Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Zatvor i kavez

Objavljeno prije

na

Najgluplja stigma kojom se htjelo nagrditi lice filozofije sadržana je u anegdoti o filozofu i činjenicama. Tobože, Hegel je pokazivao u izlaganju svoje filozofije da ne mari za činjenice. Priča se rado prežvakava u „krugovima” profesora, publicista i raznih tehničara znanja. Oni svojim malim intelektualnim lenjirima i šestarima mjere kilometarska rastojanja duha. Sve što prelazi mjeru njihovih instrumenata odbacuje se kao glupo i smiješno. Hegel je u mengelama tih mjernih zadobio tamnu slavu idiota nad idiotima. Pravi smisao anegdote svjetlosnu je godinu udaljen od te mjere. Otresiti studenti upozorili su Hegela da mu se filozofski sistem ne slaže s činjenicama. Njegov čuveni odgovor glasio je: „Utoliko gore po činjenice”! Šta je time zaista rekao? Činjenica je za nas zaustavljeni trenutak čina, kao što je fotografija zaustavljeni tren života. Ako hoćemo da je spoznamo, moramo spoznati čin koji ju je stvorio i čiji je dio ona. U onome što nazivamo činjenicom sadržano je i naše razumijevanje što ona jeste. Kad pitamo za činjenice, pitamo za naše razumijevanje naše spoznajne djelatnosti koja je nešto načinila, tj. priznala činjenicom.

Činjenice su najčešće znak da neki proces nije dospio do realizacije svojih punih mogućnosti. Naprimjer, kada sudimo o nekome da je loš čovjek, činimo to na osnovu jasne predstave o tome kakav treba da bude valjan čovjek. Prema „modelu” valjanog čovjeka utvrđujemo da je onaj konkretni loš i to za nas postaje najtvrdokornijom činjenicom. Poslije se možemo čuditi, žaliti ili osuđivati što je taj čovjek – takva činjenica!

E, sve ovo pričamo radi toga što se ovih dana vidjelo kako je jedna „takva činjenica” izašla iz zatvora u Švedskoj. Smjestili su je bili tamo u trgovačko-jurističkom aranžmanu s Haškim tribunalom. Nešto je malo priznala od zločina, a veći dio pretovarila na leđa svojim „saborcima”. Kad joj je istekla kazna izjavila je da njezino priznanje na suđenju nije bilo pravo ni iskreno. U odori i držanju kao da se tek vratila sa skijanja iz nekoj alpskog pomodnog centra „činjenica” je negirala svoje priznanje. Negirala je time i kaznu na koju je osuđena i blagost kazne koju je dobila zbog priznanja. Negirala je i Sud koji je zbog priznanja osudio na blagu kaznu. Negirala je i smisao suđenja i jurisprudenciju kao takve. Ispalo je u laičkim i plebejskim očima da je „činjenica” vrlo lukavo uspjela da prevari tužioce i sudije Tribunala i da slavodobitno izađe da diše slobodu do kraja života. A biće da se „činjenica” pomalo boji onih na koje je natovarila krivicu. Boji se i „patriota”, jer je priznanjem „izdala” Stvar!

No, nije sve tako! Da nije, najlakše se može pokazati uz pomoć onoga što se najbolje razumio u „činjenice”. Navešćemo dva stava iz Hegelove teorije kazne. On pobija tezu čuvenog pravnika A. Fojerbaha da se kazna zasniva na prijetnji. Tom se pravničkom tezom okrivljeni ne tretira kao čovjek u ljudskoj časti, nego se tretira kao pas. Pas je sklon da se uprepodobi pred podignutom batinom. S druge strane, suditi se može samo uračunljivom biću. Kazniti se može samo čovjek, čak samo čovjek koji je svjestan svoga čina i njegovih posljedica. Društvo kažnjeniku kaznom priznaje status ljudskog bića.

„Činjenica” što ovih dana izduši iz Švedske u svoje se vrijeme uprepodobila pred prijetnjom drakonskom kaznom. Povlačeći priznanje kad je kazna istekla, pokazala je da nije ni zasluživala kaznu, tj. nije zasluživala da je priznaju kao uračunljivo ljudsko biće. Time je pokazala da specijalni objekt u kome je bila da okaje grijehe – nije bio zatvor, nego kavez! Narod ne zna Hegela, ali je spontano došao do nečega hegelovskog u misli kad je smislio izreku: I zatvor je za ljude!

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo