Iako je Evropski parlament proglasio 2028. kao razuman rok za Evropu bez azbesta, Crna Gora nema ni preciznu evidenciju gdje se sve nalazi materijal koji izaziva rak, ni plan kako će da ga ukloni

„Tu će sjutra i moje dijete da se kupa”, kaže za CIN-CG/Monitor Mladen Krivokapić.

On je  jedan od 15 radnika koji su radili na čišćenju terena bivšeg brodogradilišta u Bijeloj. Uklanjanje ogromnih količina grita i drugih opasnih materijala trebalo je da se završi do kraja juna. Ali ovoj grupi u maju ugovori nijesu produženi, nakon što su, kako tvrde, upozorili nadležne da se zemlja nestručno čisti i da opasni azbest ostaje i nastavlja da truje zemlju i prijeti zdravlju ljudi.

,,Negdje se kopalo sedam metara i čistila ta zemlja, a negdje, kako ne treba, samo pola metra. Tražili smo od Agencije za zaštitu prirode i životne sredine i CETI-ja da to provjere. Međutim, umjesto da CETI sam uzme uzorak, kompanija Valgo mu ga daje i kažu da je sve u redu. Agencija se i ne pojavljuje”, kaže Krivokapić.

Petočlani tim koji su, prema njegovim riječima, obučili stručnjaci firme Valgo iz Pariza, izdvajao je azbest iz grita.

„Kompletna oprema, kao astronauti – rukavice, maske, skafanderi, kiseonik… Više tona azbesta uskladišteno je sada u Brodogradilištu, koji čeka na izvoz“, kaže Krivokapić.

Iz francuske kompanije Valgo, čiji su predstavnici sa  Ministarstvom održivog razvoja i turizma, potpisali u junu 2018. godine, ugovor o remedijaciji tla u bivšem brodogradilištu Bijela i iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine nijesmo dobili odgovore povodom tvrdnji otpuštenih radnika.

Valgo je dobio posao nakon međunarodnog tendera. Uklanjanje grita (čvrsti otpad i kontaminirano zemljište) u sklopu je projekta saniranja crnih ekoloških tačaka, za koji je Crna Gora uzela kredit od Svjetske banke od 50 miliona eura.

Protest ovih radnika i azbest uskladišten u Bijeloj dodatno je aktuelizovao još jednu temu ugroženog zdravlja stanovništva. Iako je Evropski parlament još 2013. godine odobrio rezoluciju kojom je 2028. godina proglašena razumnim rokom za Evropu bez azbesta, Crna Gora, još nema ni popis objekata ni precizan plan kako da ukloni iz okruženja materijal koji izaziva neke od najtežih bolesti.

Vladine službe kojima je ekologija posao uglavnom se bave prebacivanjem odgovornosti i podsjećaju da je Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine potpuno zabranjeno stavljanje u promet i upotreba svih vrsta azbestnih vlakana, te da objekti izgrađeni nakon ovog perioda, ne sadrže djelove u kojima se može pronaći ovaj opasni materijal.

Problem je u postojećim objektima i uređajima. Dokazano je da udisanje azbestnih vlakana izaziva rak pluća i druge plućne bolesti. Azbestna vlakna su nevidljiva, do 500 puta tanja od dlake kose. Posljedice izloženosti ,,tihom ubici” mogu se javiti i nakon 40 godina.

Priručnik o rukovanju materijalima koja sadrže azbestna vlakna je 2017. izdalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine. Prisustvo azbesta se pretpostavlja ukoliko je objekat izgrađen ili obnovljen prije 2000. godine, navodi se u ovom priručniku.

Istaknuti holandski ekspert Hari Vonk, autor brojnih knjiga o ovoj temi, istakao je tokom prošlogodišnjeg gostovanja u Beogradu, da više od 18.000 predmeta sadrži azbest, od kojih samo 15 odsto ne izaziva rak.

,,Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta su posljedica njegovog dokazanog kancerogenog dejstva”, kaže dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore. ,,Ako je potrebno, uklanjanje azbesta se treba izvoditi samo pod strogim mjerama kontrole kako bi se izbjeglo izlaganje. To zahtijeva upotrebu lične zaštitne opreme – posebnih respiratora, zaštitne naočare, zaštitne rukavice i odjeću, kao i pridržavanje posebnih uputstava za njihovu dekontaminaciju”.

Azbest je, podsjeća Joksimović, u domaćinstvima ugrađivan na različitim mjestima, u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, različitim oblicima cementne smješe ili smješe s polimerima poput vinila, stare salonit ploče na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje, u vodovodnim cijevima, električni uređajima…

Joksimović navodi da su u riziku da obole od azbestoze i drugih bolesti povezanih sa azbestom i radnici u brodogradnji, građevinari, u industriji traktora, elektrotehnici, motornoj i tekstilnoj industriji, na preuređenju kuća, na odstranjenju azbesta, kao i rudari.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 125 miliona ljudi širom svijeta godišnje izloženo azbestu na radnom mjestu. Prema procjenama evropskih eksperata, zbog izloženosti azbestu u drugoj polovini 20. vijeka, do 2030. umrijeće oko pola miliona ljudi u EU.

Posljedice izloženosti azbestu u Crnoj Gori nijesu dovoljno poznate.

„Prema podacima  koji se dobijaju iz zdravstvenih ustanova,  veoma rijetko se prijavljuju bolesti koje se mogu dovesti u vezu sa izloženošću azbestom. Razvojem registra profesionalnih bolesti stvoriće se uslovi za povezivanje, identifikovanje i potvrđivanje profesionalnih bolesti povezanih sa azbestom”, kaže Joksimović.

U Crnoj Gori nikada nije postojao ovaj registar. Postoji Pravilnik o utvrđivanju profesionalnih bolesti u kojem je pobrojano 56 profesionalnih bolesti, među kojima i azbestoza pluća. Podataka o oboljelima – nema.

Đina Mitrić, koordinatorka Udruženja zaštite na radu podsjeća da je i ovog prvog avgusta na Svjetski dan borbe protiv raka pluća ukazano na potrebu podizanja svijesti o rizicima. Jedan o najčešćih oblika karcinoma povezan je sa izlaganjem opasnim materijama, poput azbesta. „Ali, ljudi ovdje kao da ne žele da slušaju po tome“, kaže Mitrićeva.

Udruženje je, prema njenim riječima, kontaktiralo profesore sa Metalurško tehničkog fakulteta koji su bili u ekspertskim timovima u vezi pomenutog grita u Bijeloj i ustanovilo da  niko od njih ne raspolaže bilo kakvim podacima o dešavanjima na toj lokaciji.

„Onog trenutka kada su dobijena sredstva od Svjetske banke, njihova ekspertska mišljenja nikoga više nisu interesovala. Zna se samo da grit i dalje leži u džakovima, koji se raspadaju, u Bijeloj“,  kaže Mitrićeva.

Građevinski inženjer i procjenitelj Predrag Nikolić ističe da je neophodno ukloniti i azbestne cijevi u vodovodnom sistemu i da će i taj posao biti opasan po zdravlje radnika, pa bi trebalo da bude obezbijeđena potrebna oprema i zaštita. Monitor/CIN-CG je pisao da je u crnogorskim vodovodima neophodno zamijeniti oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, a za to je neophodno 100 miliona eura.

U regionu ima napretka u ovoj oblasti. Siniša Mitrović, iz Privredne komore Srbije, objašnjava da su tokom prošle godine intenzivirali saradnju sa holandskom kompanijom KIWA, koja je vodeća u Evropi za zbrinjavanje azbesta. Do sada su kreirali projekat Monitoring azbesta u Srbiji u kome je poseban naglasak na javnim objektima – škole, kasarne, centri za socijalni rad, zdravstveni i poljoprivredni objekti, vodovodna infrastruktura… Kolegama u Crnoj Gori, on preporučuje da uspostave kontakt sa holandskom kompanijom, koja između ostalog može pomoći i u pristupu EU fondovima za rješavanje ovog problema.

„Ministarstvo održivog razvoja i turizma ne posjeduje podatke o objektima u čijoj izgradnji je korišćen azbest’ – odgovorili su iz MORT-a za CIN-CG/Monitor‘.

Ovo, prema mišljenju arhitekte Borislava Vukićevića ukazuje na čitav niz problema. On objašnjava da je formiranje baze podataka o objektima u kojima je prisutan azbest prvi  korak na putu ka definisanju procedura i postupaka njegovog sigurnog uklanjanja.  ,,Ako ne postoje polazni podaci – onda nije moguće planirati dalje aktivnosti”, kaže Vukićević.

Uz podsjećanje na postojeći priručnik,  iz Agencije su nam dostavili podatke o tome da su 2010. izdali dozvolu za izvoz 1.500 tona otpadnih građevinskih materijala koji sadrže azbest. Druga dozvola izdata je u martu 2018. kada je izvezeno 200 tona. Otpad je izvezen u Njemačku, a posao je uradilo preduzeće Hemosan iz Bara.

Zoran Nikitović iz Hemosana kaže da je njihova firma radila na cijeloj teritoriji Crne Gore skidanje, pakovanje, skladištenje i izvoz opasnog otpada, pa i azbesta.  Od 2010. ukupno su izvezli 1.488,70 tona svih vrsta opasnog otpada. ,,Cijenu određuju parametri kao što je količina, vrsta, izvozna destinacija, pakovanje, skladištenje …“, kaže Nikitović. Precizne podatke ne smije da saopšti zbog ugovornih obaveza, objašanjava, ali se kreću od 1.100 do 1.300 eura po toni.

Iz Agencije, na pitanje o kakvoj vrsti otpadnih građevinskih materijala se radi, da li su skinuti sa starih objekata, koliko je koštalo uklanjanje i izvoz u Njemačku, rekli su da ne posjeduju te podatke i uputili na MORT.

Iz Uprave za inspekcijske poslove, ipak, kažu da ima nadležnosti i Agencije: „Azbest koji je ugrađen u objekte, u slučaju rušenja, tj. uklanjanja smatra se opasnim otpadom. Investitori imaju obavezu izraditi Plan upravljanja građevinskim otpadom i pribaviti saglasnost Agencije’’.

Iz MORT-a su saopštili da je ,,u cilju uvođenja mjera energetske efikasnosti“,  renoviran veliki broj zdravstvenih objekata, obrazovnih i socijalnih ustanova i zgrada u kojima je smještena administracija, te da se „…u slučaju pronalaženja azbestnih materijala isti uklanjao i sa njim se upravljalo na adekvatan i zakonski propisan način“. Za tačan broj zgrada uputili su na Ministarstvo ekonomije.

Istu takvu odokativnu metodu demonstrirao je u jednom od posljednjih javnih istupa i bivši ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović u oktobru prošle godine tokom skupštinske rasprave, u kojoj je pomenut azbest i veliki broj oboljelih od kancera.

„Pomenuli smo azbest – to je činjenično stanje. Odrasli smo ljudi, možemo da pričamo bajke, ali azbestne cijevi i dalje postoje, azbestni krovovi postoje, azbestne fasade i dalje postoje u određenim djelovima Crne Gore. Ti su građani upozoreni. Ja se nadam da država ima snage, da će se tamo gdje bude socijalnog programa, te stvari regulisati jer građani ne mogu sami da izađu iz te priče”.

Radulović je podnio ostavku, a na čelu MORT-a je premijer Duško Marković. Azbest nije u programskim dokumentima aktuelne izborne kampanje

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

Komentari