija, kojom je opet predsjedavao Lazović, prihvatila ponudu italijanske kompanije A2A koja je za sto miliona eura bila manja od iznosa koji je za akcije EPCG nudio grčki konzorcijum. Lazović nije objasnio zašto je dato zeleno svjetlo toj čudnoj transakciji. Kasnije je objavljeno da je za aranžman sa A2A nagrađen sa 17 hiljada eura.

Namjestilo se da Vlada ovih dana treba da sklopi novi ugovor o strateškom partnerstvu sa A2A. I opet je tu neizbježni Lazović. Predvodi crnogorsku delegaciju.

Lazović je stigao da prokomentariše i proteste Demokratskog fronta. Tvrdi da im je cilj destabilizacija Crne Gore. Bio je aktivni učesnik AB revolucije. Sjedi u Vladi čiji se primijer vinuo u političku orbitu zahvaljujući ulici.

Kad smo kod protesta, čiji je glavni zahtjev formiranje prelazne vlade i stvaranje uslova za poštene izbore, podsjetimo da je Lazović branio biračke spiskove uoči parlamentarnih izbora 2012. godine. Nema mjesta priči o fantomskim biračima – uvjeravao je predstavnike međunarodnih institucija, koji su pratili izborni proces u Crnoj Gori. ,,Stvorili smo uslove za demokratske i fer izbore i to smo im pokazali”, hvalio se Lazović.

Hvalisanje vlasti mu je i inače jača karakterna crta.

,,Vlada sprovodi niz strukturnih reformi kako bi rad učinila dostojanstvenim, a ekonomski rast intenzivnijim”, hvalio se nedavno na otvaranju Regionalne konferencije o formalizaciji neformalne ekonomije. Hvala Vladi.

Svojevremeno je ovako bodrio depresivnu javnost: „Zadovoljan sam napretkom Crne Gore”. ,,Nema opasnosti od recesije u Crnoj Gori.” ,,Opet se pokazalo da su turizam i mala i srednja preduzeća generatori ekonomskog rasta, snaga koja čitav crnogorski ekonomski sistem vuče naprijed”…

Hvalio je nekad i svoju sada već bivšu stranku. ,,Socijaldemokratska partija je od osnivanja bila prepoznata po ljudima koji su izgradili društveni status dokazavši se prvo u svojim profesijama, a onda tek kao ostvarene ličnosti ulazili u političke vode”. Vjerovatno je mislio na sebe.

Dobro je unovčio bavljenje politikom. Bio je poslanik u Skupštini Crne Gore, poslanik u Vijeću građana Skupštine Jugoslavije, ministar u Vladi Crne Gore… Od 2006. godine je potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku, a od 2009. ministar za informaciono društvo.

U julu su mediji objavili da prijavio ušteđevinu od blizu 100.000 eura. Prijavio je da ima vlasnički udio u čak sedam privrednih društava i dva fonda. Akcije posjeduje u Institutu Simo Milošević, Kombinatu aluminijuma Podgorica, Kontejnerskim terminalima, Luci Bar, Luci Kotor, Marini Bar i Plantažama 13. jul. Ima vaučere Atlas mont i HLT fonda.

Ljetos su mediji objavili da prijavio ušteđevinu od blizu 100.000 eura i da posjeduje stan u Podgorici od 50 kvadrata i garsonjeru u Kotoru od 40 metara kvadratnih, a njegova supruga u glavnom gradu Crne Gore ima stan od 121 metra kvadratnog.

U medijima je prozivan da nije na vrijeme prijavio sve nekretnine. Ali jeste ručni sat tissot vrijedan 440 eura, poklon zaposlenih u Ministarstvu za informaciono društvo.

Prije dvije godine odbio je da razgovara sa rudarima nikšićkih Rudnika boksita, koji su danima štrajkovali u jami. ,,Vlada ne može pozajmljivati novac, jer ako bi tako krenuli, malo bi nam bilo i tri budžeta koliko bi zahtjeva bilo iz cijele Crne Gore”.

Rudari i dalje štrajkuju. Lazović od njih čuva državni budžet. Uzgred, Boksite je kupio nikšićki biznismen Veselin Pejović.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

PROFIL

Slučaj  Ivana Brajovića, predsjednika skupštIne crne gore: Nesalomivi  vršilac dužnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

I u najzabačenijim selima  osjetili su potres  koji je izazvala političko-korupcionaška afera Koverta&Atlas. I koja traje više od mjesec. Nije ga osjetio predsjednik crnogorskog  parlamenta Ivan Brajović  iako službuje u njegovom epicentru. To je priznao prije nekoliko dana u intervjuu Glasu Amerike: „Crnu Goru ne drma nikakva afera!“  I za svaki slučaj, po  staroj navici, ogradio se da ne želi da se bavi poslovima drugih državnih organa. On savršeno zna da u Crnoj Gori bolje prolaze oni koji ćute nego koji nešto zucnu protiv vođe.

Predsjednik Atlas grupe Duško Knežević,  koji je i lansirao aferu, pozicionirao je Brajovića u fokus  javnosti. Prema našim izvorima, propisno  je uzdrmao  predsjednika  parlamenta.

„Odbjegli bankar“ našao je modus da predsjedniku crnogorskog parlamenta postavi nekoliko, izgleda, nezgodnih pitanja. Da to dođe do javnosti nisu mogli da spriječe ni terazijski, novosadski, sarajevski i domaći  branitelji lika i djela Mila Đukanovića  i ostalih aktera afere.

Reagujući na Brajovićeve dijagnoze o aferama Atlas&Koverta” Knežević je priupitao Brajovića:

Prvo, da objasni kako je zatvorio svoje obaveze prema Atlas banci, nastale po osnovu višegodišnjih dugovanja na kreditnim karticama koje nije vraćao? Drugo, kako je godinama držao depozite Javnog preduzeća Aerodromi Crne Gore u Atlas banci i koji je aranžman povodom toga imao? Treće, zašto je ušao u sukob sa svojim partijskim drugom, direktorom Aerodroma Danilom Orlandićem oko depozita u Atlas banci? Četvrto, da Brajović objasni kako je njegova zemlja u Bjelopavlićima završila u rukama jednog od „naših uhapšenih vozača, koji je ni kriv ni dužan držan u pritvoru, dok su pokušavali da ga lažno optuže da je učestvovao u pranju novca za Demokratski front“.

Knežević je istovremeno obznanio navodno saznanje da je predsjednika Skupštine Brajovića ucijenio predsjednik države Milo Đukanović, „jer su mu specijalni tužilac i policijski tim uzeli dosije kartica i računa iz Atlas banke, kao i podatke o prodaji zemlje“, koja mu je, kako reče Brajović, porodično nasljeđe. U prevodu –  Knežević je Brajovića  unaprijedio u vršioca dužnosti koje mu odredi Đukanović.

Knežević je nastavio da i dalje  propituje Brajovića, reagujući na  njegove tvrdnje da od 2013. godine prema Atlas banci nema nikakvih dugovanja. ,,Da li će g. Brajović upoznati javnost sa visinom duga, dati izvode sa svog računa, saopštiti koliko je kasnio sa plaćanjem i detaljno objasniti način na koji je izmiren dug?”

Knežević je zatražio od Brajovića da objasni kako je zatvorio obaveze kod Atlas banke po osnovu ,,višegodišnjih dugovanja na karticama koje nije vraćao”. Pozvao ga je i da upozna građane Crne Gore sa donacijama njegovoj partiji.

Vijesti su u međuvremenu otkrile da je predsjednik Skupštine i lider Socijaldemokrata skrivao ,,višegodišnja dugovanja” Atlas banci, za koja je kazao da su izmirena nakon što ga je prozvao njen vlasnik Duško Knežević.

U imovinskim kartonima Brajovića, objavljenim na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, nije evidentirano da je do 2013. imao kredit kod Atlas banke, niti minuse na kreditnoj kartici. U Brajovićevim imovinskim kartonima navode se dugovanja po godinama, a nigdje nema onih prema Atlas banci, objavile su Vijesti.

Demokratski front pozvao je predsjednika Skupštine da urgentno odgovori na pitanja koja mu je izdiktirao Duško Knežević. U Frontu smatraju da te optužbe Kneževića predstavljaju još jedan od krunskih dokaza da je ,,ovaj NATO tajkun izgleda korumpirao svaku instituciju sistema koje se ovih nedjelja pred našim očima urušavaju kao kula od karata”.

,,Zato je veoma važno da Ivan Brajović odgovori da li mu je višegodišnja dugovanja na kreditnim karticama pokrivao Duško Knežević i od čijih to sredstava? Kakav je i s kim aranžman imao Ivan Brajović da bi depozite JP Aerodromi Crne Gore držao u Atlas banci ? Za koliki je iznos profesor Knežević kupio zemlju u Bjelopavlićima na molbu Ivana Brajovića i kako je ta zemlja prepisana Kneževićevom vozaču koji je odbio da lažno svjedoči protiv DF-a? Ukoliko Ivan Brajović ne odgovori konkretno na postavljena pitanja biće veoma jasno da je nedostojan vršenja funkcije predsjednika Skupštine, i da pod pritiskom specijalnog državnog  tužioca  i Mila Đukanovića pokušava zaustaviti nezaustavljive demokratske procese”, upozorili su iz DF-a.

Pod pritiskom opozicije, Brajović je ipak zakazao vanrednu sjednicu parlamenta za 21. februar  na kojoj će se raspravljati o predlogu zaključaka opozicije povodom afere  Koverta&Atlas. Zahtjev za njeno održavanje potpisalo je 28 opozicionih poslanika.

Javnost  s velikim interesovanjem  očekuje  raspravu na tom zasjedanju, zbog kojeg Brajović vjerovatno ima noćne more.

Sada se mnogi pitaju kako će opozicionim poslanicima predsjednik parlamenta  objasniti  sve ono za što ga proziva  Knežević. Posebno zbog toga što se Brajović nikad nije ustručavao od  toga da sam sebe uzdiže u moralne visine. Kada ga je dopalo da u novembru 2016. godine postane predsjednik Skupštine Crne Gore skromno je sebe opisao ovako: ,,U julu 1989. u ovoj istoj sali izabran sam za potpredsjednika parlamenta. Siguran sam da u tih 27 godina nijesam napravio potez kojeg bih se zastidio”.

Možda se nekih detalja iz svoje političke biografije nije nikad postidio, ali bi ove kojima mu Knežević ukrašava  biografiju morao, ako ništa drugo, negdje u samoći  skenirati  moralnim istinomjerom.

Brajović je i ranije bio umiješan u nekoliko afera. Kao ministra policije zbog afere Limenka, krivičnu prijavu protiv njega i bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića podnijela je Demokratska Crna Gora zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi. Preciznije, optužujući ih  da su omogućili  Acu Đukanoviću, bratu Mila Đukanovića, da dobije deset i po miliona eura na štetu poreskih obveznika. Mnogi trvrde da je to bio udžbenički primjer dogovorene korupcije. Rezultat – Brajović i Veljović su oslobođeni zbog zastare.

Predsjednik SD je zapaženo mjesto imao i u aferi Ramada. Njegov iskaz na sudu, „da mu ne pada na pamet da skupove njegove partije plaćaju državni organi”, ocijenjen je kao neistinit, pošto je nesumnjivo utvrđeno i pravosnažno potvrđeno, na osnovu materijalnih dokaza i nalaza sudskih vještaka, upravo suprotno – da su novcem iz njegovog Ministarstva saobraćaja plaćani osnivački skupovi njegove partije.

Brajović je, prije trideset godina, bio jedan od  vatrenih promotera tzv. antibirokratske revolucije, koji su na ulici osvojili  visoke državne i partijske pozicije i kada je u Crnoj Gori uspostavljena vlast odana Slobodanu Miloševiću. Među njima je bio i Milo Đukanović,  jedan od glavnih aktera afere Koverta&Atlas.  Da je Knežević  poštedio Đukanovića, možda bi i Brajović  mogao mirno da spava.

Sada, pošto se sve zakuvalo do ključanja, biće zanimljivo vidjeti kako će se  Brajović ponijeti prema predsjedniku Crne Gore. Koga je u zvijezde okivao uoči posljednjih predsjedničkih izbora.Tada je ponosno likovao da je jednoglasna podrška Socijaldemokrata Đukanoviću „rezultat zajedničkog istrajavanja svih progresivnih snaga u našoj državi na vrijednostima nezavisne, građanske, multietničke, evropske i evroatlanske Crne Gore”.

Brajović je tokom tzv. antiborokratske revolucijena titogradskim ulicama uzvikivao „Ostavke, ostavke, ostavke…“  Odzvanja li mu to sad u ušima i da li će se njemu, Đukanoviću i njihovoj ostaloj družini iz tog i ovog vremena  sve to vratiti kao bumerang zbog afere Koverta&Atlas?

Svi su izgledi da je u toku druga antibirokratska revolucija.

                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

PROFIL

BORIS SAVIĆ: Sudija na dugme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Savić je počeo mandat predsjednika Višeg suda ocjenom Vesne Medenice da je sjajan sudija, te da je sigurna da će tako nastaviti. Ispunio je očekivanja. Predsjednica Vrhovnog suda sigurno nema zamjerku, dok Savića na  kraju mandata opozicija proziva da je  ,,specijalni partijski sudija DPS-a”

Predsjedniku Višeg suda Borisu Saviću bliži se kraj mandata. Bez obzira hoće li iduće godine biti reizabran, ostaće upamćene njegove presude da se dvojica opozicionih lidera ,,stave u zatvor”, uz obrazloženje da ,,stavljanje u zatvor – nije pritvor”.

Bilo šija ili vrat, tek nakon što je Nebojša Medojević štrajkovao glađu u Spužu, Ustavni sud je ,,obustavio stavljanje u zatvor”. Koliko će i da li će uopšte ova odluka uticati na reizbor Savića ili njegovo dalje napredovanje u sudsko-tužilačkoj karijeri biće poznato početkom sljedeće godine.

Dosadašnja karijera išla je uzlaznom putanjom. Savić je za zamjenika Osnovnog javnog tužioca imenovan 1991, krajem 1994. izabran je za sudiju Osnovnog suda u Kotoru. Na toj funkciji ostaje do 2003. kada je imenovan za  Osnovnog tužioca u Kotoru. Od strane Sudskog savjeta izabran je za predsjednika Višeg suda u februaru 2014.

Kada se prijavio za mjesto predsjednika suda, mnogi su sumnjali da Savić ima političko-pravosudnu podršku za ovu funkciju, pored dva ozbiljna kandidata sudija – Valentine Pavličić i Radomira Ivanovića. Vesna Medenica, predsjednica Sudskog savjeta, izjavila je nakon što je Savić izabran da je imao sjajnu sudijsku i tužilačku karijeru, te da je sigurna da će tako nastaviti.

Ispunio je očekivanja. I statistika mu ide. Samo tokom prošle godine Savić je od 884 pristigla predmeta riješio 804, plus još 16 iz ranijih godina, uz samo 27 neriješenih predmeta.

Pretprošla 2016. godina bila je jedna od rekordnih – Viši sud je riješio 104,34 posto predmeta u odnosu na priliv. A predsjednik Višeg suda se hvalio kako taj sud u mnogo čemu ima rezultate bolje od evropskog prosjeka.

No, kad se razgrne statistička magla, vidi se da je crnogorsko pravosuđe blagonaklono prema počiniocima srednje i visoke korupcije. Samo pet državnih funkcionera osuđeno je u Crnoj Gori zbog korupcije i u svim slučajevima je visina kazne bila ispod zakonskog minimuma, pokazuju podaci evidentirani u bazi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

Savić je osudio u septembru 2016. godine Svetozara Marovića na godinu i 10 mjeseci zatvora i da uplati 50.000 eura u državni budžet, a oko milion na račun Opštine Budva, zbog brojnih malverzacija u tom gradu, što je kazna ispod minimuma.

Šteta koju je budvanska kriminalna grupa istaknutih funkcionera DPS-a na čelu sa Svetozarom Marovićem, nanijela opštinskom budžetu u osam kriminalnih afera, izbosi 45,5 miliona eura. Specijalno tužilaštvo se diči time što je u kasu Opštine vraćeno 23,5 miliona, međutim glavninu tog iznosa Budva je dobila u nekretninama a ne u novcu. ,,Kao da se imalo više razumijevanja za finansijsku situaciju okrivljenih kriminalaca nego za interese Opštine i njenih građana”, pisao je Monitor.

Savić je sudija koji je potvrdio gotovo sve sporazume Specijalnog tužilaštva sa Budvanima osuđenim za organizovani kriminal.

Predsjedniku Višeg suda se spočitava da je kao tužilac Osnovnog suda u Kotoru imao izuzetno dobre odnose sa bivšom budvanskom vlašću, za koju se kasnije ispostavilo da je bila leglo kriminalaca. Protiv Savića su budvanski odbornici DF-a Božidar Vujičić i Stevan Džaković podnijeli krivičnu prijavu, jer nije u vrijeme dok je bio tužilac u Kotoru procesuirao aferu TQ Plaža.

Pokret za promjene je tražio od SDT-a da pokrene istragu protiv Savića jer nije podigao nijednu optužnicu protiv budvanske kriminalne grupe, dok je bio tužilac u Kotoru: ,,Savić ne može da objasni porijeklo svoje imovine i svoj dosta razuzdani životni stil, kao i činjenicu da je praktično oslobodio svoga šefa Svetozara Marovića, koji sada slobodno troši opljačkane milione u Beogradu”. Savić je ove navode demantovao – negirajući da je prijatelj sa Marovićem i da vodi ,,razuzdan život”: ,,Navodi da protiv organizovane kriminalne grupe nikada nijesam podigao optužnicu kao tužilac u Kotoru je odraz nepoznavanja prava od strane podnosioca saopštenja koji ne razlikuju nadležnosti tužioca i koji vjerovatno nijesu primijetili da ni kasnije optužnice nije podigao ODT u Kotoru, već Specijalno državno tužilaštvo’’.

Najnovija informacija o slučaju Marović govori da je on i pored toga što je na Interpolovoj potjernici u međuvremenu uspio da proda stan u Budvi za 180.000 eura.

,,Da je Boris Savić potvrđujući sporazum o krivici sa Svetozarom Marovićem njemu i sinu Milošu oduzeo pasoše, kao što ih drugi put uzima Andriji Mandiću i meni, ne bi ih sad uzalud dozivali da se vrate iz Madere u pitome ćelije Spuža”, rezignirano je konstatovao poslanik DF-a Milan  Knežević.

Savić je, s druge strane o eventualnim pritiscima u slučaju Marović, ovako kazao: ,,Ni u ovim, ni u bilo kojem drugom predmetu u kojem sam postupao u karijeri, nijesam bio izložen pritiscima kakvu odluku da donesem”.

Iz DF ne samo što tvrde da je učestvovao u ,,organizovanju bjekstva” Marovića, već ističu i da je dozvolio Saši Sinđeliću da napusti Crnu Goru. Iz ove kolacije tvrde da je Savić  učestvovao u ,,promjeni identiteta” svjedoka saradnika u predmetu ,,Državni udar” Saše Sinđelića, sa ciljem da se to lice zaštiti od zatvorske kazne od 21 godine zatvora u Hrvatskoj zbog krivičnog djela teško ubistvo.

Kada je u martu ove godine Sindjelić napustio Crnu Goru iz Višeg suda je saopšteno da mu nije izrečena mjera zabrane napuštanja Crne Gore. Predsjednik Višeg suda je u oktobru 2017. kazao da odluka o ekstradiciji Sinđelića, svjedoka saradnika u postupku za teroristički napad, mora biti povezana sa postupkom koji se vodi u Crnoj Gori, naglašavajući da će, po okončanju tog postupka, Viši sud postupiti u skladu sa Zakonom o ekstradicionom zahtjevu koji dolazi iz Hrvatske.

Od kada je na čelu Višeg suda, Savić nije pokrenuo nijedan disciplinski postupak protiv sudije ili službenika. Kaže da nije bilo osnova. Sudski rad je, prema njegovim riječima, izložen provjeri, kako kroz višestepeno sudsko odlučivanje, te kontrolu javnosti kroz elektronski sistem, medije i nevladin sektor.

Savić je odlučno branio kolege sudije. Tako je procijenio da nema razloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija u postupku u kome je bivši ministar Petar Ivanović, zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu. Mediji su pisali da prema Krivičnom zakoniku pravilo o zastari nakon četiri godine ne važi za maloljetnike, odnosno da u slučaju kada je oštećeno maloljetno lice, zastara počinje da teče od njegovog punoljetstva. Ustavni sud je u oktobru ove godine donio odluku po kojoj je Viši sud povrijedio pravo na pravično suđenje djeci koja su se otrovala u Čanju prije sedam godina. Kao i u slučaju Ivanović i u ovom se Viši sud pozvao na zastaru.

Savić se oglasio nenadležnim i po pitanju disiplinske odgovornosti sudija koje su, po ocjeni NVO Akcija za ljudska prava, Sigurna ženska kuća i Centar za ženska prava, pristrasno i neprofesionalno postupali u suđenju protiv moldavske državljanke S.Č.

Dok se na početku mandata u Višem sudu dio javnosti pitao ima li Savić podršku pravosudno-političkih centara moći, ona je, krajem prošle godine,  potvrđena njegovim izborom za jednog od kandidata za sudiju Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.  U Vladinoj komisiji koja je birala kandidate bili su: predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, ministar pravde Zoran Pažin, predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković, predsjednik Odbora za evropske integracije Skupštine Crne Gore Adrijan Vuksanović, predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti prof. dr Dragan Vukčević. Komisija je pored Savića, za kandidate izabrala Ivanu Jelić i Mirjanu Popović. Na Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope Jelićeva je dobila 101 glas, Popovićeva 48, a Savić 11.

U intervjuu Pobjedi, početkom ove godine, Savić je na pitanje da li će se ponovo kandidovati na funkciju predsjednika Višeg suda, odgovorio: ,,Bojim se da me te obaveze isuviše opterećuju da bih imao vremena da razmišljam o budućnosti”. Ranije informacije da je kandidat za prelazak u Vrhovno tužilaštvo je demantovao.

Sredinom prošle godine, Savić je sa svojim kolegama iz Višeg suda, tražio

donošenje posebnih zakona kojima bi se omogućila veća samostalnost sudstva. Savića i sve kolege, trebala bi da zabrine ovonedjeljna epizoda –
i pored dozvole koju je potpisao predsjedinik Višeg suda Savić, advokati nijesu uspjeli da u Kliničkom centru posjete svog branjenika Medojevića: ,,Sišao čovek iz obezbeđenja i rekao, Uprava kaže da ne možete da ga vidite”, kazao je jedan od advokata.

Pokazni primjer kako u praksi sve funkcioniše.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

PROFIL

SLUČAJ ZARIJE FRANOVIĆA: Krečenje minusa u plus

Objavljeno prije

na

Objavio:

zarija

Nečija radna biografija, ma koliko bila raskošna, sva se može sažeti u jednu jedinu rečenicu. To je ovih dana uspjelo Opštinskom odboru URA iz Bara koji je jednom proširenom rečenicom majstorski opisao lik i djelo izvršnog direktora Luke Bar. Ovako: (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo