Povežite se sa nama

OKO NAS

SULTAN BEĆA I NJEGOVA BORBA: Humanost nema rok

Objavljeno prije

na

Dvadesešestogodišnji Sultan Beća opredijelio se da svoj život posveti borbi za bolji život Egipćana i Roma. Osnovao je i Udruženje za podršku Roma i Egipćana, preko kojeg je izveo veliki broj humanitarnih akcija.„Ne bih baš mogao reći da živimo mnogo bolje nego onda kada smo stigli ovdje. O tome govori i činjenica da od tolikog broja Egipćana i Roma, samo četiri su zaposlena“

 

Egipćanin Sultan Beća imao je svega četiri godine kada je sa svojom porodicom i većom gupom sunarodnika stigao u Berane, bježeći od rata koji je tada buktio na Kosovu. Danas je jedan od najuspješnijih pripadnika te populacije i stalno je zaposlen u ovdašnjem Domu zdravlja kao saradnik u inkluziji u oblasti zdravstvene zaštite.

Osim toga, Beća je i fascilitator Romacted programa Savjeta Evrope za opštinu Berane.

Između toga je dug i trnovit put. Put siromaštva i bijede. Put borbe za integraciju u zejednicu koja i nije bila blagonaklona prema RE populaciji, posebno prema onima koji su izbjegli na sjever Crne Gore, i odlučili da tu ostanu.

,,Tada sam bio previše mali, ali sam vrlo upečatljivo zapamtio siromaštvo koje nas je pratilo kada smo došli. Niko u mojoj porodici nije radio. Tako je bilo i u svim drugim porodicama. Najteže je bilo izaći iz tog perioda teške bijede”, kaže Beća.

On je jedan od prvih iz svoje zajednice koji je redovno upisao osnovnu školu. Uz sve jezičke barijere, uspio je da završi ne samo osnovnu, nego i srednju školu. Zatim je u Podgorici završio i obuku za inkluziju Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja.

Od tada, do današnjeg statusa, radio je sve i svašta, a jedne godine bio čak prinuđen da radi komunalne poslove u Budvi da bi pomogao svojoj porodici.

Egićani i Romi stigli su u Berane sa ratnim vihorom na Kosovu 1999. godine. Nije se baš lokalno stanovništvo obradovalo njihovom dolasku. Niko ih nije htio u svojoj blizini, pa ih je pitanje smještaja pratilo dugi niz godina. Živjeli su u barakama od drveta ili u šatorima.

Poslije mnogo problema i neljudske patnje, izgradnju novog naselja Riversajd,  pored bivše fabrike Polimka, kao savremeni geto,  finansirala je Evropska agencija za rekonstrukciju, posredstvom njemačke humanitarne organizacije Help.

Sa trideset kuća, naselje je vremenom postalo pretijesno za sve novopridošle Egipćane i Rome, pa su se mnogi od njih nastanili pored domicilnih Roma u naselju Donji Talum. Tu je tek bijeda potpuno vidljiva i golim okom.

U Beranama i dalje nalazi utočište oko četiri hiljade izbjeglica iz skoro svih bivših republika eks-Jugoslavije, što čini deset odsto ukupnog stanovništva beranske opštine. To je više nego u svim susjednim gradovima na sjeveru zajedno.

Za jedan broj njih ranije su izgrađene stambene zgrade, ali je odlazak humanitarnih organizacija iz Berana i prestanak socijalnih i humanitarnih davanja, ove ljude ponovo odveo u tešku bijedu i na ivicu gladi.

Dvadesetšestogodišnji Sultan Beća opredijelio se da svoj život posveti borbi za bolji život Egipćana i Roma. Osnovao je i Udruženje za podršku Roma i Egipćana, preko kojeg je izveo veliki broj humanitarnih akcija.

„Ne bih baš mogao reći da živimo mnogo bolje nego onda kada smo stigli ovdje. O tome govori i činjenica da od tolikog broja Egipćana i Roma, samo četiri su zaposlena. Potrebno je zapošljavati ljude iz ove populacije jer su vrijedni. Sada su prinuđeni da rade kod privatnika i svake druge, najteže poslove“, kaže Beća.

Prema analizi  udruženja na čijem je čelu, stanje RE zajednice treba unaprijediti u oblasti  zapošljavanja RE pripadnika, odnosno odgovarajuće obuke za posao koje će garantovati zaposlenje.

,,Sljedeće  je stanovanje, jer mnogobrojne porodice se suočavaju sa dotrajalošću prostora, vlagom od poplava koje su prethodile i sl. Siromaštvo, nizak standard i uslovi življenja, sve su to problem koji prate RE populaciju”, priča Beća.

On posebnu zahvalnost izražava Osnovnoj školi Radomir Mitrović. U ovoj školi se obrazuje trenutno oko stotinu i šezdeset pripadnika RE populacije. U njoj rade i dva saradnika u socijalnoj inkluziji u oblasti obrazovanja.

,,Ova škola je prepoznata po obrazovanju djece iz RE populacije, pa je od REF-a dobila kombi za prezov učenika, a kancelarija medijatora je opremljena uz  program Romacteda – Savjeta Evrope”, kaže Beća.

Kroz podršku ove škole i JPU Radmila Nedić  krenulo se u pripremne aktivnosti, uz podršku predstavnika Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, da se djeca predškolskog uzrasta uključe u pohađanje vrtića, pri čemu bi pohađanje vrtića za djecu iz RE populacije bilo besplatno.

,,Dodatna podrška tome je i projekat ‘Aktivnim mjerama za socijalnu inkluziju Roma i Egipcana‘ koji sprovodi naša organizacija”, priča Beća.

Beća naglašava da uz podršku i finansiranje Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava njegova NVO sprovodi projekat Aktivnim mjerama za socijalnu inkluziju Roma i Egipcana, pa se u okviru toga održavaju radionice za roditelje djece budućih polaznika vrtića.

,,Ono što je poseban uspjeh što imamo i danas, prvi put nakon 2014. godine, i srednjoškolce iz RE zajednice. Sada planiramo da organizujemo vanškolsku nastavu za djecu koja su zakasnila za redovno školovanje, da im obezbijedimo vanredno polaganje i završetak makar osnovne škole, jer se bez osnovne škole ne može baš ništa raditi”, kaže Beća.

Prema njegovim riječima veoma je značajna podrška od strane Ministarstva prosvjete koje je uvelo zanimanja saradnika u socijalnoj inkluziji RE u oblasti obrazovanja.

,,Sada je najbitnije da se i djeca predškolskog uzrasta uključe i taj dio obrazovanja zbog njihove socijalizacije, jezičkih barijera, privikavanja na kolektivni zivot, društvenost i sl.”, naglašava Beća.

Prema popisu stanovništa iz 2011. godine u Beranama se 531 osoba izjasnila kao pripadnik romske nacionalnosti.

,,Prema našim istraživanjima, nakon deceniju, smatramo da je taj broj veći u Beranama za oko 20 odsto, kada se radi o Romima. Mislim da zajedno sa Egipćanima, ta brojka iznosi oko hiljadu”, kaže Beća.

Ovaj mladi čovjek je prošao dug put od borbe za koru hljeba, do, moglo bi se reći, lokalnog lidera u borbi za bolji život i integraciju ne samo novopridošlih pripadnika RE populacije, već i domicilnih Roma. On se bori za njihovu degetoizaciju iz naselja Talum, sa jedne, i Riversajd sa druge strane Lima. Već do sada je učinio mnogo, a život je tek pred njim. Njegov moto kojim se na tom putu vodi je, ,,uvijek može bolje”.

                                                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru

 

,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.

Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već  osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.

Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.

U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.

,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”,  priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.

Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.

Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti,  osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina

 

Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni  sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti,  još je na nivou projektnog zadatka. Kako su  saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano.  Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni  projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za  zaštitu životne  sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.

Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio  poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.

“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.

Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo  kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan  je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.

Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim,  cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.

Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje.  Za to bi bile neophodne  cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.

Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani,  ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta.  Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima,  kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati  sistemom za vodosnabdijevanje  objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.

Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi,  110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija  na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg  i kada.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada

 

Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.

Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane.  „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.

On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.

„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest  do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.

Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“

Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.

Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.

Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.

Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.

Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.

Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala  novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.

Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.

Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.

                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo