Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Gasi li se Amerika

Objavljeno prije

na

Da li se gasi kriminalna grupa Amerika za koju policija u Srbiji sumnja da je sarađivala sa narko klanom pljevaljskog kontroverznog poslovnog čovjeka Darka Šarića?

Mileta Majk Miljanić (50), prvi čovjek Amerike, ganga koji se dovodi u vezu sa švercom kokaina i više od dvadeset ubistava, nedavno je uhapšen u Rimu, a u zatvoru u Grčkoj nalazi se i njegov prvi saradnik Zoran Jakšić. Takođe, veći dio grupe Amerika uhapšen je u Italiji pošto je u Srbiji krajem januara raspisana potjernice za Darkom Šarićem.

Svjedok iz podzemlja, pod pseudonimom Srećko, policiji je u još februaru 2001. dao kompletan spisak imena svih pripadnika grupe Amerika i naveo sve zločine koje je, kako je tvrdio, izvršio ovaj klan. “Srećko” je Miljanića naveo kao organizatora grupe, a zatim nabrojao i imena njegovih najbližih saradnika: Brana i Dula Mićunovića, Ivana Delića, Zorana Jakšića, Željka Maksimovića Maku, Sloba Šolaju.

Miljanić je uhapšen u akciji specijalnih jedinica italijanske policije, a na teret mu se stavlja šverc veće količine kokaina, koja je zaplijenjena u nekoliko akcija posljednjih mjeseci. Kako piše beogradski dnevnik Blic, kriminalna aktivnost Miljanića otkrivena je u istrazi koju je srpska policija vodila na razotkrivanju slovenačkog kraka narko-grupe Darka Šarića. Ova istraga, koju su vodili srpska Bezbednosno informativna agencija (BIA) i Tužilaštvo za organizovani kriminal, krajem maja je dovela do hapšenja Dragana Tošića, koji je za Šarića vodio posao u Sloveniji, i petnaest osumnjičenih saradnika, koji su sa brodova iz italijanskih luka preuzimali kokain i dalje ga prebacivali na evropsko tržište.

Prema beogradskom Kuriru, Miletu Miljanića izdali su njegovi „Ameri” da bi sebe spasili robije! Navodno, Miljanić je u glavnom gradu Italije uhapšen zahvaljujući informacijama koje je srpska policija dobila od jednog od njegovih najbližih saradnika. Ovaj insajder uhapšen je krajem januara u Beogradu, nakon što je umakao italijanskoj policiji i utočište potražio u Srbiji.

Kurir piše da je insajder, pokušavajući da se spase dugogodišnje robije, odmah „propjevao” o lokacijama na kojima se njegov šef krio. Srpska policija je te adrese proslijedila kolegama, koji su pola godine kasnije Miljanića uhapsili u skrovištu u Rimu.
U šverc kokaina, koji se mjeri tonama, kako saznaje Blic, umiješan je i jedan bliski rođak Milete Miljanića. Za njim je, zbog sumnje da je iz Argentine prošvercovao više od 150 kilograma kokaina, raspisana potjernica Interpola.

Miljanić je u februaru 2009. pušten iz zatvora u Grčkoj, u kome je služio kaznu takođe zbog šverca kokaina. Po izlasku na slobodu, nastavio je raniji posao.

“Švercom kokaina Miljanić se bavio zajedno sa Šarićem. Obojica u Južnoj Americi imaju iste kontakte za nabavljanje droge, a i dovoljno gotovog novca da finansiraju kupovinu veće količine narkotika. Radi “sigurnijeg” transporta, kokain su švercovali zajedno, za njih je to radila jedna ekipa. Isti ljudi koji su za Šarića na terenu organizovali iznajmljivanje jahti, podmićivanje moreplovaca za šverc preko obala Sjeverne Afrike, do luka u Španiji, Italiji i Grčkoj, to isto su radili i za Miljanića,” kazao je za Blic izvor iz srpske policije. Prema tom izvoru, zajednički posao nastavljan je i dalje po preuzimanju kokaina sa brodova, prebacivanjem droge do dilerskih grupa koje su drogu rasturale na narko-tržišta širom Evrope.

Mileta Miljanić je odavno poznat srpskoj policiji, ali i policijama nekoliko evropskih država. Bio je osumnjičen za šverc 114 kilograma kokaina u Atinu, zbog čega je 2004. uhapšen u Švajcarskoj, a zatim izručen grčkim vlastima, koje su ga u zatvoru držale sve do početka prošle godine.

U međuvremenu, u isti zatvor dospio je i Zoran Jakšić zbog istog djela. On je 2004. godine bio uhapšen u Njemačkoj kada mu je policija u automobilu pronašla devet kilograma droge. Po odsluženju kazne, izručen je prvo Argentini, a zatim Grčkoj.
Prema Blicovom izvor bliskom istrazi koja se vodi protiv Darka Šarića, on je stvorio narko-imperiju pošto su Miljanić i Jakšić uhapšeni. Tada je Darko Šarić preuzeo posao i postao najjači trgovac drogom na Balkanu”, kazao je taj izvor.

Kada je Miljanić izašao iz zatvora, srpska policija je pratila njegovo kretanje. Konstatovani su njegovi brojni izlasci iz zemlje, ali i kontakti s ljudima iz posla, preko kojih je švercovao kokain. “Radilo se na prikupljanju dokaza, i kada su prikupljeni, Miljanić je uhapšen”, kazao je izvor Blica.

“Očigledno je da je Miljanić po povratku u Srbiju obnovio veze sa Šarićem. Imaju iste kontakte u Americi, u narko-klanovima, i na teren šalju iste provjerene osobe”, kazao je medijima jedan izvor iz srpske policije.

O uticaju koji Miljanić ima u kartelima Južne Amerike govori i podatak da nijedna pošiljka koja se vezuje za ovu grupu nije bila ispod tone kokaina. “Samo Šarić i Miljanić u Južnoj Americi mogu da kupuju kokain na tone”, naveo je taj izvor.

Izvor Kurira iz policije je, pak, naveo da su Majk i ostali članovi Amerike imali razrađen sistem skrivanja u Italiji, ali i drugim zemljama. “Bili su veoma oprezni, koristili su nekoliko stanova i čitavu mrežu pomagača. Čak se ne isključuje mogućnost da su, kako u Srbiji tako i u Italiji, imali svoje ljude u policiji, pravosuđu i aktuelnoj vlasti”, objasnio je taj izvor.

U Srbiji je, inače, Miljanić hapšen samo jednom, u akciji „Sablja” 2003. godine, poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, ali protiv njega nije pokrenuta istraga, pa je ubrzo pušten iz pritvora. Blic primjećuje kako je interesantno da Miljanića tada niko nije ispitivao o brojnim mafijaškim ubistvima u Beogradu, o kojima je policija dvije godine ranije dobila ne samo podatke već i svjedoka, spremnog da progovori za zaštitu i novac.

Misteriozni Srećko, svjedok iz podzemlja, navodno je davne 2001. policiji naveo da je klan Amerika osnovao Vojislav Raičević, zvani Voja Amerikanac, a da je inspektor Dragan Radišić ubijen u februaru 1996. jer je otkrio da je Voja Amerikanac plaćeni ubica. Naredne godine, Voja Amerikanac je nestao, a njegovo tijelo nikada nije nađeno. U ime osvete za ubistvo Raičevića, klan Amerika je, prema svjedočenju tajanstvenog svjedoka, izvršio seriju ubistava osoba koje su sumnjičili za zločin – Bojana Petrovića, Milana Roganovića i Miša Cvjetičanina, ali i policijskog generala Radovana Stojičića Badžu i pukovnika Milorada Vlahovića Vlaju i i Dragana Simića.

“Vojov brat Vesko mi je rekao da prije Bojana moraju da ubiju Vlaju i Badžu. Zato što je Bojan bio dobar s njima. Znači, oni su štitili Bojana”, tvrdio je navodno ovaj svjedok, koji je po sopstvenom priznanju bio logistička pratnja ubicama Vlahovića i Petrovića. Na spisku likvidacija koje su pripisuju ovoj grupi su i Zoran Todorović Kundak, u to vrijeme direktor Jugoslovenske udružene levice (JUL), Rade Ćaldović Ćenta, novinarka Maja Pavić, kik-bokser Zoran Šijan, Goran Vuković…

Posljednje ubistvo sa kojim se povezuje klan Amerika jeste likvidacija Milenka Laskovića, člana grupe. Lasković je ubijen u januaru ove godine u beogradskom naselju Krnjača u momentu dok je izlazio iz svog “mercedesa” parkiranog ispred zgrade u kojoj je stanovao. Ubistvo još nije rasvijetljeno, ali se motiv traži u sukobu unutar klana, nastao kada je jedna tura kokaina pala u ruke policije.

Ali, prema nekim analizama, sudbina klana Amerika ne zavisi samo od Miljanića, već i od jednog drugog čovjeka – Branislava Brana Mićunovića. On je, navodno, u samom vrhu piramide, vuče konce iz svog sjedišta Budve, dok ga štiti politički vrh Crne Gore, prijateljstvo sa Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo