Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Svetac koji hoda

Objavljeno prije

na

Ne, dragi čitaoče, nek’ te ne zavara ovaj naslov! Ne mislim da pišem o bilo čemu što je vezano za upokojenje jednog sveštenog lica koje je imalo najvišu funkciju u jednoj vjerskoj zajednici, jako važnoj i u Crnoj Gori. Ne zanima me ni kako je ta vjerska zajednica s dobrim vjerskim marketingom uspjela u tzv. širokim narodnim masama stvoriti privid svetačkog autoriteta tom čovjeku dok je još uveliko bio živ i krepak. Na kraju krajeva, marketing su i izmislili vračevi, šamani, čarobnjaci, druidi i sveštenici, pa su i do današnjeg dana – kada se od toga nazidala cijela tobožnja nauka – ostali uzor u domišljatosti i efikasnosti marketinškog poslovanja. Nije mi stalo, zbog vlastite mentalne higijene, da komentarišem šta su pojedini crnogorski visoki državni dužnosnici izjavljivali povodom toga događaja. Bože me prosti, bilo je tu baš bombastičnih turbo-folk pseudo-religijskih patetičnih izliva. Kad ih čujem uvijek pomislim: Crna Gora će zaista postati slobodnom i nezavisnom zemljom tek kada prestane biti dominantnom crtom ponašanja njezinih političara i intelektualaca ta odvratna i jadna potreba da se udvaraju Beogradu, da misle i govore onako kako se misli i govori u Beogradu, da stenju u govoru onako kako se u govoru stenje u Beogradu!

Ponajmanje sam opremljen potrebnim znanjima o tome šta se i ko se i zbog čega se sve smatra i proglašava svetim licem ili svecem. Za takvo što valjalo bi moći provesti velike komparativne analize svjetskih religija, od zapadnog hrišćanstva sve do kineskih religijskih sistema, pa možda navratiti i do Polinezije. Dovoljno je znati da se u konvencionalnom smislu pod pojmom sveca ili svete osobe označava ličnost koja se smatra i proglašava bliskom bogu na osnovu savršenosti, tj. neke više ljudske potpunosti u religijskom ili moralnom smislu. Pri tome se opšti koncept svetosti individualizira i primjenjuje na pojedinačnog čovjeka u specifičnosti njegove ekstraordinarnosti koju je ispoljavao za života i zbog toga zaslužio da ga poslije smrti proglase čovjekom u jednom višem smislu.

Ne bih da naljutim teologe ove ili one konfesije, ali odavno mi je sumnjiv koncept većine tipova svetačke izuzetnosti, jer počiva na vrlo spornoj antropološkoj koncepciji vrednovanja onoga što se smatra ljudskim u najboljem antropološkom smislu. Za svetost „kandiduje” one koji su najčešće vrlo jednostrani u životnoj djelatnosti, poput krunisanih glava naklonjenih toj i toj konfesiji ili mučenika koji su umirali za svoja uvjerenja ili asketa koji su odricanjem od većine onoga ovozemaljskog sticali svetački „status”.

Što se mene tiče, beatifikovao bih one kojima je životno podvižništvo neuporedivo veće od svih koja su pobrojana i opisana u žitijima svetaca. Mislim na ljude – nije bitno da li su teisti, ateisti, agnostici ili ko zna šta – koji ne bježe od vreve života u manastire, isposnice i kaluđersko neučestvovanje u životu, nego se baš u toj vrevi, u punoći življenja uspijevaju održati kao ljudi s ljudskim dostojanstvom i kao ljudi koji na valjan način ispunjavaju svoje ljudske dužnosti. Ima li mnogo takvih hodajućih i živih svetaca? Ili ih je možda mnogo manje nego u katoličkim i pravoslavnim registrima svetaca?

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo