Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Gasi li se Amerika

Objavljeno prije

na

amerika

Da li se gasi kriminalna grupa Amerika za koju policija u Srbiji sumnja da je sarađivala sa narko klanom pljevaljskog kontroverznog poslovnog čovjeka Darka Šarića?

Mileta Majk Miljanić (50), prvi čovjek Amerike, ganga koji se dovodi u vezu sa švercom kokaina i više od dvadeset ubistava, nedavno je uhapšen u Rimu, a u zatvoru u Grčkoj nalazi se i njegov prvi saradnik Zoran Jakšić. Takođe, veći dio grupe Amerika uhapšen je u Italiji pošto je u Srbiji krajem januara raspisana potjernice za Darkom Šarićem.

Svjedok iz podzemlja, pod pseudonimom Srećko, policiji je u još februaru 2001. dao kompletan spisak imena svih pripadnika grupe Amerika i naveo sve zločine koje je, kako je tvrdio, izvršio ovaj klan. “Srećko” je Miljanića naveo kao organizatora grupe, a zatim nabrojao i imena njegovih najbližih saradnika: Brana i Dula Mićunovića, Ivana Delića, Zorana Jakšića, Željka Maksimovića Maku, Sloba Šolaju.

Miljanić je uhapšen u akciji specijalnih jedinica italijanske policije, a na teret mu se stavlja šverc veće količine kokaina, koja je zaplijenjena u nekoliko akcija posljednjih mjeseci. Kako piše beogradski dnevnik Blic, kriminalna aktivnost Miljanića otkrivena je u istrazi koju je srpska policija vodila na razotkrivanju slovenačkog kraka narko-grupe Darka Šarića. Ova istraga, koju su vodili srpska Bezbednosno informativna agencija (BIA) i Tužilaštvo za organizovani kriminal, krajem maja je dovela do hapšenja Dragana Tošića, koji je za Šarića vodio posao u Sloveniji, i petnaest osumnjičenih saradnika, koji su sa brodova iz italijanskih luka preuzimali kokain i dalje ga prebacivali na evropsko tržište.

Prema beogradskom Kuriru, Miletu Miljanića izdali su njegovi „Ameri” da bi sebe spasili robije! Navodno, Miljanić je u glavnom gradu Italije uhapšen zahvaljujući informacijama koje je srpska policija dobila od jednog od njegovih najbližih saradnika. Ovaj insajder uhapšen je krajem januara u Beogradu, nakon što je umakao italijanskoj policiji i utočište potražio u Srbiji.

Kurir piše da je insajder, pokušavajući da se spase dugogodišnje robije, odmah „propjevao” o lokacijama na kojima se njegov šef krio. Srpska policija je te adrese proslijedila kolegama, koji su pola godine kasnije Miljanića uhapsili u skrovištu u Rimu.
U šverc kokaina, koji se mjeri tonama, kako saznaje Blic, umiješan je i jedan bliski rođak Milete Miljanića. Za njim je, zbog sumnje da je iz Argentine prošvercovao više od 150 kilograma kokaina, raspisana potjernica Interpola.

Miljanić je u februaru 2009. pušten iz zatvora u Grčkoj, u kome je služio kaznu takođe zbog šverca kokaina. Po izlasku na slobodu, nastavio je raniji posao.

“Švercom kokaina Miljanić se bavio zajedno sa Šarićem. Obojica u Južnoj Americi imaju iste kontakte za nabavljanje droge, a i dovoljno gotovog novca da finansiraju kupovinu veće količine narkotika. Radi “sigurnijeg” transporta, kokain su švercovali zajedno, za njih je to radila jedna ekipa. Isti ljudi koji su za Šarića na terenu organizovali iznajmljivanje jahti, podmićivanje moreplovaca za šverc preko obala Sjeverne Afrike, do luka u Španiji, Italiji i Grčkoj, to isto su radili i za Miljanića,” kazao je za Blic izvor iz srpske policije. Prema tom izvoru, zajednički posao nastavljan je i dalje po preuzimanju kokaina sa brodova, prebacivanjem droge do dilerskih grupa koje su drogu rasturale na narko-tržišta širom Evrope.

Mileta Miljanić je odavno poznat srpskoj policiji, ali i policijama nekoliko evropskih država. Bio je osumnjičen za šverc 114 kilograma kokaina u Atinu, zbog čega je 2004. uhapšen u Švajcarskoj, a zatim izručen grčkim vlastima, koje su ga u zatvoru držale sve do početka prošle godine.

U međuvremenu, u isti zatvor dospio je i Zoran Jakšić zbog istog djela. On je 2004. godine bio uhapšen u Njemačkoj kada mu je policija u automobilu pronašla devet kilograma droge. Po odsluženju kazne, izručen je prvo Argentini, a zatim Grčkoj.
Prema Blicovom izvor bliskom istrazi koja se vodi protiv Darka Šarića, on je stvorio narko-imperiju pošto su Miljanić i Jakšić uhapšeni. Tada je Darko Šarić preuzeo posao i postao najjači trgovac drogom na Balkanu”, kazao je taj izvor.

Kada je Miljanić izašao iz zatvora, srpska policija je pratila njegovo kretanje. Konstatovani su njegovi brojni izlasci iz zemlje, ali i kontakti s ljudima iz posla, preko kojih je švercovao kokain. “Radilo se na prikupljanju dokaza, i kada su prikupljeni, Miljanić je uhapšen”, kazao je izvor Blica.

“Očigledno je da je Miljanić po povratku u Srbiju obnovio veze sa Šarićem. Imaju iste kontakte u Americi, u narko-klanovima, i na teren šalju iste provjerene osobe”, kazao je medijima jedan izvor iz srpske policije.

O uticaju koji Miljanić ima u kartelima Južne Amerike govori i podatak da nijedna pošiljka koja se vezuje za ovu grupu nije bila ispod tone kokaina. “Samo Šarić i Miljanić u Južnoj Americi mogu da kupuju kokain na tone”, naveo je taj izvor.

Izvor Kurira iz policije je, pak, naveo da su Majk i ostali članovi Amerike imali razrađen sistem skrivanja u Italiji, ali i drugim zemljama. “Bili su veoma oprezni, koristili su nekoliko stanova i čitavu mrežu pomagača. Čak se ne isključuje mogućnost da su, kako u Srbiji tako i u Italiji, imali svoje ljude u policiji, pravosuđu i aktuelnoj vlasti”, objasnio je taj izvor.

U Srbiji je, inače, Miljanić hapšen samo jednom, u akciji „Sablja” 2003. godine, poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, ali protiv njega nije pokrenuta istraga, pa je ubrzo pušten iz pritvora. Blic primjećuje kako je interesantno da Miljanića tada niko nije ispitivao o brojnim mafijaškim ubistvima u Beogradu, o kojima je policija dvije godine ranije dobila ne samo podatke već i svjedoka, spremnog da progovori za zaštitu i novac.

Misteriozni Srećko, svjedok iz podzemlja, navodno je davne 2001. policiji naveo da je klan Amerika osnovao Vojislav Raičević, zvani Voja Amerikanac, a da je inspektor Dragan Radišić ubijen u februaru 1996. jer je otkrio da je Voja Amerikanac plaćeni ubica. Naredne godine, Voja Amerikanac je nestao, a njegovo tijelo nikada nije nađeno. U ime osvete za ubistvo Raičevića, klan Amerika je, prema svjedočenju tajanstvenog svjedoka, izvršio seriju ubistava osoba koje su sumnjičili za zločin – Bojana Petrovića, Milana Roganovića i Miša Cvjetičanina, ali i policijskog generala Radovana Stojičića Badžu i pukovnika Milorada Vlahovića Vlaju i i Dragana Simića.

“Vojov brat Vesko mi je rekao da prije Bojana moraju da ubiju Vlaju i Badžu. Zato što je Bojan bio dobar s njima. Znači, oni su štitili Bojana”, tvrdio je navodno ovaj svjedok, koji je po sopstvenom priznanju bio logistička pratnja ubicama Vlahovića i Petrovića. Na spisku likvidacija koje su pripisuju ovoj grupi su i Zoran Todorović Kundak, u to vrijeme direktor Jugoslovenske udružene levice (JUL), Rade Ćaldović Ćenta, novinarka Maja Pavić, kik-bokser Zoran Šijan, Goran Vuković…

Posljednje ubistvo sa kojim se povezuje klan Amerika jeste likvidacija Milenka Laskovića, člana grupe. Lasković je ubijen u januaru ove godine u beogradskom naselju Krnjača u momentu dok je izlazio iz svog “mercedesa” parkiranog ispred zgrade u kojoj je stanovao. Ubistvo još nije rasvijetljeno, ali se motiv traži u sukobu unutar klana, nastao kada je jedna tura kokaina pala u ruke policije.

Ali, prema nekim analizama, sudbina klana Amerika ne zavisi samo od Miljanića, već i od jednog drugog čovjeka – Branislava Brana Mićunovića. On je, navodno, u samom vrhu piramide, vuče konce iz svog sjedišta Budve, dok ga štiti politički vrh Crne Gore, prijateljstvo sa Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo