Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Gasi li se Amerika

Objavljeno prije

na

Da li se gasi kriminalna grupa Amerika za koju policija u Srbiji sumnja da je sarađivala sa narko klanom pljevaljskog kontroverznog poslovnog čovjeka Darka Šarića?

Mileta Majk Miljanić (50), prvi čovjek Amerike, ganga koji se dovodi u vezu sa švercom kokaina i više od dvadeset ubistava, nedavno je uhapšen u Rimu, a u zatvoru u Grčkoj nalazi se i njegov prvi saradnik Zoran Jakšić. Takođe, veći dio grupe Amerika uhapšen je u Italiji pošto je u Srbiji krajem januara raspisana potjernice za Darkom Šarićem.

Svjedok iz podzemlja, pod pseudonimom Srećko, policiji je u još februaru 2001. dao kompletan spisak imena svih pripadnika grupe Amerika i naveo sve zločine koje je, kako je tvrdio, izvršio ovaj klan. “Srećko” je Miljanića naveo kao organizatora grupe, a zatim nabrojao i imena njegovih najbližih saradnika: Brana i Dula Mićunovića, Ivana Delića, Zorana Jakšića, Željka Maksimovića Maku, Sloba Šolaju.

Miljanić je uhapšen u akciji specijalnih jedinica italijanske policije, a na teret mu se stavlja šverc veće količine kokaina, koja je zaplijenjena u nekoliko akcija posljednjih mjeseci. Kako piše beogradski dnevnik Blic, kriminalna aktivnost Miljanića otkrivena je u istrazi koju je srpska policija vodila na razotkrivanju slovenačkog kraka narko-grupe Darka Šarića. Ova istraga, koju su vodili srpska Bezbednosno informativna agencija (BIA) i Tužilaštvo za organizovani kriminal, krajem maja je dovela do hapšenja Dragana Tošića, koji je za Šarića vodio posao u Sloveniji, i petnaest osumnjičenih saradnika, koji su sa brodova iz italijanskih luka preuzimali kokain i dalje ga prebacivali na evropsko tržište.

Prema beogradskom Kuriru, Miletu Miljanića izdali su njegovi „Ameri” da bi sebe spasili robije! Navodno, Miljanić je u glavnom gradu Italije uhapšen zahvaljujući informacijama koje je srpska policija dobila od jednog od njegovih najbližih saradnika. Ovaj insajder uhapšen je krajem januara u Beogradu, nakon što je umakao italijanskoj policiji i utočište potražio u Srbiji.

Kurir piše da je insajder, pokušavajući da se spase dugogodišnje robije, odmah „propjevao” o lokacijama na kojima se njegov šef krio. Srpska policija je te adrese proslijedila kolegama, koji su pola godine kasnije Miljanića uhapsili u skrovištu u Rimu.
U šverc kokaina, koji se mjeri tonama, kako saznaje Blic, umiješan je i jedan bliski rođak Milete Miljanića. Za njim je, zbog sumnje da je iz Argentine prošvercovao više od 150 kilograma kokaina, raspisana potjernica Interpola.

Miljanić je u februaru 2009. pušten iz zatvora u Grčkoj, u kome je služio kaznu takođe zbog šverca kokaina. Po izlasku na slobodu, nastavio je raniji posao.

“Švercom kokaina Miljanić se bavio zajedno sa Šarićem. Obojica u Južnoj Americi imaju iste kontakte za nabavljanje droge, a i dovoljno gotovog novca da finansiraju kupovinu veće količine narkotika. Radi “sigurnijeg” transporta, kokain su švercovali zajedno, za njih je to radila jedna ekipa. Isti ljudi koji su za Šarića na terenu organizovali iznajmljivanje jahti, podmićivanje moreplovaca za šverc preko obala Sjeverne Afrike, do luka u Španiji, Italiji i Grčkoj, to isto su radili i za Miljanića,” kazao je za Blic izvor iz srpske policije. Prema tom izvoru, zajednički posao nastavljan je i dalje po preuzimanju kokaina sa brodova, prebacivanjem droge do dilerskih grupa koje su drogu rasturale na narko-tržišta širom Evrope.

Mileta Miljanić je odavno poznat srpskoj policiji, ali i policijama nekoliko evropskih država. Bio je osumnjičen za šverc 114 kilograma kokaina u Atinu, zbog čega je 2004. uhapšen u Švajcarskoj, a zatim izručen grčkim vlastima, koje su ga u zatvoru držale sve do početka prošle godine.

U međuvremenu, u isti zatvor dospio je i Zoran Jakšić zbog istog djela. On je 2004. godine bio uhapšen u Njemačkoj kada mu je policija u automobilu pronašla devet kilograma droge. Po odsluženju kazne, izručen je prvo Argentini, a zatim Grčkoj.
Prema Blicovom izvor bliskom istrazi koja se vodi protiv Darka Šarića, on je stvorio narko-imperiju pošto su Miljanić i Jakšić uhapšeni. Tada je Darko Šarić preuzeo posao i postao najjači trgovac drogom na Balkanu”, kazao je taj izvor.

Kada je Miljanić izašao iz zatvora, srpska policija je pratila njegovo kretanje. Konstatovani su njegovi brojni izlasci iz zemlje, ali i kontakti s ljudima iz posla, preko kojih je švercovao kokain. “Radilo se na prikupljanju dokaza, i kada su prikupljeni, Miljanić je uhapšen”, kazao je izvor Blica.

“Očigledno je da je Miljanić po povratku u Srbiju obnovio veze sa Šarićem. Imaju iste kontakte u Americi, u narko-klanovima, i na teren šalju iste provjerene osobe”, kazao je medijima jedan izvor iz srpske policije.

O uticaju koji Miljanić ima u kartelima Južne Amerike govori i podatak da nijedna pošiljka koja se vezuje za ovu grupu nije bila ispod tone kokaina. “Samo Šarić i Miljanić u Južnoj Americi mogu da kupuju kokain na tone”, naveo je taj izvor.

Izvor Kurira iz policije je, pak, naveo da su Majk i ostali članovi Amerike imali razrađen sistem skrivanja u Italiji, ali i drugim zemljama. “Bili su veoma oprezni, koristili su nekoliko stanova i čitavu mrežu pomagača. Čak se ne isključuje mogućnost da su, kako u Srbiji tako i u Italiji, imali svoje ljude u policiji, pravosuđu i aktuelnoj vlasti”, objasnio je taj izvor.

U Srbiji je, inače, Miljanić hapšen samo jednom, u akciji „Sablja” 2003. godine, poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, ali protiv njega nije pokrenuta istraga, pa je ubrzo pušten iz pritvora. Blic primjećuje kako je interesantno da Miljanića tada niko nije ispitivao o brojnim mafijaškim ubistvima u Beogradu, o kojima je policija dvije godine ranije dobila ne samo podatke već i svjedoka, spremnog da progovori za zaštitu i novac.

Misteriozni Srećko, svjedok iz podzemlja, navodno je davne 2001. policiji naveo da je klan Amerika osnovao Vojislav Raičević, zvani Voja Amerikanac, a da je inspektor Dragan Radišić ubijen u februaru 1996. jer je otkrio da je Voja Amerikanac plaćeni ubica. Naredne godine, Voja Amerikanac je nestao, a njegovo tijelo nikada nije nađeno. U ime osvete za ubistvo Raičevića, klan Amerika je, prema svjedočenju tajanstvenog svjedoka, izvršio seriju ubistava osoba koje su sumnjičili za zločin – Bojana Petrovića, Milana Roganovića i Miša Cvjetičanina, ali i policijskog generala Radovana Stojičića Badžu i pukovnika Milorada Vlahovića Vlaju i i Dragana Simića.

“Vojov brat Vesko mi je rekao da prije Bojana moraju da ubiju Vlaju i Badžu. Zato što je Bojan bio dobar s njima. Znači, oni su štitili Bojana”, tvrdio je navodno ovaj svjedok, koji je po sopstvenom priznanju bio logistička pratnja ubicama Vlahovića i Petrovića. Na spisku likvidacija koje su pripisuju ovoj grupi su i Zoran Todorović Kundak, u to vrijeme direktor Jugoslovenske udružene levice (JUL), Rade Ćaldović Ćenta, novinarka Maja Pavić, kik-bokser Zoran Šijan, Goran Vuković…

Posljednje ubistvo sa kojim se povezuje klan Amerika jeste likvidacija Milenka Laskovića, člana grupe. Lasković je ubijen u januaru ove godine u beogradskom naselju Krnjača u momentu dok je izlazio iz svog “mercedesa” parkiranog ispred zgrade u kojoj je stanovao. Ubistvo još nije rasvijetljeno, ali se motiv traži u sukobu unutar klana, nastao kada je jedna tura kokaina pala u ruke policije.

Ali, prema nekim analizama, sudbina klana Amerika ne zavisi samo od Miljanića, već i od jednog drugog čovjeka – Branislava Brana Mićunovića. On je, navodno, u samom vrhu piramide, vuče konce iz svog sjedišta Budve, dok ga štiti politički vrh Crne Gore, prijateljstvo sa Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo