Povežite se sa nama

OKO NAS

SUBOTA NA PODGORIČKOM BUVLJAKU: Sjaj polovne robe

Objavljeno prije

na

,,Dolazak na buvljak za mene je vid rekreacije. Čovjek se išeta, vidi poznate ljude i mnoge stvari koje se više nikada neće naći u prodavnicama. Ima i dosta starina, starog alata, knjiga, djelova za automobile. Za mene je to ritual”, priča jedan od posjetilaca podgoričkog buvljaka.

Buvljak se nalazi pored magistralnog puta prema Gradskoj Opštini Tuzi, u okviru Stočne pijace. Na njemu se, osim polovne robe, mogu naći i nove, neraspakovane stvari koje čekaju da budu kupljene po nižim cijenama nego u prodavnicama. Pored ispucalih betonskih staza, na kaldrmi i blatnjavoj livadi, prodavci čekaju da počne još jedan pazarni dan. Buvljak je živ vikendom, najviše subotom, a lijepo vrijeme mami mnoge da dođu i prošetaju ovim mjestom koje je atrakcija bilo da imate namjeru da nešto konkretno kupite, bilo da ste tu slučajno.

Prvi kupci na buvljaku imaju popust, radi još jedne berićetne subote prodavcima koji od najranije zore, već oko četiri, pet ujutru, rasprostiru čaršave, kartone, ćebad, postavljaju stolove kako bi izložili svoju raznoliku robu. A na ovim improvizovanim tezgama, za čije mjesto dnevno plate jedan i po euro – od igle do lokomotive. Bogami i poneka dobro očuvana i još funkcionalna mašina za šivenje, čija je cijena mnogo niža od odjevnih predmeta koji se mogu sašiti na njoj, sudeći po tvrdnji sredovječnog trgovca koji kaže da je jedna modna kreatorka kupila kod njega polovnu ,,singericu” i poslije dolazila da mu se pohvali kako joj odlično služi.

,,Kupuje ona stalno ovdje”, kaže prodavac. ,,Tu sa mojom Refkom probira garderobu, pa uzme ako joj šta odgovara. Sve markirano, iz Njemačke donosimo”. I zaista, među gomilom polovne odjeće mogu se naći i burberry mantil od pet eura i levis farmerice za tri.

,,Ovdje dolaze svi, i bogataši, političari”, nadovezuje se prodavac sa susjedne tezge. Vidio je jednom u prolazu ,,onu što je prepisala doktorat”.

Prodaje se i upotrebljivana obuća, a trgovci kažu da dobro prolazi. Bicikla, djelovi za automobile, polovna bijela tehnika i alat samo su dio asortimana.

Na buvljaku možete čuti razne jezike iskusnih trgovačkih mahera, ali i zalutalih turista koji sa ruksacima radoznalo obilaze štandove. Završivši telefonski razgovor na italijanskom, Albanac Rusima nudi tri ručna sata za petnaest eura. ,,Skidka za vas, baterije gratis”. Na moju konstataciju da dobro barata jezicima kaže: ,,Pričam ja jezik koji ‘oćeš, samo da se proda”.

U blizini, na stepeniku kombija sjedi malena Romkinja i posmatra svoje roditelje koji iz kartonskih kutija nude salame, viršle, kobasice, slatkiše. Mala kutija bajadera euro, velika dva. ,,Ne možeš za te pare u marketu da ih kupiš”. Ne htjedoše reći gdje nabavljaju ove artikle isteklog roka.

No, nije to jedina hrana koja se prodaje na buvljaku. Na samom ulazu suhomesnati proizvodi, riba, turšija, med…

Pred kapijom buvljaka svijet se okupio oko proćelavog čovjeka koji na uzici drži patuljasto jare. Prodaje ga za osamdeset eura. To je kućni ljubimac, kaže, ima još dva takva u autu. Ima i živine na prodaju. Kokoške raznih sorti, pet eura jedna.

Za ljubitelje antikviteta, ovo mjesto je pravi raj. Starinski satovi, ukrasne figure, svijećnjaci samo su dio ponude ovog nesvakidašnjeg buvljaka. Fiksni telefoni od početka svoje istorije, pa do vremena kada su ih zamijenili mobilni mogu se naći među longplej pločama jugoslovenskih i sovjetskih muzičara, američkih džezera i virtuoza klasične muzike. Prodaju se i moblini telefoni, dobro očuvani i oni koji su neupotrebljivi. Tu su i laptopovi, takođe polovni, slušalice, punjači i ostala elektronska oprema. Kompleti knjiga vrlo su povoljni, a među njima mogu se probrati rijetki bibliofilski primjerci, kao i izdanja koja su preživjela sve državne oblike nekadašnje Jugoslavije. Tu su kuvari, vojne enciklopedije, ruski i poljski udžbenici iz vremena SSSR-a. U rukama jednog starijeg gospodina našlo se, uz još četiri, pet knjiga, i Staljinovo djelo Marksizam i nacionalno pitanje.

Mogu se kupiti i šljemovi, zarđali od vremena i ratova, značke sa odora zvaničnika svih režima, vojničko remenje, čuture, gas maske. Ni naizgled nove uniforme Jugoslovenske narodne armije ne nedostaju.

Među interesantnim svaštarijama ima dosta slika, replika velikih umjetničkih djela, a kažu stalni posjetioci da su nailazili i na autentična platna crnogorskih slikara. Ukoliko umijete da se cjenjkate, umjetnost ćete platiti mnogo manje nego što ona vrijedi.

Stariji bračni par raspravlja se pred štandom oko porcelanskih šolja. Gospođa pogađa cijenu, dok joj suprug govori da ih već imaju previše kući, a ničemu ne služe osim što zauzimaju mjesto. ,,Dobra je kafa komšiluku i iz onih običnih”.

Šminka nije rijetkost, a minđuše, prstenje, ogrlice, narukvice – od bižuterije do ćilibara – prodaju se na skoro svakom ćošku. Pored mobilnih telefona, prijatna prosijeda žena i njen suprug trguju ručnim satovima, bižuterijom i potamnjelim srebrom. Jeftino se prodaju burme, par deset eura, može i za osam. Srebrno prstenje je po pet eura, a lančići do petnaest najviše.

,,Onaj tamo preko puta, Džeri, kupi kod nas nakit, pa ga ispolira i prodaje ljeti po Budvi za mnogo veće pare”, kaže gospođa. ,,Mene, pravo da ti kažem, mrzi da ga čistim, kad ga ionako neću prodati iznad cijena po kojim ga sada dajem”.

Bižuterija svih vrsta i oblika nije više od tri eura, a najskuplji na ovoj tezgi je ženski ručni sat koji prodaju za 40 eura. Mada, uz cjenkanje, se može spustiti.

,,Cjenjkaju se ovdje i za pedeset centi, htjeli bi oni i džabe da uzmu. Mi spuštamo cijenu uglavnom ako se malo više stvari uzme. Moj muž nije prelazio 2.400 km da bi robu prodavao za 50 centi. Nego šta da radimo, nema narod para danas, sve bijeda, pa gledaš da izađeš u susret i njima, a i ti bar nešto da zaradiš, pa daš za koliko možeš” objašnjava ona. Njen muž priča kako se desi da hoće i da ukradu u prolazu, ali uz osmijeh ukrašen ponekim zlatnim zubom dodaje da se to rijetko dešava, naučio je on za trideset godina trgovanja da prepozna lopova. Oboje radno nesposobni, sa jedinim primanjem od socijalnog u iznosu od 78 eura moraju da se snalaze, da zarade za račune. Mjesečno, zahvaljujući prodaji, u prosjeku izađu na 500, 600 eura. Ne dolaze uvijek, izbjegavaju hladne i kišovite dane. Tada nema puno mušterija, pa im se ne isplati, a i zdravlje ih više ne služi kao nekad.

Sa ovog jedinstvenog mjesta, koje je otvoreno petkom, subotom i nedjeljom, vjerovatno nećete otići praznih ruku. Ono što ćete sasvim sigurno odnijeti sa buvljaka, čak i da ništa ne kupite, jesu utisci koje ćete prepričavati prijateljima, kao i namjeru da opet dođete i istrošite kusur svakodnevice na stvari vrijednije od svoje cijene.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo