Povežite se sa nama

Izdvojeno

SPORO I NEDOVOLJNO UKLANJANJE OPASNOG MATERIJALA IZ DOMAĆINSTAVA I OKRUŽENJA: Azbest ubija tiho i dugo

Objavljeno prije

na

Iako je Evropski parlament proglasio 2028. kao razuman rok za Evropu bez azbesta, Crna Gora nema ni preciznu evidenciju gdje se sve nalazi materijal koji izaziva rak, ni plan kako će da ga ukloni

 

 

„Tu će sjutra i moje dijete da se kupa”, kaže za CIN-CG/Monitor Mladen Krivokapić.

On je  jedan od 15 radnika koji su radili na čišćenju terena bivšeg brodogradilišta u Bijeloj. Uklanjanje ogromnih količina grita i drugih opasnih materijala trebalo je da se završi do kraja juna. Ali ovoj grupi u maju ugovori nijesu produženi, nakon što su, kako tvrde, upozorili nadležne da se zemlja nestručno čisti i da opasni azbest ostaje i nastavlja da truje zemlju i prijeti zdravlju ljudi.

,,Negdje se kopalo sedam metara i čistila ta zemlja, a negdje, kako ne treba, samo pola metra. Tražili smo od Agencije za zaštitu prirode i životne sredine i CETI-ja da to provjere. Međutim, umjesto da CETI sam uzme uzorak, kompanija Valgo mu ga daje i kažu da je sve u redu. Agencija se i ne pojavljuje”, kaže Krivokapić.

Petočlani tim koji su, prema njegovim riječima, obučili stručnjaci firme Valgo iz Pariza, izdvajao je azbest iz grita.

„Kompletna oprema, kao astronauti – rukavice, maske, skafanderi, kiseonik… Više tona azbesta uskladišteno je sada u Brodogradilištu, koji čeka na izvoz“, kaže Krivokapić.

Iz francuske kompanije Valgo, čiji su predstavnici sa  Ministarstvom održivog razvoja i turizma, potpisali u junu 2018. godine, ugovor o remedijaciji tla u bivšem brodogradilištu Bijela i iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine nijesmo dobili odgovore povodom tvrdnji otpuštenih radnika.

Valgo je dobio posao nakon međunarodnog tendera. Uklanjanje grita (čvrsti otpad i kontaminirano zemljište) u sklopu je projekta saniranja crnih ekoloških tačaka, za koji je Crna Gora uzela kredit od Svjetske banke od 50 miliona eura.

Protest ovih radnika i azbest uskladišten u Bijeloj dodatno je aktuelizovao još jednu temu ugroženog zdravlja stanovništva. Iako je Evropski parlament još 2013. godine odobrio rezoluciju kojom je 2028. godina proglašena razumnim rokom za Evropu bez azbesta, Crna Gora, još nema ni popis objekata ni precizan plan kako da ukloni iz okruženja materijal koji izaziva neke od najtežih bolesti.

Vladine službe kojima je ekologija posao uglavnom se bave prebacivanjem odgovornosti i podsjećaju da je Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine potpuno zabranjeno stavljanje u promet i upotreba svih vrsta azbestnih vlakana, te da objekti izgrađeni nakon ovog perioda, ne sadrže djelove u kojima se može pronaći ovaj opasni materijal.

Problem je u postojećim objektima i uređajima. Dokazano je da udisanje azbestnih vlakana izaziva rak pluća i druge plućne bolesti. Azbestna vlakna su nevidljiva, do 500 puta tanja od dlake kose. Posljedice izloženosti ,,tihom ubici” mogu se javiti i nakon 40 godina.

Priručnik o rukovanju materijalima koja sadrže azbestna vlakna je 2017. izdalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine. Prisustvo azbesta se pretpostavlja ukoliko je objekat izgrađen ili obnovljen prije 2000. godine, navodi se u ovom priručniku.

Istaknuti holandski ekspert Hari Vonk, autor brojnih knjiga o ovoj temi, istakao je tokom prošlogodišnjeg gostovanja u Beogradu, da više od 18.000 predmeta sadrži azbest, od kojih samo 15 odsto ne izaziva rak.

,,Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta su posljedica njegovog dokazanog kancerogenog dejstva”, kaže dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore. ,,Ako je potrebno, uklanjanje azbesta se treba izvoditi samo pod strogim mjerama kontrole kako bi se izbjeglo izlaganje. To zahtijeva upotrebu lične zaštitne opreme – posebnih respiratora, zaštitne naočare, zaštitne rukavice i odjeću, kao i pridržavanje posebnih uputstava za njihovu dekontaminaciju”.

Azbest je, podsjeća Joksimović, u domaćinstvima ugrađivan na različitim mjestima, u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, različitim oblicima cementne smješe ili smješe s polimerima poput vinila, stare salonit ploče na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje, u vodovodnim cijevima, električni uređajima…

Joksimović navodi da su u riziku da obole od azbestoze i drugih bolesti povezanih sa azbestom i radnici u brodogradnji, građevinari, u industriji traktora, elektrotehnici, motornoj i tekstilnoj industriji, na preuređenju kuća, na odstranjenju azbesta, kao i rudari.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 125 miliona ljudi širom svijeta godišnje izloženo azbestu na radnom mjestu. Prema procjenama evropskih eksperata, zbog izloženosti azbestu u drugoj polovini 20. vijeka, do 2030. umrijeće oko pola miliona ljudi u EU.

Posljedice izloženosti azbestu u Crnoj Gori nijesu dovoljno poznate.

„Prema podacima  koji se dobijaju iz zdravstvenih ustanova,  veoma rijetko se prijavljuju bolesti koje se mogu dovesti u vezu sa izloženošću azbestom. Razvojem registra profesionalnih bolesti stvoriće se uslovi za povezivanje, identifikovanje i potvrđivanje profesionalnih bolesti povezanih sa azbestom”, kaže Joksimović.

U Crnoj Gori nikada nije postojao ovaj registar. Postoji Pravilnik o utvrđivanju profesionalnih bolesti u kojem je pobrojano 56 profesionalnih bolesti, među kojima i azbestoza pluća. Podataka o oboljelima – nema.

Đina Mitrić, koordinatorka Udruženja zaštite na radu podsjeća da je i ovog prvog avgusta na Svjetski dan borbe protiv raka pluća ukazano na potrebu podizanja svijesti o rizicima. Jedan o najčešćih oblika karcinoma povezan je sa izlaganjem opasnim materijama, poput azbesta. „Ali, ljudi ovdje kao da ne žele da slušaju po tome“, kaže Mitrićeva.

Udruženje je, prema njenim riječima, kontaktiralo profesore sa Metalurško tehničkog fakulteta koji su bili u ekspertskim timovima u vezi pomenutog grita u Bijeloj i ustanovilo da  niko od njih ne raspolaže bilo kakvim podacima o dešavanjima na toj lokaciji.

„Onog trenutka kada su dobijena sredstva od Svjetske banke, njihova ekspertska mišljenja nikoga više nisu interesovala. Zna se samo da grit i dalje leži u džakovima, koji se raspadaju, u Bijeloj“,  kaže Mitrićeva.

Građevinski inženjer i procjenitelj Predrag Nikolić ističe da je neophodno ukloniti i azbestne cijevi u vodovodnom sistemu i da će i taj posao biti opasan po zdravlje radnika, pa bi trebalo da bude obezbijeđena potrebna oprema i zaštita. Monitor/CIN-CG je pisao da je u crnogorskim vodovodima neophodno zamijeniti oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, a za to je neophodno 100 miliona eura.

U regionu ima napretka u ovoj oblasti. Siniša Mitrović, iz Privredne komore Srbije, objašnjava da su tokom prošle godine intenzivirali saradnju sa holandskom kompanijom KIWA, koja je vodeća u Evropi za zbrinjavanje azbesta. Do sada su kreirali projekat Monitoring azbesta u Srbiji u kome je poseban naglasak na javnim objektima – škole, kasarne, centri za socijalni rad, zdravstveni i poljoprivredni objekti, vodovodna infrastruktura… Kolegama u Crnoj Gori, on preporučuje da uspostave kontakt sa holandskom kompanijom, koja između ostalog može pomoći i u pristupu EU fondovima za rješavanje ovog problema.

„Ministarstvo održivog razvoja i turizma ne posjeduje podatke o objektima u čijoj izgradnji je korišćen azbest’ – odgovorili su iz MORT-a za CIN-CG/Monitor‘.

Ovo, prema mišljenju arhitekte Borislava Vukićevića ukazuje na čitav niz problema. On objašnjava da je formiranje baze podataka o objektima u kojima je prisutan azbest prvi  korak na putu ka definisanju procedura i postupaka njegovog sigurnog uklanjanja.  ,,Ako ne postoje polazni podaci – onda nije moguće planirati dalje aktivnosti”, kaže Vukićević.

Uz podsjećanje na postojeći priručnik,  iz Agencije su nam dostavili podatke o tome da su 2010. izdali dozvolu za izvoz 1.500 tona otpadnih građevinskih materijala koji sadrže azbest. Druga dozvola izdata je u martu 2018. kada je izvezeno 200 tona. Otpad je izvezen u Njemačku, a posao je uradilo preduzeće Hemosan iz Bara.

Zoran Nikitović iz Hemosana kaže da je njihova firma radila na cijeloj teritoriji Crne Gore skidanje, pakovanje, skladištenje i izvoz opasnog otpada, pa i azbesta.  Od 2010. ukupno su izvezli 1.488,70 tona svih vrsta opasnog otpada. ,,Cijenu određuju parametri kao što je količina, vrsta, izvozna destinacija, pakovanje, skladištenje …“, kaže Nikitović. Precizne podatke ne smije da saopšti zbog ugovornih obaveza, objašanjava, ali se kreću od 1.100 do 1.300 eura po toni.

Iz Agencije, na pitanje o kakvoj vrsti otpadnih građevinskih materijala se radi, da li su skinuti sa starih objekata, koliko je koštalo uklanjanje i izvoz u Njemačku, rekli su da ne posjeduju te podatke i uputili na MORT.

Iz Uprave za inspekcijske poslove, ipak, kažu da ima nadležnosti i Agencije: „Azbest koji je ugrađen u objekte, u slučaju rušenja, tj. uklanjanja smatra se opasnim otpadom. Investitori imaju obavezu izraditi Plan upravljanja građevinskim otpadom i pribaviti saglasnost Agencije’’.

Iz MORT-a su saopštili da je ,,u cilju uvođenja mjera energetske efikasnosti“,  renoviran veliki broj zdravstvenih objekata, obrazovnih i socijalnih ustanova i zgrada u kojima je smještena administracija, te da se „…u slučaju pronalaženja azbestnih materijala isti uklanjao i sa njim se upravljalo na adekvatan i zakonski propisan način“. Za tačan broj zgrada uputili su na Ministarstvo ekonomije.

Istu takvu odokativnu metodu demonstrirao je u jednom od posljednjih javnih istupa i bivši ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović u oktobru prošle godine tokom skupštinske rasprave, u kojoj je pomenut azbest i veliki broj oboljelih od kancera.

„Pomenuli smo azbest – to je činjenično stanje. Odrasli smo ljudi, možemo da pričamo bajke, ali azbestne cijevi i dalje postoje, azbestni krovovi postoje, azbestne fasade i dalje postoje u određenim djelovima Crne Gore. Ti su građani upozoreni. Ja se nadam da država ima snage, da će se tamo gdje bude socijalnog programa, te stvari regulisati jer građani ne mogu sami da izađu iz te priče”.

Radulović je podnio ostavku, a na čelu MORT-a je premijer Duško Marković. Azbest nije u programskim dokumentima aktuelne izborne kampanje

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

INFRASTRUKTURNO SIROMAŠTVO: Samo smeća ne fali

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suve česme, fekalije teku rijekama, ulice zatrpane smećem uz zapaljene divlje deponije, opasan otpad krišom se prebacuje iz opštine u opštinu i zatrpava na tuđim imanjima… Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu  vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta

 

 

Desetak dana Moračom, praktično od centra Podgorice pa do njenog ušća u Skadarskom jezeru, teče fekalna kanalizacija. Iz gradskog kolektora u rijeku se izliva prečišćena, poluprečišćena i neprečišćena kanalizacija. Novina je da smo, zbog kvara na gradskom kanalizacionom sistemu koji je u međuvremenu otklonjen (kažu), dobili još jedno izvoršite zagađenja kod Vezirovog mosta  – uzvodno od centra grada i pristojno posjećenih gradskih plaža. Uz boju vode uz desnu obalu rijeke, o zagađenju svjedoči i nesnosan smrad koji se širi ulicama i bulevarima  uz obalu, sve do kružnog toka gdje se račvaju magistrale za Nikšić i Cetinje. Visoke temperature i nizak vodostaj Morače samo su potpomogle  da se najnovije zagađenje bolje vidi i osjeti.

Stara je priča: gradski kolektor nije u stanju da prečisti otpadne vode koje u njega doprema postojeći sistem gradske kanalizacije. O gradnji novog, priča se godinama. „Prečišćavanje otpadnih voda je najznačajniji infrastrukturni projekat u istoriji grada, a samo postrojenje najvažniji segment budućeg sistema“, kazao je bivši gradonačelnik Ivan Vuković, sredinom 2022., prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Posao je trebalo da počne početkom prošle godine, a EU je do tada izdvojila skoro 33 miliona bespovratnog novca da bi pomogla projekat. Međutim, početak izgradnje (prema prvobitnom planu taj posao bi trebalo da traje 36 mjeseci) neprestano se odlaže zbog protivljenja mještana Botuna. Oni tvrde da će „po cijenu života“ spriječiti izgradnju kolektora u blizini svojih domova i imanja. Prema poslednjim, proljetošnjim, najavama posao je trebalo da počne ovog mjeseca. Izvjesno je da se to neće doseti. Makar do formiranja narednih gradskih vlasti.

„Realizacijom sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u vrijednosti od 47,3 miliona eura, biće sačuvane podzemne vode Ćemovskog polja, zetske ravnice, rijeka Morača, a samim tim i vodoizvorište Bolje sestre i Skadarsko jezero“, objašnjavao je prije više od dvije godine tadašnji direktor podgoričkog Vodovoda Filip Makrid. U međuvremenu nije urađeno ništa. Podzemne i nadzemne vode i dalje se zagađuju a cijena budućeg kolektora raste. Od sve priče o novom kolektoru izvjesno je samo jedno: on mora biti napravljen nizvodno od Podgorice.

Nepisano je pravilo: tamo gdje imate višak otpadnih voda – fali one podesne za piće. Podgoričani su već navikli da, s proljeća i jeseni, poslije svake obilne kiše ne koriste za piće vodu sa izvorišta Mareza.

Ovog ljeta imali smo ozbiljnije probleme. Mještani naselja Kuće Rakića bili su bez vode više od dva mjeseca. A jednom, kada je voda potekla iz česama skoro 250 domaćinstava u tom naselju, bila je ofarbana u plavo. Do danas se ne zna zašto.

Nakon njihovih protesta i blokade saobraćajnice između Podgorice i Tuzi, iz Vodovoda su se dosjetili: gasiće vodu dijelu Podgorice, svake večeri istom naselju (!?), da bi je obezbijedili za Kuće Rakića. Par dana/noći kasnije problem je ipak riješen na elegantniji način – djelimičnom preraspodjelom vode iz vodovodnog sistema opštine Tuzi.

Višak neprečišćenih otpadnih voda i manjak vode za piće imaju zajednički uzrok. Širenje Podgorice i po vertikali (u visinu) i po horizontali, često na divlje, bez planiranja i projektovanja, nije ispraćen adekvatnim razvojem infrastrukture. Neplanska gradnja dovela je do toga da postojeći kapaciteti infrastrukture jednostavno nijesu dovoljni da zadovolje potrebe svih stanovnika Glavnog grada. Starih i novih.

Zato ljetošnje incidente ne treba posmatrati kao izuzetak, već najavu ozbiljnih infrastrukturnih problema koji nas čekaju u skoroj budućnosti.  Ne samo u Zetskoj dolini.

Prvi put nakon što je Regionalni vodovod pušten u rad, nedostatak vode osjetio se i na crnogorskom primorju (u dijelu koji se vodom napaja sa izvorišta Bolje sestre u Skadarskom jezeru).

Tako se Petrovac, u špicu turističke sezone, suočio sa višednevnim restrikcijama vode u poslijepodnevnim i večernjim časovima. „Takva situacija je izazvala značajne negativne posljedice i nezadovoljstvo turista uključujući brojne otkaze rezervacija i potencijalnu štetu za lokalni turizam. Restrikcije u snabdijevanju vodom koje su uvedene bez najave, navodno zbog dugotrajne suše i povećane potrošnje tokom ljetnjih meseci, su doprinjele da  trenutna situacija u hotelima i ostalim smještajnim kapacitetima postaje neprihvatljiva i haotična. Ove restrikcije se najčešće manifestuju kroz redukcije u snabdijevanju vodom, smanjeni pritisak i povremena isključenja i to u periodu kad je najpotrebnija, odnosno u popodnevnim satima do ponoći”, navodi se u zajedničkom saopštenju hotelijera sa tog dijela budvanske rivijere.

Iz opštine Budva nijesu se oglašavali.  Em nije imao ko (kriza lokalne vlasti i ponavlajnje proljetošnjih, vanrednih, ozbora), a i ti što su mogli imali su prečih briga. Jedna od njih: smeće je ove godine, prvi put nakon devastirajućih devedesetih prošlog vijeka, zatrpalo budvanske ulice.

„Prepuni kontejneri, smeće odloženo gdje mu nije mjesto, nesnosan smrad koji se svuda širi – slika je Budve ovoga ljeta“, piše sredinom avgusta dopisnik ND Vijesti Vuk Lajović. „Uprkos borbi Komunalnog preduzeća, opšti utisak je da grad nikada nije bio prljaviji“. Fotografije iz turističke prijestonice takve su da ih ne treba opisivati.

Od upućenih smo čuli da Budvi, i ne samo njoj, nedostaju komunalni radnici, kontejneri, vozila za odvoz smeća ali i dobre navike domaćih stanovnika i mnogobrojnih gostiju kada je u pitanju tretman otpada.

Sa viškom smeća borili su se i stanovnici Glavnog grada. Jednako na periferiji i u novim naseljima, elitnim makar po cijeni kvadratnog metra stambenog i poslovnog prostora. Uz koji nije obezbijeđeno dovoljno prostora za odlaganje smeća. Mediji su više pažnje poklanjali drugima, pa smo imali priliku da pratimo kako su stanovnici Siti kvarta porušili smećem zatrpana kontejnerska ostrva u svom naselju. Ideja im je bila da se na taj način oslobode nagomilanog smeća i sebi obezbijede kvalitetnije uslove života. Dobili su – divlje deponije (vidi fotografije).

Tretman smeća u Nikšiću postao je tema političkih rasprava. Glasnogovornici bivših i sadašnjih lokalnih vlasti sporili su se da li se smeće sa gradskih ulica odlaže/deponuje (DPS) ili samo pretovara (Demokrate) u halama Željezare. Uglavnom, zbog tradicionalnog požara na deponiji Mislov do, komunalci smeće iz Nikšića odvoze na deponiju u Podgoricu. To dodatno košta. Dok ima mjesta na Ćemovskom polju.

Ko nema kud sa otpadom, poput opštine Rožaje, deponuje ga na divlju deponiju i pali. Što ne izgori, završi u Ibru. Koji je baš ovih dana – presušio u dijelu toka od Rožaja prema granici sa Srbijom.

Sredinom avgusta mještani nikšićkih naselja Straševina i Kličevo blokirali su put Nikšić- Podgorica kod tunela Budoš, zahtijevajući da se izmjesti otpad (grit iz brodogradilišta u Bokokotrskom zalivu) ilegalno deponovan na privatnim i državnim parcelama u njihovim naseljima. Otpad , navodno, nije otrovan ali će, prema dogovoru sa lokalnim vlastima, on ipak biti premješten na neko drugo mjesto.

I najnovija priča dolazi sa periferije Nikšića. Iz NVO Zagrad Montenegro tvrde da je u Župi, u mjestu Bunić, sredinom nedjelje zakopano više od 50 uginulih krava „sa neke farme u Nikšiću ili Danilovgradu“. Lokacija na kojoj su zakopane uginule životinje nalazi se pored lokalnog puta, na stotinjak metara od Liverovićekog jezera. Mještani ne znaju ko je to uradio i da li je taj neko imao bilo čiju dozvolu za ovaj, čini se ilegalan, posao.

Konačno, ljetošnji raspad elektroenergetskog sistema u Crnoj Gori, doduše kratkotrajan, upozorava da je i ovaj dio infrastrukture možda već preopterećen, nedovoljno dobro održavan ili i jedno i drugo. Još kada se, uz konstantan rast potrošnje, prenosna i distributivna mreža  dodatno opterete energijom iz sve brojnijih solarnih elektrana koje se grade ili, za sada, samo najavljuju, cio sistem bi se mogao naći u velikim problemima. Platiće – potrošači.

Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta. Očigledno je da je obim problema mnogo veći. Zato i sredstva koja možemo obezbijediti, ili ih već imamo na čekanju, treba promišljeno rasporediti prema listi prioriteta koju bi, opet, neko trebao da utvrdi. A da mu mi ostali vjerujemo. Puštanje u rad kolektora ili sanitarne kade (deponije) nije ni izbliza tako atraktivno kao što je presijecanje trake na autoputu, ali može biti jednako korisno. Ponegdje i korisnije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE:  Dva lica kampanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna  promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori.  No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci.  Reklama je jedno,  život drugo

 

Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović.  Dvije liste vraćene su na doradu – lista  Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri  predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.

Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička lista Andreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša,  Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret  Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista  koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija  Stanka Đuričića.

Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada.  Listu koju Bojović Borovinić  vodi čini koalicija –  Nova srpska demokratija Andrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, Radnička partija Maksima Vučinića, Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića i Prava Crna Gora Marka Milačića.

Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.

Među nosiocima lista, odnosno  potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste  nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je  Ilija Mugoša,  magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..

“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste.  Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima  toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.

Ove političke jeseni, kada je u pitanju politička promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference.  Nekadašnja Đukanovićeva i Markovićeva  partija, Demokratska partija socijalista,  kao nosioca svoje liste odredila  je doktora  Nermina Abdića koji radi na Klinici za Ortopediju i traumatologiju Kliničkog centra Crne Gore. Abdić je Član je Opštinskog i Izvršnog odbora DPS Podgorica, kao i izvršni sekretar Odbora DPS Glavnog grada.  Lider DPS-a Danijel Živković predstavio ga je kao “omiljenog ljekara” i  “podgoričkog komšiju”.

I nosilac liste novoformirane partije bivših ministara u Vladi Dritana Abazovića, Marka Kovača i Aleksandra Damjanovića je ljekar. Tu listu predvodi doktor Vuk Kadić  aktuelni direktor Fonda za zdravstveno osiguranje. Nerijetko se, recimo,  u kampanji PES-a naglašava da su Injac i Mujović i univerzitetski profesori. Jelena Borovinić Bojović je ljekarka i bivša ministarka zdravlja.

No, iako se kao nosioci lista biraju profili po modelu omiljenih stručnjaka  i komšija, kampanju uglavnom vode iskusni političari, lideri partija  i vlastodršci. Reklama je jedno, život drugo.

Na predstavljanju liste DPS-a govorio je  i bivši višedecenijski vođa Milo Đukanović.  Duško Marković je  na posterima pored Ilije Mugoše. A neke od lista nose nazive visokih državnih funkcionera, koja služe samo za predizbornu kampanju. Poput recimo liste Pokreta za Podgoricu, URA i PzP, čiji je nosilac Luka Rakčević, ali koja u nazivu ima ime predsjednika države Jakova Milatovića. Ili recimo liste PES-a i Demokrata, koja nosi naziv Mujovića. Na  zajedničkoj listi PES-a i Demokrata nalazi se  čak pet ministara,

“Ako predsjednik države, ako ministar, na kraju krajeva, funkcioner izvršne vlasti, ne planira da bude dio gradskih vlasti, na taj način dovodi u zabludu birače prosto pogrešan utisak da će se neko odreći državne funkcije kako bi direktno učestvovao ili imao neku ulogu u lokalnoj vlasti”, ocijenili su iz Centra za demokratsku tranziciju.

Ima i lista koje, poput Preokreta Srđana Perića, kampanju vode u smjeru vraćanja moći akumulirane u partijama građaninu. “Na našoj listi su ljudi koji nisu toliko poznati u medijima, već u svojoj profesiji. Politika se pretvara u golu grabež i stvaranje interesnih grupa. Potrebno je da vratimo političku kulturu”, ocijenio je Perić.

Ima i onih “tradicionalnih” modela, gdje su nosioci lista odbornici, poslanici i lideri partija. Listu Evropskog saveza tako predvodi poslanik SD Boris Mugoša. Bivši ministar pravde Andrej Milović na čelu je liste  svoje novoformirne partije. Nosilac liste Bošnjačke stranke je Edin Tuzović, predsjednik Opštinskog odbora te stranke u Podgorici.  Luka Rakčević je dugogodišnji odbornik u podgoričkom parlamentu i doskorašnji  zamjenik gradonačelnice Glavnog grada.

Uglavnom biće gužva. I biće obećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: MUP će viriti u džepove policajaca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština Crne Gore usvojila je zakon kojim se detaljnije utvrđuje postupak prijave i kontrole imovine službenika policije

 

 

Bivši policijski službenik Petar Lazović u aprilu je Višem sudu u Podgorici ponudio 9,3 miliona eura kao jemstvo da ga puste iz zatvora. To je najveća ponuđena suma u istoriji crnogorskog pravosuđa, pred kojim su gonjeni neki od najvećih svjetskih narko bosova.Ipak, najveću sumu ponudio je bivši pripadnik policije. Optužen da je dio kriminalne organizacije koja je krijumčarila drogu, švercovala cgarete, ubijala, prebijala i mučila druge ljude.

Sud je odbio jemstvo i u obrazloženju, između ostalog, naveo da je Lazović raspolagao računom od preko 40 miliona eura. Međutim, do danas nije poznato da li neko od nadležnih provjerava njegovu imovinu i povezanost sa firmama i licima koja su stala iza ovog jemstva.

O policijskim službenicima i njihovoj djeci sa zavidnom imovinom pisalo se decenijama. Mnoge nevladine organizacije, od kojih se najviše isticala Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), godinama pišu o značajnoj disproporciji zvaničnih prihoda i imovine policijskih funkcionera i njihove djece, ali i najobičnijih policijskih službenika.

U posljednje četiri godine, od razbijanja kriptovane aplikacije za komunikaciju SKY ECC, u Crnoj Gori je uhapšeno više desetina pripadnika policije, aktuelnih i bivših, koji su bili na vezi sa kriminalcima i pomagali im u krivičnim djelima. Mnogi od njih su nudili velika jemstva za svoju slobodu.

Iako odavno postoji potreba da se ispita imovina policajaca i njihove aktivnosti, Vlada je tek nedavno ušla u taj postupak. Do sada je postojala obaveza funkcionera u Upravi policije da prijavljuju imovinu, ali u sklopu Zakona o sprječavanju korupcije koji se odnosi na sve državne funkcionere. Postojao je i mehanizam provjere u Zakonu o unutrašnjim poslovima, kroz Odjeljenje za antikorupciju, ali taj se mehanizam do sada nije primjenjivao. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović pokrenuo je ovo pitanje, a pred Skupštinom je izložio izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, kojima se planira dodatno tretiranje ovog problema. Zakon je najprije predsjednik Crne Gore Jakov Milatović vratio Skupštini na ponovno odlučivanje, a ponovo je usvojen na zasijedanju u srijedu.

„Postoje bivši, ali i neki sadašnji policijski službenici čija je imovina višestruko veća od one koju mogu opravdati i ako se to i potvrdi kroz provjere, za njih neće biti mjesta u službi“, kazao je Šaranović.

Rekao je i da preko 200 policijskih službenika nije predalo imovinske kartone u zakonskom roku, do kraja jula, pa im prijete otpuštanja, a tvrdi i da policija ima nikad bolje rezultate u borbi protiv privrednog kriminala. Zakonski rok za tu obavezu istekao je 31. jula. Time je nakon više od deceniju ispoštovana obaveza iz Zakona o unutrašnjim poslova, koja predviđa kontrolu imovine policajaca.

Aktivni policijaci moraće podnijeti i izvještaj o promjeni vlasništva nad imovinom u prethodnih pet godina, a imovinsko stanje na uvid Odjeljenju za antikorupciju moraće da dostave i oni penzionisani u periodu od 2012. do danas, kazao je Šaranović.

Kao glavne izmjene on navodi to što povrede službene dužnosti koje su u vezi sa ignorisanjem ovih obaveza mogu dovesti i do otkaza, dok nekadašnji službenici, koji budu spremni da kriju imovinu i zbog toga plaćaju visoke novčane kazne, mogu biti i predmet istrage. Novi propis predviđa uvođenje obaveze policijskim službenicina da podnesu izvještaj o promjenama vlasništva nad imovinom u posljednjih pet godina.

“Smatrali smo tu normu jako važnom, jer je uvođenje obaveze dostavljanja imovinskih kartona ‘najavljeno’ kroz usvajanje zakona u junu 2021., a do mehanizama za provjeru životnog stila došli smo tek sada – poslije pune tri godine. Na taj način su svi oni koji su eventualno imali imovinu nesrazmjernu prihodima bili ‘pravovremeno upozoreni’ da se te imovine oslobode prenosom na treća lica ili prodajom i na taj način ‘očiste’ tragove. Imali su pune tri godine da to urade. Primjenom ove norme, kada zakon bude ponovo izglasan u Skupštini, isplivaće na vidjelo i takve aktivnosti ako ih je bilo”, kazao je Šaranović.

Predsjednik  Milatović vratio je 20. avgusta parlamentu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima, navodeći da taj propis uvodi poseban postupak zapošljavanja policijskih službenika bez javnog oglašavanja i bez kadrovskog plana.

“Usvojenim zakonskim rješenjem, kompletnu proceduru izbora policijskih službenika sprovodi Ministarstvo unutrašnjih poslova preko komisije koju obrazuje ministar, kojem je ostavljeno faktički diskreciono pravo da donosi odluke o prijemu u radni odnos velikog broja policijskih službenika, a s obzirom na to da su ministri nesumnjivo politički izabrana lica, u tom smislu postoji visok stepen rizika od dodatne politizacije kako navedenog Ministarstva, tako i policije”, stoji u obrazloženju Milatovića.

Slične argumente tokom avgustovske rasprave u parlamentu iznio je i poslanik DPS-a Danijel Živković, koji je tada tvrdio da će “u ovom procesu ministar biti ključna ličnost, jer se zapošljavanje u Upravi policije ne može obaviti bez njegove saglasnosti, što stvara preduslove za velike zloupotrebe i vršenje direktnog političkog uticaja kod zapošljavanja policijskih službenika, a kako smo svjedočili borbi za prevlast i partijski uticaj u bezbjednosnom sektoru, onda je jasno čemu vode ove izmjene zakona”.

Šaranović, međutim, poručuje da se na propisani način poštuje jedna od glavnih preporuka Grupe zemalja za borbu protiv korupcije (GRECO), koja predviđa da policijski službenici moraju biti kontrolisani dalje “od podataka iz kaznenih evidencija i bezbjednosnih provjera, a da kontrole treba sprovoditi u redovnim intervalima, jer se lične okolnosti vremenom mogu promijeniti i učiniti zaposlene ranjivijim na moguće rizike od korupcije”.

Programski direktor u MANS Dejan Milovac smatra da bez detaljne provjere imovine policijskih funkcionera, naročito onih koji se nalaze na pozicijama koje su posebno osjetljive na korupciju i uticaj kriminalnih grupa, ne možemo govoriti o sistemu za koji možemo vjerovati da ima dovoljno profesionalnog integriteta da crnogorsko društvo zaštiti od organizovanog kriminala.

“Zasad ohrabruju najave nove administracije da će upravo to biti jedan od prioriteta u narednom periodu, ali će za ispunjavanje očekivanja domaće javnosti i agende evropskih integracija biti potrebno mnogo više konkretnih akcija i održivih rezultata”, naglasio je Milovac.

Prema Pravilniku, službenicima Odjeljenja za antikorupciju policajci i njihovi supružnici i djeca su u obavezi da prijave svu nepokretnu imovinu, kao i pokretnu koja se registruje – automobile, plovne objekte, vazduhoplove. Moraju prijaviti ušteđevinu, depozite i kredite u bankama u zemlji i inostranstvu, zajmove, potraživanja, hartije od vrijednosti, vlasništvo u firmama…, ali i stvari čija vrijednost iznosi više od 5.000 eura – umjetnine, nakit, satove…Takođe,moraju prijaviti i stambeni prostor u kojem žive bez obzira na to da li su njegovi vlasnici.

Po potrebi, prema Pravilniku, mogu biti kontrolisana i lica povezana sa policijskim službenikom.  Tačnost i potpunost informacija iz izvještaja provjeravaće službenik Odjeljenja za antikorupciju, upoređivanjem tih podataka sa podacima organa i pravnih lica, koji o tim podacima vode evidenciju u skladu sa zakonom.

Odgovarajući u aprilu na poslanička pitanja u Skupštini Crne Gore, ministar Šaranović je hitnu potrebu donošenja Pravilnika ilustrovao imovinom odbjeglog policajca Ljuba Milovića, ističući da bi “mogao da opravda 48 miliona eura koje ima na računu, da je bio policajac 5.000 godina”.

 

Fali 1.500 policajaca

Šaranović kaže da je cilj Ministarstva da tokom postupka zapošljavanja prvi put uvede i dodatnu provjeru integriteta, a nakon provjere kaznene evidencije i bezbjednosnih smetnji, i da na taj način ispuni GREKO preporuke. Ističe da sve to nije bilo moguće u uobičajenom postupku Uprave za ljudske resurse.

“Kandidati će morati da prođu kroz filtere nekoliko komisija, dok bi u Upravi za ljudske resurse kompletan postupak provjere znanja sprovodila jedno, tročlano tijelo, koje čine jedan predstavnik Uprave, jedan predstavnik MUP-a i jedan stručnjak u toj oblasti”, objašnjava Šaranović.

Istakao je da nemaju kadrovskog plana, jer da ga je bilo ne bi policiji falilo 1.500 policajaca.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo