Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUČAJ MINISTRA RATKA MITROVIĆA: Po starom modelu

Objavljeno prije

na

Ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma podsjetio je na prethodne ministre u vladama DPS-a, koji su se uvijek pravdali nedostatkom stručnog kadra i neinformisanošću

 

Kada je krajem prošle godine objavljeno ko je ministar zadužen za ekologiju i planiranje prostora u Crnoj Gori, kod građana je postojala sumnja u taj izbor zbog njegovih profesionalnih i poslovnih aranžmana iz prošlosti. No, nakon što je profesor Ratko Mitrović za svoje prve saradnike – državne sekretare, izabrao najuglednije ljude iz oblasti ekologije i urbanizma, stekao se utisak da ima želju da radi drugačije od svojih prethodnika. Ovih pola godine ministrovanja to nijesu pokazale.

Posljednje gostovanje ministra Mitrovića na TV Vijesti izazvalo je burne reakcije javnosti. Djelovao je kao da je jedan iz niza ministara u vladi Demokratske partije socijalista (DPS). Većinu problema pravdao nedostatkom stručnog kadra, dok se kod svojih protivrječnosti branio „neinformisanošću“ i „neobaviještenošću“.

Najintigrantniji je bio njegov pokušaj da objasni kako sin nije član njegove porodice, nego živi u odvojenom domaćinstvu, zbog čega, po Mitrovićevoj logici, on nema veze sa sinovljevim nelegalno izgrađenim objektom u Budvi. Kasnije se ispostavilo da ministar nije do kraja govorio istinu kada je rekao da je kupio imanje sa malim objektom, koje je još prije imenovanja za ministra poklonio sinu, da bi on kasnije nelegalno renovirao i od njega napravio apartmane za izdavanje. Ispostavilo se da je objekat tek u aprilu ove godine uknjižen na Mitrovićevog sina, dok je ministar priznao da je i sam na svom imanju gradio objekat, koji je sada u procesu legalizacije. Prema Krivičnom zakoniku, nelegalna gradnja je krivično djelo.

Mitrović je u razgovoru i o drugim temama pokazao da nije dostojan funkcije.  Oživio je projekat izgradnje elitnog naselja na Skadarskom jezeru – „Porto  Skadar Lejk“. Potvrdio je da je primio i razgovarao sa investitorima koji stoje iza tog projekta, ali da njihov projekat ne ispunjava „ekološke standarde“. Međutim, kazao je da bi podržao takav projekat ukoliko bude ekološki, iako se u zoni Nacionalnog parka „Skadarsko jezero“ ne preporučuje nikakva gradnja novih naselja, već obnova postojećih.

To je bio alarm za nevladine organizacije koje su odmah održale sastanak sa stanovnicima nacionalnog parka i ponovili koliki negativan uticaj izgradnja ovakvog megalomanskog projekta može imati na Skadarsko jezero. Direktorica NVO Green Home Nataša Kovačević, koja je i organizovala sastanak, kazala je da će Skadarsko jezero gradnjom elitnih naselja izgubiti ono po čemu je značajno za turiste – a to je netaknuta priroda. Ona je, među prvima, počela da govori protiv ovog naselja čim se pojavila ta informacija da će da se gradi elitno naselje na jezerskom poluostrvu Biški rep, u naselju Mihailovići. Podsjetila je da se o ovoj i drugim komercijalnim gradnjama  na Skadarskom jezeru vodi proces u Savjetu Evrope od 2018, „zbog čega je na crnogorsku međunarodnu i nacionalnu sramotu, blokirana izrada novog Prostornog plana posebne namjene još 2019. godine.“

„Sveg ovog zelenila, životinja, mira, koji sada vidimo na jezeru neće biti ukoliko dozvolimo da se na jezeru realizuju ovakvi projekti“, kazala je Kovačević.

Sastanku je prisustvovao i državni sekretar za ekologiju Danilo Mrdak, koji je rekao da neće dozvoliti gradnju takvih naselja na Skadarskom jezeru po cijenu svoje funkcije. Pojasnio je da investitori imaju građevinsku dozvolu, ali nemaju način da grade jer do tog mjesta nema puta, dok ne postoje ispravne platforme koje bi preko vode mogle prebaciti mašine.

„Ukoliko bismo im sada ukinuli građevinsku dozvolu, čeka nas tužba koju ćemo vjerovatno izgubiti i možemo ostati bez nekoliko desetina miliona iz budžeta. Međutim, ako sačekamo da im istekne građevinska dozvola, a isteći će, jer oni ne mogu da rade bez načina da do tamo prebace građevinske mašine, tada po državu ne bi bilo posljedica“, pojasnio je Mrdak, koji je, čini se, na Virpazar došao da gasi požar koji je zapalio resorni ministar.

Ministar je odavno razgorio požar kada je riječ o izgradnji malih hidroelektrana. Poznato je da je projektovao sve male hidroelektrane u Barama Kraljskim, blizu Kolašina. U emisiji je potvrdio da je neko vrijeme bio i suvlasnik tih hidrocentrala, koje gradi njegov kum Momčilo Miranović sa svojom firmom Dekar Energy.

Možda je to razlog zašto sedmicama ne izlazi inspekcija koja bi zabranila dalju gradnju malih hidroelektrana u Barama Kraljskim, jer se objekti grade suprotno odobrenom elaboratu i građevinskoj dozvoli. Mještani tog naselja su ponovo prije desetak dana spriječili gradnju i kažu da je tamo neće dozvoliti. Iako je nova vlast obećala oduzimanje koncesija za izgradnju malih hidroelektrana, Dekar Energy i dalje gradi, iako je  dokazano da su cijevi koje koristi za elektranu mnogo većeg promjera od onog koji je predviđen elaboratom.

Kada je riječ o devastaciji prostora, čiji je eklantantni primjer Budva, Mitrović nije znao da objasni kako je baš od tolikog broja zahtjeva za saglasnost odobrio upravo dva idejna rješenja budućeg apartmanskog kompleksa u Bečićima. Riječ je o dvije višespratnice sa ukupno 363 apartmana za prodaju, koje planira da gradi podgorička kompanija Cijevna commerce, podgoričkog biznismena Dana Petrovića.

Kada je riječ o nelegalnoj gradnji i uzurpaciji 450.000 kvadratnih metara državnog zemljišta na Krimovici, gdje svoje objekte posjeduje aktuelni gradonačelnik Budva Marko Bato Carević, ministar je kazao da je pokrenut postupak legalizacije. Na pitanju zašto nije poslata inspekcija na Krimovicu da utvrdi stanje tog prostora, Mitrović je kazao da se niko nije žalio niti podnio inicijativu njegovom ministarstvu. Kazao je, međutim, da će ispitati o čemu je riječ.

Nakon emitovanja Mitrovićevog gostovanja, stiglo je nepotpisano reagovanje iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Oni su, između ostalog, insinuirali da je riječ o napadima na Mitrovića jer je uveo moratorijum na gradnju u Budvi, dok relativizuju činjenicu da je ministar nelegalno gradio.

Prema informacijama Monitora, gostovanje Mitrovića izazvalo je burne reakcije i u samoj Vladi. Premijer Zdravko Krivokapić je kazao da „nema priče o nezamjenljivima”. Vidjećemo kakav će stav zauzeti izvršna vlast povodom ministra koji je demonstirao da nije dostojan funkcije.

 

Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon:  Mitrović nije dostojan funkcije ministra

Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović smatra da je nastup ministra Mitrovića pokazao da on nije neko ko može da obavlja funkciju na tom nivou.

„Nesnalaženje u odgovorima na konkretna pitanja i pokušaji skretanja sa tema su dokaz da nešto treba da se mijenja. Ljudi koji su došli na neke ključne pozicije  i dovode u pitanje ono što bi moglo dobro da se uradi. Ministar je učestvovao u nekim projektima koji su sa aspekta ekološkog aktivizma i politika životne sredine veoma sporni, ne samo zato što ih mi dovodimo u pitanje, već što to nauka tako pokazuje”, kazao je Perović.

Perović kaže da, uz sve uvažavanje „da nešto mora da se gradi”, ne možemo prihvatiti da i u struci odbačeni projekti kao loši, budu pokrenuti i da Vlada nastavlja priču zbog koje je prošla vlada povjerenje građana.

„Mitovićev nastup je pokazao da su njegovi privatni angažmani u prošlosti, kao i porodični angažmani u smislu vlasništva nepokretnosti došli u prvi plan, umjesto onoga za šta je nadležan. Ljudi u Vladi treba da zastupaju javni interes a to se ne može raditi ukoliko se privatne priče stave u prvi plan“, kazao je Perović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

TU DRAŽINI NASLJEDNJICI, TU MILO PRVI GERILAC CRNE GORE: Tuguj, bronzana stražo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjednica parlamenta u četvrtak nije nastavljane do zaključenja Monitora. Glasanje čekaju budžet, rezolicija o Srebrenici, ministar pravde. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. Poslanici DPS obukli su odijela i čekaju glasanje. Početak razrješenja ili novi zaplet

 

Skupštinska rasprava o zahtjevu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić bude razriješen dužnosti, nakon što je odbio da podnese ostavku, zbog negiranja genocida u Srebrenici i relativizovanja presuda međunarodnih sudova koji su taj genocid presudili i osudili, postala je dramatičnija nego što se moglo pretpostaviti.

To da  Vlada nema podršku dobrog dijela  većine u parlamentu znali smo od ranije. Kao što nikakvu novost nije predstavljala ni premijerova namjera da se, koliko god je to moguće, distancira od predstavnika naroda iz poslaničkih klubova DF-a, PzP-a i, sve više, SNP-a. Ali dubina razdora je iznenadila čak i  upućene.

Premijer je  otišao iz Skupštine nakon što je poslanicima vladajuće većine i malobrojnim predstavnicima opozicije koji su se seirili, poručio kako je „ovdje prisutan nemoral i političko licemjerje“. Još je Krivokapić onima koji su ga predložili i izabrali za premijera zamjerio: „Pozivate na dijalog a čitavo vrijeme ucjenjujete… Ovdje se toliko laži čuje da se postavlja pitanje što je to politika“.

Oni su potom, pošto ih je premijer ostavio da sami vidaju rane, poručili da se, nakon „kafansko-prostačkog nastupa premijera, osjećaju loše zato što podržavaju čovjeka koji je nedorastao povjerenom poslu“ (citat Miodrag Lekić). Odnosno, da je „danas pravi momenat“ za razgovore unutar vladajuće koalicije o izboru novog premijera i Vlade pošto „ovaj premijer zaista ne zaslužuje da vodi Vladu” (Slaven Radunović).

Prethodno je i Milan Knežević definisao odnos DF-a prema Krivokapiću: ,,Ako budete sa DPS-om smijenili Leposavića niste premijer, a ako ga ne budete smijenili niste više premijer“. Iskustvo nas uči da obećanja, baš kao ni prijetnje, čelnika DF-a ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, ali je sve očiglednije da postojeća kohabitacija na relaciji zakonodavna – izvršna vlast ne može trajati još dugo, a da ozbiljno ne ugrozi osnovne interese građana. Makar bilo jasno da je postojeća Vlada, možda, najviše što aktuelna većina može da ponudi.

Knežević objašnjava: „Kriv sam ja zato što sam ga predložio za mandatara. Neka mi oproste glasači što sam im rekao da nećemo izdati ideološke principe. Sporazum trojice (Krivokapić-Bečić-Abazović, prim. Monitora) mogu da okače mačku o rep jer po njemu treba da pristanem da ne budem Srbin i priznam UCK tvorevinu Kosovo”. Pa dodaje kako DF „ne obavezuje Sporazum sklopljen bez znanja onih koji su podržali Krivokapića. U Sporazumu ne piše Srebrenica pa se premijer poziva na sporazum…“.

Dodatna objašnjenja ponudio je Jovan Vučurović, poslanik DF-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Ministra Leposavića napadaju oni koji godinama istrajavaju u mržnji i fašizmu prema srpskom narodu kaže on: ,,Tačka spajanja svih koji napadaju ministra je antisprstvo”. Pa precizira da su tu „DPS i sateliti, montenegrinski fanatici u medijima, tu je takođe i koncern Vijesti kao klasični antisrpski medij tu su i tzv. građanisti, a u stvari okoreli antisrbi“. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode ne da ministra pravde koji se proljetos proslavio izjavom: „Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“. Još je Leposavić, tada, obznanio da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

80 GODINA OD OPERACIJE BARBAROSA: Uloga Jugoslovena u špijunskim igrama između Hitlera i Staljina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno objavljena knjiga njemačkog publiciste i novinara Mihaela Martensa o Ivu Andriću „U požaru svjetova“ otkriva malo poznate detalje o spektakularnom obavještajnom radu ambasade Kraljevine Jugoslavije u Berlinu uoči i nakon početka Drugog svjetskog rata

 

U 3 sata i 15 minuta  22. juna 1941, njemački radio vezisti su poslali kodni signal Dortmund za 3 miliona njemačkih vojnika nagomilanih uz granicu Sovjetskog Saveza u dužini od 2.900 km. Time je otpočeo Slučaj Barbarosa – kako se kodno zvala invazija na Sovjetski Savez. Dojučerašnji saveznici, koji su zajedno počeli Drugi svjetski rat napadom na Poljsku i raskomadali istočnu Evropu, od toga trena su smrtni protivnici. Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin i njegova Crvena armija su zatečeni nespremni jer nisu očekivali rat prije nego Njemci dotuku Veliku Britaniju i time izbjegnu fatalni rat na dva fronta kao 1914. Crvena armija je bila daleko brojnija po ljudstvu i naoružanju od Njemačke i njenih saveznica. Međutim, njemačka avijacija je samo u prva tri dana rata zbrisala preko 3.900 sovjetskih borbenih aviona, od kojih je ogromna većina uništena na zemlji, uz gubitak od svega 78 svojih. Nakon šest dana rata, njemačke oklopne jedinice su već bile u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, pošto su munjevito razbile i uništile 5 sovjetskih armija.

Sva dotadašnja upozorenja Moskvi o predstojećem napadu Staljin je odbacivao kao provokacije Britanije i njenih saveznika kojima je, po njegovom ideološkom ubjeđenju, cilj bio da ga uvuku u rat za kapitalističke i imperijalističke ciljeve. Staljin je doprinio nespremnosti svog carstva za rat jer je u čistkama i montiranim suđenjima krajem 30-ih poubijao preko 30.000 visokih oficira zamijenivši ih partijski podobnim ali vojnički nesposobnim kadrom. Od pet maršala Sovjetskog Saveza samo su dva sačuvali glave na ramenima dok je samo jedan armijski general, od ukupno 16, preživio čistke. Od ukupno 57 komandanata korpusa, 50 su pogubljeni kao „narodni neprijatelji i kontrarevolucionari“ uz koje su likvidirana i 154 divizijska generala od ukupno 186.

Njemački vođa Adolf Hitler je 18. decembra 1940. godine izdao u najvećoj tajnosti Direktivu br. 21  kojom se naređuju pripreme i glavni pravci invazije. Međutim, nije se ni završila kalendarska 1940. godina a iz jugoslovenske ambasade u Berlinu je stigao u Beograd izvještaj da Njemačka priprema vojni pohod na Rusiju.

Ambasador u nacističkoj Njemačkoj je od aprila 1939. godine jugoslovenski pisac i kasniji nobelovac Ivo Andrić. Osoblje ambasade je malobrojno i čini ga svega 15 zaposlenih. Jedan od njih je i četrdesetdvogodišnji vojni ataše i pukovnik Vladimir Vauhnik koji je stigao u Berlin nekoliko mjeseci prije Iva Andrića. Vauhnik je bivši pitomac austro-ugarske vojne gimnazije u Mariboru. Tokom Prvog svjetskog rata je ranjen i povučen u pozadinu. Po osnivanju Jugoslavije završava generalštabnu školu u Beogradu i kasnije prestižnu višu vojnu školu u Francuskoj. Prije nego je poslat u diplomatsku službu u Njemačku, radi kao profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu gdje predaje vojnu strategiju. Osim maternjeg slovenačkog govori još pet jezika, uključujući i njemački bez akcenta. Odmah po dolasku u Berlin Vauhnik je razvio živopisnu objavještajnu aktivnost koja će mu donijeti divljenje i samih Njemaca.

Krajem 1940. godine na prijemu kod Maršala Njemačkog Rajha i drugog čovjeka države Hermana Geringa uspio je od njega samog kroz ćaskanje dobiti podatak da će Njemačka do polovine proljeća 1941. godine imati 200 divizija na raspolaganju. S obzirom na to da je protiv Britanije dovoljno svega 40-ak divizija, Vauhnik je logički zaključio da je toliko povećanje Vermahta (njemačke armije) uvertira u rat protiv Rusije. Ubrzo njegove procjene potvrđuje slovački vojni ataše u Berlinu koji mu saopštava da im Njemci traže da „spreme dvije divizije za operacije na Istoku“.

Ubrzo će u Beograd početi da stižu vrlo precizni podaci o proizvodnji lovaca, bombardera, tenkova i druge moderne vojne opreme sa detaljnim tehničkim karakteristikama. Takođe Vauhnik šalje iscrpne izvještaje o njemačkim vojnim transportima prema granici sa Rusijom kao i operativne planove protiv Jugoslavije i Grčke. On poimenice navodi njemačke divizije sa matičnim brojevima koje su određene za glavni udar na Balkan i kasnije na Rusiju . Vauhnik je, nakon martovskog puča u Beogradu, 1. aprila 1941. godine, poslao kraljevskom generalštabu informaciju da slijedi njemački napad na Jugoslaviju 6. aprila.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo