Povežite se sa nama

Izdvojeno

URBANIZACIJA GASI TRADICIONALNE KATUNE NA BJELASICI: Bez plana i kontrole

Objavljeno prije

na

Skoro vijek i po duga tradicija ljetnjeg izdiga na kolašinski katun Vranjak, tvrde mještani,  vrlo skoro će biti prekinuta. Ekspanzija gradnje na Bjalasici prijeti da otjera kolašinske stočare sa tog  dijela planine.  Sve je  manje vode i paše, a sve više buke, prašine i smeća…

 

Katun Vranjak je „urnisan“, tvrdi kolašinski stočar Milić Ilinčić. Već 100 godina, objašnjava, Ilinčići koriste „pravo izdiga“ na taj dio Bjlasice. On je uvjeren da će, zbog gradnje hotela i žičara, kao i prateće infrastrukture,  samo još nekoliko ljeta moći sa stokom na planinu.  Vranjak je katun od nekoliko desetina  objekata, koji je nekad  korišćen isključivo za stočarstvo. Od prije par godina iznad drvenih tradicionalnih koliba  su sajle žičara državnog  Ski-centra Kolašin 1600. Gradnja prilaznih puteva skijalištu, rekonstrucija saobraćajnice prema Beranama, čiji je dio i tunel ispod planine, prijete da otjeraju stočare sa Vranjka. Na lokacijama u blizini katuna najavljena je i gradnja turističkih naselja i hotela.

„Ja ću izdizati sa stokom dok se god bude moglo. Drugog rješenja nemam. Međutim, mislim neće to biti još dugo. Već dvije godine se suočavamo sa ogromnim problemom nedostaka vode. Sve je kaptirano  za turističke objekte. Vode nema ni za stoku ni za nas. Buka građevinskih mašina, pojačana frekvencija ljudi, sve to čini da Vranjak više nije dobro mjesto ni za nas ni za stoku“, priča Ilinčić za Monitor.

Malo vode, ali previše smeća i prašine  dočekali su stoku na pašnjacima lani, tvrdi on.    Kaže i da se „vjekovni raj za stočare polako pretvara u veliko gradilište“. Bageri i kamioni ne mogu pored stada ovaca i krda krava, uvjeren je Iličić.

Slično razmišlja  i predsjednik Udruženja proizvođača lisnatog sira Ratko Pejić. Iako nije vezan za taj dio Bjelasice, on kaže da informacije koje dobija od stočara, nimalo ne ulivaju nadu. Obimna gradnja na planini i stočarastvo, objašnjava sagovornik Monitora,  ne idu zajedno.

„Voda je osnovni, ali ne jedini problem. Koliko čujem od vlasnika stoke, kojih je 20-ak na Vranjku, vode nema ni za najosnovnije potrebe. Koliko znam nije se desila ni, od države obećana, elektrifikacija tog katuna. Tako da je Vranjak sve manje mjesto za izdig“, kaže Pejić .

Mirko Šćepanović nije, isključivo, stočar, ali je poslom vezan za Vranjak. Zarađuje od organizovanja pješačkih i jahačkih tura. Kao turističkog poslenika raduje ga gradnja novih staza i hotela. Kao stočar, međutim, zapaža da katun doživljava velike promjene.

„Mislim da je dobro za turizam, a stočarima sve to jako smeta. Toliko je bilo dobrih pašnjaka, koji su sada uništeni velikim mašinama.Trava će se jednom opet pojaviti, ali proći će mnogo vremena dok se to ne desi. Prašina je u pojedinim djelovima katuna velika.  Posječena je šuma zbog novih staza, pa su  kolibe ostale na vjetrometini. Planina se promijenila, od raja za stočare, postaje turistički raj…“, kaže Šćepanović.

Prije dvije godine  oni koji sa stokom ljetuju na Vranjku imali su i muku više.  Bilo je njavljeno da će dio koliba biti srušen.  Kako je  tada objašnjavano iz Direktorata za inspekcijske polove uklonjeni bi bili  objekti izgrađeni  bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju, kao i oni   izgrađeni suprotno važećem planskom dokumentu.  Navodno, identifikovano je više nelagalnih objekata na, i oko trase budućih ski-staza. Stočari se sada  nadaju da se „od te sulude ideje zauvijek odustalo“.

Podsjećaju da su njihovi preci,  na osnovu običajnog prava, vijek i po  koristili katune na tom dijelu Bjelasice. Međutim činjenica je da je već godinama na planini više vlasnika objekata koji nemaju stoku.

Na to skreće pažnju i predsjednik Skupštine opštine (SO) Kolašin Milan Đukić.  Kako kaže za Monitor „infrastruktura, pogotovo hotelski kapaciteti treba da budu ograničeni i da se zaustavi njihova ekspanzija“. On tvrdi da se problem katuna Bjelasice, međutim, ne može ograničiti samo na taj uticaj.

„Divlja gradnja, koje je sve više i sprovodi se pod izgovorom ‘izdiga’, mora se spriječiti. U 21. vijeku, u domaćem i evropskom zakonodavstvu, ne postoji  institut običajno pravo. Državne i lokalne institucije ne smiju dozvoliti da sa planinom i katunima, narednih decenija prolazimo one negativne faze razvoja koje je imalo crnogorsko primorje 90-ih. Mislim na  najezdu  nelegalne i neplanske gradnje i uništavanje prirodnog i kulturnog pejzaža. Održivost stočarstva i turizma može se postići primjenom zakona i izmjenom agresivnih i neodrživih planova“,  objašnjava predsjednik SO.

„Urbanizacija planine ima određeni pozitivan i negativan uticaj na tradicionalno stočarstvo a time i na katune. Međutim, ovaj uticaj je neophodno analizirati iz više uglova“, kaže on. Pažnja stručne javnosti i nadležnih institucija  mora se, sugeriše , usmjeriti na negativne efekte. Takođe i na „katune kao kulturni pejzaž, životnu sredinu i održivi razvoj“. Posljednjih godina, podsjeća Đukić,  prirodni pejzaž planine ne mijenjaju samo saobraćajna i turistička infrastruktura.

„Konkretno, nijesu elementi urbanizacije planine Bjelasice vezani samo za žičare, parkinge, restorane, hotele, saobraćajnice, tunele. Postoje i neki negativni trendovi koji su pod izgovorom tradicionalnog stočarstva, a u stvari su divlja gradnja u turističke svrhe. Potrebno je utvrditi ko su na planini stočari, ko poljoprivredni i turistički preduzetnici, a ko samo ugostiteljski avanturisti“, poručuje Đukić.

Prema podacima lokalnih hroničara, katun Vranjak star je preko 150 godina. Običajnim pravom, katune na tom dijelu Bjelasice koristilo je više kolašinskih bratstava. Tu je i  prvi turistički eko-katun u Crnoj Gori, koji je dio najatraktivnije turističke ponude Kolašina. Drvene kolibe u tom naselju građene su po uzoru na one u kojima su i prije 100 godina ljeti živjeli stočari tog kraja. U njima sada, uglavnom, odmaraju strani turisti.

Albanski biznismen Baškim Uljaj i Zoran – Ćoćo Bećirović, od prije tri godine, formalno su komšije stočarima sa Vranjka. Oni su od države zakupili, na 90 godina, oko 272.000 metara kvadratnih zemljišta u neposrednoj blizini katuna i državnog ski-centra. Najavili su skoru  gradnju hotela, turističkog naselja, kao  i vila i apartmana za prodaju.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

TU DRAŽINI NASLJEDNJICI, TU MILO PRVI GERILAC CRNE GORE: Tuguj, bronzana stražo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjednica parlamenta u četvrtak nije nastavljane do zaključenja Monitora. Glasanje čekaju budžet, rezolicija o Srebrenici, ministar pravde. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. Poslanici DPS obukli su odijela i čekaju glasanje. Početak razrješenja ili novi zaplet

 

Skupštinska rasprava o zahtjevu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić bude razriješen dužnosti, nakon što je odbio da podnese ostavku, zbog negiranja genocida u Srebrenici i relativizovanja presuda međunarodnih sudova koji su taj genocid presudili i osudili, postala je dramatičnija nego što se moglo pretpostaviti.

To da  Vlada nema podršku dobrog dijela  većine u parlamentu znali smo od ranije. Kao što nikakvu novost nije predstavljala ni premijerova namjera da se, koliko god je to moguće, distancira od predstavnika naroda iz poslaničkih klubova DF-a, PzP-a i, sve više, SNP-a. Ali dubina razdora je iznenadila čak i  upućene.

Premijer je  otišao iz Skupštine nakon što je poslanicima vladajuće većine i malobrojnim predstavnicima opozicije koji su se seirili, poručio kako je „ovdje prisutan nemoral i političko licemjerje“. Još je Krivokapić onima koji su ga predložili i izabrali za premijera zamjerio: „Pozivate na dijalog a čitavo vrijeme ucjenjujete… Ovdje se toliko laži čuje da se postavlja pitanje što je to politika“.

Oni su potom, pošto ih je premijer ostavio da sami vidaju rane, poručili da se, nakon „kafansko-prostačkog nastupa premijera, osjećaju loše zato što podržavaju čovjeka koji je nedorastao povjerenom poslu“ (citat Miodrag Lekić). Odnosno, da je „danas pravi momenat“ za razgovore unutar vladajuće koalicije o izboru novog premijera i Vlade pošto „ovaj premijer zaista ne zaslužuje da vodi Vladu” (Slaven Radunović).

Prethodno je i Milan Knežević definisao odnos DF-a prema Krivokapiću: ,,Ako budete sa DPS-om smijenili Leposavića niste premijer, a ako ga ne budete smijenili niste više premijer“. Iskustvo nas uči da obećanja, baš kao ni prijetnje, čelnika DF-a ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, ali je sve očiglednije da postojeća kohabitacija na relaciji zakonodavna – izvršna vlast ne može trajati još dugo, a da ozbiljno ne ugrozi osnovne interese građana. Makar bilo jasno da je postojeća Vlada, možda, najviše što aktuelna većina može da ponudi.

Knežević objašnjava: „Kriv sam ja zato što sam ga predložio za mandatara. Neka mi oproste glasači što sam im rekao da nećemo izdati ideološke principe. Sporazum trojice (Krivokapić-Bečić-Abazović, prim. Monitora) mogu da okače mačku o rep jer po njemu treba da pristanem da ne budem Srbin i priznam UCK tvorevinu Kosovo”. Pa dodaje kako DF „ne obavezuje Sporazum sklopljen bez znanja onih koji su podržali Krivokapića. U Sporazumu ne piše Srebrenica pa se premijer poziva na sporazum…“.

Dodatna objašnjenja ponudio je Jovan Vučurović, poslanik DF-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Ministra Leposavića napadaju oni koji godinama istrajavaju u mržnji i fašizmu prema srpskom narodu kaže on: ,,Tačka spajanja svih koji napadaju ministra je antisprstvo”. Pa precizira da su tu „DPS i sateliti, montenegrinski fanatici u medijima, tu je takođe i koncern Vijesti kao klasični antisrpski medij tu su i tzv. građanisti, a u stvari okoreli antisrbi“. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode ne da ministra pravde koji se proljetos proslavio izjavom: „Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“. Još je Leposavić, tada, obznanio da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

80 GODINA OD OPERACIJE BARBAROSA: Uloga Jugoslovena u špijunskim igrama između Hitlera i Staljina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno objavljena knjiga njemačkog publiciste i novinara Mihaela Martensa o Ivu Andriću „U požaru svjetova“ otkriva malo poznate detalje o spektakularnom obavještajnom radu ambasade Kraljevine Jugoslavije u Berlinu uoči i nakon početka Drugog svjetskog rata

 

U 3 sata i 15 minuta  22. juna 1941, njemački radio vezisti su poslali kodni signal Dortmund za 3 miliona njemačkih vojnika nagomilanih uz granicu Sovjetskog Saveza u dužini od 2.900 km. Time je otpočeo Slučaj Barbarosa – kako se kodno zvala invazija na Sovjetski Savez. Dojučerašnji saveznici, koji su zajedno počeli Drugi svjetski rat napadom na Poljsku i raskomadali istočnu Evropu, od toga trena su smrtni protivnici. Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin i njegova Crvena armija su zatečeni nespremni jer nisu očekivali rat prije nego Njemci dotuku Veliku Britaniju i time izbjegnu fatalni rat na dva fronta kao 1914. Crvena armija je bila daleko brojnija po ljudstvu i naoružanju od Njemačke i njenih saveznica. Međutim, njemačka avijacija je samo u prva tri dana rata zbrisala preko 3.900 sovjetskih borbenih aviona, od kojih je ogromna većina uništena na zemlji, uz gubitak od svega 78 svojih. Nakon šest dana rata, njemačke oklopne jedinice su već bile u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, pošto su munjevito razbile i uništile 5 sovjetskih armija.

Sva dotadašnja upozorenja Moskvi o predstojećem napadu Staljin je odbacivao kao provokacije Britanije i njenih saveznika kojima je, po njegovom ideološkom ubjeđenju, cilj bio da ga uvuku u rat za kapitalističke i imperijalističke ciljeve. Staljin je doprinio nespremnosti svog carstva za rat jer je u čistkama i montiranim suđenjima krajem 30-ih poubijao preko 30.000 visokih oficira zamijenivši ih partijski podobnim ali vojnički nesposobnim kadrom. Od pet maršala Sovjetskog Saveza samo su dva sačuvali glave na ramenima dok je samo jedan armijski general, od ukupno 16, preživio čistke. Od ukupno 57 komandanata korpusa, 50 su pogubljeni kao „narodni neprijatelji i kontrarevolucionari“ uz koje su likvidirana i 154 divizijska generala od ukupno 186.

Njemački vođa Adolf Hitler je 18. decembra 1940. godine izdao u najvećoj tajnosti Direktivu br. 21  kojom se naređuju pripreme i glavni pravci invazije. Međutim, nije se ni završila kalendarska 1940. godina a iz jugoslovenske ambasade u Berlinu je stigao u Beograd izvještaj da Njemačka priprema vojni pohod na Rusiju.

Ambasador u nacističkoj Njemačkoj je od aprila 1939. godine jugoslovenski pisac i kasniji nobelovac Ivo Andrić. Osoblje ambasade je malobrojno i čini ga svega 15 zaposlenih. Jedan od njih je i četrdesetdvogodišnji vojni ataše i pukovnik Vladimir Vauhnik koji je stigao u Berlin nekoliko mjeseci prije Iva Andrića. Vauhnik je bivši pitomac austro-ugarske vojne gimnazije u Mariboru. Tokom Prvog svjetskog rata je ranjen i povučen u pozadinu. Po osnivanju Jugoslavije završava generalštabnu školu u Beogradu i kasnije prestižnu višu vojnu školu u Francuskoj. Prije nego je poslat u diplomatsku službu u Njemačku, radi kao profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu gdje predaje vojnu strategiju. Osim maternjeg slovenačkog govori još pet jezika, uključujući i njemački bez akcenta. Odmah po dolasku u Berlin Vauhnik je razvio živopisnu objavještajnu aktivnost koja će mu donijeti divljenje i samih Njemaca.

Krajem 1940. godine na prijemu kod Maršala Njemačkog Rajha i drugog čovjeka države Hermana Geringa uspio je od njega samog kroz ćaskanje dobiti podatak da će Njemačka do polovine proljeća 1941. godine imati 200 divizija na raspolaganju. S obzirom na to da je protiv Britanije dovoljno svega 40-ak divizija, Vauhnik je logički zaključio da je toliko povećanje Vermahta (njemačke armije) uvertira u rat protiv Rusije. Ubrzo njegove procjene potvrđuje slovački vojni ataše u Berlinu koji mu saopštava da im Njemci traže da „spreme dvije divizije za operacije na Istoku“.

Ubrzo će u Beograd početi da stižu vrlo precizni podaci o proizvodnji lovaca, bombardera, tenkova i druge moderne vojne opreme sa detaljnim tehničkim karakteristikama. Takođe Vauhnik šalje iscrpne izvještaje o njemačkim vojnim transportima prema granici sa Rusijom kao i operativne planove protiv Jugoslavije i Grčke. On poimenice navodi njemačke divizije sa matičnim brojevima koje su određene za glavni udar na Balkan i kasnije na Rusiju . Vauhnik je, nakon martovskog puča u Beogradu, 1. aprila 1941. godine, poslao kraljevskom generalštabu informaciju da slijedi njemački napad na Jugoslaviju 6. aprila.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo