Povežite se sa nama

OKO NAS

SUBOTA NA PODGORIČKOM BUVLJAKU: Sjaj polovne robe

Objavljeno prije

na

,,Dolazak na buvljak za mene je vid rekreacije. Čovjek se išeta, vidi poznate ljude i mnoge stvari koje se više nikada neće naći u prodavnicama. Ima i dosta starina, starog alata, knjiga, djelova za automobile. Za mene je to ritual”, priča jedan od posjetilaca podgoričkog buvljaka.

Buvljak se nalazi pored magistralnog puta prema Gradskoj Opštini Tuzi, u okviru Stočne pijace. Na njemu se, osim polovne robe, mogu naći i nove, neraspakovane stvari koje čekaju da budu kupljene po nižim cijenama nego u prodavnicama. Pored ispucalih betonskih staza, na kaldrmi i blatnjavoj livadi, prodavci čekaju da počne još jedan pazarni dan. Buvljak je živ vikendom, najviše subotom, a lijepo vrijeme mami mnoge da dođu i prošetaju ovim mjestom koje je atrakcija bilo da imate namjeru da nešto konkretno kupite, bilo da ste tu slučajno.

Prvi kupci na buvljaku imaju popust, radi još jedne berićetne subote prodavcima koji od najranije zore, već oko četiri, pet ujutru, rasprostiru čaršave, kartone, ćebad, postavljaju stolove kako bi izložili svoju raznoliku robu. A na ovim improvizovanim tezgama, za čije mjesto dnevno plate jedan i po euro – od igle do lokomotive. Bogami i poneka dobro očuvana i još funkcionalna mašina za šivenje, čija je cijena mnogo niža od odjevnih predmeta koji se mogu sašiti na njoj, sudeći po tvrdnji sredovječnog trgovca koji kaže da je jedna modna kreatorka kupila kod njega polovnu ,,singericu” i poslije dolazila da mu se pohvali kako joj odlično služi.

,,Kupuje ona stalno ovdje”, kaže prodavac. ,,Tu sa mojom Refkom probira garderobu, pa uzme ako joj šta odgovara. Sve markirano, iz Njemačke donosimo”. I zaista, među gomilom polovne odjeće mogu se naći i burberry mantil od pet eura i levis farmerice za tri.

,,Ovdje dolaze svi, i bogataši, političari”, nadovezuje se prodavac sa susjedne tezge. Vidio je jednom u prolazu ,,onu što je prepisala doktorat”.

Prodaje se i upotrebljivana obuća, a trgovci kažu da dobro prolazi. Bicikla, djelovi za automobile, polovna bijela tehnika i alat samo su dio asortimana.

Na buvljaku možete čuti razne jezike iskusnih trgovačkih mahera, ali i zalutalih turista koji sa ruksacima radoznalo obilaze štandove. Završivši telefonski razgovor na italijanskom, Albanac Rusima nudi tri ručna sata za petnaest eura. ,,Skidka za vas, baterije gratis”. Na moju konstataciju da dobro barata jezicima kaže: ,,Pričam ja jezik koji ‘oćeš, samo da se proda”.

U blizini, na stepeniku kombija sjedi malena Romkinja i posmatra svoje roditelje koji iz kartonskih kutija nude salame, viršle, kobasice, slatkiše. Mala kutija bajadera euro, velika dva. ,,Ne možeš za te pare u marketu da ih kupiš”. Ne htjedoše reći gdje nabavljaju ove artikle isteklog roka.

No, nije to jedina hrana koja se prodaje na buvljaku. Na samom ulazu suhomesnati proizvodi, riba, turšija, med…

Pred kapijom buvljaka svijet se okupio oko proćelavog čovjeka koji na uzici drži patuljasto jare. Prodaje ga za osamdeset eura. To je kućni ljubimac, kaže, ima još dva takva u autu. Ima i živine na prodaju. Kokoške raznih sorti, pet eura jedna.

Za ljubitelje antikviteta, ovo mjesto je pravi raj. Starinski satovi, ukrasne figure, svijećnjaci samo su dio ponude ovog nesvakidašnjeg buvljaka. Fiksni telefoni od početka svoje istorije, pa do vremena kada su ih zamijenili mobilni mogu se naći među longplej pločama jugoslovenskih i sovjetskih muzičara, američkih džezera i virtuoza klasične muzike. Prodaju se i moblini telefoni, dobro očuvani i oni koji su neupotrebljivi. Tu su i laptopovi, takođe polovni, slušalice, punjači i ostala elektronska oprema. Kompleti knjiga vrlo su povoljni, a među njima mogu se probrati rijetki bibliofilski primjerci, kao i izdanja koja su preživjela sve državne oblike nekadašnje Jugoslavije. Tu su kuvari, vojne enciklopedije, ruski i poljski udžbenici iz vremena SSSR-a. U rukama jednog starijeg gospodina našlo se, uz još četiri, pet knjiga, i Staljinovo djelo Marksizam i nacionalno pitanje.

Mogu se kupiti i šljemovi, zarđali od vremena i ratova, značke sa odora zvaničnika svih režima, vojničko remenje, čuture, gas maske. Ni naizgled nove uniforme Jugoslovenske narodne armije ne nedostaju.

Među interesantnim svaštarijama ima dosta slika, replika velikih umjetničkih djela, a kažu stalni posjetioci da su nailazili i na autentična platna crnogorskih slikara. Ukoliko umijete da se cjenjkate, umjetnost ćete platiti mnogo manje nego što ona vrijedi.

Stariji bračni par raspravlja se pred štandom oko porcelanskih šolja. Gospođa pogađa cijenu, dok joj suprug govori da ih već imaju previše kući, a ničemu ne služe osim što zauzimaju mjesto. ,,Dobra je kafa komšiluku i iz onih običnih”.

Šminka nije rijetkost, a minđuše, prstenje, ogrlice, narukvice – od bižuterije do ćilibara – prodaju se na skoro svakom ćošku. Pored mobilnih telefona, prijatna prosijeda žena i njen suprug trguju ručnim satovima, bižuterijom i potamnjelim srebrom. Jeftino se prodaju burme, par deset eura, može i za osam. Srebrno prstenje je po pet eura, a lančići do petnaest najviše.

,,Onaj tamo preko puta, Džeri, kupi kod nas nakit, pa ga ispolira i prodaje ljeti po Budvi za mnogo veće pare”, kaže gospođa. ,,Mene, pravo da ti kažem, mrzi da ga čistim, kad ga ionako neću prodati iznad cijena po kojim ga sada dajem”.

Bižuterija svih vrsta i oblika nije više od tri eura, a najskuplji na ovoj tezgi je ženski ručni sat koji prodaju za 40 eura. Mada, uz cjenkanje, se može spustiti.

,,Cjenjkaju se ovdje i za pedeset centi, htjeli bi oni i džabe da uzmu. Mi spuštamo cijenu uglavnom ako se malo više stvari uzme. Moj muž nije prelazio 2.400 km da bi robu prodavao za 50 centi. Nego šta da radimo, nema narod para danas, sve bijeda, pa gledaš da izađeš u susret i njima, a i ti bar nešto da zaradiš, pa daš za koliko možeš” objašnjava ona. Njen muž priča kako se desi da hoće i da ukradu u prolazu, ali uz osmijeh ukrašen ponekim zlatnim zubom dodaje da se to rijetko dešava, naučio je on za trideset godina trgovanja da prepozna lopova. Oboje radno nesposobni, sa jedinim primanjem od socijalnog u iznosu od 78 eura moraju da se snalaze, da zarade za račune. Mjesečno, zahvaljujući prodaji, u prosjeku izađu na 500, 600 eura. Ne dolaze uvijek, izbjegavaju hladne i kišovite dane. Tada nema puno mušterija, pa im se ne isplati, a i zdravlje ih više ne služi kao nekad.

Sa ovog jedinstvenog mjesta, koje je otvoreno petkom, subotom i nedjeljom, vjerovatno nećete otići praznih ruku. Ono što ćete sasvim sigurno odnijeti sa buvljaka, čak i da ništa ne kupite, jesu utisci koje ćete prepričavati prijateljima, kao i namjeru da opet dođete i istrošite kusur svakodnevice na stvari vrijednije od svoje cijene.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOALICIJA ,,ZDRAVO BERANE” U KRIZI: Na narednim izborima samostalno?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za posljednjih dvadesetak dana, dva puta je odlagano zasjedanje Skupštine opštine Barene, jer odbornik DNP-a, ne dolazi na zakazane sjednice. Ostale partije koalicije kažu da neće trpjeti ucjene. Takođe, sve češće se pominje mogućnost da na narednim redovnim lokalnim izborima, koji bi u Beranama trebalo da budu održani do kraja marta, sve partije nastupe samostalno

 

Lokalna koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) u tom sjevernom gradu, poslije osam godina i pet izbornih pobjeda,  u vremenima kada je to izgledalo nemoguće i neizvodljivo u drugim djelovima Crne Gore,  jer je izborni proces kontrolisala Demokratska partija socijalista, već neko vrijeme opasno se ,,ljulja”.

Za posljednjih dvadesetak dana, zbog nedostatka kvoruma, dva puta je odlagano zasjedanje Skupštine opštine Barene, jer odbornik Demokratske narodne partije (DNP), ne dolazi na zakazane sjednice.

Iz koalicije Zdravo Berane, kako iz SNP-a tako i iz Nove srpske demokratije, optužuju lokalni DNP da vrši pritisak i da pred svaku sjednicu pokušava ucjenama da izdejstvuje političku korist, ne vodeći se interesima grada i građana.

Predsjednik Opštine Tihomir Bogavac, koji je ujedno i predsjednik beranskog Odbora Socijalističke narodne partije (SNP), pozvao je sve političke partije koje participiraju u lokalnoj vlasti da ozbiljno shvate svoju ulogu i daju doprinos funkcionisanju opštinskih institucija i ukupnog života u gradu.

Bogavac ističe da ,,niko nema pravo da se poigrava sa voljom naroda iskazanom na izborima i da svoje lične interese stavlja ispred opštih”.

,,Izostankom odbornika sa sjednice Skupštine opštine pojedini politički subjekti pokazuju neodgovornost prema građanima i nepoštovanje lokalnog parlamenta. Zato pozivam odbornike koji, iz njima znanih razloga, bojkotuju rad parlamenta da se vrate u skupštinske klupe i daju doprinos funkcionisanju institucija i ukupnog života u opštini”, kaže Bogavac.

On poziva odgovorne u Opštinskom odboru Demokratske narodne partije (DNP), da javno kažu šta traže i koji zahtjevi te političke partije nijesu ispunjeni. Naglašava i da bi bilo pošteno da saopšte da li određena grupa u toj partiji želi vanredne izbore, ili, možda, koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista (DPS).

,,Neka javno kažu šta su to tražili od koalicije Zdravo Berane, a da to nijesu dobili. Neka saopšte zašto njihov odbornik nije došao na zakazana skupštinska zasjedanja i da li u njihovoj partiji postoje određene struje koje žele koaliciju sa DPS-om. Neka se odrede da li žele vanredne izbore. Ako to hoće, skratićemo mandat Skupšini i na izborima pokazati da više nećemo dozvoliti da se pojedine interesne grupacije poigravaju sa voljom naroda. Jednostavno, neka se odrede prema sadašnjoj situaciji, jer mi više ne želimo da se suočavamo sa ucjenama”, kaže Bogavac.

Ogorčenje zbog krize lokalnog parlmenta koja je izavana nedolaskom odbornika DNP-a na sjednice neskriveno iskazuju i šefice Odborničkih klubova SNP-a, Milosava Paunović, i NSD-a, Vidosava Ivanović.

One kažu da su se na dnevnom redu sjednice nalazile vrlo važne tačke o kojima je trebalo raspravljati, između ostalog Predlog odluke o izmjenama i dopunama Odluke o socijalnim davanjima na teritoriji opštine Berane, kojom je bila predviđena jednokratna naknada za svako novorođeno i drugorođeno dijete na teritoriji grada.

„Kao šefice odborničkih klubova SNP-a i NSD-a koje čine koaliciju Zdravo Berane nijesmo bile obaviještene ni na koji način da odbornik DNP-a neće prisustvovati sjednici. Neposredno prije sjednice održan je klub odbornika koalicije Zdravo Berane i Demokratske Crne Gore, kao i kolegijum šefova klubova, gdje takođe nije bilo pisanog obavještenja o izostanku odbornika sa zasjedanja. O tome nije obaviještena ni Služba Skupštine opštine Berane“, kažu Paunovićeva i Ivanovićeva.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOČEKUJE LI KOLAŠIN SPREMNO „INVESTICIONI BUM“: Hotela ne fali, osnovna infrastruktura nedostaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak gradnje 10-ak hotela i nekoliko stambenih objekata u Kolašinu počeo je prije nego su lokalna uprava i država riješile bilo koji od nekoliko krupnih infrastrukturnih problema Kolašina. Od dinamike radova i količine novca zavisiće koliko će taj grad biti u stanju da odgovori zahtjevima i invenstitora i turista

 

Kolašin nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i  kompletiranu  kanalizaciona  mrežu, ali ni uredno vodosnabdijevanje. Tek predstoji rješavanje  dodatnog parking prostora, a čak ni u najavi nijesu uređenje Autobuske stanice i pijace.  Istovemeno, u tom gradu i okolini u toku je izgradnja desetak hotela,  od kojih su sedam iz programa ekonomskog državljanstva. Privode se kraju i radovi na nekoliko stambeno-poslovnih objekata. Infrastrukturna nespremnost te varoši za „invensticioni bum“ koji je u toku, očigledna je na svakom koraku.  Kojom dinamikom i kojim novcem će te „falinke“ biti ispravljane,  do sada nije precizno saopšteno ni sa lokalnog ni sa državniog nivoa.

Luksuzni hoteli u Kolašinu, koji se grade u okviru programa ekonomskog državljanstva, zahtijevaju infrastrukturnu opremljenost na visokom nivou, kaže za  Monitor sekretarka za planiranje prostora, komunalne poslove i saobraćaj Ljiljana Rakoćević.  Međutim,  prema njenim riječima,  stiglo se tek  do „obezbjeđivanja  zakonskih preduslova za  izgradnju potrebne infrastrukture“.

„U tom cilju se već sa investitorima na Brezi traži model za projektovanje i izgradnju elektro, saobraćajne i komunalne infrastrukture. Sa investitorima hotela na skijalištu, takođe. U  saradnji sa Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma  i autorizovanom kompanijom od strane  Evropske unije,  priveli smo kraju sve pripremne poslove (Studija izvodljivosti, urbanističko-tehniče uslove, projektne zadatke …) , koji prethode izradi tehničke dokumetacije za  projekat postrojenja za prečišćavanjen otpadnih voda i prateće kanalizacione mreže. Nakon toga uslijediće i realizacija tog projekta“, tvrdi Rakočević.

Taj projekat, kaže ona, je  među najvećim relizovanim ikad u Kolašinu. Svakodnevno, objašnjava, na osnovu važeće planske dokumentacije, detaljno se analizira i prirpema  dokumentaciju  za infrastrukturne projekte na teritoriji opštine.  Ipak, očekuju pomoć države i investitora.

„Država prihoduje značajna sredstva u vidu donacije kroz program ekonomskog državljanstva, a ta  sredstva su opredijeljena za razvoj manje razvijenih opština na sjeveru. Skoro svi razvojni projekti u okviru ekonomskog državljanstva nalaze se na teritoriji opštine Kolašin. Zbog toga,   sa pravom,  očekujemo da se  najveći dio tih prihoda preusmjeri za infrastrukturne projekte na teritoriji našeg grada.  Uveliko pripremamo projektnu dokumentaciju i prateće zakonske preduslove kako bi ih Vladi i nadležnim organima kandidovali“, objašnjava sekretarka.

Predstavnik firme CG Resort koja gradi turistički kompleks Breza u Kolašinu  Dragoman Peković kaže da saradnja sa lokalnom upravom u posljednje vrijeme ohrabruje. Međutim, kako objašnjava, investitor još čeka obećanje o relizaciji glavnog infrastrukturnog projekta- izgradnju oko 500 m puta do hotela.  Taj objekat, čija je vrijednost, prema zvaničnim podacima oko 19,5 miliona eura,  treba da bude završen  tokom naredne godine. Još nema adekvatnu prilaznu saobraćajnicu.

„Ranije   iskustvo sa lokalnom upravom bilo je nazadovoljavjuće. Komunakacija minulih par godina ohrabruje. Imamo čvrsto obećanje od predsjednika Opštine Milosava Bulatovića da će u martu početi gradnja puta od Bablje grede do hotela. Saobraćajnica, naravno, treba da bude kompletno uređena, uključujući trotoare i rasvjetu.  Obećano nam je da će novac za  te radove biti predviđen budžetom za narednu godinu. U  Opštini očekuju i podršku Vlade“, kaže Peković.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PLAV – SLUČAJ KOJI JE UZNEMIRIO JAVNOST: Kad sistem zataji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li se u slučaju djevojčice koja je pobjegla kod već oženjenog muškarca moglo učiniti nešto više da do toga ne dođe? Da li se slučaj mogao spriječiti? Aktivistkinje SOS telefona u Plavu, ocjenjuju za naš nedjeljnik, da je zatajio sistem, ali i društvo

 

Mediji su sa nevjericom prenijeli vijest iz Plava koja je šokirala crnogorsku javnost, da četrnaestogodišnja djevojčica živi sa oženjenim čovjekom U.M. (25). Plavljanin već ima jednu ženu i dvoje djece. Djevojčica je sa njim u vezi već više od godinu i po, i U.M. je odveo kod sebe kao drugu ženu kada je imala samo trinaest godina.

Javnost u Plavu je uznemirena zbog ovog slučaja o kojem je policija obaviještena tek prije petnaest dana, od kada su zbog osjetljivosti problematike preduzeli, kako su Monitoru kazali, sve do sada neophodne mjere i radnje.

„Obavili smo razgovor sa djevojčicom u prisustvu stručnih lica, psihologa i socijalnog radnika, i djevojčica je potvrdila da živi sa tim čovjekom. Zaprijetila je i da ne pokušavamo da je odvojimo, vratila se i sada je kod njega” – kazao je sagovornik iz policije.

On je kazao i da je obavljen ljekarsko kozilijarni pregled djevojčice, te da se sada čeka izjašnjenje tužilaštva.

Slučaj je prijavila baba djevojčice, a policija je protiv Plavljanina najprije podnijela krivičnu prijavu po krivičnom djelu „vanbračna zajednica sa maloljetnim licem”. Predmet je u radu i kod Osnovnog državnog tužilaštva, kao i kod Višeg državnog tužilaštva.

Preme posljednjim informacijama, VDT je vratio slučaj Osnovnom državnom tužiocu sa kvalifikacijom obljuba nad djetetom, odnosno pedofilija.

Za aktivistiknje SOS telefona u Plavu Ninu Kolenović i Esmeraldu Šuvakić, ovaj slučaj jeste, kako kažu, katastrofalan, ali ne predstavlja iznenađenje.

„Roditelji djevojčice su razvedeni i žive u Sjedinjenim Američkim Državama. Ona je kod babe u Gusinju, a baba i djeda nisu mogli imati kontrolu nad njom. To danas često ni roditeljima ne uspijeva, a ne babi i dedi. Vrlo rano je počela da izlazi i da se viđa sa ovim čovjekom u Plavu” – pričaju one.

Objašnjavaju i da djevojčica potiče iz ugledne familije, ali da je raspad porodice učinio svoje.

„Mlađi čovjek je iskoristio tu situaciju. Prva žena mu koristi kao pokriće i paravan, i ona samo pokorno ćuti i prihvata ovu situaciju. I jedno i drugo su saslušani u policiji” – kažu aktivistiknje SOS telefona.

One pričaju i da slučaj zavođenja maloljetnice nije izolovan, odnosno da ih je bilo još tokom prethodnog ljeta.

„Naša organizacija imala je za samo nekoliko mjeseci deset prijava maloljetnica koje su nam se ispovijedale i žalile da ih uznemiravaju i maltretiraju stariji muškarci, a da nema ko da ih zaštiti. U tim maltretiranjima i provokacijama prednjačili su sezonski radnici koji su u Plavu boravili sa strane, i mi smo ih u nekoliko slučajeva prijavljivali poslodavcima” – kažu one.

Da je slučaj djevojčice iz Plava specifičan i vrlo kompleksan, izjavio je i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović na sjednici Odbora za rodnu ravnopravnost. On je rekao da je nestanak djevojčice baba prijavila 11. novembra.

„U odnosu na prethodna saznanja policija je otišla na lice mjesta, gdje su je zatekli. Pozvali su je u Odjeljenje bezbjednosti Plav u prisustvu babe i službenice Centra za socijalni rad. Saopštila je da se udala, da želi da živi sa njim i ako je neko nasilno odvede od njega, da će dići ruku na sebe. Obavijestili su ODT zbog krivičnog djela vanbračna zajednica sa maloljetnim licem. Pripremaju se spisi za podnošenje krivične prijave protiv U.M. Djevojčica odlazi kući kod U.M.” – naveo je Sekulović.

Centar za socijalni rad je potom zatražio od policije asistenciju prilikom razgovora psihologa sa maloljetnicom i eventualne predaje djevojčice babi.

Ministar je dodao da su spisi predmeta obljuba nad djetetom vraćeni u Osnovno državno tužilaštvo Plav.

„Po nalogu Višeg državnog tužioca uzete su izjave od lica koja mogu biti u vezi sa maloljetnicom” – kazao je Sekulović.

U medijima se navodi da u svemu ima elementa bigamije, koja je po zakonu Crne Gore kažnjiva i zabranjena.

U SOS telefonu u Plavu smatraju, međutim, da su institucije u ovom slučaju zatajile. Zatajila je, kažu, i kompletna sredina. U malom mjestu kakav je Plav moralo se mnogo ranije znati šta se dešava, kako među običnim građanima, tako i u institucijama.

Da institucije nekada zataje ili da su nemoćne, pričaju aktivistikinje ove nevladine organizacije, govori i podatak da je stepen porodičnog nasilja vrlo visok.

„Mi smo samo u jednoj brošuri pod nazivom ‘Mi koje šutnju učinismo glasnom’ zabilježile čak četrdeset najslikovitijih i najtežih slučajeva porodičnog nasilja. Nisu to samo neznaveni ljudi i običan narod, već imamo i slučajeva u kojima su visokoobrazovane intelektualke bile izložene ili su i dalje izložene teškom nasilju od strane supružnika” – kažu one.

SOS telefon u Plavu radi već preko dvije decenije i uspjeli su da izgrade dobru organizaciju i okupe ekipu stručnjaka.

„Upravo zbog našeg mentaliteta, mi koje radimo sa žrtvama nasilja, odavno smo položile ispit hrabrosti, solidarnosti, saosjećanja i razumijevanja. Trebalo je prije dvije decenije uzdignute glave stati ispred institucija, ispred nasilnika, pogledati u lice žrtvu i reći – nemoj da se bojiš” – pričaju ove civilne aktivistinje.

One se prisjećaju da su počeci bili strašni, uz osjećaj da su potpuno same i da se bore sa čitavim gradom.

„Mi smo odlučile da rušimo predrasude i da budemo odlučne, strpljive i radne. Zato smo i izgradile kredibilitet organizacije” – kažu u SOS telefonu Plav.

Pričaju i kako je teško kada se zakaže suđenje, i čekate pred sudnicom, a žrtva se ne pojavi, odustane.

„I sjutra vas gleda na ulici kao da ništa nije bilo. Misli da je završeno sa nasiljem, ali najčeće nije. Onda dođe ponovo da traži pomoć“ – kažu ove žene.

Da je situacija u pogledu porodičnog nasilja alarmantna govori i podatak da su samo za vrijeme kovid pandemije aktivistkinje SOS telefona bile u situaciji da za čak šest žena traže i pronađu privremeno sklonište.

Da li se u slučaju djevojčice koja je pobjegla kod već oženjenog muškarca moglo učiniti nešto više da do toga ne dođe? Da li se slučaj mogao spriječiti? Ko je sve zatajio i šta se nakon svega može učiniti? Mnogo je još pitanja koja traže hitan odgovor.

                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo