Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Svjetlost na planini

Objavljeno prije

na

Elektroenergetičar i inovator iz Berana Ranko Delević priveo je kraju izgradnju prve mikrohidroelektrane na sjeveru Crne Gore. Osim što je prva, ova je mikroelektrana i na najvećoj nadmorskoj visini u državi, na 1600 metara. Stočari na planini Konjsko iznad sela Buče, gdje je locirana, iz nje će ovih dana dobiti struju za svoje kolibe gdje ljeti izdižu i neće morati da se nakoliko mjeseci odriču komfora koji pruža električna energija.

Ovaj Beranac nemirnog, istraživačkog duha sav posao oko izgradnje hidroelektrane, odradio je potpuno samostalno i ručno, u svojoj kućnoj radionici.

DRUŽENJE SA STRUJOM: „To je takozvana ostrvska hidrocentrala, jer se neće vezati s elektrosistemom. Struje će biti dovoljno za desetak planinskih stanova moje najbliže rodbine i mještana, za sijalice, televizore i frižidere, tamo gdje ih nikada nije bilo” – kaže Delević za Monitor.

On se sa strujom druži od dječačkih dana. Ideja da osvijetli planinu u njemu se rodila vrlo davno. Još 1968. godine, od dinama za biciklo, napravio je minicentralu snage svega pet vati, što je bilo dovoljno za sijalicu u babinoj kolibi. Nešto kasnije izradio je vjetrenjaču koja je proizvodila 300 vati, da bi danas stigao do mikro elektrane.

„Turbinu sam projektovao da može da proizvede do petnaest kilovati struje, ali za sada će raditi sa desetak kilovati. Projektovana je tako da vremenom može da joj se pojačava snaga” – kaže Ranko.

On ne želi da priča o vrijednosti centrale koju je napravio, jer ističe da je sve radio iz entuzijazma i ljubavi prema poslu. Takođe, nema namjeru da projekat komercijalizuje.

„Znate, kada nešto radite iz ljubavi, onda ne brojite šarafe. Ali, mogu vam reći da su turbina i generator teški oko trista kilograma. Smješteni su u jednom objektu koji sam sam sazidao. Tu su dvije prostorije – mašinska sala i komandna soba. Reći ću vam i to da je bilo potrebno da se razvede i postavi 330 metara čeličnog cjevovoda” – priča Delević.

Ovaj pronalazač, u pravom smislu riječi, otišao je još dalje, predvidjevši čak i daljinsko upravljanje centralom.

„Hidrocentrala će radio vezom imati signal do moje kuće, dolje u selu Buče, i moći ću u svakom trenutku da pratim kako radi i da po potrebi intervenišem” – kaže Delević.

On dodaje da ništa nije ostavio slučaju. Turbina će u zimskom periodu „mirovati”. Cijevi će biti ispražnjene i tako će čekati proljeće, kada će ponovo biti stavljana u sezonsku upotrebu. Delević vjeruje da nešto slično još niko u Crnoj Gori nije ručno izradio.

„Dok drugi pričaju o velikim planovima, ja sam uradio mikro- elektranu, koja bi čak mogla i da se izmješta i postavlja negdje gdje bi proizvodila više struje nego što je to moguće na planini. Deset kilovati je dovoljno za kompletnu potrošnju dva velika gradska domaćinstva” – objašnjava Ranko.

On kaže da je u početku, dok je još sve bilo u fazi ideje i razmjene informacija, bilo skepse i podozrenja. Sada samo stižu čestitke sa svih strana. Kada ovaj broj Monitora bude u štampi, Rankova mikroelektrana na planinskoj rječici Rujanac, kako će se i elektrana zvati, biće već isprobana, da bi mještanima sela Buče bila predata na upotrebu najvjerovatnije za Dan opštine, 21. jula. Biće to njegov poklon gradu.

PIONIRI ELEKTRIFIKACIJE: Delevićev poduhvat podsjetio je na pionire elektrifikacije i činjenicu da je na području Gornjeg Polimlja, odnosno tri opštine – Berane, Plav i Andrijevica, do početka pedesetih godina prošlog vijeka i masovne elektrifikacije, postojalo čak 35 malih, sada bi se reklo, mikroelektrana, od kojih nijedna nije sačuvana. Za njima je prestala potreba izgradnjom dalekovoda i hidroeletrane na Mušovića Rijeci. Bile su to primitivne ali tada značajne centrale, snage od jednog do četrdeset kilovat sati. Od ukupno 35, šesnaest ih je snabdijevalo strujom po jednu kuću, pet po nekoliko kuća i 14 sa kojih su se strujom napajala čitava naselja. Građene su obično na mjestima gdje su postojale vodenice.

Prva je sagrađena na Murinskoj rijeci 1926. godine. Njenu izgradnju finansirao je tadašnji kapitalista Gavrilo Đorđijević, da bi s nje strujom napajao svoj hotel u toj varošici, prodavnicu, pilanu, mlin i nekoliko kuća. Kostruisao je Slovenac Mihailo Kladnik, koji je 1938. godine napravio i plavsku hidroelektranu snage osam kilovat sati na Đuričkoj rijeci. Ekspanzija izgradnje počela je poslije Drugog svjetskog rata. O ovim hidroelektranama danas samo možemo čitati iz literature, a pitanje bez odgovora je zašto neke od njih nijesu sačuvane, makar kao spomenici jednog vremena.

Dok su u svijetu mikroelektrane hit, mi smo tako prekinuli tradiciju i sada s Rankovom elektranom i onom, takođe nedavno izgrađenom, za potrebe manastira Morača, krećemo od nule. Stručnjaci su još ranije primijetili da je to zbog toga što naše prostorne planove potpisuju geografi i generali umjesto hidrologa. Zaludnja je priča o resursima na kojim bi okruženje moglo da nam pozavidi. Tako je jedna studija, koju je radio tim profesora s Univerziteta u Kragujevcu, pokazala da je samo na beranskoj Bistrici, lijevoj pritoci Lima koja izvire na padinama Bjelasice, moguće napraviti čak pet malih hidroelektrana. Rukovodilac tog tima profesor Milun Babić tada je kazao da je to projekat za koji su interesovanje pokazali čak i predstavnici Svjetske banke.

„Mi smo im preporučili da ovaj prostor Berana, koji ja zovem vodni pupak Balkana, postane predmet njihove pažnje i finansija. Na Bistrici postoji i mogućnost suksesivne, odnosno pojedinačne gradnje. Hidrocentrale bi bilo moguće graditi jednu po jednu. Kada bi prvu napravili ona bi sebe isplatila i pravila drugu, i tako do završetka” – objašnjavao je profesor Babić projekat koji je, na žalost, ostao mrtvo slovo na papiru.

NEISKORIŠĆENI RESURS: Da je hidropotencijal veliki neiskorišćeni resurs sjevera Crne Gore ukazuju i iz Montenegro Biznis Alijanse (MBA), ocjenjujući da bi na tom području vrlo brzo mogao biti izgrađen veliki broj mikroelektrana. Koncesije za gradnju trebalo bi, smatraju u MBA, da daju opštine po principu „jedan papir za dan”. Na nedavno održanom okruglom stolu u Beranama u organizaciji MBA, opštine su konačno preuzele obavezu da izrade katastar mikroelektrana i elektrana veće snage na svojoj teritoriji, kako bi definisale energetski potencijal i tako dale zainteresovanim investitorima informacije o svim potencijalnim lokacijama.

„U situaciji deficita električne energije sopstveni izvor napajanja strujom daje veliku sigurnost biznisu i utiče na njegov kvalitet. Osim toga, gradnja mikroelektrana pomogla bi uravnoteženju ekonomskog razvoja Crne Gore i predstavljala podsticaj poljoprivredi u ruralnom dijelu” – kaže za Monitor ekonomski savjetnik MBA Zoran Vulević.

Alijansa je, dodaje on, upravo prošle sedmice potpisala sporazum o saradnji u realizaciji projekata razvoja lokalne energetike sa Zajednicom opština Crne Gore i Udruženjem koncesionih preduzeća za obnovljive izvore energije.

„Mi ćemo se zaista truditi da podstaknemo masovniju izgradnju mikroelektrana, kao inicijalnu kapislu za razvoj biznisa na sjeveru” – ističe Vulević.

Da li je mikroelektrana Beranca Ranka Delevića vjesnik boljih vremena?

„Mi smo megalomani. Razmjišljamo o velikim projektima, a u svakom trenutku pored nas, manjim i većim rijekama na sjeveru u nepovrat protiču ogromne količine neiskorišćene energije” – kaže Delević.

Ohrabrujuća je činjenica da su ovih dana odobreni projekti nekim domaćim preduzećima, među kojima je i jedno iz Berana, za izgradnju pet malih hidrocentrala. Simbolično ili ne, i na Murinskoj rijeci. Onoj gdje je hidrocentrala postojala prije Drugog svjetskog rata. Ostaje da se vidi koliko će još proći vremena dok budu i izgrađene. A kojim tempom razvijeni svijet ide u tom pravcu govori podatak da su se zvaničnici zemalja EU dogovorili da postave kao obavezujući cilj da do 2020. godine povećaju udio obnovljivih izvora energije, što uglavnom znači mHE, s dosadašnjih sedam na dvadeset odsto od ukupne potrošnje energije. Slovenija je još prije dvije decenije imala više od 400 malih hidroelektrana.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PRIMJENA NOVOG ZAKONA O BEZBJEDNOSTI SAOBRAĆAJA: Ljuti lijek na ljutu ranu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dio vozača negoduje da su kazne drakonske i da su uvedene naprečac.Saobraćajni vještaci podsjećaju da smo po broju saobraćajnih nesreća i nezgoda rekorderi u Evropi i da je jedini lijek drastično povećanje kazni

 

 

Nestvarni prizori u Podgorici krajem avgusta. Okolne i ulice u centru grada bez špalira nepropisno parkiranih autobobila svuda gdje postoji mjesto, od jedne trake kolovoza do trotoara.

Od početka primjene izmjena Zakona o bezbjednosti saobraćaja 7. avgusta pa do 1. septembra, Komunalna policija glavnog grada napisala je preko 4.500 kazni zbog nepropisnog parkiranja i zaustavljanja. Kazna iznosi 100 eura, smanjuje se na 50 ukoliko se plati u roku od osam dana. Iz Komunalne policije je, početkom ovog mjeseca, saopšteno da je do sada naplaćeno više od 40 odsto izdatih kazni.

Slična situacija i u drugim gradovima. Tako je u Nikšiću do sredine septembra kažnjeno preko 300 vozača zbog nepropisnog parkiranja.

I dok je parkiranje i zaustavljanje u Podgorici, koja odavno nema dovoljan broj parking mjesta, jedan od problema koji će se dugoročno rješavati, divljanje i ugrožavanje drugih i sebe na otvorenim putevima je problem koji je zahtjevao urgentno rješenje.

Crna Gora je na vrhu evropske crne liste po broju saobraćajnih nezgoda i stopi smrtnosti u saobraćaju. Tokom 2025. godine u Crnoj Gori registrovana je 6.831 saobraćajna nezgoda u kojima je poginulo 67 osoba, dok je više od 3.100 ljudi povrijeđeno, od čega 685 teško.

Smrtnost na crnogorskim putevima je trostruko veća od prosjeka u zemljama Evropske unije. Dok prosjek EU iznosi oko 44 poginula na milion stanovnika, Crna Gora bilježi više od 100 poginulih na milion stanovnika, čime se svrstava među zemlje sa najlošijim rezultatima u Evropi. Poređenja radi, Švedska ima oko 20 poginulih na milion stanovnika, Danska 24, dok su Rumunija i Bugarska, koje su godinama važile za najrizičnije zemlje EU, na oko 74, odnosno 78 poginulih na milion stanovnika.

Kao glavni uzrok ovolikog broja pogibija i nesreća smatra se ljudski faktor – nepoštovanje pravila, greške vozača, prekoračenje brzine, vožnja pod dejstvom alkohola, droga…

Novi Zakon o bezbjednosti saobraćaja donosi znatno strože kazne, posebna ograničenja za mlade vozače. Mlađi od 21 godinu ne smiju upravljati motornim vozilom od ponoći do pet časova, niti samostalno voziti automobil B kategorije čija snaga motora prelazi 80 kW. Za kršenje ovih zabrana propisana je novčana kazna od 300 do 600 eura, a zakon predviđa i zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju od 60 dana.

Krajem avgusta podnijeta je i inicijativa Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti odredbe koja mlađima od 21 godine ograničava samostalno upravljanje automobilima jačim od 80 kW.

Posebno su poštrene mjere prema vozačima koji ponavljaju najteže prekršaje. Policijski službenik može privremeno oduzeti vozilo osobi koja učini neki od zakonom određenih težih prekršaja, a koja je u prethodne dvije godine već pravosnažno osuđivana za takav prekršaj.

Kazne za prekoračenje brzine su povećane – za prekoračenje do 10 kilometara na čas, kazna je od 80 do 250 eura, od 10 do 20 kilometara na čas kazna je od 100 do 300 eura, pa sve do 60 do 70 kilometara na čas za šta je propisana kazna od 500 do 1.000 eura ili zatvor do 60 dana. Zakon predviđa da policijski službenik liši slobode vozača koji dozvoljenu brzinu prekorači za više od 50 kilometara na čas u naselju ili više od 70 kilometara na čas van naselja.

Za prolazak kroz crveno svjetlo propisana je kazna od 500 do 1.000 eura ili zatvor do 60 dana, uz tri kaznena boda i zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri mjeseca.Ako vozač dva puta u roku od deset minuta prođe kroz crveno svjetlo, predviđena je kazna zatvora od 15 do 30 dana.

Ista novčana kazna, od 500 do 1.000 eura ili zatvor do 60 dana, propisana je za preticanje kojim se ugrožava saobraćaj iz suprotnog smjera, kao i za preticanje na prevoju, u nepreglednoj krivini ili tunelu.
Za preticanje preko pune linije, uz korišćenje trake namijenjene vozilima iz suprotnog smjera, kazna iznosi od 150 do 400 eura. Uz nju se određuje jedan kazneni bod, a može biti izrečena i zabrana upravljanja do dva mjeseca.

Iz Uprave policije su naglasili i da će rigorozno kažnjavati nekorišćenje pojasa za sve putnike u kolima, kao i korišćenje mobilnog telefona tokom vožnje. Kazne za ova dva prekršaja su od 150 do 400 eura.

Da bi se sve ovo sprovelo u djelo, Uprava policije je 26. avgusta 2026. objavila da se novi radarski uređaji stavljaju u upotrebu na različitim lokacijama širom zemlje. Prve kazne stigle su ove sedmice.

Dio vozača negoduje da su kazne drakonske i da su uvedene naprečac.Saobraćajni saobraćajni vještak Goran Čarapić je u junu ove godine za RTCG podsjetio da smo po broju saobraćajnih nesreća i nezgoda rekorderi u Evropi. On je izjavio da je jedini lijek drastično povećanje kazni.

Neke zemlje Evrope, tvrdi Čarapić, kaznenu politiku uredile su mnogo bolje. Tako onaj ko u Austriji prekrši zakon mogao bi iz novčanika dati i do 6.000 hiljada eura, a ukoliko bi počinio teži prestup mogućnost je i oduzimanje vozila i prodaja na aukciji.U Grčkoj je ta cifra malo manja i kreće se do 2.000 eura za onog ko vozi brže od propisa, kazao je Čarapić. .

O neophodnosti da se nešto uradi i smanji katastrofalna statistika saobraćajnih nesreća i pogibija priča se decenijama. Prvi projekat za uvođenje stacionarnih radara napravljen je još 2019. godine ali usljed propalih tendera, nemanja novca, a najviše manjka političke volje, čekalo se sve do sada na realizaciju.

Iz Uprave policije je najavljeno da će tokom ove godine biti postavljeni stacionarni radari na 88 lokacija.

Među javno navedenim lokacijama s na kojima su radari postavljeni ili će tek biti su putni pravci: Podgorica – Cetinje (Donja Gorica, Šteke, Barutana, Meterizi); Cetinje-Budva (Obzovica); više lokacija na dionicama Budva- Tivat, Bar-Ulcinj, Nikšić-Žabljak; Podgorica-Bar (područje Virpazara); Podgorica-Nikšić (Tunjevo, Drenoštica,,,).

Na brojne nedoumice i kritike nove kaznene politike iz policije odgovaraju da nijesu obavezni da unapred objavljuju lokacije radarskih kontrola. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova su najavili da su inicirali formiranje radne grupe koja će analizirati i preispitati postojeće ograničenje brzine i saobraćajnu signalizaciju. ,,Posebna pažnja biće posvećena dionicama na kojima učestalost saobraćajnih nezgoda, konfiguracija puta, intenzitet saobraćaja, prisustvo pješaka ili drugi faktori ukazuju na povećan rizik. Cilj ove inicijative nije povećanje brzine po svaku cijenu, niti ublažavanje odgovornosti vozača. Cilj je da ograničenja budu realna, opravdana i zasnovana na procjeni rizika, kako bi ih vozači razumjeli i poštovali”, rekli su iz MUP-a.

Na panelu Bezbjednost saobraćaja koji je nedavno održan u Podgorici otvoreno je i pitanje bezbjednosti putne mreže. Upozoreno je da svega 36 odsto puteva u Crnoj Gori ispunjava minimalne bezbjednosne standarde. Uz to na takvim putevima se voze automobili prosječne starosti između 16 i 17 godina.

Podaci iz opsežne studije Procjena bezbjednosti na putevima u Crnoj Goriiz 2020. godine, u kojoj je analizirano 1.853 km magistralnih i regionalnih puteva,pokazuju izuzetno zabrinjavajuće stanje na cestama. Više od 80 odsto analiziranih puteva dobilo je samo jednu ili dvije  iRAP (International Road Assessment Programme – međunarodni program za procjenu bezbjednosti putne infrastrukture) zvjezdice od mogućih 5. Čak 37 odsto dionica označeno je kao dionice sa izuzetno visokom stopom rizika. Među njima prednjače ključni tranzitni pravci poput magistrale M-1 (duž cijele Primorske regije) i M-2 (Petrovac–Podgorica–Kolašin–Bijelo Polje).

Načelnik Odsjeka za bezbednost drumskog saobraćaja Ilija Janjušević kazao je da policija, za sada, neće sankcionisati vozače koji dozvoljenu brzinu prekorače za dva, pet ili desetak kilometara na sat. ,, A ono preko toga će ipak ići sa sankcijom”, kazao je Janjušević medijima.

Stručnjaci za bezbjednost saobraćaja godinama upozoravaju da je upravo izvjesnost kažnjavanja mnogo efikasnija od same visine kazni. Psihološki efekat prijetnje kaznama već se primjećuje na drumovima. Samo da ne bude kao do sada, da se ponekom progleda kroz radar.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SDT KUCA NA VRATA BUDVANSKE VLASTI: JRB pod istragom – montažne garaže na provjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina zgrade Jugoslovenskog riječnog brodarstva  od 7.1 miliona eura prvi je posao aktulene lokalne uprave od promjene vlasti u prijestonici crnogorskog turizma koji istražuje Specijalno državno tužilaštvo. Istrage moguće korupcije u mnogobrojnim investicionim poduhvatima vlasti ponovo postaju realnost u Budvi u kojoj predsjednici Opštine kao po nekom nepisanom pravilu završavaju političku karijeru u Spužu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo je istragu oko kupovine stare oronule zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva u centru Budve, koju je Opština nedavno pazarila za sumu od 7,1 miliona eura. Predmet je u SDT formiran na osnovu krivične prijave koju je podnio lider Pokreta za grad i odbornik u budvanskom parlamentu, Đorđe Zenović.

Zenović je podnio krivičnu prijavu SDT-u protiv stečajnog sudije, stečajnog upravnika i odbora povjerilaca stečajnog dužnika Vektra Montenegro, procjenitelja tržišne vrijednosti nepokretnosti, kao i ostalih NN lica zbog prodaje zgrade JRB Opštini Budva za 7,1 milion eura. Time je, kako je naveo, stvorena direktna višemilionska šteta  budžetu grada.

Opština Budva kupila je samo propalu dvospratnu zgradu JRB od 815 kvadrata, ali ne i zemljište od 5. 500 metara kvadratnih koje okružuje zgradu, a koje je u državnom vlasništvu. Prema izvedenoj računici, Opština je kvadratni metar nefunkcionalne zgrade izgrađene prije 90 godina platila po nevjerovatnoj cijeni od 8.776 eura. To je, po ocjeni odbornika opozicije, višestruko više od realne tržišne procjene.

“Postoji osnov sumnje da je izvršeno krivično djelo zloupotrebe službenog položaja u sticaju sa krivičnim djelom falsifikovanja službene isprave, krivičnim djelom navođenja na ovjeravanje neistinitog sadržaja, krivičnim djelom nesavjesnog rada u službi, krivičnim djelom prevare u službi sa elementima organizovanosti”, piše u krivičnoj prijavi Zenovića.

U obrazloženju Zenović navodi da je stečajna uprava Vektre Montenegro u avgustu 2025. godine oglasila prodaju dijela imovine u Budvi, uključujući stambene zgrade, stanove i poslovne prostore, po početnoj cijeni od 6.902.789,20 eura.

“Opština Budva je učestvovala u postupku i dostavila pisanu ponudu za kupovinu nepokretnosti koje su ponuđene na prodaju, a na osnovu Odluke o davanju ovlašćenja predsjedniku Opštine koja je usvojena na sjednici SO Budva održanoj 25. avgusta 2025. ponudivši najnižu, početnu cijenu”, navodi u prijavi Zenović.

Međutim, oglas o prodaji nekretnine ubrzo je poništen, da bi u daljem postupku prodaje Stečajna uprava, odnosno Odbor povjerilaca stečajnog dužnika, prihvatila zahtjev Opštine za prodaju zgrade postupkom neposredne pogodbe. Nova ponuda Stečajne uprave koju je Opština Budva, odnosno predsjednik Nikola Jovanović prihvatio, glasila je na iznos od 7,1 miliona eura. Na osnovu čega je cijena narasla za 200.000 eura nije objašnjeno. Ali je odluka o kupovini po novoj cijeni dobila zeleno svjetlo u Skupštini grada, većinom glasova odbornika koalicije Budva naš grad (BNG) Jovanovića, DPS i Evropskog saveza, koji su ovlastili predsjednika Opštine da zaključi ugovor o kupovini.

Kupovina zgrade JRB od 7.1 miliona eura prvi je posao aktulene lokalne uprave od promjene vlasti u prijestonici crnogorskog turizma koji istražuje Specijalno državno tužilaštvo. Istrage moguće korupcije u mnogobrojnim investicionim poduhvatima vlasti ponovo postaju realnost u Budvi u kojoj predsjednici Opštine kao po nekom nepisanom pravilu završavaju političku karijeru u Spužu.

Milionski poslovi počeli su da se nižu ulaskom DPS-a u izvršnu vlast, preuzimanjem rukovodećih funkcija u opštinskoj administraciji, vodećim preduzećima i javnim ustanovama u gradu. Stvorena je klima slična onoj koja je postojala za vrijeme vladavine DPS Budvom, kada je zbog velikog broja afera, špekulativnih kupoprodaja ili investicija, otvorena istraga protiv budvanske vladajuće elite koja je rezultirala optužnicom za stvaranje OKG, za zloupotrebe službenog položaja i nanošenje štete budžetu grada za više desetina miliona eura.

Milioni postaju poslovni obrazac i sadašnje budvanske vlasti. U prvoj polovini 2026. predsjednik Jovanović pokrenuo je ili ugovorio veći broj višemilionskih poslova, a njihova zakonitost i opravdanost predmet  je  provjera državnih organa.

Drugi ugovoreni posao Opštine vrijedan 5,5 miliona eura, projekat izgradnje montažnih garaža u centru Budve, jedne na Trgu Republike i druge pored hotela Mogren, predmet je preispitivanja nadležnih službi Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Ponovo na osnovu prijave odbornika Zenovića, zaposlenog u Sekretarijatu za imovinsko-pravne poslove, koji je zatražio da se izvrši nadzor u Opštini i spiječi nastavak postupka pribavljanja saglasnosti za gradnju, koji je, po njegovom mišljenju nezakonit.

Urbanistička inspekcija Ministarstva ispitaće da li je Opština Budva nezakonito izdala dokumentaciju za izgradnju dvije montažne garaže. O postupku zaključenja ugovora o izgradnji garaža sa kompanijom Gemmax iz Novog Sada, o kršenju zakona, planske dokumentacije i uzurpaciji tuđe imovine na kojoj treba da se realizuje investicija vrijedna više miliona eura, Monitor je pisao u prošlom broju.

Za odluke koje proizvode milionske finansijske obaveze Opštine predsjedniku Jovanoviću potrebna je podrška DPS-a, čiji odbornici su glasali za svaku od njih. Povratkom u budvansku vlast DPS je postala ključni parlamentarni oslonac politike aktuelne gradske uprave i preuzela političku odgovornost za enormni odliv novca. Pa i za slučajeve kupovine zgrade JRB ili postupaka u projektu izgradnje garaža, koji su trenutno pod istragom.

DPS-ova podrška Jovanoviću teška je oko 44 miliona eura. Toliko iznose planirane investicije nove vlasti i budžetska opredjeljenja u 2026. Samo poslovi koji su dodijeljeni Gemmaxu, firmi bliskoj vlastima u Srbiji, izgradnja saobraćajnice na koritu rijeke Grđevica, vrijedna 18 miliona i dvije garaže u centru grada, koštaće Opštinu 23 miliona eura. Zatim kupovina JRB novih 7,1 milion, pa utješni posao za Bemax od 7 miliona za rekonstrukciju gradskih saobraćajnica, kontroverzna kupovina neurbanizovanog placa u predgrađu Budve, navodno za potrebe dječjeg vrtića, po cijeni od 500 hiljada eura, planirana kupovina zgrade Jadranske straže u Starom gradu, 3,5 miliona, ničim izazvano poravnanje sa firmom Lovćen film za preuzimanje bioskopa, vrijedno 1,7 milion. Ovome treba dodati donaciju Mitropoliji crnogorsko-primorskoj opredijeljenu budžetom u iznosu od 1 milion eura, koja, doduše, još nije realizovana.

Zauzvrat, kadrovi partija koje su upravljale Budvom u vrijeme njene najveće finansijske pohare, ponovo su zauzeli pozicije svojih prethodnika. Ponovo drže gradske finansije, zaštitu opštinske imovine, Komunalno, Parking servis, Turističku organizaciju, Grad teatar, gradske muzeje i galerije… Uglavnom službe i ustanove koje su bile u središtu afera koje je proizvela vlast DPS.

Najnovija odluka predsjednika Jovanovića da advokata Mihaila Volkova, člana Glavnog odbora DPS, angažuje na poziciji pravnog zastupnika Opštine Budva, izazvala je burne reakcije opozicije. Advokat Volkov branio je pred sudovima nekadašnje ministre i funkcionere DPS, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića i mnoge druge.

Odbornica Demokrata CG Dragana Kažanegra Stanišić kazala je na sjednici lokalnog parlamenta, da “gospodin Volkov zasita ima najbolju preporuku da bude novi pravni zastupnik Opštine. Kao član GO DPS ima puni partijski kredibilitet da nastavi tamo gdje su stali “heroji proljeća”, da pravno zaštiti, zapečati i opere sva nepočinstva partijskih kolega koji su naš grad doveli do ivice propasti”. Ona je kazala kako se “korak po korak DPS vraća na velika vrata u pravne poslove i zaštitu interesa Opštine”.

Da li angažman advokata Volkova ima veze sa pokretanjem istrage Specijalnog tužilaštva u slučaju kupoprodaje JRB i mogućim drugim postupcima, pokazaće događaji koji slijede.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠTRAJK PRITVORENIKA: Štrajkača sve više, odgovora sve manje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zahtjevi štrajkača odnose se na primjenu alternativnih mjera pritvoru, dužinu trajanja pritvora, ali i na način na koji se u pojedinim postupcima tretiraju digitalni dokazi. Porodice pritvorenika okupile su 17. septembra ispred zgrade Višeg suda u Podgorici. Nadležni i dalje mahom ćute

 

 

U Istražnom zatvoru u Spužu 162 pritvorenika štrajkuje glađu, dok štrajkači, nezvanično, preko advokata poručuju da je taj broj mnogo veći.Prema podacima Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, njihovo zdravstveno stanje je  stabilno, a zdravstveni se parametri kontinuirano prate.

Advokati upozoravaju da je štrajk samo posljedica mnogo dubljeg problema – dugog trajanja pritvora, prenatrpanosti i uslova u kojima pritvorena lica provode mjesece i godine. Advokat Marko Radović ocijenio je da su sudovi masovnim određivanjem pritvora doprinijeli prenatrpanosti Istražnog zatvora i pozvao nadležne da hitno reaguju.

Zahtjevi štrajkača odnose se na primjenu alternativnih mjera pritvoru, dužinu trajanja pritvora, ali i na način na koji se u pojedinim postupcima tretiraju digitalni dokazi. Porodice pritvorenika okupile su 17. septembra ispred zgrade Višeg suda u Podgorici.

Pritvorenici tvrde da ih do tada niko od nadležnih nije posjetio. Posebno ukazuju da ih nijesu posjetili  predsjednik Višeg suda u Podgorici Zoran Radović, ni ministar pravde Bojan Božović. Niti su im se javno obratili povodom njihovih zahtjeva.

Na uslove u Istražnom zatvoru upozoravali su i međunarodni mehanizmi za zaštitu ljudskih prava. Prema preliminarnom izvještaju Komiteta Savjeta Evrope za sprečavanje torture i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, ukazano je na loše uslove za pritvorenike u Spužu. Posebno je navedeno da pojedini pritvorenici provode čak 23 sata dnevno u ćelijama.

Advokati već duže upozoravaju da se problem ne može riješiti isključivo izgradnjom novih zatvorskih kapaciteta. Advokat Zdravko Begović je ranije ukazao da je u Crnoj Gori broj pritvorenika i zatvorenika u odnosu na broj stanovnika među najvišima u Evropi, te da se pritvor često određuje i produžava, dok se alternativne mjere nedovoljno koriste. Kazao je i da se u pojedinim prostorijama Istražnog zatvora nalazi veliki broj ljudi, uz veoma ograničene uslove za boravak.

Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić i predsjednik Upravnog odbora Advokatske komore Danilo Mićović razgovarali su 11. septembra o pitanjima važnim za funkcionisanje pravosudnog sistema, sa posebnim osvrtom na postupanje u pritvorskim predmetima, primjenu alternativnih mjera i efikasnost sudskih postupaka.

Vrhovni sud je saopštio da je potrebno, u okviru institucionalne saradnje, sagledati obim i efikasnost primjene mjera nadzora u krivičnim postupcima, posebno u kontekstu međunarodnih standarda i preporuka CPT-a. Iz tog suda je naglašeno da odluku o određivanju pritvora ili primjeni alternativne mjere u svakom konkretnom slučaju donosi isključivo nadležni sudija, odnosno sudsko vijeće, u skladu sa Ustavom i zakonom.

Ta poruka je važna jer problem pritvora ne može biti riješen jednom opštom odlukom. Svaki predmet mora biti pojedinačno procijenjen, a razlozi za pritvor moraju biti vezani za konkretne okolnosti konkretnog okrivljenog.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo