Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Svjetlost na planini

Objavljeno prije

na

Elektroenergetičar i inovator iz Berana Ranko Delević priveo je kraju izgradnju prve mikrohidroelektrane na sjeveru Crne Gore. Osim što je prva, ova je mikroelektrana i na najvećoj nadmorskoj visini u državi, na 1600 metara. Stočari na planini Konjsko iznad sela Buče, gdje je locirana, iz nje će ovih dana dobiti struju za svoje kolibe gdje ljeti izdižu i neće morati da se nakoliko mjeseci odriču komfora koji pruža električna energija.

Ovaj Beranac nemirnog, istraživačkog duha sav posao oko izgradnje hidroelektrane, odradio je potpuno samostalno i ručno, u svojoj kućnoj radionici.

DRUŽENJE SA STRUJOM: „To je takozvana ostrvska hidrocentrala, jer se neće vezati s elektrosistemom. Struje će biti dovoljno za desetak planinskih stanova moje najbliže rodbine i mještana, za sijalice, televizore i frižidere, tamo gdje ih nikada nije bilo” – kaže Delević za Monitor.

On se sa strujom druži od dječačkih dana. Ideja da osvijetli planinu u njemu se rodila vrlo davno. Još 1968. godine, od dinama za biciklo, napravio je minicentralu snage svega pet vati, što je bilo dovoljno za sijalicu u babinoj kolibi. Nešto kasnije izradio je vjetrenjaču koja je proizvodila 300 vati, da bi danas stigao do mikro elektrane.

„Turbinu sam projektovao da može da proizvede do petnaest kilovati struje, ali za sada će raditi sa desetak kilovati. Projektovana je tako da vremenom može da joj se pojačava snaga” – kaže Ranko.

On ne želi da priča o vrijednosti centrale koju je napravio, jer ističe da je sve radio iz entuzijazma i ljubavi prema poslu. Takođe, nema namjeru da projekat komercijalizuje.

„Znate, kada nešto radite iz ljubavi, onda ne brojite šarafe. Ali, mogu vam reći da su turbina i generator teški oko trista kilograma. Smješteni su u jednom objektu koji sam sam sazidao. Tu su dvije prostorije – mašinska sala i komandna soba. Reći ću vam i to da je bilo potrebno da se razvede i postavi 330 metara čeličnog cjevovoda” – priča Delević.

Ovaj pronalazač, u pravom smislu riječi, otišao je još dalje, predvidjevši čak i daljinsko upravljanje centralom.

„Hidrocentrala će radio vezom imati signal do moje kuće, dolje u selu Buče, i moći ću u svakom trenutku da pratim kako radi i da po potrebi intervenišem” – kaže Delević.

On dodaje da ništa nije ostavio slučaju. Turbina će u zimskom periodu „mirovati”. Cijevi će biti ispražnjene i tako će čekati proljeće, kada će ponovo biti stavljana u sezonsku upotrebu. Delević vjeruje da nešto slično još niko u Crnoj Gori nije ručno izradio.

„Dok drugi pričaju o velikim planovima, ja sam uradio mikro- elektranu, koja bi čak mogla i da se izmješta i postavlja negdje gdje bi proizvodila više struje nego što je to moguće na planini. Deset kilovati je dovoljno za kompletnu potrošnju dva velika gradska domaćinstva” – objašnjava Ranko.

On kaže da je u početku, dok je još sve bilo u fazi ideje i razmjene informacija, bilo skepse i podozrenja. Sada samo stižu čestitke sa svih strana. Kada ovaj broj Monitora bude u štampi, Rankova mikroelektrana na planinskoj rječici Rujanac, kako će se i elektrana zvati, biće već isprobana, da bi mještanima sela Buče bila predata na upotrebu najvjerovatnije za Dan opštine, 21. jula. Biće to njegov poklon gradu.

PIONIRI ELEKTRIFIKACIJE: Delevićev poduhvat podsjetio je na pionire elektrifikacije i činjenicu da je na području Gornjeg Polimlja, odnosno tri opštine – Berane, Plav i Andrijevica, do početka pedesetih godina prošlog vijeka i masovne elektrifikacije, postojalo čak 35 malih, sada bi se reklo, mikroelektrana, od kojih nijedna nije sačuvana. Za njima je prestala potreba izgradnjom dalekovoda i hidroeletrane na Mušovića Rijeci. Bile su to primitivne ali tada značajne centrale, snage od jednog do četrdeset kilovat sati. Od ukupno 35, šesnaest ih je snabdijevalo strujom po jednu kuću, pet po nekoliko kuća i 14 sa kojih su se strujom napajala čitava naselja. Građene su obično na mjestima gdje su postojale vodenice.

Prva je sagrađena na Murinskoj rijeci 1926. godine. Njenu izgradnju finansirao je tadašnji kapitalista Gavrilo Đorđijević, da bi s nje strujom napajao svoj hotel u toj varošici, prodavnicu, pilanu, mlin i nekoliko kuća. Kostruisao je Slovenac Mihailo Kladnik, koji je 1938. godine napravio i plavsku hidroelektranu snage osam kilovat sati na Đuričkoj rijeci. Ekspanzija izgradnje počela je poslije Drugog svjetskog rata. O ovim hidroelektranama danas samo možemo čitati iz literature, a pitanje bez odgovora je zašto neke od njih nijesu sačuvane, makar kao spomenici jednog vremena.

Dok su u svijetu mikroelektrane hit, mi smo tako prekinuli tradiciju i sada s Rankovom elektranom i onom, takođe nedavno izgrađenom, za potrebe manastira Morača, krećemo od nule. Stručnjaci su još ranije primijetili da je to zbog toga što naše prostorne planove potpisuju geografi i generali umjesto hidrologa. Zaludnja je priča o resursima na kojim bi okruženje moglo da nam pozavidi. Tako je jedna studija, koju je radio tim profesora s Univerziteta u Kragujevcu, pokazala da je samo na beranskoj Bistrici, lijevoj pritoci Lima koja izvire na padinama Bjelasice, moguće napraviti čak pet malih hidroelektrana. Rukovodilac tog tima profesor Milun Babić tada je kazao da je to projekat za koji su interesovanje pokazali čak i predstavnici Svjetske banke.

„Mi smo im preporučili da ovaj prostor Berana, koji ja zovem vodni pupak Balkana, postane predmet njihove pažnje i finansija. Na Bistrici postoji i mogućnost suksesivne, odnosno pojedinačne gradnje. Hidrocentrale bi bilo moguće graditi jednu po jednu. Kada bi prvu napravili ona bi sebe isplatila i pravila drugu, i tako do završetka” – objašnjavao je profesor Babić projekat koji je, na žalost, ostao mrtvo slovo na papiru.

NEISKORIŠĆENI RESURS: Da je hidropotencijal veliki neiskorišćeni resurs sjevera Crne Gore ukazuju i iz Montenegro Biznis Alijanse (MBA), ocjenjujući da bi na tom području vrlo brzo mogao biti izgrađen veliki broj mikroelektrana. Koncesije za gradnju trebalo bi, smatraju u MBA, da daju opštine po principu „jedan papir za dan”. Na nedavno održanom okruglom stolu u Beranama u organizaciji MBA, opštine su konačno preuzele obavezu da izrade katastar mikroelektrana i elektrana veće snage na svojoj teritoriji, kako bi definisale energetski potencijal i tako dale zainteresovanim investitorima informacije o svim potencijalnim lokacijama.

„U situaciji deficita električne energije sopstveni izvor napajanja strujom daje veliku sigurnost biznisu i utiče na njegov kvalitet. Osim toga, gradnja mikroelektrana pomogla bi uravnoteženju ekonomskog razvoja Crne Gore i predstavljala podsticaj poljoprivredi u ruralnom dijelu” – kaže za Monitor ekonomski savjetnik MBA Zoran Vulević.

Alijansa je, dodaje on, upravo prošle sedmice potpisala sporazum o saradnji u realizaciji projekata razvoja lokalne energetike sa Zajednicom opština Crne Gore i Udruženjem koncesionih preduzeća za obnovljive izvore energije.

„Mi ćemo se zaista truditi da podstaknemo masovniju izgradnju mikroelektrana, kao inicijalnu kapislu za razvoj biznisa na sjeveru” – ističe Vulević.

Da li je mikroelektrana Beranca Ranka Delevića vjesnik boljih vremena?

„Mi smo megalomani. Razmjišljamo o velikim projektima, a u svakom trenutku pored nas, manjim i većim rijekama na sjeveru u nepovrat protiču ogromne količine neiskorišćene energije” – kaže Delević.

Ohrabrujuća je činjenica da su ovih dana odobreni projekti nekim domaćim preduzećima, među kojima je i jedno iz Berana, za izgradnju pet malih hidrocentrala. Simbolično ili ne, i na Murinskoj rijeci. Onoj gdje je hidrocentrala postojala prije Drugog svjetskog rata. Ostaje da se vidi koliko će još proći vremena dok budu i izgrađene. A kojim tempom razvijeni svijet ide u tom pravcu govori podatak da su se zvaničnici zemalja EU dogovorili da postave kao obavezujući cilj da do 2020. godine povećaju udio obnovljivih izvora energije, što uglavnom znači mHE, s dosadašnjih sedam na dvadeset odsto od ukupne potrošnje energije. Slovenija je još prije dvije decenije imala više od 400 malih hidroelektrana.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VISOKOPROFILNI PROCESI NA KRAJU 2025. GODINE: Još jedna godina prođe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hapšenja funkcionera su i tokom ove godine bila česti medijski prizori. Sudski epilozi kada je u pitanju visoka korupcija i dalje izostaju, upozorili su iz Brisela, opet.  Neki procesi nijesu ni počeli, neki tek nedavno, dok ostali traju u nedogled

 

 

Spektakularna hapšenja zvučnih imena, privođenja, saslušanja i sprovođenje do spuškog zatvora i tokom 2025.godine bili su česti medijski prizori. Iste slike obilježile su i prethodne godine, ali sudski epilozi i dalje izostaju. Neki procesi nijesu ni počeli.

Tako crnogorska javnost ni nakon više od tri godine ne zna zbog čega se ne privodi kraju istraga kojom je bivši direktor Uprave carina i prihoda Rade Milošević, koji je uhapšen je 21. decembra 2022.godine zbog sumnje da je šef organizovane kriminalne grupe koja je, umjesto da ih spali, krijumčarila zaplijenjene cigarete. Iz spuškog pritvora izašao je šest mjeseci kasnije. Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) tada je saopšteno da se sprovodi istraga protiv 19 fizičkih i jednog pravnog lica, jer postoji osnovana sumnja da su počinili krivična djela u periodu od kraja 2018. do 2022. godine. Do danas, protiv Miloševića i pored te osnovane sumnje i brojnih dokaza na koje su se tokom istrage pozivali specijalni istražitelji, nema optužnog akta pa ni suđenja u podgoričkom Višem sudu.

Oni kojih ima, traju godinama, a presuda ni na vidiku.

Jedno od takvih  je postupak pokrenut protiv bivšeg prvog čovjeka Ulcinja Ljora Nrekića i njegovih saradnika. Specijalno državno tužilaštvo podiglo je u novembru 2021. godine optužni prijedlog protiv Nrekića i još pet osoba za produženo krivično djelo zloupotrebe službenog položaja, te krivično djelo zloupotrebe službenog položaja u saizvršilaštvu. Tim aktom Nrekić se tereti da je od 31. januara do 30. novembra 2020. godine u Ulcinju kao službeno lice i javni funkcioner predsjednik Opštine, prekoračenjem granica svog službenog ovlašćenja pribavio druge koristi i teže povrijedio prava drugih, odnosno da je suprotno članu 200 Zakona o radu zaključio ugovore o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa 14 lica radi obavljanja određenih poslova. Suđenje u podgoričkom Višem sudu još traje.

Slučaj na koji je javnost gotovo zaboravila datira još iz marta 2017.godine kada su lisice na ruke stavljene bivšem prvom čovjeku Berana Vuki Goluboviću i to zbog sumnje da je zloupotrebom službenog položaja oštetio opštinski budžet za nešto više od 25 hiljada eura. Optužnica protiv njega i još pet osoba podignuta je godinu kasnije.  U optužnici se navodi da je Golubović u septembru 2011. godine, bez odluke lokalne Skupštine, i bez pravnog osnova,  firmu “Tehnostar”  oslobodio plaćanja  naknade za uređenje građevinskog zemljišta.  Takođe, Golubović se sumnjiči da je firmi “Tehnostar” nezakonito prepisao zemljište u naselju Buče, površine 22.549 m2, vrijednosti 22.549 eura. Prvostepene presude u podgoričkom Višem sudu nema ni nakon skoro osam godina od izvedene akcije hapšenja.

Nešto noviji slučaj je postupak protiv bivšeg predsjednika Priverednog suda Blaža Jovanića.  U maju 2022.godine zgradu Privrednog suda opkolile su jake policijske snage i mediji. Nakon hapšenja Jovanića vlast je poručivala da je krenula ruka pravde koju niko ne može zaustaviti .

Optužnica protiv Jovanića za stvaranje kriminalne organizacije i zloupotrebe položaja u stečajnim postupcima podignuta je u novembru 2022.godine. Prema tom aktu on je formirao kriminalnu organizaciju, u kojoj su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, i oštetio državu i osam kompanija za značajne iznose. Optužnicom je obuhvaćeno još 12 fizičkih i četiri pravna lica zbog postojanja osnovane sumnje da su učinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja. Suđenje u podgoričkom Višem sudu i dalje traje.

Za razliku od mnogobrojnih sudskih postupaka, u relativno kratkom roku ove godine donijete su dvije presude protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kojoj su lisice na ruke, zbog sumnje da je članica kriminalne grupe koju je organizovao njen sin Miloš, stavljene u aprilu 2022.godine. Protiv nje su pokrenuta tri sudska postupka, pa su tako nedavno Medenici u nešto malo više od mjesec dosuđene  dvije osuđujuće presude. Za 28.januar zakazana je i treća prvostepena presuda, upravo u predmetu u kojem se tereti da je bila dio kriminalne grupe koju je organizovao njen sin Miloš Medenica. Medenica je, nedavno nepravosnažno osuđena na godinu i devet mjeseci zatvora, jer je prema ocjeni suda i tvrdnjama SDT, podstrekivala na nezakonito donošenje odluke sutkinju Privrednog suda Milicu Vlahović Milosavljević, koja je u istom postupku osuđena na pola godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.

U drugom predmetu koji je okončan posljednjeg dana oktobra, Medenica je proglašena krivom za zloupotrebu službenog položaja i osuđena na šest mjeseci zatvora. Prema toj presudi, ona je 2019. godine kao predsjednica Vrhovnog suda i članica Sudskog savjeta omogućila tadašnjem sudiji Milosavu Zekiću da ne bude privremeno udaljen sa posla iako se protiv njega vodio postupak pred kotorskim sudom.

Za razliku, ne nazire se kraj postupku koji je pokrenut protiv suspendovanog specijalnog tužioca Saše Čađenovića koji je uhapšen 9. decembra 2022, zbog sumnje da je od sredine 2020. do 2022. skrivao Europolov izvještaj o pripadnicima kavačkog klana, kako bi oni izbjegli optužnice. U pritvoru se nalazio do jula 2024.godine. Optužnica protiv njega podignuta je u junu 2023.godine ali je glavni pretres započeo tek 9.maja ove godine nakon što je predmet spojen sa optužnicom koju je specijalno državno tužilaštvo podiglo protiv penzionisanog glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, koji se, pod optužbom da su sarađivali sa kavčkim kriminanim klanom, nalaze u pritvoru od aprila 2024.godine. Svi oni su negirali krivicu.

Da nije kriv tvrdi i nekada prvi čovjek budvanske opštine Milo Božović koji je u pritvoru od aprila 2023.godine. Tek prije nekoliko dana iznio je svoju odbranu u podgoričkom Višem sudu. Uhapšen je zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koju su, prema optužnici tužioca Jovana Vukotića, formirali Božovićev prijatelj Mileta Ojdanić i odbjegli policajac Ljubo Milović.

Optužnicom je obuhvaćeno još 18 osoba koje se terete  za šverc 4,3 tone kokaina, a neki optuženi se povezuju i sa pranjem novca zloupotrebom položaja.

Slučaj koji je izazvao buru u javnosti, a koji ni nakon nekoliko godina nije rezultirao ni prvostepenom presudom je hapšenje bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Peruničića. Uhapšen je u oktobru 2021.godine nakon čega je protiv njega podignuto više optužnica zbog zloupotrebe službenog položaja, a Viši sud u Podgorici odlučio da njemu i njegovim saradnicima sude iza zatvorenih vrata.

Naknadno su spojena tri optužnice u jednu. SDT ga tereti da je nezakonito prisluškivao funkcionera i aktiviste Demokratskog fronta u hotelu “Palas” u Petrovcu 2020. godine. Sudi mu se i zbog optužbi da je u vrijeme svog mandata prisluškivao bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, a u drugom slučaju da je uz pomoć bivšeg agenta ANB-a Srđe Pavićevića nezakonito snimao i pratio funkcionere tadašnjih opozicionih partija, te bivšeg premijera Zdravka Krivokapića, pokojnog mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i nekoliko novinara. I pored mnoštva zloupotreba za koje se tereti, njemu nakon hapšenja nije određen pritvor već se brani sa slobode.

Jedan u nizu maratonskih sudskih postupaka je i slučaj protiv rukovodstva „Plantaža“, u kojem još nije došlo do početka glavnog pretresa ni više od tri  i po godine od kako je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva izvedena akcija hapšenja bivše direktorice Verice Maraš i ostalih bivših čelnika kompanije “13. jul“. Maraš je spuški zatvor napustila u krajem oktobra 2022.godine, ali do danas nije počeo glavni pretres po optužnici kojom se tereti da je zajedno sa ostalim optuženima u periodu od 24. decembra 2019. do 23. aprila 2020. godine u Podgorici počinila krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju.

Još jedna godina prođe.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave

Objavljeno prije

na

Objavio:

Euforija oko dočeka, marketing i reklame u brojnim medijima, blještavost i sjaj novogodišnjih plastičnih ukrasa, svakodnevna pirotehnika i dronovi na noćnom nebu iznad grada, samo su fasada iza koje stoje interesi donosioca odluka. Za ovogodišnju zabavu na trgu koja će, prema nezvaničnim informacijama, koštati oko 1,5 miliona eura, TO Budva izdvaja oko 400.000 eura. Ostatalo ide iz opštinske kase, na račun građana Budve

 

 

Opština Budva neće štedjeti novac za organizaciju svečanog dočeka Nove 2026. godine na trgu ispred Starog grada. Za sedmodnevni program pjesme i zabave izdvojiće oko 1,5 milion eura, što je u  tradiciji organizovanja novogodišnjih zabava u centru crnogorskog turizma, dugoj 25 godina, ubjedljivo najveći iznos.

Doček Nove godine u Budvi pod sloganom Visit & Remember, danima se u medijima najavljuje kao vrhunski spektakl.  Nastupaće 25 muzičkih sastava i solista, koji će tokom najdužih novogodišnjih praznika, počev od 29. decembra pa sve do 4. januara, zabavljati goste na prostoru između Starog grada i hotela Mogren i Avala.

Na velikoj bini sa specijalnim binskim efektima nastupiće 25 izvođača sa pratećim bendovima koji zajedno broje preko 200 učesnika, uz tradicionalni koncert klasične muzike koji se održava 1. januara u podne. Svoju tačku imaće Dječji hor i Gradska muziku Budve.

Zvijezda novogodišnje noći biće popularni srpski folk pjevač Aco Pejović. Prije njega, u poslednjoj noći stare godine goste će zabaviti pjevačice Teodora Šćepanović i Emina Jahović.

U prvima danima nove 2026. posjetioci će slušati  grupe Bijelo Dugme i Perper. Sara Jo, Relja i Nikolija, Lexington bend, Sergej Ćetković, Peđa Medenica, Boban Rajović, Jovana Pajić i Mirza Selimović neke su od brojnih muzičkih zvijezda koje će nastupiti do kraja novogodišnjih praznika..

Pored velikog broja izvođača i prazničnih dana organizatori su pripremili i specijalne vizuelne i pirotehničke  efekte. Svi koncerti biće upotpunjeni bogatim vatrometima koji će biti izvođeni tokom svih prazničnih večeri.

Kao ekskluzivitet novogodišnjeg ugođaja planiran je „drone show“, posebna svjetlosna predstava sa oko 500 dronova koji će na nebu iznad Budve u najluđoj noći izvesti sjajne performanse sa novogodišnjim porukama i čestitkama. Ova skupa ali atraktivna prezentacija, prvi put organizovana na nekoj zabavi u Crnoj Gori, koštaće opštinsku kasu 300.000 eura.

Specifičnost ovogodišnjeg programa dočeka nove godine u Budvi ogleda se u tome da je cjelokupan program osmišljen i pripremljen u kabinetu predsjednika Opštine Budva, Nikole Jovanovića. Kako se nezvanično saznaje, kompletan program sa imenima izvođača, vatrometom i spektaklom sa dronovima, pripremljen je u lokalnoj upravi, koja nema nadležnost za takve poslove.

Organizacija novogodišnjih programa i sličnih manifestacija posao je Turističke organizacije, javne ustanove zadužene za promociju i razvoj turizma. U TO Budva postoji poseban sektor za manifestacije koji se bavi pribavljanjem ponuda slobodnih izvođača i pregovorima oko cijena nastupa. Zaposleni u TO obično pripremaju nekoliko varijanti predloga programa koje predstavljaju prvo direktoru ove opštinske organizacije, da bi krajnji predlog bio predstavljen Izvršnom odboru TO i predsjedniku Opštine, koji je ujedno i predsjednik Skupštine Turističke organizacije.

U pripremi programa za ovu godinu  procedura TO nije ispoštovana. Gotov program stigao je iz lokalne uprave pred članove Izvršnog odbora kojima je preostalo da podignu ruku i glasaju za ili protiv.

Euforija oko dočeka, marketing i reklame u brojnim medijima, blještavost i sjaj novogodišnjih plastičnih ukrasa, svakodnevna pirotehnika i dronovi na noćnom nebu iznad grada, samo su fasada iza koje stoje interesi donosioca odluka. Za ovogodišnju zabavu na trgu koja će, prema nezvaničnim informacijama, koštati oko 1,5 miliona eura, TO Budva izdvaja oko 400.000 eura, dok ostatak ide iz opštinske kase, na račun građana Budve.

Predlogom budžeta za 2026. planiran je „transfer sredstava za manifestacije i projekte“ u iznosu od 1,5 miliona eura, kojim će se pokriti enormni troškovi svečanog dočeka Nove 2026. godine.

Aktuelna garnitura na vlasti žestoko je kritikovala program novogodišnjih svečanosti za doček 2025. godine za koji je izdvojeno oko 500.000 eura. Kritika preskupog dočeka i trošenja novca građana Budve bila je jedna od glavnih tema grupe Budva naš grad, Nikole Jovanovića i Evropskog saveza Petra Odžića, tokom izborne kampanje uoči novembarskih lokalnih izbora 2024. godine. Lamentirali su na temu rasipništva i bahaćenja tadašnjeg direktora TO, te prekorijevali  kako  je neprimjereno  izdvajati tolike sume novca građana na zabave. Gradu su, govorili su, potrebnije neke druge stvari poput vrtića i škola….Turistička organizacija bila je tada u rukama kadrova sa zajedničke liste Za budućnost Budve, koja se u međuvremenu raspala na dvije frakcije.

Godinu dana kasnije, koalicija na vlasti u sastavu Budva naš grad, Evropski savez i URA, uz podršku DPS-a, pravi tri puta skuplji i duplo duži program zabave za doček Nove godine. Najskuplji i najduži u Crnoj Gori a i šire.

Zanimljivi su iznosi na ime honorara dogovorenih sa pojedinim izvođačima. Najveći honorar od 140.000 eura ugovorio je Goran Bregović za nastup svoje grupe Bijelo dugme prve večeri u 2026. godini. Iako zvijezda dočeka Nove godine, Aco Pejović je angažovan za 100.000 eura. Iznenađenje predstavlja honorar Emine Jahović od 70.000 eura za sat-dva pjevanja koji je po mišljenju upućenih tržišno nerealan.

Predloženi program ne opravdava ovolike svote, među izvođačima nema velikih zvijezda drugih muzičkih žanrova osim narodnjačkog melosa koji je najčešće prisutan na zabavnim manifestacijama u turističkoj metropoli. Program dočeka nove godine u Budvi ne razlikuje se mnogo od programa u drugim gradovima na primorju, Baru, Tivtu ili Kotoru. Osim po količini utrošenog novca i svjetlosnih preformansa, preskupih  noviteta u industriji zabave, koje opštine sa plićim budžetima ne mogu da priušte.

Opština Budva utvrdila je budžet za narednu godinu u iznosu od 76 miliona eura. Prenijeto je neutrošenih 20 miliona na ime kapitalnih investicija u narednu godinu, što je jedinstven slučaj među crnogorskim lokalnim upravama. Sredstva se prenose iz godine u godinu, jer vlast ne zna kako da ih utroši. Nema projekte, ideje i planove. Nema viziju razvoja grada pa poput bogatog naslednika milione troši na razne kratkotrajne manifestacije i festivale.

Zato se na zabavu od sedam dana putem medija i na turističkim berzama pozivaju „ljudi svih generacija“, da dođu, provedu se i zapamte. Zapamtiti hoće, ali po lošoj organizaciji, jer već sada, tri dana uoči dočeka Budva doživljava saobraćajni kolaps na prilazu centru grada i lokaciji na kojoj je planiran doček. Gostima nije obezbijeđen osnovni uslov za dolazak, parking prostor kojeg nema ni kilometrima unaokolo. Satima se čeka u redu za rijetko parking mjesto u gradu ili jedinoj garaži u blizini.

Jedna montažna višespratna garaža na nekoj ledini umjesto „drone show“ i pucanja vatrometa sedam noći zaredom, bila bi domaćinski potez turističke prijestonice koja priređuje najskuplja slavlja u državi i regionu.

Uz zabavni program opštinska je uprava osmislila i novogodišnji bazar čiju je organizaciju preuzela od TO. Na pogrešnoj lokaciji po ocjeni mnogih građana, ispred hotela Avala, postavljeno je 25 kućica koje su na iznenađenje mnogih posjetilaca leđima okrenuta Starom gradu i susjednim kafe-terasama i restoranima.

Neumjerenost u svemu i netransparentnost procesa trošenja novca glavna je odlika dočeka Nove godine u Budvi. Organizovala ga je  protivno pravilima grupa neimenovanih službenika lokalne uprave a  Turistička organizacija preuzela i predstavila kao projekat sopstvenih organizacionih sposobnosti i znanja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli,  zgrade , stanovi,  apartmani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pod izgovorom sanacije lokaliteta i obezbjeđivanja uslova za razvoj turizma visoke kategorije, planirana je izgradnja novog hotela na izuzetno izazovnoj poziciji. U stijeni ispod glavnog magistralnog puta, pored pješačke staze i „na pjeni od mora“ uglavljen je hotel spratnosti -5+P, bruto izgrađene površine od 8.000 kvadrata

 

 

Početkom decembra u Budvi je održana javna prezentacija Nacrta izmjena i dopuna Urbanističkog projekta Turistički kompleks Zavala kojoj je prisustvovao veći broj zainteresovanih građana, posebno mještana, nekadašnjih vlasnika zemljišnih parcela na Rtu Zavala.

Posao dorade starog UP Zavala iz 2008. godine, započet je za vrijeme mandata premijera Duška Markovića, kada je donijeta Odluka o izradi izmjena i dopuna tog planskog dokumenta. U posao se uključila i Vlada Dritana Abazovića, koja je imenovala arhitektu Mladena Krekića za rukovodica izrade planskog rješenja za gradnju niza novih objekata na poznatom i prekomjernom gradnjom devastiranom poluostrvu između Budve i Bečića.

Na javnoj raspravi u Budvi nije bilo predstavnika lokalne uprave koji su očigledno bojkotovali raspravu u organizaciji Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne uprave. Građanima je bila predstavljena prečišćena verzija plana,  korigovanog  u skladu sa zaključcima Skupštine Crne Gore, Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Po osnovu Izvještaja sa konsultativnog saslušanja na temu Urbanistička problematika na poluostrvu Zavala, Skupštinski odbor je  predložio da se izađe u susret zahtjevima građana čiji su brojni prigovori na prethodnoj javnoj raspravi bili odbijeni.

Problematika na Rtu Zavala odnosi se isključivo na pravo na gradnju svih, ne samo investitora za koga se radi planski dokument, kompanije Stratex koja je vlasnik turističkog naselja Dukley Hotel&Rizort. Oko 13 porodica Rafailović iz Bečića vodi pravnu borbu za povraćaj nacionalizovanog zemljišta na Zavali koje im je oduzeto još 1958. godine, a koje nije privedeno namjeni. U nadi da će uskoro povratiti „đedovinu“, oni zahtijevaju  tretman koji važi za Stratex grupu i pravo da na svojih 68.000 kvadrata grade objekte koje plan izmjena i dopuna UP Zavala mora da predvidi.

Mještani smatraju da se  Krekić nije rukovodio urbanističkim planiranjem prostora Zavale nego brisanjem prethodno planiranih namjena upravo na parcelama na koje oni polažu pravo. U prvom planskom dokumentu UP Turistički kompleks Zavala na tim parcelama bio je ucrtan oblakoder od 40 spratova, hotel Jedro, čiju je izgradnju planirao ruski milijarder Sergej Polonski i njegova kompanija Mirax grupa koja je započela gradnju vila na Zavali.

Predloženim izmjenama i dopunama hotel Jedro je izbrisan. Umjesto njega našle  su se zelene površine, parkovi i sportski tereni, što, kako se pokazalo, nikome ne odgovara. Novi objekti predviđeni su na parcelama u vlasništvu Stratexa, na jednoj strani poluostrva, dok na drugom neizgrađenom dijelu, gradnje objekata nema. Obrisano je i postrojenje za desalinizaciju morske vode, Osmoza, izgrađeno na vrhu poluostrva, zbog koje je izbila afera Zavala, prva velika korupcionaška afera u Budvi.

Šef obrađivačkog tima, Mladen Krekić istakao je da je UP Zavala legalizaciono-sanacioni plan.  Obuhvat plana je 96.000 kvadrata. Cilj izrade je legalizacija nezakonito izgrađenih vila i manjeg hotela sa recepcijom i bazenom na vrhu, za koji Stratex grupa nije dobila građevinsku dozvolu. Na izuzetno atraktivnoj lokaciji u akvatorijumu budvanskog zaliva Stratex je zidao divlje objekte, nije plaćao komunalne naknade Opštini da bi im predloženim urbanističkim projektom sve bilo legalizovano.

Pod izgovorom sanacije lokaliteta i obezbjeđivanja uslova za razvoj turizma visoke kategorije, planirana je  izgradnja novog hotela na izuzetno izazovnoj poziciji. U stijeni ispod glavnog magistralnog puta, pored pješačke staze i „na pjeni od mora“ uglavljen je hotel spratnosti -5+P, bruto izgrađene površine od 8.000 kvadrata.  Nije ispoštovana ni odrednica planova višeg reda, Prostornog plana Crne Gore i Plana obalnog područja na kojeg se UP Zavala oslanja, o obalnom odmaku od 100 metara, zoni u kojoj gradnja nije dozvoljena.

Planirani hotel arhitekte Krekića i kompanije Stratex, slika je investitorske pohlepe i nasilja u prostoru. Vlasnik turističkog kompleksa koristi svaki pedalj teritorije u naselju i oko njega za gradnju ugostiteljskih objekata, vještačkih plaža i betoniranja mora. Gradnja hotela pod magistralom, koji arhitekturom podsjeća na lego kocke, u koji se sa glavnog puta silazi liftovima, pokazuje da nema tog parčeta obale koji može ostati neiskorišten.

Površina od 9 hektara planom je podijeljen na 11 urbanističkih parcela. Gradnja je koncentrisana na prvoj sanacionoj zoni UP1, koja obuhvata postojeće naselje Zavala.  Na ovoj lokaciji planirano je 36 objekata, 32 postojeće vile, bespravni mini hotel i novi hotel sa garažom i drugim manjih objektima.

Gradnja je predviđena i na UP4, koja obuhvata prostor na kome su izgrađeni objekti propale fabrike za desalinizaciju. Na ovoj lokaciji opredijeljenoj za centralne djelatnosti, mogu se graditi objekti raznih namjena, maksimalno do 4 etaže, ukupne površine do 7.000 kvadrata.

Dozvoljena je gradnja ugostiteljskih i objekata za smještaj turista, trgovačkog centra, izložbenih salona, sajmišta, poslovnih zgrada i objekata javne uprave, kulture, sporta… Izuzetno od ove namjene mogu se planirati stambeni objekti, poslovni apartmani, parkinzi, garaže, kompatibilni sa osnovnom namjenom, navodi se u tekstu plana UP Zavala.

Time su stanovi prokrčili put na vrhu Rta Zavala. Ovo zemljište je u vlasništvu Opštine koja je nadležna da proglasi javni interes za gradnju objekata u skladu sa planom.

U konačnom Nacrt izmjena i dopuna UP Turistički kompleks Zavala zaokružuje legalizaciju bespravno sagrađenih objekata i izgradnju novih u vidu nagrade za investitora, na ukupno izgrađenu površinu kompleksa od 68.549 kvadrata.

Članovi porodica Rafailović, koji potražuju gotovo sedam hektara na rtu Zavala, osporili su na javnoj raspravi u Budvi nacrt izmjena i dopuna urbanističkog projekta Turistički kompleks Zavala, te od Ministarstva prostornog planiranja na čijem je čelu Slaven Radunović, zatražili povlačenje planskog dokumenta. Podnijeli su i krivičnu porijavu Specijalnom državnom tužilaštvu.

Ne bi bilo prvi put da se zemljištem  na nekada borovom šumom obraslom poluostrvu Zavala, bavi Specijalno državno tužilaštvo.

Jedna od najvećih korupcionaških u Crnoj Gori bila je  afera Zavala. U u spektakularnoj akciji specijalnih jedinica  MUP-a u ranu zoru 24 decembra 2010., uhapšeni su i predsjednik Opštine Rajko Kuljača, potpredsjednik Dragan Marović, brat Svetozara Marovića tada potrpedsjednika DPS-a, sa grupom  funkcionera lokalne uprave.

Hapšenja su obavljena po nalogu specijalnog tužilaštva za organizovni kriminal nakon trogodišnje istrage. Osumnjičeni su za zloupotrebu službenog položaja i omogućavanja  bespravne gradnje vila na Zavali. Čelnicima Budve stavljeno je na teret da su koristeći službeni položaj i ovlašćenja, firmi Zavala invest iz Budve pribavili protivpravnu imovinsku korist na štetu Opštine u milionskim iznosima koji nisu do kraja utvrđeni. Teretili su se i za zloupotrebe oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode i materijalnu štetu koju su nanijeli opštini.

Suđenja koja su punila stranice domaćih medija pratila okončana su u sporu koji je vodila sutkinja Valentina Pavličić  dvije godine kasnije. Za 12 okrivljenih izrečena je kazna na ukupno 30 godina i 6 mjeseci zatvora, samo za slučaj zloupotrebe položaja u poslu izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode i štete po budžet Opštine na iznos od 821.599 eura. Za slučaj bespravne gradnje na Zavali niko nije odgovarao.

Novi plan briše tragove afere Zavala. Bespravni objekti se legalizuju, planiraju se novi i veći. Postrojenje za desalinizaciju se ruši da oslobodi prostor za nove građevine. Kazne za budvanske funkcionere u svjetlu novih planova čine se apsurdnim.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo