Povežite se sa nama

SVIJET

Sto miliona za dvadeset minuta

Objavljeno prije

na

helikopter-pljacka-stokholm

Šveđani imaju predstavu o svojoj domovini kao o mirnoj i zemlji niske stope kriminaliteta. Otuda je još veći šok bio kada je u cik zore 23. septembra grupa kriminalaca odnijela desetine miliona eura iz trezora kompanije za obezbjeđivanje G4S u mjestu Vastberg, južno od Stokholma. Bila je to pljačka u stilu holivudskih krimi filmova, savršena operacija bez suvišnih poteza izvedena pred nemoćnim službenicima, objavila je na svojoj internet stranici Svjetska avijatičarska novinska agencija Avionjuz. Helikopter, možda AB-206 Jet Ranger, u četiri sata spustio se na krov zgrade kompanije za obezbjeđivanje, u čijim je trezorima gotovina za bankovne automatske mašine za isplatu (ATMs), širom Stokholma. Najmanje dvije osobe su se spustile niz konopce, do prvih prozora razbili ih i ušli u zgradu. Unutra su uz pomoć eksploziva otvorili sefove, pokupili novac i ponovo se uz pomoć konopaca popeli na krov. Zatim je helikopter odletio. Zgrada je obezbijeđena od napada sa zemlje, ali ne i iz vazduha. Otuda su policajci u automobilima imali mnogo muke da uđu u objekat pošto su aktivirani alarmi. Teško naoružani pljačkaši postavili su „ježeve” na prilazima zgradi i ostavili paket sa natpisom „bomba” u hangaru obližnje policijske stanice, čime je onemogućeno da odatle poleti helikopter. Kasnije se ispostavilo da je obavještenje o bombi bilo lažno.
Helikopter koji su pljačkaši koristili bio je ukraden prethodne večeri i poslije kriminalne akcije ostavljen je deset kilometara od zgrade G4S. Razbojnici su nestali zajedno sa oko 100 miliona eura plijena. U akciji niko nije povrijeđen iako je u zgradi kompanije bilo 27 ljudi kada su pljačkaši ušli.

Uslijedila je policijska akcija za koju u Stokholmu tvrde da je najveća u zemlji od one pošto je švedsku ministarku inostranih poslova Anu Lind u septembru 2003. ubio sin srpskih doseljenika Mijailo Mijailović. Firma za pružanje sigurnosnih usluga u kojoj se nalazio novac namijenjen bankomatima ponudila je nagradu od milion dolara za bilo kakvu informaciju koja bi pomogla u hapšenju lopova.
Nekoliko ljudi je uhapšeno u nedjelju zbog sumnje u umiješanost u spektakularnu krađu helikopterom. Uhapšeni su Goran Bojović (38), Goran Živković (29), Aleksandar Erikson (34), koji se sumnjiči da je pilotirao helikopterom, kao i Turčin Metin Akdag (37), Iranac Reza Madadi (31), poznati ultimafajt borac sa nadimkom Bijesni pas, i Peter Karlson (29).
Erikson slovi za jednog od najboljih švedskih televizijskih producenata. Postoje indicije da je bio prisiljen da pilotira kradljivcima, a navodi se i da je imao kontakte sa obezbjeđenjem opljačkane firme.
Za četvrtog uhapšenog Petera Karlsona najmanje je podataka i javnosti je nepoznato kakva je bila njegova uloga u svemu ovome.
Akdag ima švedsko državljanstvo. Navodi se da je organizovao ometanje policijskih vozila koja su se približavala zgradi Kompanije G4S dok je pljačka bila u toku. Navodno, bio je zadužen za postavljanje gumenih ježeva.
Madadi, takođe, posjeduje švedska dokumenta. Navodno, i on je bio zadužen za ometanje policije lažnom dojavom da je na heliodrom postavljena bomba. ,,Bijesni pas” je majstor borilačkih vještina, a ranije je bio svrstan na listu od 150 najaktivnijih kriminalaca u Švedskoj. Osumnjičen je za učešće u još jednoj pljački, a prošle godine je osuđen zbog brutalnog napada na jednu osobu.

Neki od uhapšenih su prema švedskim medijima odrasli u južnom dijelu Stokholma i sredinom 1980-ih i i početkom 1990-ih bili članovi tzv. Fića bande. To je bila grupa koju su osnovali mladići porijeklom iz bivše Jugoslavije i bavili su se krađama i ucjenama.
Uhapšeni Goran Bojović nikada nije osuđivan, iako je u policiji označen kao „gangster”koji je pripadao Fića bandi. Drugi čovjek porijeklom sa ovih prostora Goran Živković, odrastao je u južnom dijelu Stokholma. On je bio osuđen zbog krađe smaragda vrijednog 100.000 kruna. Dragi kamen kasnije je vraćen vlasniku.
Po nekim beogradskim medijima Živković je porijeklom iz Kraljeva i
povremeno je boravio u Švedskoj, a , navodno, posjeduje državljanstvo Srbije. Sa Bojovićem se poznaje odavno.

Spektakularna pljačka planirana je od maja ove godine.
Nezvanično, beogradski mediji saznaju da švedska policija traga za još nekoliko osumnjičenih. ,,Češljaju” se svi raspoloživi dokumenti, pa čak i ,,fejsbuk”. Tako je utvrđeno, pored ostalog, da je Bojović ,,fejsbuk” prijatelj sa Milanom Ševom, poznatim Srbinom koji je dugo boravio u Švedskoj, inače zetom Ratka Đokića. Đokić je slovio za ,,kralja” podzemlja u Švedskoj, a ubijen je maja 2003.

Navodno, švedska policija traga za organizatorom spektakularne pljačke, za koga se vjeruje da je u Beogradu. Otuda su i švedski inspektori u utorak doputovali u Srbiju.
Nagađa se da je riječ o čovjeku koji je izvjesno vrijeme proveo u Švedskoj i koji posljednjih nekoliko godina boravi u Srbiji. Njegovo ime se javnosti ne objavljuje u interesu istrage.
Sve je više napisa po beogradskoj štampi da Švedska policija sumnja da je organizator „pljačke vijeka” u Stokholmu Srbin iz BiH Milan Ševo, koji je odranije poznat tamošnjoj policiji po nadimku „kralj gangstera”
Srbin iz Bosanskog Petrovca Ševo, koji slovi za jednog od glavnih kriminalnih bosova u Švedskoj, prvi je na listi osumnjičenih švedske policije za spektakularnu pljačku trezora kompanije G4S. Švedska policija, vjeruje da bi 40-godišnji Ševo, koji je pobjegao iz tamošnjeg zatvora prije šest godina i sada slobodno živi u Beogradu, mogao biti blisko povezan sa jednom od najvećih pljački ikad izvedenih na švedskom tlu.
Ševo se iz rodnog Petrovca doselio u Švedsku sa roditeljima još 1978. godine. Javnosti je postao poznat kada je na čelu bande naslijedio Dragana Joksovića Joksu, kada je ovaj 1998. ubijen na hipodromu u Stokholmu dok je čekao u redu ispred kladionice. Joksović je bio poznat u Stokholmu kao vodeći ,,mafijaš”, ucjenjivač restorana, upravljao je crnim tržištem za klađenje, prodajom krijumčarenih cigara i alkohola. I pored toga Joksović nije bio nikad osuđen za neki od ovih prekršaja pošto su svjedoci iznenada gubili pamćenje i zaboravljali da su ga ikada vidjeli.

Prema izjavama zvaničnika u Beogradu, srpska policija upozorila je švedske kolege još prije mjesec dana da se sprema pljačka.
O tome je početkom septembra obaviješten i oficir za vezu pri švedskoj ambasadi u Beogradu. Do svih informacija došla je Bezbjednosno informativna agencija Srbije (BIA), a izvor tih podataka bio je penzionisani pilot Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, kome je bilo nuđeno da učestvuje u pljački. Sada je taj pilot pod posebnim mjerama bezbjednosti kako mu se članovi pljačkaške grupe ne bi osvetili.


Odakle je Bojović?

Crnogorski mediji tvrde da je Bojović rodom iz Berana. Beogradski Kurir piše da je Bojović rodom iz Nikšića, odrastao na zapadu i jedva da govori srpski jezik. Međutim, beogradski tabloid Alo pozivajući se na izvor iz „vrha MUP-a Srbije,” tvrdi da su Bojović, jedan od organizatora pljačke, i Živković, pripadnici tzv. „bosanske ekipe”, koja djeluje u Srbiji i bavi se plaćenim ubistvima i drogom. Beogradski Blic iznosi kako se u Švedskoj pretpostavlja da su iz helikoptera iskočila dvojica bivših pripadnika jedinice za specijalne operacije (JSO), tzv. Crvenih beretki, izvjesni Kristijan (30) i Dragan (31), koji su rodom iz Crne Gore i nalaze se u bjekstvu.

 

Operacija „helikopter”

05.15 Osoblje trezora primjećuje helikopter iznad zgrade.
05.19 Policija je obaviještena. Iz helikoptera na krov iskaču maskirani pljačkaši. Čuju se eksplozije. Pljačkaši ubacuju vreće sa novcem u helikopter.
05.25 Stiže policijska patrola. Ne mogu sami u akciju, čekaju specijalce.
05.35 Helikopter odlijeće sa plijenom i pljačkašima.
05.49 Policija iz najbliže stanice ne može da podigne svoj helikopter jer primjećuje sumnjiv paket u helikopteru na kome piše da je bomba.
08.15 Helikopter kojim je izvedena pljačka pronađen je pored šume sjeverno od Stokholma.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAIP ERDOGAN – ZAŠTO AJA SOFIJA I ZAŠTO SADA: Fitilj za domaću upotrebu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak kao na efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom. U strahu od gubitka povjerenja građana, Erdogan je procijenio da bazi trebaju novi stimulansi

 

Txt Kada je prije nekoliko godina u obraćanju skupu pristalica neko upitao Taipa Erdogana kad će od Aja Sofije da napravi džamiju, on je odgovorio: „Zar stvarno misliš da sam toliko glup”. U petak, 10. jula Erdogan je ispunio želju anonimnom glasu iz mase.

Što stoji iza ovog poteza za koji je Erdogan znao da će ga hrišćanski Istok i Zapadu doživljeti kao provokaciju?

Potencijalnih razloga ima prilično, ali je izvjesno da ova odluka nije donesena slučajno. Slagali se ili ne sa Erdoganovom politikom, mora se priznati da je on vješt politički operator, koji pritiska određene tipke da bi ostvario željene rezultate. Bilo da se radi o raspirivanju strasti masa na domaćem terenu, ili o manevrisanju u oblasti međunarodnih savezništava.

Odluku o otvaranju vrata Aja Sofije za molitve vjernika je donio Državni savjet, najviši upravni sud u drzavi. On je proglasio nelegalnom Kemala Ataturka, osnivača moderne Turske, iz 30-ih godina prošlog vijeka, o njenom pretvaranju u muzej. Tačnije, kazali su da je njegov potpis krivotvoren.

Erdoganovi kritičari odluku shvataju kao jedan od mnogih dokaza Erdoganovog uzurpiranja nekada nezavisnih državnih institucija, uključujući i sudstvo, koje je postigao promjenama zakona sa ciljem koncentracije moći u rukama predsjednika.

Predsjednik Erdogan je lično potpisao sudsku odluku i samo sat vremena poslije, saopštio  javnosti: „Donesena je odluka da se Aja Sofija otvori za molitve i da pređe u nadležnost Uprave za Vjerske poslove.”

Ova 1.500 godina stara građevina, sveta i hrišćanima i muslimanima, je jedan od najpoznatijih svjetskih spomenika. Smatra se najsjajnijom arhitektonskom kreacijom Vizantijskog doba. Odluka definitivno nije Tursku učinila miljenicom među mnogim važnim akterima svjetske politike, čije je zahtjeve za delikatnijim pristupom Erdogan ignorisao.

Reakcije na pretvaranje Aja Sofije u džamiju su, očekivano, burne. Pravoslavne hrišćanske vjerske zajednice su nazivale odluku „opasnošću po hrišćansku civilizaciju”. Pravoslavni Patrijarh sa sjedištem u Istanbulu je rekao da će ona izazvati razdor između Zapada i Istoka. Papa se oglasio iz Vatikana, blagim, ali ubojitim stilom, izjavom da je rastužen, upućujući indirektnu kritiku Erdoganovom režimu, kada je napomenuo da saosjeća sa stanovnicima Istanbula.

Erdoganovoj političkoj igri dodat je značajan detalj analizom teksta izjave za različite auditorijume. Dok engleska verzija govori o zajedničkoj svjetskoj zaostavštini i o tome da ce vrata Aja Sofije biti otvorena ljudima svih vjera, ona na Arapskom kaze da je ‘oživljavanje Aja Sofije korak prema oslobođenju al-Aksa džamije’, koja se nalazi u okupiranom Jerusalimu i jedno od najsvetijih mjesta Islama.

UNESCO, koji je Aja Sofiju uvrstio u svoju listu svjetske baštine, je izrazio žaljenje zbog nedostatka dijaloga i pozvao Turske vlasti da ga otpočnu.

Po kometarima dražava se može vidjeti njihov odnos prema Erdoganovoj Truskoj. Oni odražavaju i činjenicu da je, što god da misle pojedinačne zemlje, Turska kao članica NATO-a, gotovo nedodirljiva. Bez njenih vojnih baza i aerodroma mnogobrojni pohodi NATO-a bi bili nemogući.

Glasna podrška je stigla iz zemalja na čijem su čelu islamisti. Oni ovaj potez vide kao rijetki trijumf u vjekovnom ratu „civilizacija”, koji, po njihovom mišljenju, savremeni krstaši i hrišćanski Zapad vode protiv islamskog svijeta.

Grčka je nazvala odluku provokacijom civilizovanom svijetu. EU je izrazila „žaljenje”. Njena slabašna reakcija je izraz zebnje da bi agresivnija pozicija mogla da isprovocira Tursku da otvori granice i preplavi EU sa više od tri miliona izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja kojima je Turska obezbijedila smještaj, a koji bi radije bili u Evropi.

SAD su „razočarane”, ali ne previše. Erdogan ih je na vrijeme upozorio da je Turska suverena zemlja. Izjava Stejt dipartmenta više zvuči kao pohvala da Turska planira da omogući široki pristup u Aja Sofiju, nego demarš. Tramp i Erdogan imaju specijalno prijateljske odnose koji preživljavaju i veće izazove od Aja Sofije, kao što je Erdoganova bliska saradnju sa Rusijom i čak Iranom  oko diplomatskih inicijativa u Siriji, Libiji…

Erdogan je sklon iznenadnim i dramatičnim potezima, koji su postali amblem njegovog vladanja i način demonstriranja moći. Jedan od tih poteza je i Erdoganova nedavna odluka da donese zakon o vraćanju smrtne kazne, koji je izazivao burne reakcije opozicije i civilnog sektora. Erdogan je, srećom, iznenada odustao od nauma. To odsustajanje je vjerovatno jedan od indikatora o novoj neizvjesnijoj političkoj klimi. Znak da Erdoganovoj bazi trebaju drugačiji stimulusi.

Istaživanja javnog mnjenja ne ostavljanju ni najmanje sumnje o padu Erdoganove poluparnosti koja je u velikoj mjeri bila utemeljena na tome što je stabilizovao ekonomiju. S njenim rastom od 4,5 posto, pretvorio je Tursku u zavidnu ekonomsku silu.

Kovid je djelovao paralizujuće i na Tursku ekonomiju čiji je rast u posljednje vrijeme i inače uspren, uz egzodus stranog kapitala. Inflacija od 20 posto, slaba lira i nezaposlenost od 15 posto, nijesu plodno tlo za optimizam o ishodu ambicioznih populističkih aspiracija i ostvarenje nacionalističkih grandioznih snova.

Na posljednjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima u junu 2018. godine  Erdogan je ponovo izabran za predsjednika, ali je njegova Partija pravde i razvitka (AKP) morala da uđe u koaliciju da bi imala kontrolu nad parlamentom.

Izbori su održani tokom vanrednog stanja koje je Erdogan uveo poslije pokušaja državnog udara u ljeto 2016. Karakterisala ih je atmsofera progona opozicije, medija i predstavnika Kurdske majine. Masovno su hapšeni svi koje je režim doveo u vezu sa državnim udarom, često bez ikakvih dokaza.

Godinu poslije neuspjelog državnog udara, 2017. održan je referendum koji je veliki broj ovlašćenja parlamenta prebacio na predsjednika. Dao mu je kontrolu nad institucijama kao što je sudstvo, bez presedana u modernim demokratijama, a bez dovoljno kontrolnih mehanizama koji bi spriječili eventualne zloupotrebe.

Referendum je prošao, za dlaku. Pobjeda sa samo 51 posto je bila jasna indikacija da postoji znatan segment stanovništva u Turskoj, i među pristalicama Erdoganove političke opcije, koji ima ozbiljne rezerve prema njegovoj viziji društva. Koja ne samo guši vec i kažnjava pluralizam i vladavinu prava.

Tokom dvogodišnjeg vanrednog stanja stotine hiljada državnih službenika, novinara i akademika su izbačeni sa poslova. Destine hiljada su završili po zatvorima. Ova praksa je nastavljena i po ukidanju vanrednog stanja usvajanjem zakona protiv terorizma. Izvještaji UN-a, Hjuman Rajts Voč-a, Evrpskog suda za ljudska prava i sličnih institucija su puni primjera šokantnih kršenja ljudskih i političkih prava, uključujući i torturu.

Erdoganova politika čvrste ruke u kombinaciji sa ekonomskom stagnacijom izrodila je mobilizacijom opozicionih snaga iz centra i sa lijeva, ali i iz kruga Erdoganovih političkih istomišljenika.

Erdogan više nije figura bez konkurencije na Turskoj političkoj sceni. Njegov bivši premijer Ahmet Davutoglu je osnovao novu političku partiju, a isto je uradio i bivši bliski saradnik Ali Babadzan. Obje partije su u otvorenom rivalstu za Erdoganovim AKP-om  i ukazuju na važnost poštovanja demoktarije, ljudsihih prava i vladavine zakona.

Opoziciona Narodna republikanska partija je prošle godine uzdrmala imidž o Erdoganovoj nepobjedivosti osvojanjem tri najveća Turska grada – Istanbula, prijestonice Ankare i Izmira. Gubitak Istanbula je bio posebno emotivan za Edrgana koji mu je bio gradonačelnik ’90-ih.

Turska koja vrjednuje demokratiju, ljudska prava i sekularizam je reagovala na Erdoganov presing, mobilizacijom za očuvanje političkog pluralizma i sekularizma. Ovo uključuje, pogotovu u gradovima, i ljevičarske partije koje su političko obrazovanje stekle u borbi za demokratiju i jednakost protiv brojnih vojnih pučeva i po njihovim zatvorima.

Erdoganova pozicija na vlasti trenutno nije ugrožena, ali ovaj uporni i vlastoljubljivi političar ne leži na lovorikama. On shvata da trenutna erozija podrške može u određenoj ekonomskoj klimi da eskalira i dobije poguban kumulativni efekat po njega. Stvari ne prepušta slućaju i odlučan je da od krize napravi novu odskočnu dasku.

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak jer ga je procijenio kao  efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom.

 

Aja Sofija dragulj svjetske bastine

  • Vizantijski Imperator Justinijan je 537. godine naše ere izgradio velelepnu katedralu Aja Sofiju u luci Zlatni rog na ulazu u Bosfor.
  • Ova još uvijek najveća crkva na svijetu je 1453. g. pala u ruke Otomana, kada je Sultan Mehmed II, Osvajač, pokorio Konstantinopolj, današnji Istanbul.
  • Mehmed II je svoj trijumf obelježio molitvom u Aja Sofiji, koja je pretvorena u džamiju. Vremenom su Otomani Aja Sofiji dodali minarete, a hrišćanske ikone i raskošni mozaici su prekriveni tradicionalnim islamskim kaligrafskim dekoracijama.
  • Poslije gotovo pet vjekova postojanja kao muslimaskog svetilišta u srcu Otomaske imperije, Aja Sofija je 1934. g. pretvorena u muzej od strane Kemala Ataturka, oca moderne svjetovne Turske.
  • Aja Sofije je uvrštena na UNESCO listu spomenika svjetske baštine. Njena ljepota, a pogotovo njena ogromna centralna kupola, koja je arhitektonsko čudo svoga vremena, privlače milione posjetilaca iz svih krajeva svijeta.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

Reportaza sa berbe maslina 2019. na Zapadnoj obali u Palestini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radmila  Stojanović Daniell, je novinar Monitora i volonterka sa Međunarodnom ženskom mirovnom organizacijom (International Women’s Peace Service – IWPS) na Zapadnoj obali u Palestini, više od decenije.

Svoja iskustva sa berbe masina na Zapadnoj obali prošle, 2019. godine prezentovala je u formi ilustrovane reportaže, koju možete vidjeti ovdje:

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAT RIJEČIMA IZMEĐU SAD I KINE: Bez kočnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja

 

Najnoviji polarni talas na svjetskoj političkoj sceni krenuo je iz Amerike prema Kini zahvaljujući američkoj odlučnosti da ostane jedina svjetska ekonomska i vojna sila. Bez ozbiljnih rivala.

Predsjednički izbori, koji će se održati za manje od 100 dana, bili su neposredni uzrok. Predsjednik Donald Tramp je procijenio da može izazvati kolektivnu amneziju oko katastrofalnog rukovođenja KOVID 19 situacijom, okititi se aurom lidera koga treba ponovo izabrati, ako prvo kreira pa onda porazi opasnog neprijatelja.

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao i u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja. Tramp svoju „polarnu” diplomatiju predstavlja kao utakmicu na život i smrt od koje zavisi budućnost svijeta, kao borbu između slobodnog zapada i totalitarnog istoka, čiji je ishod prihvatanje snaga demokratije ili potpadanje pod jednopartijski teror i neslobodu.

Tramp je samo donekle sam „izabrao” Kinu za metu. Kina je počela da biva ekonomski trn u oku SAD-u i prije Trampa. A i prije dolaska na vlast 2013. godine sadašnjeg Predsjednika Kine Si Đinping-a, kome se pripisuje zasluga za do sada neviđeni ekonomski napredak jedne zemlje.

Kina je ekonomija sa enormnim bruto domaćim proizvodom, još od daleke 1978. Vitalnost njene ekonomije vidi se i po tome što je uprkos žestokom udaru epidemije virusa KOVID19 početkom godine, ekonomski rast već u drugom kvartalu dostigao 3,2 posto! Amerika danas ima 40 miliona nezaposlenih,  pendemiju koja ne jenjava. Većina ostalih razvijenih zemlja Zapada se suočavaju sa ekonomskim potresima neviđenih razmjera, koji prijete da  promijene način života i prirodu ovih društava. Ovo potvrđuje MMF, koji predskazuje da je ozbiljna recesija pred svima, ali da će zešće pogoditi SAD nego Kinu.

Ekonomija je Kinu učinila „prirodnim” rivalom Amerike, čija ekonomija sve teže uspijeva da održi kompetitivnost na globalnom tržištu u utakmici sa zahuktalom Kinom i Indijom.

Radmila STOJANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo