Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŠVERC I PROIZVODNJA MARIHUANE U CRNOJ GORI: Stabljika po stabljika, plantaža

Objavljeno prije

na

Osim što krijumčare marihuanu, crnogorski državljani se sve češće odlučuju i da je sami proizvode. Od početka godine otkriveno je devet, što manjih što većih ilegalnih zasada te biljke. Na najvećoj plantaži pronađeno je skoro četiri hiljade biljaka

 

Crnogorska policija je od početka ove godine otkrila čak devet zasada marihuane koji su se kretali od nekoliko desetina do nekoliko hiljada stabljika. To jasno govori da ovaj vid proizvodnje i krijumčarenja narkotika u Crnoj Gori nije incident, ali još uvijek nije tako rasprostranjen kao u nekim susjednim državama.

Tako je podgorička policija krajem prošlog mjeseca u mjestu Rvaši kod Cetinja otkrila plantažu sa 3.700 stabljika, što je do sada najveći (otkriveni) zasad marihuane u Crnoj Gori. Tom prilikom uhapšen je Podgoričanin M.G. (34) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo neovlaštena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Pronalazak ove plantaže je, kako je saopšteno iz policije, rezultat višenedjeljne akcije podgoričke policije izvedene pod nazivom Dvogled.

Osumnjičeni bi od zaplijenjene marihuane, da je stigao do jeseni da je obradi i proda, dobio višemilionski iznos novca, a zapljenom je spriječeno da droga bude krijumčarena kako na teritoriji Crne Gore, tako i prema zemljama regiona.

Slučaj iz Rvaša nije usamljen, jer su službenici Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga Uprave policije u protekla dva mjeseca sa kolegama iz ostalih organizacionih jedinica UP otkrili još osam plantaža marihuane sa manjim brojem sadnica kanabisa.

Plantaže kanabisa otkrivene su u Plužinama (18 stabljika), Goliji (132 stabljike), Gusinju (30 stabljika), selu Rudine kod Tuzi (180 stabljika), selu Popratnica kod Rvaša (85 stabljika), selu Mrke kod Skadarskog jezera (20 stabljika), pograničnom mjestu Cijevna Zatrijebačka (222 stabljike), a potom još dva veća zasada u Rvašima.

Gordana Milutinović, iz Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droge, izjavila je da je nešto od te droge namijenjeno domaćem tržištu ali da, u slučaju zasada od tri ili četiri hiljade stabljika, sve govori da je ta droga namijenjena za dalju preradu i šverc prema susjednim zemljama i Zapadnoj Evropi. „Pojačali smo kontrolu od početka godine, da se ne bi dogodilo da ovaj vid krijumčarenja uzme maha kao u susjednoj Albaniji, gdje se suočavaju sa masovnom proizvodnjom marihuane na cijeloj teritoriji zemlje, na otvorenom”, kazala je Milutinović.

U tom odsjeku smatraju da dosadašnji podaci policije ukazuju da otkrivene mini plantaže u Crnoj Gori nijesu dio organizovane šeme neke od kriminalnih grupa koja se bavi krijumčarenjem droga.

Odavno je poznata činjenica da Albanija važi za najvećeg proizvođača marihuane u Evropi i drugog u svijetu, dok je Crna Gora u švercerskom i kriminalnom lancu jedna od najznačajnijih država za tranzit ove droge.

Droga je do sada uglavnom preko Luke Bar švercovana do Italije, i dalje prema tršištima u Evropi, sve do Skandinavije, gdje je njena cijena dostizala najveće iznose. Prema Monitorovom izvoru, u oblasti Lazaret, poznatoj pod nazivom albanska Kolumbija, godišnje se proizvodilo više stotina tona marihuane, poznate kao albanka, kao i modifikovane verzije kanabisa skanka.

Droga iz Lazareta obično ide u nekoliko standardnih i ustaljenih švercerskih pravaca. Jedan od njih je od Drača i Valone gliserima do Italije. Drugi pravac je od Valone do hrvatskog grada Šibenika, odakle brodovima produžava za Veneciju. Naš sagovornik objašnjava: „Treći put je preko Crne Gore. Droga je obično prenošena putničkim automobilima. Vrijedni tovari ulaze preko Božaja, odnosno Sukobina, a zatim, ako tu prođe, ide na Debeli brijeg. Prilikom prenosa droge većinom se koriste automobili sa prepravljenim dnom, ili se ilegalni teret krije u krovnom tapacirungu, kao i u instrumental tabli. Većina kurira su mladi albanski bračni parovi, mada je bilo slučajeva da i stariji ljudi za dobru naknadu prenose skank.”

Mada su lokalne vlasti u Albaniji tvrdile da svake godine unište između sedamdeset i sto hiljada biljki kanabisa, među upućenima postoje sumnje da u ovoj zemlji ima oblasti koje su u potpunosti izvan kontrole vlasti. „Poslije rata koji se više od godinu u Lazaretu vodio između policijskih snaga i paravojske narkodilera, velika polja marihuane preseljena su na područja koja su za policiju nepristupačnija. Tako je uzgoj marihuane nastavljen bez ikakvih problema i u gotovo istim količinama”, navodi naš izvor.

O razmjerama proizvodnje i šverca droge govore i podaci koje je objavila američka agencija AP. Prema njihovim podacima albansko selo Lazarat nosi epitet „fabrike za marihuana” sa godišnjom proizvodnjom od oko 900 tona kanabisa i „izvozom” narkotika u tržišnoj vrijednosti od nevjerovatnih četiri i po milijarde eura.

To je približno polovina bruto društvenog proizvoda Albanije. Agencija AP podsjeća da je stanovnicima u Lazaratu, selu na jugu Albanije, uzgajanje marihuane najvažnija privredna djelatnost. Tako je Albanija samo korak iza Meksika, koji je najveći proizvođač marihuane, namijenjene tržištu Sjedinjenih Američkih Država. O razmjerama tog posla svjedoče i namjenski, švercerski tuneli na granici ove dvije države. Posljednji otkriveni tunel bio je dužine 400 metara, spajao je dva ilegalna magacina sa jedne i druge strane granice, i tada je odjednom zaplijenjeno 17 tona marihuane.

U 2020. godini crnogorski policajci su zaplijenili marihuanu vrijednu tri miliona eura. U toku 2020. godine, UP je učestvovala u 15 akcija u kojima su presječene rute šverca marihuane od Albanije, preko Crne Gore do zemalja EU. „Na teritoriji Crne Gore zaplijenjeno je dvije tone i 550 kilograma marihuane, tipa skank, a po informaciji dobijenoj od kolega, na teritoriji Hrvatske još oko 50 kilograma”, prenijeli su mediji podatke dobijene od Uprave policije.

U prvih sedam mjeseci 2021. godine, aktivnostima Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droge na presijecanju krijumčarskih ruta marihuane iz pravca Albanije, preko teritorije Crne Gore, zaplijenjeno je više od jedne tone i 200 kilograma. „Samo u akciji Zamka, Specijalnom državnom tužilaštvu su procesuirana 24 lica, pripadnika OKG koja je djelovala na području Ulcinja i Nikšića, a koja se sumnjiče za organizovano krijumčarenje velikih količina marihuane rutom Albanija–Crna Gora ka BiH i dalje ka EU”, saopšteno je iz sektora sa borbu protiv krijumčarenja droge.

Prema podacima Ujedinjenih nacija globalna vrijednost ilegalne trgovine marihuane je 140 milijardi dolara. Koliko od toga novca otpada na marihuanu koja  je u tranzitu kroz Crnu Goru i zemlje okruženja, nije lako sračunati. Ali, kao što se može vidjeti, osim što je krijumčare u tranzitu, crnogorski državljani se sve češće odlučuju i da je sami proizvode u našoj državi. Koliko je još zasada koji će biti otkriveni u policijskim akcijama u kojima se koriste i dronovi, znaće se za koji mjesec. Ostaće i neotkrivenih, sasvim sigurno, i teško da će šverc u potpunosti stati.

Dok završavamo ovaj tekst, iz Pljevalja stiže vijest o novoj plantaži marihuane sa ukupno 230 stabljika, koju je otkrila policija. Uhapšene su dvije osobe.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo