Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Svjetlost na planini

Objavljeno prije

na

Elektroenergetičar i inovator iz Berana Ranko Delević priveo je kraju izgradnju prve mikrohidroelektrane na sjeveru Crne Gore. Osim što je prva, ova je mikroelektrana i na najvećoj nadmorskoj visini u državi, na 1600 metara. Stočari na planini Konjsko iznad sela Buče, gdje je locirana, iz nje će ovih dana dobiti struju za svoje kolibe gdje ljeti izdižu i neće morati da se nakoliko mjeseci odriču komfora koji pruža električna energija.

Ovaj Beranac nemirnog, istraživačkog duha sav posao oko izgradnje hidroelektrane, odradio je potpuno samostalno i ručno, u svojoj kućnoj radionici.

DRUŽENJE SA STRUJOM: „To je takozvana ostrvska hidrocentrala, jer se neće vezati s elektrosistemom. Struje će biti dovoljno za desetak planinskih stanova moje najbliže rodbine i mještana, za sijalice, televizore i frižidere, tamo gdje ih nikada nije bilo” – kaže Delević za Monitor.

On se sa strujom druži od dječačkih dana. Ideja da osvijetli planinu u njemu se rodila vrlo davno. Još 1968. godine, od dinama za biciklo, napravio je minicentralu snage svega pet vati, što je bilo dovoljno za sijalicu u babinoj kolibi. Nešto kasnije izradio je vjetrenjaču koja je proizvodila 300 vati, da bi danas stigao do mikro elektrane.

„Turbinu sam projektovao da može da proizvede do petnaest kilovati struje, ali za sada će raditi sa desetak kilovati. Projektovana je tako da vremenom može da joj se pojačava snaga” – kaže Ranko.

On ne želi da priča o vrijednosti centrale koju je napravio, jer ističe da je sve radio iz entuzijazma i ljubavi prema poslu. Takođe, nema namjeru da projekat komercijalizuje.

„Znate, kada nešto radite iz ljubavi, onda ne brojite šarafe. Ali, mogu vam reći da su turbina i generator teški oko trista kilograma. Smješteni su u jednom objektu koji sam sam sazidao. Tu su dvije prostorije – mašinska sala i komandna soba. Reći ću vam i to da je bilo potrebno da se razvede i postavi 330 metara čeličnog cjevovoda” – priča Delević.

Ovaj pronalazač, u pravom smislu riječi, otišao je još dalje, predvidjevši čak i daljinsko upravljanje centralom.

„Hidrocentrala će radio vezom imati signal do moje kuće, dolje u selu Buče, i moći ću u svakom trenutku da pratim kako radi i da po potrebi intervenišem” – kaže Delević.

On dodaje da ništa nije ostavio slučaju. Turbina će u zimskom periodu „mirovati”. Cijevi će biti ispražnjene i tako će čekati proljeće, kada će ponovo biti stavljana u sezonsku upotrebu. Delević vjeruje da nešto slično još niko u Crnoj Gori nije ručno izradio.

„Dok drugi pričaju o velikim planovima, ja sam uradio mikro- elektranu, koja bi čak mogla i da se izmješta i postavlja negdje gdje bi proizvodila više struje nego što je to moguće na planini. Deset kilovati je dovoljno za kompletnu potrošnju dva velika gradska domaćinstva” – objašnjava Ranko.

On kaže da je u početku, dok je još sve bilo u fazi ideje i razmjene informacija, bilo skepse i podozrenja. Sada samo stižu čestitke sa svih strana. Kada ovaj broj Monitora bude u štampi, Rankova mikroelektrana na planinskoj rječici Rujanac, kako će se i elektrana zvati, biće već isprobana, da bi mještanima sela Buče bila predata na upotrebu najvjerovatnije za Dan opštine, 21. jula. Biće to njegov poklon gradu.

PIONIRI ELEKTRIFIKACIJE: Delevićev poduhvat podsjetio je na pionire elektrifikacije i činjenicu da je na području Gornjeg Polimlja, odnosno tri opštine – Berane, Plav i Andrijevica, do početka pedesetih godina prošlog vijeka i masovne elektrifikacije, postojalo čak 35 malih, sada bi se reklo, mikroelektrana, od kojih nijedna nije sačuvana. Za njima je prestala potreba izgradnjom dalekovoda i hidroeletrane na Mušovića Rijeci. Bile su to primitivne ali tada značajne centrale, snage od jednog do četrdeset kilovat sati. Od ukupno 35, šesnaest ih je snabdijevalo strujom po jednu kuću, pet po nekoliko kuća i 14 sa kojih su se strujom napajala čitava naselja. Građene su obično na mjestima gdje su postojale vodenice.

Prva je sagrađena na Murinskoj rijeci 1926. godine. Njenu izgradnju finansirao je tadašnji kapitalista Gavrilo Đorđijević, da bi s nje strujom napajao svoj hotel u toj varošici, prodavnicu, pilanu, mlin i nekoliko kuća. Kostruisao je Slovenac Mihailo Kladnik, koji je 1938. godine napravio i plavsku hidroelektranu snage osam kilovat sati na Đuričkoj rijeci. Ekspanzija izgradnje počela je poslije Drugog svjetskog rata. O ovim hidroelektranama danas samo možemo čitati iz literature, a pitanje bez odgovora je zašto neke od njih nijesu sačuvane, makar kao spomenici jednog vremena.

Dok su u svijetu mikroelektrane hit, mi smo tako prekinuli tradiciju i sada s Rankovom elektranom i onom, takođe nedavno izgrađenom, za potrebe manastira Morača, krećemo od nule. Stručnjaci su još ranije primijetili da je to zbog toga što naše prostorne planove potpisuju geografi i generali umjesto hidrologa. Zaludnja je priča o resursima na kojim bi okruženje moglo da nam pozavidi. Tako je jedna studija, koju je radio tim profesora s Univerziteta u Kragujevcu, pokazala da je samo na beranskoj Bistrici, lijevoj pritoci Lima koja izvire na padinama Bjelasice, moguće napraviti čak pet malih hidroelektrana. Rukovodilac tog tima profesor Milun Babić tada je kazao da je to projekat za koji su interesovanje pokazali čak i predstavnici Svjetske banke.

„Mi smo im preporučili da ovaj prostor Berana, koji ja zovem vodni pupak Balkana, postane predmet njihove pažnje i finansija. Na Bistrici postoji i mogućnost suksesivne, odnosno pojedinačne gradnje. Hidrocentrale bi bilo moguće graditi jednu po jednu. Kada bi prvu napravili ona bi sebe isplatila i pravila drugu, i tako do završetka” – objašnjavao je profesor Babić projekat koji je, na žalost, ostao mrtvo slovo na papiru.

NEISKORIŠĆENI RESURS: Da je hidropotencijal veliki neiskorišćeni resurs sjevera Crne Gore ukazuju i iz Montenegro Biznis Alijanse (MBA), ocjenjujući da bi na tom području vrlo brzo mogao biti izgrađen veliki broj mikroelektrana. Koncesije za gradnju trebalo bi, smatraju u MBA, da daju opštine po principu „jedan papir za dan”. Na nedavno održanom okruglom stolu u Beranama u organizaciji MBA, opštine su konačno preuzele obavezu da izrade katastar mikroelektrana i elektrana veće snage na svojoj teritoriji, kako bi definisale energetski potencijal i tako dale zainteresovanim investitorima informacije o svim potencijalnim lokacijama.

„U situaciji deficita električne energije sopstveni izvor napajanja strujom daje veliku sigurnost biznisu i utiče na njegov kvalitet. Osim toga, gradnja mikroelektrana pomogla bi uravnoteženju ekonomskog razvoja Crne Gore i predstavljala podsticaj poljoprivredi u ruralnom dijelu” – kaže za Monitor ekonomski savjetnik MBA Zoran Vulević.

Alijansa je, dodaje on, upravo prošle sedmice potpisala sporazum o saradnji u realizaciji projekata razvoja lokalne energetike sa Zajednicom opština Crne Gore i Udruženjem koncesionih preduzeća za obnovljive izvore energije.

„Mi ćemo se zaista truditi da podstaknemo masovniju izgradnju mikroelektrana, kao inicijalnu kapislu za razvoj biznisa na sjeveru” – ističe Vulević.

Da li je mikroelektrana Beranca Ranka Delevića vjesnik boljih vremena?

„Mi smo megalomani. Razmjišljamo o velikim projektima, a u svakom trenutku pored nas, manjim i većim rijekama na sjeveru u nepovrat protiču ogromne količine neiskorišćene energije” – kaže Delević.

Ohrabrujuća je činjenica da su ovih dana odobreni projekti nekim domaćim preduzećima, među kojima je i jedno iz Berana, za izgradnju pet malih hidrocentrala. Simbolično ili ne, i na Murinskoj rijeci. Onoj gdje je hidrocentrala postojala prije Drugog svjetskog rata. Ostaje da se vidi koliko će još proći vremena dok budu i izgrađene. A kojim tempom razvijeni svijet ide u tom pravcu govori podatak da su se zvaničnici zemalja EU dogovorili da postave kao obavezujući cilj da do 2020. godine povećaju udio obnovljivih izvora energije, što uglavnom znači mHE, s dosadašnjih sedam na dvadeset odsto od ukupne potrošnje energije. Slovenija je još prije dvije decenije imala više od 400 malih hidroelektrana.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

AFERA KAMENOLOM: Nepodnošljiva lakoća prvih miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni grad razmijenio je zemljište na kojem je planirana šestospratnica, za privatnu zemlju u Kučima, namijenjenu za kamenolom kojeg još uvijek nema u planovima. Aferu je otkrila opoziciona DPS, koja je sa ovakvim transakcijama imala iskustva za vrijeme svoje vladavine. A kao glavnog aktera je optužila direktora Puteva Radoša Zečevića

 

 

,,Građani, ako ste vlasnici nekog neobradivog zemljišta ili kamenjara pitajte Glavni grad Podgorica da izvršite razmjenu. Cijena kvadrata stambenog prostora u Podgorici raste. Postanite milioneri”, poručio je odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac na konferenciji za štampu koju su organizovali protekle sedmice. Na njoj su optužili direktora gradskog preduzeća Putevi Radomira Zečevića, Glavni grad i Vladu Crne Gore za učestvovanje u koruptivnom poslu.

Iz DPS-a su predočili  koruptivnu šemu razmjene zemljišta između Glavnog grada i Radenka Mijovića. Glavni grad je dobio zemljište u Kučima procijenjeno na 449.600 eura, a vlasnik te parcele Radenko Mijović plac vrijedan 585.168 hiljada u Podgorici, DUP 1.maj – iza TC ,,Big fashion“, sa obavezom da razliku od 150.000 uplati u budžet grada.

Zemljište koje je u trampi dobio Glavni grad, namijenjeno je za kamenolom, iako za sada nema ni jednu dozvolu niti je uvršteno u plansku dokumentaciju kojom bi se to zemljište privelo namjeni.

Dosta bliže valorizaciji dobijenog zemljišta je Mijović. Na toj parceli je DUP-om predviđena gradnja šestospratnice, korisne površine 3.600 kvadrata. ,,Neko je omogućio da Mijović uplati u budžet Glavnog grada 150.000 eura i da dobije parcelu na kojoj će moći kao suinvestitor da gradi šestospratnicu, korisne površine 3.600 kvadrata”, objasnili su iz opštinskog DPS-a.

Izveli su i računicu po kojoj je na atraktivnoj lokaciji iza objekta Big fešn prosječna cijena kvadrata 2.800 eura. ,,Dolazimo do toga da Mijović dobija 25 odsto kvadrata po osnovu ugovora o zajedničkom ulaganju. Oni su već sa nekim investitorom zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju, pa kada Mijović svojih 25 odsto kvadrata proda na tržištu zaradiće gotovo dva miliona eura”, naglasili su iz DPS-a.

Iz ove opozicione partije se pitaju kako to da je baš Mijovićevo zemljište izabrano za razmjenu a ne nekog drugog vlasnika u Kučima. Tvrde da su razlog porodični odnosi direktora Puteva Zečevića i Mijovića.

Klikovac tvrdi da su Zečević i  Mijović direktno sjeli i dogovorili ovaj posao, bez ikakvih tendera ili javne rasprave iza zatvorenih vrata.

,,A zašto? Pa zato što je gospodin Zečević u vrlo bliskom familijarnom srodstvu sa gospodinom Mijovićem, pa se, tako, stambeni objekat u Doljanima u kojem živi direktor Puteva, nalazi na katastarskoj parceli koja je u vlasništvu Radenka Mijovića. Ovo je dokaz da je među njima postojala komunikacija i prije zaključivanja ovako štetnog posla za građane Podgorice. Jasno je da imamo vrlo organizovani tajni posao, koji nije usklađen sa zakonima. Već imamo i krivične prijave advokata koji zastupaju stanovnike Kuča koji se protive gradnji kamenoloma u Kučima”, poručio je Klikovac.

Zečević je demantovao da je u bilo kakvim familijarnim odnosima sa Mijovićem. ,,Poznajem čovjeka iz političkih voda”, tvrdi Zečević.

Mutne korupcionaške vode, kako tvrde iz opozicije, počele su tokom prošle godine. Na sjednici Skupštine glavnog grada u junu prošle godine, na prijedlog gradonačelnika Saše Mujovića, glasovima odbornika vlasti izglasana je izgradnja kamenoloma. Iz DPS-a tvrde – bez koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina, bez bilo kakvih istraživanja i projekta geoloških istraživanja, bez studije uticaja na životnu sredinu, urbanističko-tehničkih uslova, rudarskog projekta eksploatacije i bez saglasnosti nadležnih za oblast vodoprivrede i vodosnabdijevanja za to područje. Opozicija je upozoravala i u junu prošle godine da u Prostorno-urbanističkom planu Podgorice (PUP) ova lokacija nije predviđena za eksploataciju mineralnih sirovina, odnosno obradu kamena.

Vlada je aminovala razmjenu zemljišta, ali krajem prošle godine spornu lokaciju nije uvrstila u plan koncesija.

S druge strane, Zečević tvrdi da je riječ o pokušaju politizacije posla započetog u prethodnom periodu koji je, dodaje, dobio sve potrebne saglasnosti. Navodi da je cijeli posao odradila Uprava za imovinu Glavnog graa, a da je sama procedura počela još dok je Olivera Injac bila gradonačelnica.

,,Tačno je da ga poznajem. Samo mi recite ko ne poznaje nekog ko živi u Podgorici, a ja imam dosta godina. Znamo se i kroz partijske aktivnosti. Struka je odabrala njegovu parcelu. Predstavnici Kuča su bili kod gradonačelnika Mujovića. Dogovorili smo se da ne radimo ništa, iako smo mogli odmah. Prihvatili smo uslove i sačekaćemo Agenciju za zaštitu životne sredine da izradi elaborat u narednih par mjeseci”, izjavio je Zečević.

Odbornica DPS-a Ksenija Aranitović iskazala je nadu da će nadležne institucije, Osnovno državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo, odmah preduzeti neophodne procedure nakon što im dostave svu dokumentaciju o ovom slučaju. ,,Ova odluka treba hitno da bude stavljena van snage. Pozivamo gradonačelnika Sašu Mujovića da razriješi dužnosti direktora Puteva Radoša Zečevića. Ukoliko se to ne desi, on će definitivno potvrditi da je kao predstavnik predlagača ove odluke saučesnik u ovoj koruptivnoj radnji”.

Mujović nije demantovao navode odbornika DPS-a, već podržava njihovu namjeru da nadležnima što prije dostave predmetnu dokumentaciju. U dokumentu koji je Monitor imao na uvid, vidi se da je Direkcija za imovinu Glavnog grada u avgustu prošle godine Vrhovnom državnom tužilaštvu dostavila dokumentaciju o ovoj razmjeni nepokretnosti. Dokumentacija je poslata i Zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore.

,,Stojim na raspologanju svim državnim organima i molim odbornike DPS-a da im što prije dostave dokaze kako bi mogli da nastavimo da radimo”, izjavio je Zečević.

Šta su sa dostavljenom dokumentacijom osam mjeseci radili u tužilaštvu i Kancelartiji Zaštitnika, tek treba da saznamo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SLOVINIĆ PRED SDT: Ima li u (ne)postupanju opštine krivične odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaštitinica imovinsko-pravnih interesa podnijela je 13. februara ove godine krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv odgovornih lica u Opštini Budva, okrivljujući ih da su svojim nečinjenjem onemogućili nastavak gradnje luksuznog hotela Avangard, u vlasništvu porodice Slovinić  

 

 

Zaštitinica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović, podnijela je 13. februara ove godine krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv odgovornih lica u Opštini Budva, okrivljujući ih da su oni svojim nečinjenjem onemogućili nastavak gradnje luksuznog hotela Avangard, investitora Anchor Company DOO iz Budve, koje je u vlasništvu budvanske porodice Slovinić.

Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa obratio se advokat porodice Slovinić, Nikola Kavedžić, sa zahtjevom za preuzimanje mjera iz njihove nadležnosti zbog ozbiljnih propusta u postupanju opštinskih službi i blokade gradilišta na lokaciji u blizini Starog grada na kojoj je porodica Slovinić, majka Đorđina i njena dva sina Goran i Vedran Slovinić, započela izgradnju hotelsko-apartmanskog objekta na mjestu dvije stare porodične kuće koje su srušene.

O slučaju izgradnje hotela Avangard na budvanskom šetalištu, koju onemogućava buvanska opština, Monitor je već izvještavao.

„Porodica Slovinić posjeduje pravosnažnu građevinsku dozvolu izdatu od nadležnog državnog organa, uredno plaćenu naknadu za komunalno opremanje zemljišta, zakonito započetu gradnju objekta mješovite namjene, važeći ugovor sa izvođačem radova i zaključene ugovore o prodaji nepokretnosti. Uprkos ispunjenju svih zakonskih uslova investitoru je od septembra prošle godine onemogućen pristup gradilištu, zabranjen je prolaz građevinske mehanizacije samovoljom organa lokalne samopuprave….“ navodi se, između ostalog, u dopisu upućenom Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa.

Na zahtjev Zaštitnice, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine izdalo je akt u kojem se navodi da je jedini raspoloživi pristupni put za prolaz građevinskih mašina lokaciji, ulica Slovenska obala, koju je gradska uprava proglasila pješačkom zonom i zabranila prolaz kamiona i građevinske mehanizacije.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Ćirović, uputila je tokom januara ove godine više dopisa i urgencija Opštini Budva, predsjedniku Nikoli Jovanoviću i sekretarki Sekretarijata za komunalne poslove Desi Vlačić, da pojasne i dokumentovano dostave informaciju o raspoloživim prolazima gradilištu i moguće alternativne puteve za prilaz urbanističkoj parceli u 10.22 DUP Budva centar, sa molbom za hitno postupanje, imajući u vidu da radovi nisu nastavljeni u oktobru shodno planu gradnje, kako bi se problem locirao i riješio.

Međutim, Predsjednik Jovanović i sekretarka Vlačić ignorisali su  zahtjeve Zaštitnice,  pa je predmet upućen SDT-u.

„U prilogu vam dostavljam dopis advokata Nikole Kavedžića iz Budve upućen Zaštitiniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore od 26.12.2025. akt Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dat po zahtjevu Zaštitnika, dok Opština Budva ni nakon urgencije do danas nije htjela da da informaciju u vezi sa predmetnom situacijom, a radi provjere da li postoje elementi krivičnog djela u postupanju odgovornih lica Opštine Budva“, navela je Ćirović.

Porodica Slovinić ukazuje da im je ćutanjem opštinske administracije na zahtjeve da im se odobri polaz ulicom Slovenska obala nanijeta ogromna direktna materijalna šteta i povrijeđena prava propisana zakonom, Ustavom i Evropskom konvencijom. Napominju da je pravo pristupa gradilištu sastavni dio prava građenja te da onemogućavanje pristupa predstavlja faktičko obesmišljavanje građevinske dozvole.

Prolaz građevinske mehanizacije ulicom Slovenska obala nije zabranjen svim investitorima.  Prije par dana srušena je takozvana Žuta kuća, na lokaciji pored hotela Mogren, u vlasništvu biznismena Milana Mrvaljevića. Kamioni i mehanizacija za rušenje kuće nesmetano su prošli ulicom.

Istovremeno, biznismenu Veselinu Pejoviću nije omogućeno da sruši susjednu kuću, poznatu i po restoranu Demižana, koju je zajedno sa prostranom parcelom, kupila njegova kompanija Montenegro Assets Management. Kompanija je dobila dozvolu za gradnju hotela sa pet zvjezdica, ali se od rušenja kuće odustalo jer od Opštine nisu dobili dozvolu da građevinske mašine dođu do objekta.

Predsjednik Opštine mjesecima blokira i rad Luke Budva koja je u vlasništu države i posluje u okviru JP Morsko dobro, čiji je direktor Mladen Mikielj, njegov politički rival.

Zabrana prolaza ulicom Slovenska obala važi i za kamione i mehanizaciju Luke, neophodne za pružanje lučkih usluga, zbog čega ova državna firma trpi ogromnu materijalnu štetu. Nedavno je, po drugi put u roku od pola godine, uprava Luke morala angažovati trajekt  Morskog dobra radi prevoza plutajućih pontona za privez jahti i drugih plovila.

JP Morsko dobro prevozi naručenu robu i materijale trajektom od sredine 2025. godine.

“Opština Budva ne dozvoljava prolaz do Luke Budva dobavljačima koje je  angažovalo JP Morsko dobro, pa se sve nabavke obavljaju morskim putem. Onemogućavanje pristupa luci prouzrokovalo je do sada brojne organizacione i poslovne probleme. Ovakva situacija prevazilazi se na ovaj način, uz značajne finansijske troškove koji za period od pola godine iznose gotovo 100.000 eura. Javnim resursima se nanosi ogromna šteta bez zakonskog utemeljenja i bez ikakvog odgovora ili objašnjenja od strane Opštine Budva”, navodi se u saopštenju Morskog dobra.

Na više zahtjeva upućenih Opštini Budva za prolaz do zone luke,  nikada nije dobijen odgovor.

“Ovakva situacija je neodrživa i činjenica da opštinski organ vlasti sprječava državno preduzeće u obavljanju redovnog poslovanja, usput mu nanoseći štetu, spada u domen rubrike ‘vjerovali ili ne’. Zapostavljanje ili postupanje suprotno javnom interesu je očigledno, bez ikakvog nagovještaja da će se ono promijeniti i bez ikakve odgovornosti nosilaca opštinske vlasti koji postupaju suprotno zakonu i javnom interesu”, ističu iz državne kompanije.

JP Morsko dobro obavijestilo je nadležne državne organe o postupanju Opštine Budva i faktičkom ograničenju pristupa Luci Budva.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRAĐEVINSKI PODUHVATI ČEDOMIRA POPOVIĆA U BAOŠIĆIMA: Održivi junaci tranzicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Čedomir Popović i njegova kompanija Carine su u Baošićima za potrebe nove hotelske plaže zatrpale devet metara mora. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas

 

 

Kompanija Carine biznismena Čeda Popovića u Baošićima kod Herceg Novog gradi veliki hotel i nasipa i betonira plažu  ispred njega.  Popovićeva kompanija je zakupila plažu ispred budućeg hotela od 1.500 kvadrata, a planira da je proširi na čak 12.500 kvadrata. U zamahu obimnih radova u potpunosti je zatrpala stari kameni baošićki mandrać koji je prepoznatljivi objekat lokalne kulturne baštine i graditeljskog nasljeđa.

O kakvom se prekrajanju obale, koja je pod zaštitom UNESCO-a, radi svjedoči i to da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti Crne Gore da je neophodno izvršiti korekciju pomorskih karata Boke kotorske. Za potrebe nove plaže u Baošićima zatrpano je devet metara mora!

Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je hitnu obustavu radova, uz obrazloženje da se zahvat izvodi u UNESCO zaštićenoj zoni područja i mimo propisanih procedura.

Popović tvrdi da je procedure poštovao. Dozvolu za nasipanja čak 12.500 kvadrata mora u Baošićima, Carinama je izdala Opština Herceg Novi. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore, koja je ocjenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Uprave su upozorili i da je hotel koji Carine rade nadograđen sa još dvije etaže u odnosu na prijavu gradnje, što je naknadno uvršteno u Prostorno-urbanistički plan (PUP) za Herceg Novi. Navode da su i na to dali negativno mišljenje, ali da ono nije uvaženo, dok je tokom izgradnje došlo do rušenja potencijalnog kulturnog dobra Palata Smekja-Rašković, gdje se nalazi kulturno dobro Spomen-ploča u znak sjećanja na boravak francuskog pisca Pjera Lotijao čemu su pisali inspekciji.

,,Uprava ni u jednoj fazi nije dala saglasnost za realizaciju pomenutih projekata već je nastojala da osigura primjenu pojačanih kontrolnih mehanizama, u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama Crne Gore. Uprava postupa u skladu sa i po slovu zakona, ali se postavlja pitanje da li to čine drugi organi državne i lokalne samouprave”, kazali su iz Uprave.

Drugi organi očigledno služe za izdavanje dozvola. Tako se iz Opštine pravdaju da o dva dodatna sprata budućeg hotela nijesu odlučivali oni već Vlada i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Slučaj zatrpavanja mora pomenut je i u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Ukorena je Uprava koja je jedina radila svoj posao – poslanica Demokrata Zdenka Popović je uputila javni apel Upravi za zaštitu kulturnih dobara, da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.

Drugačiji apel, upućen je Upravi, na sjednici Nacionalne komisije za UNESCO, održanoj krajem prošlog mjeseca. Premijer i predsjednik ove komisije Milojko Spajić naložio je Upravi za zaštitu kulturnih dobara da podnese krivičnu prijavu zbog radova u Baošićima. Obećao je i da će Vlada poništiti zaključak o investicionim kupalištima koji je i omogućio radove na obali u Baošićima.

Direktorica Uprave Petra Zdravković upozorila je na sjednici da je UNESCO saznao za aktivnosti na uređenju plaže, te da Crna Gora uskoro može očekivati njihov upit o tome kako je država postupila.Spajić je predložio da se sa UNESCO izvrše konsultacije u odnosu na započete aktivnosti na plaži, te još jednom naglasio da je javni interes UNESCO status koji ne smije biti ugrožen pojedinačnim interesima investitora. On je predložio i poništenje građevinske dozvole koja je izdata kompaniji Carine.

Da sve neće i ne može ići tako glatko, opomenuo je ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović koji je istakao da je od nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola i utvrđeno je da je ona ispravna.Radunović je naglasio da je Prostorni plan Crne Gore usvojen i predvidio je određene plaže za investiranje, jedna od njih je ova u Baošićima, zbog čega će, u slučaju poništenja građevinske dozvole, država ući u ozbiljne pravne probleme.

Uključio se i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazavši da je sporna plaža interes Herceg Novog i da je to nepovratan proces, u suprotnom će ostati zapušten prostor. Pitao je i ko će snositi materijalnu štetu jer će investitor tužiti Opštinu.

Poznati su raniji stavovi Radunovića i Katića oko problematizovanja potrebe za UNESCO zaštitom koja, po njihovim tvrdnjama, koči razvoj. S druge stane, stav UNESCO-a, da je betoniranje i devastacija svjetske kulturne baštine neprihvatljivo, je odavno jasan.

Zanimljivo je da su, dok su bili opozciija, Demokrate ukazivale na problematičnu kupovinu Turističko-ugostiteljskog preduzeća Južni Jadran, koje je posjedovalo veliki broj nepokretnosti u Herceg Novom od strane Popovića. Sada njihova poslanica brani nastavak problematičnog posla.

Vlasnik Carina Čedomir Popović je jedan od junaka ovdašnje tranzicije. Od brojnih afera koje se vežu za njegovo ime medijski je decenijama bila najprisutnija ona zbog koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji Carine,2007. godine,oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura, a Carinama pribavio korist u istom iznosu. Viši i Apelacioni sud su oslobodili Mugošu ove optužbe.

Tokom suđenja nekadašnjoj predsjednici Višeg suda Vesni Medenici otkrivene su njene veze sa Popovićem, sa kojim je u kumovskim odnosima. Sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković ispričao je specijalnim tužiocima kako je Medenica tražila od njega da donese presudu u predmetu čiji je akter bila firma Carine. Uslugu za svog kuma, Medenica je tražila i od svoje kume sutkinje Hasnije Simonović.

Vrhovni sud je za mandata Medenice najmanje dva puta presudio u korist Carina, prvi put 2013. godine kada je odlučio da ova firma ima pravo na cjelokupnu imovinu Južnog Jadrana, a potom kada je poništio odluku Upravnog suda da Popović treba da plati 900.000 poreza na promet, upozoravao je MANS. Popović je od Medenica u više navrata kupovao zemlju u Kolašinu plaćajući je stotinama hiljada eura.

Popoviću, koji posjeduje više hotela u Boki kotorskoj, ovo nije prvi put da nasipa more. Prilikom gradnje hotela u Kumboru, 2019. godine, iz Morskog dobra su konstatovali nasipanje materijala iz iskopa u more na gradilištu hotela. Nasuto je preko 3.000 kvadrata obale.

,,Mi bismo da se bavimo turizmom, ali bez plaža. Ja bih svakog nagradio ko napravi lijepu i uređenu plažu, jer ona će privući goste. Da li može hotel bez plaže? Da li se plaža može napraviti bez nasipanja? Ne! Nije tačno da smo bacali zemlju u more. Borim se za održivi razvoj i ne bih mogao da zemljom popunjavam plažu”, izjavio je tada Popović.

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo