Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN HERCIGONJA, BEOGRADSKI CENTAR ZA BEZBEDNOSNU POLITIKU: Manevarski prostor Beograda sužen do minimuma

Objavljeno prije

na

Svaki političar ili partija koja podržava organizatore incidenta u Banjskoj i njene učesnike potencijalno postaje podržavalac terorizma, i gubi svaki legitimitet u očima međunarodne zajednice da bude iole konstruktivni sagovornik u okviru pregovora Beograda i Prištine

 

MONITOR: Milan Radoičić je, u pisanoj izjavi koju je predstavio njegov advokat, priznao da je organizator grupe Srba koji su se sukobili sa Policijom Kosova, kao i da država Srbija nema nikakve veze sa tim događajem. Šta to mijenja u Srbiji i na Kosovu u odnosu na događaj u selu Banjska, a šta u odnosu međunarodne zajednice u njenom zahtjevu za odgovornost?

HERCIGONJA: Priznanje Milana Radoičića za Kosovo ne znači ništa novo u odnosu na incident u Banjskoj, ali predstavlja jedan vid priznanja da su dokazi koje su prištinske institucije do ovog trenutka ponudile bili kredibilni i verodostojni. Za Kosovo, Radoičićevo priznanje takođe znači da se pritisak međunarodne zajednice u kontekstu pregovora Beograda i Prištine premešta sa Aljbina Kurtija na Aleksandra Vučića. Za Srbiju, priznanje Radojičića predstavlja pokušaj prebacivanja odgovornosti sa državnih institucija, pre svega bezbednosnog aparata zbog umešanosti u organizovanje ovog incidenta ili zbog velikih propusta da se ovaj incident spreči.

MONITOR: Advokat Radoičića, Goran Petronijević, rekao je posle priznanja a prije nego što je Milan Radoičić priveden pa pušten, da njegov klijent nema potrebe da daje izjavu jer tu, kako je rekao, „ nema nikakve odgovornosti“. Da li to predstavlja pokušaj da se Radoičić predstavi kao žrtva i predvodnik srpskog oslobodilačkog pokreta, u očekivanju jačih pritisaka spolja, u vezi sa sveobuhvatnom istragom koja se očekuje od Srbije?

HERCIGONJA: Advokat može da govori sve što smatra da je u interesu njegovog klijenta. Međutim, u ovom trenutku bitno je šta govore, šta rade i na koji način reaguju nadležne institucije, pre svega tužilaštvo. Da li će, i na koji način će nadležno tužilaštvo reagovati nije u nadležnosti advokata. Međutim, izjava advokata da njegov klijent nema potrebe da daje izjave pravosudnim organima se uklapa u narativ koji provladini mediji u Srbiji nameću, a  koji sve ljude koji su umešani u ovaj incident predstavlja kao heroje, i kao „žrtve Kurtijevog terora“.

MONITOR: Radoičić je dao izjavu u svojstvu građanina, a onda je uhapšen i ubrzo oslobođen.Vi ste izjavili, prije Radoičićevog priznanja, da on neće biti izručen Prištini. Kako sada ta stvar stoji?

HERCIGONJA: Ja i dalje mislim da ne postoji mogućnost da Radoičić bude izručen prištinskim vlastima u ovom trenutku. To mišljenje se ne bazira isključivo na pravu, već i na praksi koja do sada postoji po tom pitanju. Pitanje izručenja u Srbiji, državi koja ne može da se pohvali visokim nivoom vladavine prava, je više političko nego pravno pitanje. Bio bi potreban izuzetno veliki pritisak međunarodne zajednice, pa čak i pretnje ozbiljnim sankcijama Srbiji kako bi se Radoičić izručio. Ne vidim trenutno mogućnost da se on izruči, osim ako se nešto drastično ne promeni u odnosu između njega i vlasti u Beogradu.

MONITOR: Srpska lista je proglasila trodnevnu žalost zbog smrti trojice Srba iz Radoičićeve grupe, a događaj u Banjskoj je označila kao izraz krajnjeg otpora protiv „terora Aljbina Kurtija“. Takav stav – koji dijeli i zvanični Beograd –  zgodan je za domaću upotrebu, ali deluje i da Beograd pokušava da na tome gradi svoje odbacivanje neposredne odgovornosti pred svijetom?

HERCIGONJA: Ne radi se ovde samo o pokušaju Beograda da se odbaci neposredna odgovornost pre svetom za ovaj događaj, već i o tome da postoji velika mogućnost da Srbija bude, na neki način, proglašena sponzorom terorizma. Evropska unija, SAD i Velika Britanija incident u Banjskoj doživljavaju kao teroristički akt. Posledično, svako ko je njega organizovao, i u njemu uticao potencijalno može da bude odgovoran za terorizam. Svaki političar ili partija koja podržava organizatore incidenta u Banjskoj i njene učesnike potencijalno postaje podržavalac terorizma, i gubi svaki legitimitet u očima međunarodne zajednice da bude iole konstruktivni sagovornik u okviru pregovora Beograda i Prištine. Proglašavanje trodnevne žalosti na severu Kosova, kao i Dana žalosti u Srbiji nikako ne ide u prilog Beogradu da skine odgovornost sa sebe; štaviše, to je prst u oko onim akterima međunarodne zajednice koji u činu proglašenja žalosti vide eksplicitnu podršku organizatorima i učesnicima incidenta u Banjskoj.

MONITOR: Zemlje Kvinte tražile su i od Vučića temeljnu istragu, a SAD (i u telefonskom razgovoru državnog sekretara Entonija Blinkena sa Vučićem), da Srbija ne demonstrira vojnu silu uz granicu sa Kosovom.

 Da li je sukob u Banjskoj kraj svih oružanih sukoba na Kosovu?

HERCIGONJA: Sukob u Banjskoj, nažalost, najverovatnije nije kraj svim oružanim sukobima na Kosovu. Kao što je pokazao i ovaj incident, potencijal za sukobe niskog intenziteta i dalje postoji, i taj potencijal je veoma veliki. To se odnosi pre svega na izuzetno lošu bezbednosnu situaciju na severu Kosova, koja je posledica činjenice da niti Beograd niti Priština na tu oblast ne gledaju kao na skup opština u kojoj žive građani, već je posmatraju kao teritoriju i kao novac za potkusurivanje u pregovorima Srbije i Kosova. To svakako nije novina-tako je već duži niz godina, još od potpisivanja Briselskog sporazuma. Međutim, takav pristup je za posledicu ostavio veliko nepoverenje među građanima severa Kosova prema institucijama, kako u Prištini tako i u Beogradu. Ti građani nemaju percepciju da postoji kredibilan akter koji može da obezbedi njihovu bezbednost u ovom trenutku, i to je veoma plodno tle za zloupotrebu njihovog osećanja (ne)bezbednosni, kako u političke tako i u druge svrhe, što stvara veliki potencijal za nasilje. Čini mi se da je incidentom u Banjskoj pređena određena crvena linija, pre svega u kontekstu tolerantnosti za nasilno rešavanje sukoba, i biće veoma teško pregovore nastaviti sa one tačke na kojoj su trenutno obustavljeni.

MONITOR: I predsjednica Kosova, Vjosa Osmani, smatra da dijalog Kosova i Srbije posle događaja u Banjskoj u kojem je stradao pripadnik kosovske policije, ne može izgledati kao ranije. Koliko je Priština ovim događajem stekla diplomatsku prednost u odnosu na Beograd i kako bi je mogla iskoristiti?

HERCIGONJA: Priština jeste stekla diplomatsku prednost nakon događaja u Banjskoj, a to da li će je i kako iskoristiti zavisi i od toga kako će Beograd na pritiske međunarodne zajednice da odgovori. Mislim da Priština ne može da se oslobodi obaveze formiranja Zajednice srpskih opština, ali je moguće da će Priština imati više razumevanja za svoje prigovore u vezi sa njenim stvaranjem i funkcionisanjem.

Takođe je teško zamisliti neku vrstu revizije Ohridskog sporazuma, ali je sa druge strane veća mogućnost pritiska Zapada na Beograd da prekine diplomatske akcije  kojim se lobira i protivi učlanjenju Kosova u međunarodne organizacije. Najzad, moguće je da Brisel uvede neke vrste sankcija Beogradu, ali Kosovo od toga neće imati neke veće koristi. Ssigurno je da će Priština imati mnogo više razumevanja za svoje stavove nego ranije, dok je manevarski prostor Beograda sužen do minimuma.

MONITOR: Vučić raspisuje izbore za decembar, pravi se „parada“ podnošenjem ostavki gradonačelnika i predsjednika opština. Vuk Jeremić već poziva na predizborno jedinstvo i da glavna tema opozicije bude „očuvanje KiM“. Ko bi tu temu sada mogao da iskoristi bolje: opozicija ili vlast?

HERCIGONJA: Vlast u Beogradu i dalje bolje koristi situaciju na Kosovu pre svega zbog neartikulisane politike opozicije. Politika opozicije, nije samo neartikulisana, ona zapravo ne nudi nikakvu alternativu. Jedino izrazito nacionalističke i desno orjentisane partije u Srbiji mogu da dobiju više glasova na temu Kosova u ovom trenutku, dok one partije koje se smatraju „evropskim“ i „demokratskim“ teško mogu iskoristiti kosovsku temu bolje, iz prostog razloga jer ne nude nikakvu kredibilnu alternativu.

 

Izuzetno je teško razumjeti Vučićevu ulogu u sukobu u Banjskoj

MONITOR: Izrazili ste sumnju da bi bez pomoći Beograda i njegovih visokih bezbjednosnih struktura moglo da se nabavi toliko i takvo naoružanje koje je prikazano od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Kosova. Kako razumijete Vučićevu ulogu u sukobu u Banjskoj i može li se ona dokazati?

HERCIGONJA: Razumeti ulogu predsednika Srbije Vučića u svemu što je bilo pre i nakon incidenta u Banjskoj je izuzetno teško. Sa jedne strane, opšte je poznato da Srpska lista skoro ništa ne čini bez dozvole i konsultacija sa Beogradom; takođe, da vodeći njeni članovi, uključujući tu i doskorašnjeg potpredsednika Radoičića jesu u konsultacijama sa Beogradom oko svih bitnih pitanja na severu Kosova. Međutim, potpuno je jasno da je pregovaračka pozicija Beograda značajno otežana posle incidenta, i da Priština u ovom trenutku ima daleko više razumevanja za svoje zahteve nego što je to bilo pre incidenta, dok se pregovaračka pozicija Beograda značajno pogoršala. Zbog toga smatram da postoje dva potencijalna odgovora na ovo pitanje: ili je cela akcija izvršena uz znanje i odobrenje Beograda kako bi se, strateški gledano, ostvarili određeni ciljevi srpske strane (poput formiranja Zajednice srpskih opština i razmeštanja KFOR-a na sever Kosova koji bi zamenio delovanje kosovske policije), ili se radi o delovanju jednog dela bezbednosnih struktura u Srbiji (pre svega Bezbednosno informativne agencije) bez znanja i odobrenja vlasti. Ako je u pitanju drugi scenario, neko za takve akcije mora da odgovara u okviru bezbednosnog sistema Srbije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Teret nasljeđa i nasljednika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosuđe je još  prilično zarobljeno nasljeđem Đukanovića i Medenice. Na žalost, oni koji su umjesto Đukanovića došli na vlast nijesu pokazali želju da to promijene. Većina od njih želi da pravosuđem upravlja neko ko će za njih biti ono što je Medenica bila za prethodnu vlast

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene transkripte, odnosno prepiske između Petra Lazovića i Ljuba Milovića vezano za crnogorsko pravosuđe i slučaj državni udar?

RADULOVIĆ: Objavljeni transkripti sa sky aplikacije između Petra Lazovića i Ljuba Milovića potvrđuju višegodišnje sumnje da je crnogorsko pravosuđe u značajnom dijelu bilo pod nedozvoljenim uticajem kriminalnih grupa. Na žalost, pravosuđe još uvijek nije oslobođeno od uticaja kriminala, ali ni od uticaja politike koju je često veoma teško razlikovati od kriminala. Sky prepiska je dodatno pokazala kakvi su ti uticaji i bilo bi veoma korisno ako tužilaštvo adekvatno iskoristi materijal dobijen od strane Europola. Simptomatična je bila i reakcija g-dina Mandića i g-dina Kneževića sa populističkim izjavama o „pravosudnom zemljotresu“ koji je izazvala sky prepiska u ovom slučaju. Međutim, ne tako davno nijesu imali takav stav o sky prepisci u predmetu koji se vodi protiv Mila Božovića. Zato je veoma važno da tužilaštvo profesionalno radi svoj posao u svakom predmetu i da pokaže da među kriminalcima nije bilo, niti ih sada ima, ideoloških, političkih, religijskih ili bilo kojih drugih razlika na kojima i političari i kriminalci godinama profitiraju.

MONITOR: Kako vidite ocjenu sutkinje Mugoše da je drugostepena presuda u slučaju “državni udar” kupljena i  šta su institucionalni koraci nakon takve ocjene?

RADULOVIĆ: Veoma je važno što je Specijalno tužilaštvo saopštilo da je ovim povodom ranije pokrenulo postupak. Od izuzetnog je značaja da se sve činjenice potpuno i nesporno utvrde i da, u slučaju da je bilo koja presuda “kupljena”, sva odgovorna lica budu krivično procesuirana i kažnjena. U tom kontekstu moram reći da je, najblaže rečeno, neprimjerena izjava g-dina Mandića da je uvjeren da je kupljena presuda u prvostepenom postupku iako dodaje da nema dokaze za to, isto kao što je neprimjerena i reakcija sutkinje Suzane Mugoše da je kupljena drugostepena presuda. Očekujem da Specijalno tužilaštvo utvrdi da li je neko, i ako jeste ko i na koji način, kupio bilo koju presudu. Presude se ne smiju kupovati, ali se ni sudije ne smiju javno optuživati bez dokaza na osnovu ličnog uvjerenja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN MARINOVIĆ, REDITELJ: Pet dobrih filmova može da promijeni život 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moj prvi film Igla ispod praga je imao skroman, ali sasvim lijep uspjeh za jedan debitantski crnogorski film. Živi i zdravi imaju veću snagu, veće znanje i veću dramsku napetost u sebi. Mislim da je intenzivniji i  zabavniji film i da će biti mnogo popularniji od prvog

 

Film Živi i zdravi crnogorskog sineaste Ivana Marinovića premijerno je prikazan pred punom salom u okviru takmičarskog programa prestižnog 27. međunarodnog Filmskog festivala Black Nights u Talinu.

Većinski crnogorski film, Živi i zdravi je kopodukcija sa još pet zemalja. Partneri su Adriatic Western iz Crne Gore, Sense Production iz Srbije, Analog Vision iz Češke, Kinorama iz Hrvatske, Krug Film iz Sjevrne Makedonije i Spok Film iz Slovenije, kao i Radio Televizija Crne Gore. Film su podržali Filmski centar Crne Gore, RTCG, Opština Herceg Novi, Portonovi rizort, Turistička organizacija Herceg Novi, Filmski centar Srbije, Češki filmski fond, Hrvatski audiovizuelni centar, Filmska agencija Severne Makedonije, Slovenski filmski centar, Eurimages, Kreativna Evropa MEDIA i See Cinema Network.

Već u toku faze razvoja projekta, film Živi i zdravi osvojio je dvije nagrade: Krzysztof Kieslowski za najbolji scenario na Kanskom festivalu i Excelence Award u okviru Sarajevskog Filmskog festivala. Domaća premijera filma se očekuje početkom 2024. godine.

MONITOR: Selektor festivala u Talinu Edvinas Pukšta opisao je film „Živi i zdravi“ kao dirljivu i eksplozivnu komediju. Mediji su izvještavali da su karte za projekcije bile rasprodate. Za početak razgovora, volio bih da nam prenesete utiske, kako je publika reagovala, stručna javnost, filmska ekipa?

MARINOVIĆ: Selektor Edvinas Pukšta se izborio za to da jedna punokrvna komedija sa ovih prostora uđe u zvanični takmičarski program, što zaista nije tipično. Naš film je samom selekcijom dobio i priznanje da u njemu ima i dubljih slojeva i kvaliteta, iako cilja na najširu moguću publiku. Sale su bile rasprodate, što ni u Talinu, ni na većim festivalima često i nije slučaj, pa smo mogli da imamo pravi test kako jedna publika koja je mnogo hladnija i zatvorenija od balkanske, reaguje na naš humor i na film koji je utemeljen u vrlo specifičnom mentalitetu. Komedije inače teško putuju upravo jer zavise od elastičnosti jezika i humora prostora gdje se priča dešava. Po svim reakcijama mi se čini da smo uspjeli u namjeri da sve te prepreke prevaziđemo i da istopimo inače veoma hladna i suzdržana baltička srca.

MONITOR: Već tokom razvoja projekat je osvojio značajna priznanja, ali snimanje je bilo otežano – pandemija, globalna finansijska kriza. Kako danas gledate na taj proces stvaranja filma?

MARINOVIĆ: Gledam unatrag sa velikim osjećajem zahvalnosti prema svima koji su gradili ovaj film. Iznad svega prema producentkinji Mariji Stojanović, jer smo nas dvoje mnogo i lično rizikovali radeći Žive i zdrave u svim turbulencijama koje su se tokom godina dešavale. Potom prema pomoćniku režije Bojanu Pivašu – pomoćnici su inače tihi i skriveni heroji svakog filma, a mene je Bojan sve vrijeme održavao na površini i spašavao od brojnih grešaka. A dabome i čitavom ansamblu koji je spektakularan.

I to nije samo moja procjena – komentar montažera iz Češke – Mihala Reicha je da se ovako dobar ansambl kod njih ne bi mogao sklopiti. Montažerima treba vjerovati, jer dok prostudiraju materijal i sve snimljene tejkove, jasno vide i kvalitet procesa i rediteljskog i glumačkog. A od čitavog ansambla teško je ne uvidjeti kakvi su glumci Tihana Lazović i Goran Slavić. Njihova igra, odnos, instinkt, posvećenost i disciplina su dar za svakog reditelja. Zaista je bila privilegija raditi ovaj film, i tu mislim na svakog glumca ponaosob.

Od predivnih naturščika poput Sejda Alijaja i Zora Martinetija, preko efektnih malih epizoda Miloša Pejovića, Tamare Dragičević, Lare Dragović, Stefana Vukovića i Omara Bajramspahića, pa do uzbudljivih, atipičnih uloga Nikole Ristanovskog, Dejana Đonovića, Dragane Dabović, Gorana Bogdana, Snježane Sinovčić i šampiona crnogorskog filma Moma Pićurića koji je zablistao kao nikad do sad. Radili su svi uz zaista mnogo iskrene ljubavi i prema projektu i prema saradnicima i veoma sam ponosan na to šta smo skupa postigli.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZLATKO DIZDAREVIĆ, NOVINAR I DIPLOMATA: Da bi Palestinci dobili državu – unutar  Izraela  mora sazrijeti  odluka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekstremni cionisti nikada nisu krili da im je glavni i bezmalo jedini cilj protjerati i posljednjeg Palestinca iz Palestine, a ne od njih praviti služinčad. I to se prepoznaje evo decenijama. Diskriminacija je najmanje zlo u lepezi legalizovanog obespravljivanja sa ciljem zatiranja i same uspomene na Palestinu i Palestince

 

MONITOR: Uz zagovaranje prava Izraela na odbranu, SAD i EU sada više insistiraju na „humanitarnim pauzama“ da bi se olakšao položaj palestinskih civila u Gazi. Da li je situacija sa IDF (Izraelskim odbrambenim snagama) izmakla kontroli Zapada?

DIZDAREVIĆ: Ne mislim da je išta u vezi sa IDF-om “izmaklo kontroli Zapada“. To “izmicanje kontroli” traje decenijama. Neupitno je da su, za početak, neophodni urgentni potezi da bi se “olakšao položaj palestinskih civila” ali, suština cijelog problema nije u aktuelnom položaju civila. Taj je položaj samo nastavak, de facto, suštinskog problema kojeg svijet evo sedam i po decenija naziva “palestinskim problemom”. A riječ je, za svo to vrijeme, o “izraelskom problemu”, a čak i prije toga o “problemu” kompletne međunarodne zajednice, svjetske organizacuije i politike, sprdnje sa proklamovanim vrijednostima, institucijama, odlukama, rezolucijama itd.

Igubljen je elementarni digniteta UN, EU, o činjenici, recimo, da je Izrael do sada prekršio blizu šezdeset rezolucija formalnio najrelevantnije svjetske organizacije…a odgovor na sve to je – So What?  Irak je, recimo, prekršio dvije pa su mu namjestili lažnu optužbu za hemijsko oružje a rezultat je milion mrtvih! Danas se u ovakvom svijetu ne može evo postići ni minimum sa prekidom vatre, a kamo li početi od onoga što je zapravo suština storije: Svijet se raspada na razne načine, a nema snage za otvaranje tog problema. To ne dozvoljavaju interesi u proizvodnji smrti ,jer je ta proizvodnja –monstruozni biznis sa oružjem, pa ratovi sa tim ciljem, pa proizvodnja neprijatelja da bi se ratovalo, pa ulaganje u mržnju. Eto zašto. Propaganda, mitovi – sve je postalo ciljano važno i uspješno.

MONITOR: Ovih dana je Jozep Borelj bio u petodnevnoj posjeti Bliskom istoku. Izgleda, međutim, da EU nije bila uključena u dogovore o primirju. EU se i nije zalagala za to već za „humanitarne pauze“ – kako je i Olaf Šolc ponovio Redžepu Erdoganu u Berlinu. Da li bi za oklijevanje razlog trebalo tražiti u „kompleksu Holokausta“ ili u nečem drugom?

DIZDAREVIĆ: Kompleks Holokausta u određenoj mjeri postoji, ali ne mislim da je on dominantan. Na čelu Njemačke bio je i Vili Brant koji je vremenski bio “bliži” tome, ali je uradio što veliki, hrabri i moralni lider može da uradi –kleknuo je i stekao pravo da nastavi sa politikom na neupitnim principima uz znanje, dignitet i karakter. Naravno, i rezultate. Njemačka je i sa Merkelovom bila mnogo jača i principijelnija na svjetskoj sceni nego što su to Šolc i društvo oko njega danas. Problem je što ni EU pa ni Njemačka, nisu ni sjena onoga što su bili nekad. U EU je puno pa i temeljno različitih linija. Glasa se različito, ujedinjuje se različito, navija se različito…Pa eno imamo i zemlju sa naših prostora, Hrvatsku, koja je glasala u UN-u protiv “humanitarnog prekida vatre”, BiH i Hrvatska svojevremeno nisu htjele da daju glas ni traženju Palestine da pređe u status “države posmatrača”, Mađarska se svrstava među rijetke koji prije neki dan nisu htjeli da glasaju u UN-u, za ukidanje okupiranih teritorija na Zapadnoj obali, itd.

MONITOR: Po ko zna koji put kao rješenje sukoba pominju se „dvije države“. Taj prijedlog je ponovila Usrula fon der Lajen u Kairu, a Džozef Bajden u autorskom tekstu u Vašington postu. Oni se slažu da bi i Gazom trebalo da upravlja Palestinska uprava. Netanjahu to ne prihvata. Da li bi on bio ne samo politički već i „istorijski“ poražen ako bi odmah prihvatio staro-novo rješenje?

DIZDAREVIĆ: Prvo, prijedlozi Ursule fon der Lajen u Kairu (lijepo mjesto za podizanje popularnosti ovakvim izjavama – zašto prijedlog nije dat  u ovakvoj Evropi, kod kuće), stižu sada kada su rezultati katastrofe strašni. A sve je što se politike tiče bilo isto kao kroz minulih 75 godina. Osim novog upaljača i do sada neviđenog stepena genocidnog odgovora protiv “životinja” u Gazi, kako reče ministar vojske u Tel Avivu.

Drugo, opet isti redoslijed stvari: prijedloge dijele, bezmalo kao nešto novo spram one ‘47-e i Nakbe ‘48-e, moćnici u svijetu čije su “kuće” – SAD i EU – o tome šutile  decenijama. Sluti, dakle, da motiv nije rješenje za Palestinu, već uspjeh dvoje pomenutih na njihovom, domaćem terenu. Kako to da se Bajden prosvijetlio nakon prvih nekoliko sedmica katastrofe ? I naivac vidi da su izbori u SAD ključ te priče, i procjena da dizanje svijeta na noge nije baš naivna storija nebitna u tim izborima.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo