Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Gasi li se Amerika

Objavljeno prije

na

Da li se gasi kriminalna grupa Amerika za koju policija u Srbiji sumnja da je sarađivala sa narko klanom pljevaljskog kontroverznog poslovnog čovjeka Darka Šarića?

Mileta Majk Miljanić (50), prvi čovjek Amerike, ganga koji se dovodi u vezu sa švercom kokaina i više od dvadeset ubistava, nedavno je uhapšen u Rimu, a u zatvoru u Grčkoj nalazi se i njegov prvi saradnik Zoran Jakšić. Takođe, veći dio grupe Amerika uhapšen je u Italiji pošto je u Srbiji krajem januara raspisana potjernice za Darkom Šarićem.

Svjedok iz podzemlja, pod pseudonimom Srećko, policiji je u još februaru 2001. dao kompletan spisak imena svih pripadnika grupe Amerika i naveo sve zločine koje je, kako je tvrdio, izvršio ovaj klan. “Srećko” je Miljanića naveo kao organizatora grupe, a zatim nabrojao i imena njegovih najbližih saradnika: Brana i Dula Mićunovića, Ivana Delića, Zorana Jakšića, Željka Maksimovića Maku, Sloba Šolaju.

Miljanić je uhapšen u akciji specijalnih jedinica italijanske policije, a na teret mu se stavlja šverc veće količine kokaina, koja je zaplijenjena u nekoliko akcija posljednjih mjeseci. Kako piše beogradski dnevnik Blic, kriminalna aktivnost Miljanića otkrivena je u istrazi koju je srpska policija vodila na razotkrivanju slovenačkog kraka narko-grupe Darka Šarića. Ova istraga, koju su vodili srpska Bezbednosno informativna agencija (BIA) i Tužilaštvo za organizovani kriminal, krajem maja je dovela do hapšenja Dragana Tošića, koji je za Šarića vodio posao u Sloveniji, i petnaest osumnjičenih saradnika, koji su sa brodova iz italijanskih luka preuzimali kokain i dalje ga prebacivali na evropsko tržište.

Prema beogradskom Kuriru, Miletu Miljanića izdali su njegovi „Ameri” da bi sebe spasili robije! Navodno, Miljanić je u glavnom gradu Italije uhapšen zahvaljujući informacijama koje je srpska policija dobila od jednog od njegovih najbližih saradnika. Ovaj insajder uhapšen je krajem januara u Beogradu, nakon što je umakao italijanskoj policiji i utočište potražio u Srbiji.

Kurir piše da je insajder, pokušavajući da se spase dugogodišnje robije, odmah „propjevao” o lokacijama na kojima se njegov šef krio. Srpska policija je te adrese proslijedila kolegama, koji su pola godine kasnije Miljanića uhapsili u skrovištu u Rimu.
U šverc kokaina, koji se mjeri tonama, kako saznaje Blic, umiješan je i jedan bliski rođak Milete Miljanića. Za njim je, zbog sumnje da je iz Argentine prošvercovao više od 150 kilograma kokaina, raspisana potjernica Interpola.

Miljanić je u februaru 2009. pušten iz zatvora u Grčkoj, u kome je služio kaznu takođe zbog šverca kokaina. Po izlasku na slobodu, nastavio je raniji posao.

“Švercom kokaina Miljanić se bavio zajedno sa Šarićem. Obojica u Južnoj Americi imaju iste kontakte za nabavljanje droge, a i dovoljno gotovog novca da finansiraju kupovinu veće količine narkotika. Radi “sigurnijeg” transporta, kokain su švercovali zajedno, za njih je to radila jedna ekipa. Isti ljudi koji su za Šarića na terenu organizovali iznajmljivanje jahti, podmićivanje moreplovaca za šverc preko obala Sjeverne Afrike, do luka u Španiji, Italiji i Grčkoj, to isto su radili i za Miljanića,” kazao je za Blic izvor iz srpske policije. Prema tom izvoru, zajednički posao nastavljan je i dalje po preuzimanju kokaina sa brodova, prebacivanjem droge do dilerskih grupa koje su drogu rasturale na narko-tržišta širom Evrope.

Mileta Miljanić je odavno poznat srpskoj policiji, ali i policijama nekoliko evropskih država. Bio je osumnjičen za šverc 114 kilograma kokaina u Atinu, zbog čega je 2004. uhapšen u Švajcarskoj, a zatim izručen grčkim vlastima, koje su ga u zatvoru držale sve do početka prošle godine.

U međuvremenu, u isti zatvor dospio je i Zoran Jakšić zbog istog djela. On je 2004. godine bio uhapšen u Njemačkoj kada mu je policija u automobilu pronašla devet kilograma droge. Po odsluženju kazne, izručen je prvo Argentini, a zatim Grčkoj.
Prema Blicovom izvor bliskom istrazi koja se vodi protiv Darka Šarića, on je stvorio narko-imperiju pošto su Miljanić i Jakšić uhapšeni. Tada je Darko Šarić preuzeo posao i postao najjači trgovac drogom na Balkanu”, kazao je taj izvor.

Kada je Miljanić izašao iz zatvora, srpska policija je pratila njegovo kretanje. Konstatovani su njegovi brojni izlasci iz zemlje, ali i kontakti s ljudima iz posla, preko kojih je švercovao kokain. “Radilo se na prikupljanju dokaza, i kada su prikupljeni, Miljanić je uhapšen”, kazao je izvor Blica.

“Očigledno je da je Miljanić po povratku u Srbiju obnovio veze sa Šarićem. Imaju iste kontakte u Americi, u narko-klanovima, i na teren šalju iste provjerene osobe”, kazao je medijima jedan izvor iz srpske policije.

O uticaju koji Miljanić ima u kartelima Južne Amerike govori i podatak da nijedna pošiljka koja se vezuje za ovu grupu nije bila ispod tone kokaina. “Samo Šarić i Miljanić u Južnoj Americi mogu da kupuju kokain na tone”, naveo je taj izvor.

Izvor Kurira iz policije je, pak, naveo da su Majk i ostali članovi Amerike imali razrađen sistem skrivanja u Italiji, ali i drugim zemljama. “Bili su veoma oprezni, koristili su nekoliko stanova i čitavu mrežu pomagača. Čak se ne isključuje mogućnost da su, kako u Srbiji tako i u Italiji, imali svoje ljude u policiji, pravosuđu i aktuelnoj vlasti”, objasnio je taj izvor.

U Srbiji je, inače, Miljanić hapšen samo jednom, u akciji „Sablja” 2003. godine, poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, ali protiv njega nije pokrenuta istraga, pa je ubrzo pušten iz pritvora. Blic primjećuje kako je interesantno da Miljanića tada niko nije ispitivao o brojnim mafijaškim ubistvima u Beogradu, o kojima je policija dvije godine ranije dobila ne samo podatke već i svjedoka, spremnog da progovori za zaštitu i novac.

Misteriozni Srećko, svjedok iz podzemlja, navodno je davne 2001. policiji naveo da je klan Amerika osnovao Vojislav Raičević, zvani Voja Amerikanac, a da je inspektor Dragan Radišić ubijen u februaru 1996. jer je otkrio da je Voja Amerikanac plaćeni ubica. Naredne godine, Voja Amerikanac je nestao, a njegovo tijelo nikada nije nađeno. U ime osvete za ubistvo Raičevića, klan Amerika je, prema svjedočenju tajanstvenog svjedoka, izvršio seriju ubistava osoba koje su sumnjičili za zločin – Bojana Petrovića, Milana Roganovića i Miša Cvjetičanina, ali i policijskog generala Radovana Stojičića Badžu i pukovnika Milorada Vlahovića Vlaju i i Dragana Simića.

“Vojov brat Vesko mi je rekao da prije Bojana moraju da ubiju Vlaju i Badžu. Zato što je Bojan bio dobar s njima. Znači, oni su štitili Bojana”, tvrdio je navodno ovaj svjedok, koji je po sopstvenom priznanju bio logistička pratnja ubicama Vlahovića i Petrovića. Na spisku likvidacija koje su pripisuju ovoj grupi su i Zoran Todorović Kundak, u to vrijeme direktor Jugoslovenske udružene levice (JUL), Rade Ćaldović Ćenta, novinarka Maja Pavić, kik-bokser Zoran Šijan, Goran Vuković…

Posljednje ubistvo sa kojim se povezuje klan Amerika jeste likvidacija Milenka Laskovića, člana grupe. Lasković je ubijen u januaru ove godine u beogradskom naselju Krnjača u momentu dok je izlazio iz svog “mercedesa” parkiranog ispred zgrade u kojoj je stanovao. Ubistvo još nije rasvijetljeno, ali se motiv traži u sukobu unutar klana, nastao kada je jedna tura kokaina pala u ruke policije.

Ali, prema nekim analizama, sudbina klana Amerika ne zavisi samo od Miljanića, već i od jednog drugog čovjeka – Branislava Brana Mićunovića. On je, navodno, u samom vrhu piramide, vuče konce iz svog sjedišta Budve, dok ga štiti politički vrh Crne Gore, prijateljstvo sa Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo